REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Poslovni broj: K-1187/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Jasenki Pavlović, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonije Markušić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika SV zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesna ozljeda – djelo opisano u čl. 117. st. 2 u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12, - dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11 nakon održane javne rasprave u nazočnosti zamjenice ODO-a u Splitu, MV, okrivljenika SV, branitelja okrivljenika Ivana Rađe, odvjetnika u [adresa] i punomoćnika oštećene Joška Čeha, odvjetnika u Splitu, 1. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENIK: SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. S i M rođena T, rođen **.**.1958. u [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, odvjetnik, sa završenom visokom stručnom spremom, zaposlen u vlastitom odvjetničkom uredu u Splitu, s prosječnim mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura, neoženjen, otac dvoje djece, srednjih imovinskih prilika, neosuđivan,
k r i v j e
I. što je 31. prosinca 2013. oko 23,00 sati u Splitu u ulici Obrov, u nakani da tjelesno povrijedi svoju suprugu SVČ udario je zatvorenim dlanom desne ruke u lice, nanijevši joj time tjelesne ozljede u vidu razderotine na gornjoj usni,
dakle, drugog tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda – djelo opisano u čl. 117. st. 2 u vezi sa st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11.
II. Stoga se okrivljenik SV na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,
a nakon čega mu se na temelju čl. 56. KZ/11
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11 –pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda RH br. U-I- 448/20 od 19. srpnja 2012., 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-848/2014 od 19. siječnja 2015.
IV. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik SV dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 737,21 (sedamstotridesetsedameuraidvadesetjedancent) EUR-a, od čega se iznos 159,27 (stopedesetdeveteuraidvadesetsedamcenti) EUR-a odnosi na trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za sudsku medicinu dr. Marije Definis, iznos od 55,21 (pedesetpeteuraidvadesetjedancent) EUR-a na trošak pristupa na raspravu 21. travnja 2023. i davanja dopunskog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za sudsku medicinu dr. Marije Definis, iznos od 322,73 (tristodvadesetdvaeuraisedamdesettricenta) EUR-a na trošak pristupa na raspravu te davanja usmenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu i patologiju dr. Velibora Puzovića, dok se iznos od 200,00 (dvjesto) EUR-a odnosi na paušalni trošak s obzirom na složenost i duljinu trajanja kaznenog postupka.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, 3. rujna 2014. podiglo je pred Općinskim sudom u Splitu optužnicu pod poslovnim brojem K-DO-264/2014 od 1. rujna 2014. protiv okrivljenika SV, zbog kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom djela opisanog i kažnjivog po čl. 117. st. 2. KZ/11.
2. Citiranom optužnicom sukladno čl. 540. st. 1. ZKP/08 zatraženo je da sud na temelju čl. 541. ZKP/08 okrivljeniku SV izda kazneni nalog.
3. Presudom ovog suda poslovni broj K-848/2014 od 19. siječnja 2015. sud je izdao kazneni nalog kojim je okrivljenika SV proglasio krivim za utuženo kazneno djelo, te je na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 okrivljenika SV osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, te mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
4. Protiv naprijed citiranog kaznenog naloga okrivljenik SV putem branitelja uložio je prigovor 28. siječnja 2015.
5. Slijedom uloženog prigovora okrivljenika SV optužno vijeće Općinskog suda u Splitu odlučujući o osnovanosti optužnice rješenjem pod poslovnim brojem Kov- 91/15 od 8. svibnja 2015. na temelju čl. 354. st. 1. ZKP/08 potvrdilo je optužnicu ODO- a u Splitu broj K-DO-264/14 od 1. rujna 2014. podignutu protiv okrivljenika SV zbog kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom djela opisanog i kažnjivog po čl. 117. st. 2. KZ/11.
6. Županijski sud u Karlovcu, povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i optuženog SV, protiv presude Općinskog suda u Splitu od 12. srpnja 2023. poslovni broj K-848/2014-72, u javnoj sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2023. prihvatio je žalbe okrivljenog SV te branitelja okrivljenika Ivana Rađe kao osnovane, ukinuo je pobijanu presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje i odluku.
