REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-2334/2020-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicama Eciji Kuljiš-Bajić i Meri Blaslov Pavasović, odvjetnicama u Splitu, Ćiril Metodova 38, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB:92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 21.listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Mladena Pavasovića, odvjetnika u Splitu, i zamjenika punomoćnika tuženika HV, odvjetničkog vježbenika u OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 1.prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 26.590,33 EUR (slovima:dvadeset šest tisuća pet stotina devedeset eura trideset tri centa), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na:

- iznos od 18,31 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 12,70 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 12,99 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 15,30 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 14,81 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 7,13 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 3,12 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 0,42 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 3,20 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 36,75 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 37,17 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 37,06 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 37,57 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 76,66 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 78,04 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 77,02 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 75,88 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 75,87 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 75,27 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 74,81 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 75,14 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 77,58 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 91,08 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 108,40 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 113,85 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 131,78 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 211,52 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 125,06 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 124,61 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 119,99 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 122,64 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 117,09 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 121,89 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 114,23 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 118,87 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 119,73 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 134,01 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 143,56 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 139,93 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 154,17 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 161,03 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 168,34 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 182,72 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 164,09 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 218,39 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 194,84 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 198,63 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 189,86 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 223,30 eur, teku od 29.01.2016.,pa do isplate,

- iznos od 187,02 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 197,87 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 184,02 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 214,14 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 242,18 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 249,55 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 353,83 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 242,42 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 228,61 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 229,52 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 229,56 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 244,97 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 2.007,48 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 253,99 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 251,36 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 249,03 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 252,13 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 258,80 eur, teku od 29.01.2016., pa o isplate,

- iznos od 251,05 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 251,70 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 238,38 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 246,33 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 252,29 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 249,36 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 254,08 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 241,78 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 238,26 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 250,96 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 240,75 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 235,73 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 222,99 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 231,92 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 237,72 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 245,23 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 245,87 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 250,34 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 241,81 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 187,96 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 190,87 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 188,68 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 183,39 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 183,86 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 186,12 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 193,06 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 195,22 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 193,52 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 200,10 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 201,86 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 202,55 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 202,95 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 202,95 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 202,95 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 202,95 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 202,95 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 202,95 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 202,95 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 202,95 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 202,95 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 202,95 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 202,95 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 202,95 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

- iznos od 6.208,30 eur, teku od 29.01.2016., pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2007. obračunava u visini od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici iznos od 6.467,74 EUR (slovima: šest tisuća četiri stotine šezdeset sedam eura sedamdeset četiri centa).

i

r i j e š i o  j e :

I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 26.kolovoza 2025.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 8.798,38 EUR (slovima: osam tisuća sedam stotina devedeset osam eura trideset osam centi), uvećane za pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 1.prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 11.lipnja 2019. navodi se da su tužiteljica i tuženik dana 12.srpnja 2005. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3204814076 (broj računa:7102714365), solemniziran od strane javnog bilježnika Ante Pejkovića iz Makarske pod brojem OU-87/2005 od 13.srpnja 2005. Na temelju ovog ugovora tuženik je odobrio tužiteljici stambeni kredit u iznosu od 152.200,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB-a. Tužiteljica i tuženik zaključili su 26.siječnja 2016. Dodatak ugovoru o kreditu br. l., solemniziran od strane javnog bilježnika Ante Pejkovića iz Makarske, pod brojem OV-418/2016 od 29. siječnja 2016. (dalje: Dodatak), kojim tužiteljica nije obeštećena niti su istim konvalidirale nepoštene i ništetne odredbe osnovnog Ugovora. Predmetni kredit tužiteljica je u cijelosti isplatila 26. rujna 2016. Tuženik je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru, u kojem nije ostavljena bilo kakva mogućnost pregovaranja, i to u čl.1. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak (CHF), u čl.2. i čl. 7. Ugovora otplatu je kredita vezao uz ovu valutu, te je u čl. 2. naveo visinu kamatne stope od 4,90% godišnje ugovorivši u čl. 2. i čl.7 Ugovora da je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci samog tuženika bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to tako da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljicom pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice. Tužiteljica se poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH posl. brojem Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i posl.br.Pž-6632/2017-10 od 14.lipnja 2018. Na temelju dokumentacije koju je dostavio tuženik, tužiteljica je napravila izračun prema kojem ukupna razlika kamata i anuiteta na koju tužiteljica ima pravo zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja valute iznosi 225.573,38 kn/29.938,73 EUR, od čega 60.561,08 kn/8.037,84 EUR na ime promjene kamatne stope i 165.012,30 kn/21.900,90 EUR na ime promjene tečaja. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužiteljici naprijed navedene iznose sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dospijeća do isplate (toč.I. i II.tužbenog zahtjeva), kao i da naloži tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka III.tužbenog zahtjeva).

