Poslovni broj Psp-14/2025
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Andrej Greguš, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Maja Krstović, odvjetnica u Dubrovniku, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 17. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i stranaka osobno, dana 1. prosinca 2025. javno je objavio i
r i j e š i o j e
I. Tuženica ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetala je tužitelja u posljednjem mirnom suposjedu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (s.i.) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (n.i.), u naravi stan u prizemlju obiteljske kuće u [adresa], time što je dana 13. ožujka 2025. godine uz prisustvo zaštitara i bravara naložila obijanje brave i ulaznih vrata u prizemlje kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (s.i.), odnosno kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (n.i.) i naložila zaštitarima stajanje i priječenje ulaska ispred predmetne nekretnine, pa je tuženica dužna uspostaviti ranije suposjedovno stanje stana u prizemlju kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (s.i.), odnosno kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (n.i.), u [adresa], a ujedno se tuženici zabranjuje svako takvo i slično smetanje suposjeda stana u prizemlju, sve u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev kao neosnovan odbija.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj pred ovim sudom dana 4. travnja 2025. tužitelj navodi da je posljednji mirni posjednik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] ko. [katastarska općina], koja nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću s okućnicom, a sastoji se od tri etaže – prizemlja, prvog kata i potkrovlja. Dana 13. ožujka 2025., dva su zaštitara u prisutstvu tuženice samovlasno obili bravu i ulazna vrata stana u prizemlju kuće. Zaštitari su četiri dana stajali ispred i priječili ulazak. Tužitelj je istoga dana pozvao policiju, koja je izišla na lice mjesta i sačinila zapisnik. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. U odgovoru na tužbu koji je pred ovim sudom zaprimljen dana 29. travnja 2025. tuženica prvenstveno osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, jer isti ničim ne dokazuje svoj posljednji miran posjed. Ističe se da je upravo tuženica posljednji mirni posjednik predmetnog stana u prizemlju kuće, jer je isključivi posjed istog držao upravo pok. EU, otac tuženice, a koji je posjed ona nastavila kao jedina zakonska nasljednica. Navodi se da je pok. DU svakome od svojih sinova darovao vlasništo pojedinih stanova u kući, pa je tako otac tuženice dobio prizemlje, tužitelj prvi kat, a treći brat je dobio drugi kat. Svaki od trojice braće je legalizirao svoj dio, odnosno, svoj stan. Ovakvo stanje posjeda trajalo je sve do dana kad je tužitelj nezakonito oduzeo posjed tuženoj time što je neovlašteno promijenio bravu na ulaznim vratima, za koju je činjenicu ona saznala dana 11. ožujka 2025. Unutar zakonskog roka za dopuštenu samopomoć, tuženica je svoj posjed povratila, a isti je nastavila štititi uz pomoć zaštitara zbog bojazni od daljnjih napada tužitelja. Nije bez važnosti ni činjenica da je tužitelj unutar 15 minuta od smrti oca tužene iskoristio priliku te neovlašteno prenio sav novac s računa pokojnika na svoj račun, koji je naknadno, tek kad je razotkriven, vratio tuženoj. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.
3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je pročitao cjelokupan spis predmeta, a posebice sve isprave koje se u spisu nalaze, pregledan je priklopljeni kazneni spis Kir- 370/2025, proveden je uviđaj na licu mjesta, saslušane su parnične stranke (list spisa 163- 166), kao i svjedoci: ĐU (list spisa 90), ŠU (list spisa 90-91), MU (list spisa 91-92), OU (list spisa 92), ZU (list spisa 93), HU (list spisa 93-94), CU (list spisa 161-162), SU (list spisa 163), UU (list spisa 172-173), IU (list spisa 173), RU (list spisa 173-174).
4. Predmet ovog postupka je utvrđenje da je tuženica smetala tužitelja u posljednjem mirnom posjedu prizemlja kuće na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] ko. [katastarska općina], na način da je naložila, uz prisutstvo zaštitara i bravara, obijanje brave ulaznih vrata, te naložila zaštitarima stajanje i priječenje ulaska ispred predmetne nekretnine, te se traži uspostavljanje ranijeg posjedovnog stanja, kao i da se zabrani takvo i slično smetanje ubuduće.
5. Tužbeni je zahtjev djelomično osnovan.
6. Odredbom članka 21. stavka 1. i stavka 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV), propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, koje pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja te koje se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.
6.1. Odredbom, pak, članka 22. stavka 1. ZV-a, propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.
6.2. Odredbom članka 24. stavka 1. ZV-a propisano je da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.
6.3. Odredbom članka 441. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
7. Stoga, sud se u ovom postupku ograničio na raspravljanje o dvije odlučne činjenice u parnicama za smetanje posjeda – stanje posjednjeg mirnog posjeda i čin smetanja.