7. U ponovljenom postupku okrivljenik SV pozvan da se izjasni o osnovanosti optužbe naveo je kako se ne smatra krivim.
8. U svojoj obrani okrivljenik je u cijelosti ostao pri svojoj obrani sa zapisnik s rasprave održane 7. srpnja 2023., kada je naveo kako je 31. prosinca 2013. bio u društvu s TV i da su se kretali na relaciji splitska riva, Voćni trg, preko ribarnice do HNK. Veći dio puta od Rive prema Voćnom trgu da je SVČ, njegova tadašnja supruga, vikala za njim i TV i hodala iza njih, pa da joj je TV u jednom trenutku na Voćnom trgu rekla da ih ostavi na miru i kako je vukla TV za ruku, da se TV okrenula prema njoj i uhvatila je za revere kaputa i rekla joj da ih ostavi. Nastavili su svoj put prema ribarnici i otprilike u ulici Obrov, Marina da ga je vukla za ruku i tada da je svojom rukom uzeo njenu ruku i odmaknuo je. To da je bio jedni kontakt između njih. Tu je bio jedan muškarac koji je, po njegovom mišljenju, bio vidno alkoholiziran i da se on obraćao SVČ, a TV i on da su nastavili hodati prema HNK kroz Marmontovu ulicu. Tu nije vidio SVČ, ali je susreo tri interventna policajca i kako im rekao da je SVČ nasilna prema njemu i da je zaustave. Tada da je primijetio da SVČ također dolazi do policajaca i obraća im se, a da se on udaljio zajedno s TV. SVČ je tada imala potpetice od najmanje 10 cm, nije imala nikakvih ozljeda, niti je šepala, a niti da je bila na podu i da je on nije udario. Naveo je kako ne zna odakle su nastale ozljede koje su opisane u nalazu i mišljenju vještaka, jer da joj on nikakve ozljede nije zadao, da je nije gurnuo niti udario. Još je dodao kako je čitavo vrijeme od Rive pa do ulice Obrov ona njega i TV vukla za ruku i pokušala se umiješati, odnosno stati između njih. U vrijeme događaja koji se navodi u optužnici da su on i SVČ bili u brakorazvodnom postupu koji je trajao tri godine i u to vrijeme da nisu živjeli skupa, a u konačnici da su se i razveli u rujnu 2014. Dodao je kako nisu u kontaktu i kako on izbjegava bilo kakav kontakt s njom.
9. U dokaznom postupku sud je čitao specijalistički nalaz Kliničkog bolničkog centra Split, dr. NV spec. maksilofacijalnog kirurga od 1. siječnja 2014. (list 10. spisa), specijalistički nalaz Kliničkog bolničkog centra Split od 5. veljače 2014. KBC-a Split (list 11. spisa), izvješće o privremenom nesposobnosti za rad HZZO-a za PV od 2. siječnja 2014. – 3. siječnja 2014. (list 12. spisa), iskaz svjedokinje-oštećene-žrtve SVČ sa zapisnika o raspravi od 9. travnja 2019. (list 135. – 137. spisa), iskaz svjedokinje TV sa zapisnika s rasprave od 28. studenog 2019. (list 161. – 162. spisa), iskaz svjedoka EV sa zapisnika o raspravi od 28. studenog 2019. (list 162. – 163. spisa), iskaz svjedoka ZV sa zapisnika o raspravi od 24. studenog 2020. (list 185. spisa), iskaz svjedoka UV sa zapisnika o raspravi od 24. studenog 2020. (list 185. – 186. spisa), iskaz svjedoka LV sa zapisnika o raspravi od 24. studenog 2020. (list 186. spisa), podnesak Kliničkog bolničkog centra Split, Zavoda za maksilofacijalnu kirurgiju od 11. studenog 2021. (list 230. spisa), izvadak knjige protokola KBC-a Split (list 231. – 232. spisa), podnesak PU SD, I PP Split pod poslovnim brojem: 511-12-23-51-2/2014 od 17. ožujka 2022. s prilozima (list 248. – 286. spisa), podnesak KBC-a Split od 17. ožujka 2022. s prilozima (list 287. – 289. spisa) i podnesak Sveučilišta u Splitu, Medicinski fakultet Klasa:740-13/25-01/0007, Ur.broj:2181-198-04-04-25-0003 od 4. ožujka 2025. (list 378. spisa).