1.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja i njegovih dopuna, tužiteljica je podneskom od 26.kolovoza 2025. konačno uredila tužbeni zahtjev kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 26.590,33 EUR sa zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni iznos teče od 29.siječnja 2016. do isplate (toč.I. tužbenog zahtjeva), i isplatu iznosa od 6.467,74 EUR (točka II.tužbenog zahtjeva), a pod točkom III. potražuje parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te je istaknuo prigovor zastare. Nadalje, tuženik osporava da je ovaj sud vezan presudama Trgovačkog suda u Zagrebu donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“, između ostaloga jer se u konkretnom slučaju radi o postupku radi isplate, a ne naknade štete kako propisuje čl.502.c. Zakona o parničnom postupku i čl.138.a. Zakona o zaštiti potrošača/2007. Tuženik navodi da je prije podnošenja tužbe tužiteljica pristala na konverziju predmetnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da je s tuženikom 26.siječnja 2016. sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu, a kojim je došlo i do izmjene valutne klauzule i kamatne stope. Time je otpala eventualna ništenost pojedinih odredbi ugovora o kreditu, pod uvjetom da je i postojala, te se tuženik poziva na utvrđenja iz postupka Gos-1/2019, kao i na brojne odluke županijskih sudova u RH, Vrhovnog suda RH i Europskog suda. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže odbaciti tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno isti odbiti kao neosnovan i naložiti istoj da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj 3204814076 od 12.srpnja 2005. solemniziranog od strane javnog bilježnika Ante Pejkovića iz Makarske pod brojem OU-87/2005 dana 13.srpnja 2005., Dodatka Ugovora o kreditu od 26.siječnja 2016., Izvatka iz Odluke o tarifi naknada za usluge po stambenim kreditima, Općih uvjeta poslovanja tuženika u primjeni od 1.listopada 1999., Općih uvjeta promjene kamatnih stopa tuženika u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama u primjeni od 1.srpnja 2013., otplatnog plana, prometa po kreditu, pregleda promjena kamatne stope od 1.travnja 2019., financijskim vještačenjem po sudskoj vještakinji za financije Ines Lozić, dopunskim vještačenjem po sudskoj vještakinji za financije Ines Lozić, i saslušanjem tužiteljice.

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom isplata iznosa koje je pretplatila na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, i to od početka otplate kredita do izvršene konverzije, kao i isplatu razlike preostale neotplaćene glavnice.

6. Između parničnih stranaka nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 12.srpnja 2005. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3204814076, solemniziran od strane javnog bilježnika Ante Pejkovića iz Makarske pod brojem OU- 87/2005 dana 13.srpnja 2005., kojim je tuženik- banka odobrila tužiteljici kao korisniku iznos kredita od 152.200,00 CHF isplaćen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate (čl.1.), a korisnik kredita se obvezao vratiti iznos kredita u anuitetima i uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci tuženika o kamatnim stopama, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,90 % (čl.2 Ugovora), uz obvezu tužiteljice na otplatu u roku od 25 godina. Isto tako nije sporno da je u čl. 7. Ugovora određeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 871,52 CHF obračunatim prema srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja, te je istim člankom određeno će se u slučaju izmjene redovne promjenjive kamatne stope povisiti ili sniziti iznos anuiteta. Također među strankama nije sporno da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene kamatne stope i promjene visine tečaja CHF-a. Nadalje, među strankama nije sporno da su na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. zaključili Dodatak ugovora o kreditu dana 26.siječnja 2016., tako da je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015.