7.1. Među strankama su obje činjenice sporne, odnosno, sporan je posljednji miran posjed, a sama činjenica promjene (“obijanja”) brave nije sporna, no sporan je njezin značaj – radi li se o činu smetanja posjeda ili dopuštenoj samopomoći.
8. Prvenstveno treba reći da svjedoci različito iskazuju o dvije odlučne činjenice o kojima se ovdje raspravlja i sud je njihove iskaze analizirao u pogledu tih dviju činjenica – posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja. Neke činjenice o kojima svjedoci iskazuju, za predmet ovog spora nisu bitne. Tako primjerice, dok s jedne strane obitelj tužitelja (njegova supruga, majka, kćer) konstruiraju kroz svoje iskaze da su tuženica i njezin pokojni otac bili u lošim odnosima, da se tuženica o ocu nije brinula i da nikad poslije smrti oca nije došla u taj stan, da nije imala svoju sobu u stanu, svoje osobne stvari u stanu i slično, s druge strane, obitelj i prijatelji tuženice (majka, rođaci, prijatelji, susjedi) navode potpuno suprotno - da je tuženica sa svojim ocem bila u prisnim odnosima, da joj je otac uredio sobu u stanu, da su sve njezine osobne stvari bile u stanu, da ju je otac obožavao i da je poslije očeve smrti tuženica doživjela šok. Iako za sami ovaj predmet nije odlučno u kakvom su odnosu bili pok. EU i tuženica, niti je odlučno je li tuženica u stan dolazila i je li tamo imala svoje stvari (a iz razloga koji će naknadno biti objašnjeni), ipak treba uzgredno reći, a s obzirom da i stranke i svjedoci o istome iscrpno iskazuju, da je za ovaj sud potpuno neuvjerljivo da tuženica nikad nije prespavala u stanu nakon razvoda roditelja (iskaz CU), da je tuženica bila bliža s tužiteljem nego sa svojim ocem (iskaz tužitelja) ili da u stanu nije bilo nikakvih stvari tuženice, već da su to stvari ZU (iskaz ZU). Prvenstveno je nevjerojatno, i životno i zakonski gledano, da nakon razvoda roditelja, malodobno dijete koje ostvaruje osobne odnose s drugim roditeljem, na adresi drugog roditelja (oca) nije nikad prespavalo. Nevjerojatno je da stric, koji zna da je njegova nećakinja jedina nasljednica svog oca, a njegovog brata, sebi prebaci ogroman novčani iznos s računa pokojnog brata neposredno nakon smrti brata, potpuno svjestan da mu je punomoć prestala važiti i da time oštećuje svoju nećakinju, a ujedno da tvrdi da su imali vrlo blizak odnos na način da joj je bio bliži nego vlastiti otac. Nevjerojatno je i neživotno da u stanu u kojem je EU živio i umro nema tragova života ni postojanja jedinog njegovog djeteta, što impliciraju ili tvrde praktički svi svjedoci predloženi od strane tužitelja negirajući da su stvari tuženice ikad bile u stanu.
8.1. Nadalje, iako tuženica u više navrata ukazuje sudu na “nepoštenje“ tužitelja, sud u ovom konkretnom postupku ne ulazi u kaznenopravnu odgovornost tužitelja (jer to nije predmet ove parnice) niti u moralnost postupanja bilo tužitelja, bilo ostalih članova obitelji pok. EU naspram tuženice (i/ili obrnuto) i općenito moralnost ili ispravnost međusobnih i međuljudskih odnosa. Sud se u ovom postupku nije bavio ni pitanjima vlasništva, prava na posjed ili poštenja posjednika, jer je raspravljanje o tome u ovom postupku isključeno.
9. U odnosu na prvu spornu činjenicu – posljednji mirni posjed stana u prizemlju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), odnosno, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera), ističe se kako slijedi.