10. Iz iskaza svjedokinje, oštećene, žrtve SVČ proizlazi kako je 31. prosinca 2013. oko 23,00 sata bila u Splitu, u ulici Obrov i kako joj je prišao bivši suprug okrivljenik SV koji da joj je najprije skinuo naočale, nakon čega je udario šakom u predjelu lica, te joj je zapeo nogu. Nakon ovog događaja da joj je okrivljenik vratio naočale i otišao. Nakon toga da je na vrhu Marmontove ulice vidjela SV kako razgovara s policijskim službenicima do kojih je i ona došla i kako im je on rekao nešto u smislu da ga je napala nepoznata luda žena pri tom pokazujući na nju. Tvrdio je da je ne poznaje i da je nikada nije vidio u životu, a ona da je rekla da mu je supruga. Nakon toga da su je policijski službenici zadržali i da je bila s njima oko 45 minuta. Rekli su joj kako se mora javiti u I. PP postaju u roku od 15 minuta, što da je i učinila. U policijskoj postaji da je uzet njen iskaz i napravljen alkotest, oni da su je uputili da se javi na hitnu pomoć ili da sačeka nekoga od njih da bude slobodan i da odu s njom. Međutim, kako je to potrajalo da je odlučila sama otići na hitnu pomoć, te je tamo obavila pregled. Od ozljeda da joj je napukla usnica, da joj se nekoliko prednjih zubi klimalo, a kada je došla kući da su joj gornje jedinice i dvojke napukle na vrhovima, na potkoljenici lijeve noge da je imala modricu koju je uočila tek nakon dva dana, a prethodno da ju je na tom mjestu boljelo. Od udaraca da je zadobila udarac u lice šakom, a na nozi nogom na dijelu potkoljenice gdje je uočila modricu. U navedeno vrijeme da je s SV, tadašnjim suprugom bila u vrlo dobrim odnosima. Prethodno da je večerala s okrivljenikom i to u vremenu od 19,30 do 22,00 sata, nakon čega da ga je srela na Rivi od 22,30 sati i da su hodali zajedno do Voćnog trga i razgovarali, a da je bio u pratnji TV za koju sumnja da je s njim bila u intimnoj vezi. TV da ju je rukama uhvatila za vrat i to s obje ruke, a okrivljenik da je maknuo od nje nakon čega su se oni udaljili. Nakon toga da je nazvala prijatelja policajca za savjet, a da je okrivljenik napao upravo u trenucima dok je telefonski razgovarala s policajcem JV.