7. Međutim, sporna je osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora zastare.

8. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 12.srpnja 2005.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03, nadalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007., te Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, nadalje ZZP/07.).

9. Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

10. Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema odredbi članka 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

11. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.

12. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

13. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023, nadalje: ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

15. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.lipnja 2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik, a tamo prvotuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora prvotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time prvotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom prvotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prvotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku prvouženika.

16. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužiteljicu, odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/22, 155/23, nadalje: ZPP-a) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi. U tom slučaju sud je vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužiteljica i poziva.

17. I odredbom čl. 118. ZZP/14 određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a, te imajući na umu da je dio spornih odredbi čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

19. Naime, odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli su odlučujuće ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju ovisne su isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice što dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. To stoga jer razlozi za promjenljivost kamatne stope nisu razvidni potrošaču prilikom sklapanja ugovora niti mu omogućuju da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Ugovorna kamata kao naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, mora biti određena, odnosno odrediva. Dakle, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora, a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO-a koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora.

20. Čak i izvršenjem Ugovora o kreditu ne može nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc, pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. st. 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. st. 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a.

21. Neosnovano tuženik navodi da zbog toga što je s tužiteljicom sklopio konverziju sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015, nadalje:ZID ZPK), tužiteljica više nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, niti zahtijevati isplatu stečenog bez osnove po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu, jer je i Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. izrazio shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. U istoj odluci jasno je navedeno da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju.

22. Na temelju svih naprijed navedenih utvrđenja, sud je zaključio da dio odredbi čl. 1., 2. i 7. ugovora o kreditu, koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja, te su kao takve ništetne.

23. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

23.1. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

23.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa je i rok zastare tražbine po osnovi preplaćene kamate ponovno počeo teći od 13. lipnja 2014., dok je po osnovi preplaćene glavnice uslijed tečajnih promjena ponovno počeo teći od 14. lipnja 2018.

23.3. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 11.lipnja 2019. znači da računajući od 13. lipnja 2014. i od 14.lipnja 2018., pa do njezina podnošenja nije protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim.

24. Nadalje, sud je omogućio tuženiku dokazivanje da je u konkretnom slučaju tužiteljici kao potrošaču u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, imajući na umu odluku Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30.lipnja 2022. prema kojoj bi odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita predstavljalo povredu načela jednakosti oružja. Međutim, tuženik na tu okolnost nije predložio izvođenje nikakvih dokaza.

25. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, koja u svom iskazu navodi da je iznos kredita iskoristila za kupnju stana, koji koristi isključivo za stanovanje, te isti nikada nije bio iznajmljivan. Ne sjeća se da li je išla u druge banke raspitivati se za kredit, obratila se tuženiku kao svojoj banci, koji joj je ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, i nisu ponudili nikakav drugi kredit. Nitko od zaposlenika tuženika nije tužiteljicu prije potpisivanja ugovora o kreditu upozorio da postoji rizik ugovaranja otplate kredita uz valutnu klauzulu u CHF-u, a isto to se odnosi i na promjenjivu kamatnu stopu. Iako nema ekonomskog znanja, znala je da će u slučaju promjene kamatne stope i tečaja, dolaziti do odstupanja u mjesečnim ratama, ali svakako ne u ovakvom obujmu kako je bilo. Tuženik je sastavio tekst ugovora, isti je brzinski pročitala, bila je zadovoljna uvjetima onako kako su u tom trenutku glasili, te je isti ovjerila kod javnog bilježnika, koji joj tom prilikom nije tumačio sadržaj samog ugovora, niti išta drugo. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bila obrtnica, nije obavljala samostalnu poslovnu djelatnost, niti je bila vlasnica poslovnih udjela, direktor, ili član uprave u nekoj pravnoj osobi. Naime, u vrijeme sklapanja ugovora tužiteljica je bila u radnom odnosu, i radila je kao službenica u pravnoj osobi. Rata kredita jedno je vrijeme bila sukladna ugovoru, ali je kasnije narasla do duplog iznosa. Sinovi su joj počeli raditi i pomagati u otplati, te su se svega odrekli radi otplate kredita. Od sklopljene konverzije očekivala je da što prije otplati kredit. Sam tekst konverzije i obračun napravio je tuženik, ne sjeća se da li je pročitala tekst, zanimalo ju je jedino koliko je preostalo za otplatu. Predmetni kredit tužiteljica je otplatila. Kod ugovora o kreditu ili konverzije nije se moglo pregovarati sa tuženikom o bilo čemu, npr. ugovaranje fiksne kamatne stope umjesto promjenjive i sl., već je bilo "uzmi ili ostavi". Da je znala kako će rasti mjesečna rata, tužiteljica ne bi zaključila predmetni ugovor o kreditu, a prije potpisivanja ugovora o kreditu postavljala je zaposlenicima tuženika samo osnovna pitanja o visini kamate, ubrzanoj otplati i slično. Tužiteljica se ne sjeća da li joj je tuženik priznao ikakav iznos pretplate prilikom sklapanja konverzije.