9.1. Iz spisa kao nedvojbeno proizlazi da je otac tuženice, a brat tužitelja, sada pok. EU bio isključivi posjednik stana u prizemlju, da je njegov pok otac DU svakome od sinova (EU, ĆU, AU) dao po stan, te da je od svojeg vjenčanja, pa do svoje smrti, EU živio u stanu u prizemlju. Da je to tako, proizlazi iz saslušanja gotovo svih svjedoka (ĐU, MU, UU, ŠU, RU, IU). Kao nedvojbeno proizlazi i to da su ključ od stana u prizemlju imali roditelji pok. EU (i tužitelja), a nakon smrti oca DU, majka, CU, koju činjenicu priznaje i sama tuženica. Sama tuženica također navodi da oca ne bi bilo po tri mjeseca jer je bio pomorac i da su za to vrijeme stan koristili baka i djed, no nakon djedove smrti (2013.), da baka više ne bi prelazila u stan u prizemlju sama živjeti. Svjedoci koji nisu u bliskom srodstvu sa strankama i koji su nezainteresirani za ovaj spor, kao što su UU ili IU, navode da je stan u prizemlju koristio isključivo pok. EU, a da bi mu i kćer ŽU dolazila. Potpuno je uvjerljivo da osoba koja je po tri mjeseca uzastopno odsutna (i to svako tri mjeseca) ostavi ključ nekom od članova obitelji radi obilaska stana. Sama svjedokinja CU u svom iskazu navodi da sa svojim sinom ĆU živi otkako se on oženio, a tome ima 22 godine. Stoga, neovisno o tome što je CU imala ključ od stana pok. EU, te što je u stan povremeno navraćala za vrijeme dok je njezin sin EU bio na brodu (zadnjih par godina njegova života), njezine radnje, prema stavu ovog suda, nisu imale značaj suposjeda, već samo čuvanja stana, one su predstavljale djelovanje za posjednika, pa je CU u trenutku smrti EU bila samo pomoćnik u posjedovanju.
9.2. Jedina nasljednica pok. EU je nesporno upravo tuženica. Smrću EU, njegov je posjed prešao na njegovu nasljednicu, i to u času smrti, onakav kakav je bio u času smrti, pa prema tome, nasljednica, ovdje tuženica, postala je posjednikom stvari (stana) u trenutku smrti svojeg oca (a radi čega je potpuno nevažno kako je ona posjedovala stan prije smrti oca, je li u stan dolazila i koliko često). Nasljednički posjed uživa posjedovnu zaštitu kao da je ostavitelj još uvijek posjednik, pa nakon ostaviteljeve smrti, imaju ga pravo štiti ostaviteljevi nasljednici.
10. Međutim, iz spisa isto tako proizlazi i to da su nakon smrti pok. EU, ostali ukućani (brat ĆU, Mesudova supruga OU, kćer ZU, majka CU) počeli koristiti sada prazni stan u prizemlju, izvršavajući svoju vlastitu volju oko posjedovanja stana. Tako svjedokinja CU navodi da je stan koristila ona, a posebice njezina unuka ZU (tužiteljeva kćer), jednako navodi OU (supruga tužitelja), kao i sama ZU (kćer tužitelja). Navodi isto i treći brat, AU, u spisu Kir-370/2025. Povezano s navedenim – razvidno je da je CU, kao zemljišnoknjižna vlasnica predmetne nekretnine, sa svojim sinovima ĆU (tužiteljem) i AU, zaključila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju dana 21. prosinca 2023., a kojim su isti stekli vlasništvo nad cijelom nekretninom, svaki za ½ dijela prava vlasništva. Iz priklopljenog, kaznenog spisa Kir 370/2025, proizlazi da je AU dao svojem bratu ĆU pravo korištenja stana u prizemlju.
10.1. Iz spisa proizlazi i da je ĆU (tužitelj) stan iznajmio trećoj osobi, koja je u trenutku promjene brave od strane tuženice, u stan već bila donijela i svoj kufer. Da je to tako, proizlazi i iz saslušanja tužitelja, kao i iz saslušanja svjedoka SU, a i iz iskaza same tuženice.
10.2. Iz ukupnosti činjenica da je pok. EU umro 2021., da je jedan ključ stana u prizemlju ostao kod njegove majke CU, da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između majke tužitelja CU s jedne strane te tužitelja i tužiteljevog brata AU, s druge strane, potpisan 21. prosinca 2023., te da je u ožujku 2025. stan iznajmljen od strane tužitelja kao najmodavca trećoj osobi, ovom je sudu uvjerljivo da su nakon smrti EU, prvo njegova majka, a potom njegov brat ĆU (ovlašten za to i od strane brata AU) glede stana u prizemlju izvršavali svoju vlast, odnosno, ulazili u isti, obilazili isti i posjedovali isti na razne načine. To što je stan pretežito posjedovala ZU (od ljeta 2023.) ne znači da tužitelj nije aktivno legitimiran, s obzirom da ista očigledno “dopuštenje“ za posjedovanje izvodi upravo od svog oca, sada zemljišnoknjižnog suvlasnika nekretnine, jednako kao i tužiteljeva supruga OU. Nakon smrti EU, razvidno je da članovi njegove obitelji, odnosno, tužitelj koji nakon sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju smatra da ima pravo na posjed i kojem majka temeljem ugovora predaje ključ, ne obilazi više stan kao ičiji pomoćnik u posjedovanju, već kao posjednik, daje drugim osobama dopuštenje za neposredno posjedovanje, a iz stanja spisa proizlazi i da takva situacija traje već nekoliko godina (najkasnije od ljeta 2023.).