11. Iz iskaza svjedokinje TV proizlazi kako je 31. prosinca 2013. s izvanbračnim suprugom SV oko 23,00 sata u Splitu bila na Rivi i da su sreli koja je razgovarala s nekim zajedničkim poznanicima. Kako su prethodno imali incidente s SVČ da je rekla SV da produže i da pobjegnu od PV. Kada su krenuli s Rive na Voćni trg da je PV počela vikati za njima govoreći "ja sam ti dobra za večeru, a ona ti je dobra za krevet" i nešto slično, nakon čega da je nju nazivala pogrdnim imenima, nakon čega da je uhvatila SV s obje svoje ruke za njegovu ruku i to iznad podlaktice govoreći "on je moj suprug, imam pravo ja biti s njim". Oni da su brzo hodali, a PV da je držeći SV za ruku nastojala na taj način ići za njima te je u jednom trenutku nju povukla za kaput, a ona da se okrenula, uhvatila je za revere i rekla joj "ženo pusti nas na miru" ili nešto slično. Nastavili su se dalje kretati, ali da je ona išla i dalje za njima i da nije puštala SV, odnosno da ga je držala s obje ruke za njegovu ruku. Kako je znala da je na vrhu Marmontove interventna policija da je SV rekla da požure do vrha Marmontove, pa da će prijaviti taj događaj. Skrenuli su u ulicu na početku pijace prema Obrovu i dolaskom do iza ribarnice da je SV nju rukom odgurnuo da se više ne vješa na njega, a PV da je pala, a imala je visoke pete. Tada da je naišao jedan čovjek u vidno alkoholiziranom stanju koji joj je pomogao da se pridigne, a ona je počela vikati da je oni tuku. Taj trenutak da su iskoristili da produže prema vrhu Marmontove, međutim PV da je i dalje trčala za njima. Dolaskom do vrha Marmontove obratili su se interventnim policajcima i rekli im da je PV vrlo agresivna i da ih progoni, a u međuvremenu da je došla i PV te je interventni policajac nju pitao ima li ona što za prijaviti, kakvu ozljedu ili slično, a ona da je rekla da nema ništa za prijaviti već da samo želi sa svojim suprugom razgovarati. Drugi interventni policajac da je tada rekao da će oni s PV razgovarati desetak minuta i da oni u tom periodu napuste mjesto događaja. Navela je kako nije vidjela da je došlo do fizičkog obračuna ili razmjene udaraca ili da je samo netko zadao udarce, a da je SV PV odgurnuo i to u trenucima dok ga je ista čvrsto s obje ruke držala za njegovu ruku, da ista nije zadobila nikakve ozljede te je napomenula kako je prilikom razgovora kod interventnih policajaca bila u neposrednoj blizini PV i da je vidjela da ista nije imala nikakvu ozljedu i da je na upit interventnog policajca odgovorila da nije zadobila nikakvu ozljedu. SV da je samo formalno bio u braku s PV, a da je ona u vezi s SV od siječnja 2011. Na upit oštećenice da li zna svjedokinja tko je bio taj inspektori koji je iskazao te podatke, ista iskazuje da se ne sjeća kako se zove i da je bio mlađi čovjek, oko četrdesetak godina. Na daljnji upit oštećenice svjedokinji s koje strane je ona navodno bila obješena SV oko ruke, svjedokinja odgovara da je PV bila obješena o lijevu ruku SV. Na daljnji upit oštećenice svjedokinji kako je moguće da bi ona pri tom misleći na sebe uhvatila slobodnom lijevom ruku gospođu TV koja je bila sa desne strane SV, svjedokinja odgovara da se to dogodilo na način kada bi PV povremeno zaostajala za njima i da je u tim trenucima nju uhvatila za kaput. PV da je pričala na mobitel s gospodinom JV, a da ona zna da je to gospodin JV jer ga je nazivala N, a da ga pozna od prije.
12. Iz iskaza svjedoka EV proizlazi kako ga je navedene prigode nazvala PV i rekla mu kako se nalazi u gradu i kako je u sukobu s SV. S obzirom da je on policijski službenik da joj je sugerirao da se javi najbližem policajcu, jer je znao da ih ima dosta po gradu s obzirom da je to bilo vrijeme pred Novu godinu. Naveo je kako SV poznaje od 1971. da mu je bio prijatelj, susjed, čak i obiteljski odvjetnik, a PV da također poznaje i da je s njom u jako dobrim odnosima i da koristi njene stomatološke usluge. Drugih spoznaja o konkretnom događaju da nema.
13. Iz iskaza svjedoka ZV proizlazi kako se zbog proteka vremena ne sjeća je li mu navedene prigode netko pristupio dok je obavljao službu i nije prepoznao okrivljenika koji se nalazio u sudnici kao osobu koja bi prijavila navedeni događaj.
14. Svjedoci UV i LV u svojim su iskazima naveli kako se zbog proteka vremena ne mogu sjetiti događaja koji je predmet ovog postupka.