26. U odnosu na status tužiteljice kao potrošača, treba navesti da je prema članku 3. stavak 1. točke 1. ZZP-a/03 potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom slučaju namjena kredita je kupnja stana, kako to tužiteljica navodi i u svom iskazu, dok tuženik nije za suprotni zaključak pružio nijedan dokaz, niti postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je tužiteljica ugovor sklopila u svrhe koje su namijenjene njenom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, niti da bi u takve svrhe utrošila novčana sredstva isplaćena na temelju ugovora o kreditu. Slijedom svega navedenoga, tužiteljicu se ima smatrati potrošačem.

27. Tuženik osporava pravo tužiteljici na obeštećenje zbog činjenice da je pristala na sklapanje Dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita, pozivom na odluku Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., što je u cijelosti neutemeljeno. To stoga što navedena odluka nema nikakve veze, niti je donesena u svezi navedenog spornog pitanja, jer je u tom predmetu VSRH postavljeno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?", i na to pitanje dan je odgovor koji glasi: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“. Dakle, u navedenoj odluci VSRH se uopće nije bavio pitanjem spornim u ovom predmetu (da li sklapanje Dodatka ugovora o kreditu utječe na pravo korisnika kredita na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora), niti je u toj odluci VSRH izrazio kategoričan stav o tome da je pravno shvaćanje Suda EU izraženo u odluci u predmetu C-118/17 apsolutno neprimjenjivo u predmetnom slučaju obeštećenja potrošača koji je pristao na konverziju.

28. Što se tiče visine zahtjeva, ista je utemeljena na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskoj vještakinji financijske struke Ines Lozić, na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi nakon dopunskog vještačenja i očitovanja vještakinje, a sud ga prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti, te utemeljen na mjerodavnim ispravama i primjeni pravilne metodologije obračuna.

29. U nalazu i mišljenju sudska vještakinja Ines Lozić navodi da pod pretpostavkom da se tužiteljici tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj CHF:

-ukupan iznos preplate u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije kredita iznosi 20.360,27 EUR, od kojeg iznosa je tužiteljica preplatila na ime promjene kamatne stope iznos od 5.850,08 EUR, a zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 14.510,19 EUR,

-ukupno je tužiteljica manje platila iznos od 1.598,93 EUR, od kojeg iznosa je zbog pada kamatne stope manje plaćen iznos od 1.145,33 EUR, a zbog pada tečaja za otplatu ispod tečaja na dan isplate kredita iznos od 453,60 EUR,

-sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 18.761,34 EUR,

-glavnica po kreditu u CHF, temeljem prilagođenog inicijalnog otplatnog plana, uzevši u obzir početnu kamatnu stopu i tečaj koje je vrijedio na dan isplate kredita bi na dan 29.siječnja 2016. iznosila 421.822,82 kn, dok je konverzijom utvrđena nedospjela glavnica u iznosu 463.107,67 kn, pa razlika u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu temeljem početnog otplatnog plana i tečaja iznosi 5.479,44 EUR,