10.3. No, povremenim posjedovanjem predmetne nekretnine od strane tužitelja i po njegovu dopuštenju - članova njegove obitelji, tuženica nije “izbačena“ iz posjeda, jer je i ona nastavila dolaziti u stan, povremeno i rijetko, o čemu iskazuje sama, ali i svjedoci koji su njezinim posjetima očevom stanu nakon smrti oca i osobno svjedočili (HU, MU, ĐU, RU).
11. Dakle, sud analizom izvedenih dokaza utvrđuje da su najkasnije od ljeta 2023. parnične stranke bile u suposjedu stana u prizemlju kuće na adresi [adresa].
11.1. Pritom se ističe da se u prizemlju kuće nalazi stan i glorijet, koji ima zaseban ulaz (uviđaj na licu mjesta), a predmet ovog postupka je, prema tužbenim navodima i činjenicama navedenim tijekom postupka, isključivo stan (stambena jedinica) u prizemlju.
12. U odnosu na drugu spornu činjenicu – predstavlja li promjena brave na vratima stana u prizemlju čin smetanja ili dopuštenu samopomoć, ističe se kako slijedi.
12.1. Iako tužitelj to negira, ovom je sudu uvjerljivo da je upravo tužitelj prvi promijenio bravu na ulaznim vratima, a da je to tako, proizlazi, kao prvo, iz činjenice da je predmetni stan dao u najam trećoj osobi koja se imala doseliti, dapače, već je ta osoba bila ostavila u stanu svoj kufer, a o čemu iskazuju parnične stranke, kao i SU. Logično je da tužitelj, koji polaže pravo na stan (neovisno što sud ovdje neće i ne smije raspravljati o tom pravu) i koji je svjestan da njegova nećakinja ima ključ od stana i da može ući u svakom trenutku, mijenja bravu radi “zaštite“ svojeg najmoprimca. Kao drugo, o tome da tuženica nije mogla ući u stan radi promijenjene brave uvjerljivo iskazuju svjedoci HU, ĐU i MU. Sud u potpunosti cijeni istinitim iskaz tuženice koja tvrdi da u stan nije mogla ući dva dana ranije zbog promjene brave, imajući u vidu upravo okolnost da je neposredno prije tužitelj iznajmio stan, dakle, počeo ga i gospodarski iskorištavati.
12.2. Svakako, ako je brava promijenjena prvo od strane tužitelja, on je tim činom smetao suposjed tuženice, pa bi samopomoć tuženice bila dopuštena samo u dijelu u kojem se ona vraća u suposjed stana (pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti), dok se ne bi radilo o dopuštenoj samopomoći u onom dijelu u kojem je ona tim činom promjene brave dobila isključivi posjed stana, odnosno u dijelu u kojem isključuje tužitelja iz suposjeda (pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti). Čak i da brava zaista nije bila promijenjena od strane tužitelja ranije, trenutkom promjene brave tuženica bi ponovno smetala samo suposjed tužitelja, a nikako isključivi posjed. Dakle, nema opcije u kojoj bi tuženica bila ovlaštena promijeniti bravu i time isključiti tužitelja u cijelosti iz posjeda (čak ni pri dopuštenoj samopomoći), već bi bila dužna ključ predati i tužitelju (a sama navodi da ključ nove brave nije predala niti joj ga je itko tražio).
13. Stoga, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se utvrđuje da je tuženica smetala suposjed stana obijanjem brave, te kojim se nalaže uspostava suposjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, uz zabranu takvog i sličnog smetanja suposjeda stana u prizemlju ubuduće (za onaj dio koji prelazi granice dopuštene samopomoći), dok je u preostalom dijelu (jer tužitelj neosnovano traži zaštitu isključivog posjeda) tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod I. izreke ovog rješenja.
14. Odluka o trošku donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22). Stranke su na ročištu od 17. listopada 2025. zatražile trošak postupka u visini jednokratne nagrade. Međutim, tužitelj je tužbenim zahtjevom potraživao zaštitu posjeda, a sud je zaštitio njegov suposjed, dakle manje od onoga što je tražio. U odbijenom je dijelu njegov neuspjeh - uspjeh tuženice. Imajući u vidu tijek i rezultat ovog postupka, sud je utvrdio da je uspjeh stranaka u ovom postupku podjednak, pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke ovog rješenja.
U Dubrovniku 1. prosinca 2025.
S u d a c
Marijana Milković Cosmai
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka rješenja. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