15. Iz pregledane knjige protokola KBC Split proizlazi kako je oštećena pregledana 1. siječnja 2014. u 01,30 sati po dr. NV kada su joj utvrđene ozljede.
16. Sud je od Medicinskog fakulteta u Splitu zatražio podatak je li oštećena ĐV bila zaposlena na Sveučilištu u Splitu, Medicinskom fakultetu u Splitu i jesu li na istom mjestu radile Marija Definis i MVČ.
17. Sud je zaprimio podnesak Sveučilišta u Splitu, Medicinski fakultet Klasa:740-13/25- 01/007, Ur. broj: 2181-198-04-04-25-0003 od 4. ožujka 2025. (list 378. spisa) iz kojeg proizlazi kako je PV (ranije P rođena 1957. godine) bila u radnom odnosu na Medicinskom Fakultetu u Splitu od 1. lipnja 2011. do 30. rujna 2022., prof. dr. med. Marija Definis kako je zaposlena na Medicinskom fakultetu u Splitu od 1. svibnja 1998. te kako je još uvijek u radnom odnosu, a dr. TVČ da je zaposlena na Medicinskom fakultetu u Splitu od 1. studenog 2008. te kako je i danas u radnom odnosu uz prekid radnog odnosa koji je trajao od 4. svibnja 2014. do 4. lipnja 2014.
18. S obzirom na takvo utvrđenje, imajući u vidu odredbu čl. 311. st. 2. ZKP/08 u kojoj je propisano za razlog za izuzeće vještaka postoji i u vezi s osobom koja je zajedno s oštećenikom zaposlena u istom državnom tijelu ili kod istog poslodavca, utvrdio kako je riječ o dokazima koji se ne mogu koristiti kao dokaz u kaznenom postupku niti da se na njima može temeljiti sudska odluka pa je sukladno čl. 431. st. 3. ZKP/08 izdvojio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Šimuna Anđelinovića od 19. veljače 2014. (list 5. – 6. spisa), s obzirom da je nesporno kako i ovaj vještak radi na Medicinskom fakultetu u Splitu, nalaze stalnog sudskog vještaka za oralnu patologiju TVČ od 1. siječnja 2014., 8. siječnja 2014. i 20. veljače 2014. (list 7. – 9. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu dr. Marije Definis od 19. kolovoza 2014. (list 90. – 92. spisa), iskaz svjedokinje TVČ sa zapisnika od 1. veljače 2021. (list 220. – 221. spisa), te dopunski nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za sudsku medicinu dr. Marije Definis sa zapisnika od 21. travnja 2023. (list 312. – 315. spisa).
19. Dalje je sud na temelju sada raspoložive dokumentacije proveo novo sudsko medicinsko vještačenje po novom vještaku. Prvotno je odredio stalnog sudskog vještaka za maksilofacijalnu kirurgiju Emila Dediola iz Zagreba, za izradu pisanog nalaza i mišljenja na okolnost nastanka ozljeda i kvalifikacije ozljeda oštećenice, a sve na temelju specijalističkog nalaza dr. NV (list 10. i 11. spisa).
20. Kako zbog poslovne opterećenosti imenovanog vještaka Emila Dediola iz Zagreba nije bilo moguće u da ovaj vještak u razumnom roku izradi pisani nalaz i mišljenje sud je za izradu nalaza i mišljenja odredio drugog stalnog sudskog vještaka za patologiju i sudsku medicinu doc. dr. sc. Velibora Puzovića iz Dubrovnika kojeg je pozvao na raspravu.