-prilikom provođenja konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužiteljice, te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c. i priznao preplatu tužiteljici u iznosu 17.512,53 kn, što je na dan izračuna konverzije, odnosno na dan 30.rujna 2015. iznosilo 2.294,60 EUR,

- ukoliko bi sud bio stava da se tužiteljici za vrijeme otplate kredita u valuti CHF nisu mogle mijenjati kamatna stopa ni tečaj, konverzijom i preplatom koju je tuženik priznao po konverziji ne bi bila uspostavljena ekonomska ravnoteža jer je iznos preplate koju je tuženik priznao po konverziji niži od iznosa preplata koje proizlaze iz razlike posljedično na promjenu kamatne stope i tečaja CHF,

- ukoliko bi sud bio stava da se tužiteljici za vrijeme otplate kredita od dana sklapanja ugovora o kreditu do dana konverzije primjenjivao simulirani otplatni plan, kao da je kredit bio inicijalno sklopljen vezano uz uvjete otplate i valutu EUR, priznavanjem preplate, po izračunu tuženika, prilikom konverzije bi bila uspostavljena ekonomska ravnoteža.

30. U I. Dopuni svog nalaza i mišljenja sudska vještakinja Ines Lozić očitovala se na primjedbe tužiteljice da je vještakinja koristila fiksnu (početnu) kamatnu stopu od 4,90% kroz cijeli utuženi period odnosno sve do siječnja 2016., dok tužiteljica predlaže da vještakinja za razdoblje od 01.siječnja 2014. primijeni zakonski određenu kamatnu stopu od 3,23% godišnje na početni otplatni plan. Primjenom kamatne stope na opisani način, vještakinja ističe da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana provođenja konverzije iznose 20.382,03 EUR, od kojeg iznosa je tužiteljica preplatila na ime promjene kamatne stope iznos od 6.291,86 EUR, a zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita pretplatila je iznos od 14.090,17 EUR.

30.1. Ukupno je manje plaćen, posljedično na pad tečaja za otplatu ispod tečaja na dan isplate kredita, iznos od 453,60 EUR. Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije iznosi ukupno 6.291,86 EUR. Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do dana provođenja konverzije iznosi ukupno 13.636,57 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 19.928,43 EUR. Na dan provođenja konverzije, odnosno na dan 29.siječnja 2016. utvrđena je glavnica u iznosu 60.406,74 EUR, što primjenjivim tečajem na dan 29.siječnja 2016. iznosi 463.107,67 kn (tečaj 7,666490 kn za 1 EUR). Pod pretpostavkom da se tužiteljici za vrijeme otplate kredita u CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj u odnosu na početni tečaj i kamatnu stopu, preostala nedospjela glavnica tužiteljice na dan 29.siječnja 2016. bi prema prilagođenom početnom otplatnom planu bila manja za 6.208,30 EUR.

31. U II. Dopuni svog nalaza i mišljenja sudska vještakinja Ines Lozić pozvana je da dopuni nalaz i mišljenje na način da na temelju izračuna konverzije tuženika utvrdi za koja mjesečna razdoblja je utvrđena preplata iz provedene konverzije u iznosu od 17.512,57 kn, te da u skladu s tim utvrdi razdoblja za koja tužiteljica nije u cijelosti obeštećena, i to posebno u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope, a posebno u odnosu na ništetnost valutne klauzule iz osnovnog Ugovora o kreditu do izvršene konverzije, odnosno do sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu.

31.1. Sudska vještakinja Ines Lozić u odnosu na svoj Nalaz i mišljenje od 06. ožujka 2024., a pod pretpostavkom da sud zauzme stav da se sa iznosom preplate priznate od tuženika po konverziji umanjuje iznos preplate utvrđene posljedično na promjenu kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaja vezanog za valutu CHF, tada bi preostali iznos prethodno utvrđene preplate u odnosu na promjenu kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaja iznosio 18.035,95 EUR (utvrđena preplata u iznosu od 20.360,27 EUR umanjena za iznos preplate priznate u konverziji u iznosu od 2.324,32 EUR). U tom slučaju bi na dan konverzije preostao više plaćeni iznos posljedično na promjenu kamatne stope i tečaja u iznosu od 18.035,95 EUR (s pretpostavkom umanjenja od najstarijeg datuma bi stoga preostao iznos više plaćenog zbog rasta kamatne stope i tečaja od uplate dana 10.listopada 2009. u iznosu od 100,62 EUR te nadalje. Preostali iznos više plaćenih iznosa utvrđenih zbog rasta kamatne stope i tečaja nakon umanjenja s preplatom priznatom u konverziji iznosi 18.035,95 EUR, manje plaćeni iznosi zbog primjene niže kamatne stope i tečaja iznose 1.598,93 EUR, izračun razlike u priznatoj glavnici po konverziji i glavnice po početnom otplatnom planu iznosi 5.479,44 EUR, te ukupno potraživanje tužiteljice nakon uračunavanja preplate priznate u konverziji iznosi 21.916,46 EUR.

31.2. U odnosu na Dopunu Nalaza i mišljenja od 11. ožujka 2025. sudska vještakinja Ines Lozić daje izračun pod pretpostavkom da sud zauzme stav da se sa iznosom preplate priznate od tuženika po konverziji umanjuje iznos preplate utvrđene posljedično na promjenu kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu do 31.prosinca 2013., a od 01.siječnja 2014. u odnosu na kamatnu stopu od 3,23% i tečaja vezanog za valutu CHF. Tada bi preostali iznos prethodno utvrđene preplate u odnosu na promjenu kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu do 31.prosinca 2013., a od 01.siječnja 2014. u odnosu na kamatnu stopu od 3,23% i tečaja iznosio 18.057,71 EUR (utvrđena preplata u iznosu od 20.382,03 EUR umanjena za iznos preplate priznate u konverziji u iznosu od 2.324,32 EUR). U tom slučaju bi na dan konverzije preostao više plaćeni iznos posljedično na promjenu kamatne stope i tečaja od 18.057,71 EUR (s pretpostavkom umanjenja od najstarijeg datuma bi stoga preostao iznos više plaćenog zbog rasta kamatne stope i tečaja od uplate 10.listopada 2009. u iznosu od 100,62 EUR te nadalje. Preostali iznos više plaćenih iznosa utvrđenih zbog rasta kamatne stope i tečaja nakon umanjenja s preplatom priznatom u konverziji iznosi 18.057,71 EUR, manje plaćeni iznosi zbog primjene niže kamatne stope i tečaja iznosi 453,60 EUR, izračun razlike u priznatoj glavnici po konverziji i glavnice po prilagođenom početnom otplatnom planu iznosi 6.208,30 EUR, a ukupno potraživanje tužiteljice nakon uračunavanja preplate priznate u konverziji iznosi 23.812,41 EUR.

32. U III. Dopuni svog nalaza i mišljenja sudska vještakinja Ines Lozić očitovala se na primjedbe tužiteljice, uz napomenu da se u konkretnom slučaju prema odredbi čl. 172. ZOO-a najprije uračunavaju zatezne kamate, a tek potom glavnica (budući je u ovom slučaju pretplatu odbijala od glavnice, umjesto od iznosa ukupno obračunatih zateznih kamata na iznose koje je tužiteljica pretplatio do dana konverzije). Uvažavajući navedeni prigovor sudska vještakinja je izradila dvije Varijante izračuna zateznih kamata, i to Varijantu A prema nalazu i mišljenju od 6.ožujka 2024. i Varijantu B prema Dopunskom nalazu i mišljenju od 11.ožujka 2025.

32.1. Prema Varijanti A, zatezne kamate, na ukupno preplaćene iznose zbog porasta kamatne stope i promjene tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate za razdoblje do dana provođenja konverzije iznose 8.759,54 EUR. Pod pretpostavkom da bi se preplata priznata po konverziji prebijala sa iznosima zateznih kamata obračunatih na svaki preplaćeni anuitet do dana provođenja konverzije 29.siječnja 2016., s obzirom da su obračunate zatezne kamate veće od iznosa priznate preplate, tad bi proizašla preostala razlika zatezne kamate u iznosu od 6.464,94 EUR na dan 29.siječnja 2016.