21. Stalni sudski vještak Velibor Puzović u svom usmenom nalazu i mišljenju na raspravi od 26. studenog 2025. je naveo kako se u medicinskoj dokumentaciji od 1. siječnja 2014. navode dijagnoza nagnječenje dva zuba i ubodna rana gornje usne. Nagnječenje zuba da ne bi predstavljalo ozljedu u sudskomedicinskom smislu te da je ta dijagnoza navedena na temelju anamnestičkih podataka o bolesti zuba, dok druga ozljeda predstavlja ozljedu u sudskomedicinskom smislu. Naveo je kako je evidentno kako nije riječ o ubodnoj rani, vulnus punctum, nego da je riječ o manjoj rani razderotini gornje usne. Ta manja rana razderotina gornje usne da je nastala jednim udarcem tupotvrdog sredstva zadan nekim slabim intenzitetom u kontekstu fizičkih sukoba da najčešće nastaje udarcem otvorenom ili zatvorenom šakom. Iz dokumentacije da nije razvidno je li ta rana nastala na unutarnjoj strani usne ili na vanjskoj, ali u oba slučaja da bi predstavlja tjelesnu ozljedu, laku tjelesnu ozljedu. U odnosu na dijagnozu od 5. veljače 2014. da nije riječ o ozljedi u sudskomedicinskom smislu. Kontuzija lijevog koljena koja se navodi u medicinskom nalazu da podrazumijeva stanje nakon natučenja lijevog koljena te kako ta ozljeda ne predstavlja ozljedu u sudskom medicinskom smislu.
U nalazu da nije navedeno da bi nastala ozljeda mekih tkiva oko zuba, a sama ozljeda nagnječena zuba da ne postoji. Postavljena dijagnoza vulnus punctum predstavlja ubodnu ranu. Ubodna rana da je specifična ozljeda odnosno mehanička ozljeda koja nastaje djelovanjem oštrog predmeta kada šiljasto mehaničko sredstvo djeluje u dubinu nekog dijela tijela s obzirom na medicinsku dokumentaciju te na lokalizaciju same ozljede da nije realno za očekivati da bi na tom mjestu nastala ubodna rana iz tog razloga da smatra kako je rana razderotina svrstana pod dijagnozu ubodne rane s obzirom na njezin izgled. Naveo je kako je moguće da takva rana nastane i udarcem npr. glavom u volan, odnosno gornjom usnom u volan, te kako nije riječ o ozljedi koja bi čovjeka ometala u komunikaciji i kako ova ozljeda ne bi nastala na način da osoba sama sebi ugrize usnu.
22. Obrana okrivljenika u daljnjem tijeku postupka predložila je da sud na raspravi sasluša svjedokinju TVČ, na okolnost izdavanja nalaza sa str. 7., 8. i 9. spisa, te se suočenje svjedokinje TVČ i oštećene, radi utvrđivanja vjerodostojnosti iskaza oštećenice, te da se ponovno pozove svjedokinja BV.
23. Sud je na temelju čl. 421. st. 4. ZKP/08 odbio prijedlog obrane okrivljenika za saslušanjem svjedokinje TVČ, suočenjem svjedokinje TVČ i oštećene, te za dodatnim saslušanjem svjedokinje BV jer bi se izvođenjem ovakvih dokaznih prijedloga nepotrebno oduljio ovaj kazneni postupak.
24. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu ovako izvedenog dokaznog postupka na kraju istoga pregledan je i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenog SV.
25. Tijekom postupka nije bilo sporno kako je okrivljenik SV u navedeno vrijeme bio suprug oštećene SVČ, te da je njihov brak pravomoćno razveden u rujnu 2014. Nije bilo sporno niti to da je okrivljenik bio u naznačeno vrijeme u Splitu, u ulici Obrov u društvu TV i da je oštećena SVČ hodala za njima po gradu, a kako je to i sama navela u svom iskazu jer da je htjela razgovarati sa svojim tadašnjim suprugom okrivljenikom SV, a nakon što ga je srela na rivi.
25.1. Također je sud kao nesporno utvrdio kako je oštećena SVČ došla u KBC Split, na hitni prijem 1. siječnja 2014. gdje je pregledana od strane dr. NV, a kako to proizlazi iz pregledane knjige protokola KBC Split koju je sud pribavio u spis, te je pregledao u dokaznom postupku
26. Ono što je kao sporno bilo potrebno raspraviti jest to je li okrivljenik SV svojoj tadašnjoj supruzi SVČ navedene prigode nanio tjelesnu ozljedu opisanu u izreci presude.
27. Okrivljenik SV u svom iskazu je naveo kako nije točno da bi udario dlanom desne ruke u lice svoju sada bivšu suprugu SVČ navodeći kako je ona njega vukla za ruku i tada da je svojom rukom uzeo njenu ruku i odmaknuo je od sebe i kako je to bio jedini kontakt između njih.
28. Obrana okrivljenika SV nije u skladu s provedenim dokaznim postupkom.
29. Naime, oštećena SVČ u svom iskazu je navela kako je okrivljenik navedene prigode udario šakom u predjelu lica, uslijed čega da joj je napukla usnica.
30. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Velibora Puzovića kojeg je iznio na raspravi od 14. studenog 2025. proizlazi kako opisana ubodna rana gornje usne predstavlja ozljedu u sudskomedicinskom smislu, te kako je zapravo riječ o manjoj rani razderotini gornje usne koja je nastala jednim udarcem tupo tvrdog sredstva zadan nekim slabim intenzitetom u kontekstu fizičkih sukoba da najčešće nastaje udarcem otvorenom ili zatvorenom šakom. Iz dokumentacije da nije razvidno je li ta rana nastala na unutarnjoj strani usne ili na vanjskoj, ali u oba slučaja da bi predstavlja tjelesnu ozljedu, laku tjelesnu ozljedu.
31. Iako je obrana okrivljenika prigovorila nalazu i mišljenju vještaka dr. Velibora Puzovića navodeći kako vještak nije pojasnio je li se u konkretnom slučaju radi o razderotini usnice ili o ubodu u usnicu, sudski vještak je naveo kako postavljena dijagnoza vulnus punctum predstavlja ubodnu ranu, a da je to specifična ozljeda odnosno mehanička ozljeda koja nastaje djelovanjem oštrog predmeta kada šiljasto mehaničko sredstvo djeluje u dubinu nekog dijela tijela, a s obzirom na medicinsku dokumentaciju, te na lokalizaciju same ozljede da nije realno za očekivati da bi na tom mjestu nastala ubodna rana, pa da iz tog razloga smatra kako je rana razderotina svrstana pod dijagnozu ubodne rane s obzirom na njezin izgled.
32. Ovako dani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Velibora Puzovića sud je u cijelosti prihvatio kao jasno, potpuno, objektivno dano sukladno pravilima struke.
33. Kada se iskaz oštećene SVČ dovede u vezu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. Velibora Puzovića tada je sud utvrdio kako je oštećena konkretne prigode od strane okrivljenika zadobila udarac i to razderotinu gornje usne koja je nastala jednim udarcem zatvorenim dlanom desne ruke u lice slabim intenzitetom. Naime, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi kako takva ozljeda u kontekstu fizičkih sukoba najčešće nastaje udarcem otvorenom ili zatvorenom šakom.
34. Iako je obrana prigovorila nalazu i mišljenju vještaka dr. Velibora Puzovića da nije pojasnio radi li se o razderotini usnice ili o ubodu u usnicu, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kada je pojasnio kako postavljena dijagnoza vulnus punctum predstavlja ubodnu ranu koja je specifična ozljeda, odnosno mehanička ozljeda koja nastaje djelovanjem oštrog predmeta kada šiljasto mehaničko sredstvo djeluje u dubinu nekog dijela tijela, a s obzirom na medicinsku dokumentaciju, te na lokalizaciju same ozljede da nije realno za očekivati da bi na tom mjestu nastala ubodna rana, pa da iz tog razloga smatra kako je rana razderotina svrstana pod dijagnozu ubodne rane s obzirom na njezin izgled.
35. Kako se iskaz svjedokinje, oštećene SVČ podudara s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dr. Velibora Puzovića o načinu nastanka ozljede sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene SVČ kao uvjerljiv.
36. Dakle, na temelju iskaza oštećene SVČ i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještka dr. Velibora Puzovića s rasprave od 14. studenog 2025. sud je utvrdio kako je okrivljenik SV svojim postupanjem prema oštećenoj navedene prigode ostario sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesne ozljede – djelo opisano u čl. 117. st. 2 u vezi sa st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11.
37. Nakon naprijed navedenih utvrđenja valjalo je odlučiti o krivnji okrivljenika.
38. Ubrojivost okrivljenika tijekom postupka nije bila sporna, pa ga sud smatra u cijelosti ubrojivim počiniteljem.
39. Utvrđujući potreban oblik krivnje, cijeneći cjelokupne rezultate raspravljanja i sve činjenice koje su tijekom rasprave utvrđene, sud je utvrdio kako je okrivljenik SV navedene prigode postupajući na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu izreke presude, postupao s izravnom namjerom, dakle da je bio svjestan svog učina i htio njegovo počinjenje, čime je ostvaren i subjektivni element kaznenog djela za kojeg se okrivljenik tereti.
40. Nakon svega naprijed navedenog valjalo je odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije koja će prije svega biti primjerena osobi okrivljenika kako bi shvatio društvenu neprihvatljivost i štetnost takvog načina ponašanja, korigirao svoje vrijednosne stavove, te se ubuduće klonio činjenja kaznenih djela, pri čemu je valjalo voditi računa i o tome da se primijenjenom sankcijom ostvari svrha kažnjavanja određena u čl. 41. KZ/11.
41. Sud je okrivljenika na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci nakon čega mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od jedne godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
42. Sud drži da će se upravo ovakvom sankcijom postići svrha kako specijalne tako i generalne prevencije.
43. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije sud je kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika cijenio njegovu raniju neosuđivanost, dok je kao otegotnu okolnost na strani okrivljenika cijenio izostanak bilo kakve kritičnosti okrivljenika u odnosu na svoje postupanje prema oštećenoj.
44. Sud je iz izreke presude ispustio činjenični opis da je okrivljenik nogom udario oštećenu u predjelu njezinog lijevog koljenja, te da joj je od ozljeda nanio ozljedu i u vidu nagnječenja tri zuba na gornjoj čeljusti, te nagnječenja i slobodnog tijela u predjelu lijevog koljena, jer iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi kako nije riječ o ozljedama u sudsko medicinskom smislu.
45. Sud je u odnosu na okrivljenika primijenio Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18). Naime, izmjenama i dopunama Kaznenog zakona broj 126/19 izmijenjen je članak 117. st. 2. KZ/11 na način da se dodaju riječi "od jedne". Ranijim zakonom bila je propisana kazna do tri godine zatvora za djelo označeno čl. 117. st. 2. KZ/11. Kako je Kazneni zakon broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 povoljniji za okrivljenika jer nije propisivao poseban minimum zatvorske kazne sud je primijenio KZ/11, 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 do izmjena 126/19.
46. Na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08 sud je stavio izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-848/2014 od 19. siječnja 2015.
47. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik SV dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 737,21 EUR-a, od čega se iznos 159,27 EUR-a odnosi na trošak izrade pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za sudsku medicinu dr. Marije Definis, iznos od 55,21 EUR-a na trošak pristupa na raspravu 21. travnja 2023. i davanja dopunskog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za sudsku medicinu dr. Marije Definis, iznos od 322,73 EUR-a na trošak pristupa na raspravu te davanja usmenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu i patologiju dr. Velibora Puzovića, dok se iznos od 200,00 EUR-a odnosi na paušalni trošak s obzirom na složenost i duljinu trajanja kaznenog postupka.
48. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Split, 1. prosinca 2025.
Sudac
Jasenka Pavlović
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu u 4 primjerka, putem ovog suda.
Dostaviti:
- ODO-u u Splitu,
- okrivljeniku,
- branitelju okrivljenika,
- oštećenoj,
- punomoćniku oštećene,
- u spis