32.2. Prema Varijanti B, zatezne kamate na ukupno preplaćene iznose zbog porasta kamatne stope i promjene tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate za razdoblje do dana provođenja konverzije iznose 8.762,34 EUR. Pod pretpostavkom da bi se preplata priznata po konverziji prebijala sa iznosima zateznih kamata obračunatih na svaki preplaćeni anuitet do dana provođenja konverzije 29.siječnja 2016., s obzirom da su obračunate zatezne kamate veće od iznosa priznate preplate, tad bi proizašla preostala razlika zatezne kamate u iznosu od 6.467,74 EUR na dan 29.siječnja 2016.

33. S obzirom da je sud kao prethodno pitanje utvrdio da su djelomično ništetne odredbi Ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke, to tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedenih ništetnih odredbi ukoliko nije u cijelosti obeštećena izvršenom konverzijom. Na temelju provedenog financijskog vještačenja, kao i dopuna tog vještačenja, sud nedvojbeno zaključuje da tužiteljica nije u potpunosti obeštećena zaključenjem Dodatka ugovoru, odnosno izvršenom konverzijom. Naime, iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje za financije Ines Lozić, odnosno njenog dopunskog nalaza i mišljenja od 11.ožujka 2025. nedvojbeno je utvrđeno da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana provođenja konverzije iznose 20.382,03 EUR, od kojeg iznosa je tužiteljica preplatila na ime promjene kamatne stope iznos od 6.291,86 EUR, a zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita pretplatila je iznos od 14.090,17 EUR.

34. Sudska vještakinja Ines Lozić izradila je dopunski nalaz i mišljenje od 11.ožujka 2025. pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj, te uz pretpostavku prilagodbe početnog otplatnog plana na način da se do 31.prosinca 2013. primjenjuje kamatna stopa koja se navodi u ugovoru o kreditu, a od 01.siječnja 2014. primjenjuje kamatna stopa od 3,23%, a što sud smatra ispravnim. Naime, odredba od primjeni fiksirane kamatne stope od 3,23 % na kredite u CHF sadržana u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju u primjeni od 01.siječnja 2014. predstavlja zakonsku odredbu, koja ima prednost u primjeni pred raznim tumačenjima sudova i vještaka financijske struke. Upravo je zbog navedene razlike u stopi kamate vještakinja u svojim dopunama davala izračune u dvije varijante.

35. Kako je tužiteljici u konverziji priznata pretplata u iznosu od 2.324,32 EUR, prilikom izvršenja konverzije 29.siječnja 2016., to je sudska vještakinja Ines Lozić u III. Dopuni svog nalaza i mišljenja, Varijanta B (primjena kamatne stope od 3,23 % za razdoblje nakon 1.siječnja 2014.) dala izračun prema kojem zatezne kamate na ukupno preplaćene iznose zbog porasta kamatne stope i promjene tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate za razdoblje do dana provođenja konverzije (29.siječnja 2016.) iznose 8.762,34 EUR. Nakon što se iznos priznate pretplate od 2.324,32 EUR prebije sa obračunatim zateznim kamatama, proizlazi preostala razlika zatezne kamate u iznosu od 6.467,74 EUR na dan 29.siječnja 2016., koju je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici.

36. Naime, tužiteljica je u otplati kredita tuženiku vraćala kunske iznose radi čega joj pripada pravo na isplatu kunskih iznosa, sada preračunatih u službenu valutu RH-eure, povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

37. Pravilno je sudska vještakinja Ines Lozić zatezne kamate obračunala za svaki pojedinačni iznos od dana plaćanja do dana izvršene konverzije, budući da u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužiteljici zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate anuiteta.

38. Dakle, provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je da je tužiteljica pretplatila tuženiku ukupan iznos od 20.382,03 EUR na ime ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, od kojeg iznosa je tužiteljica preplatila na ime promjene kamatne stope iznos od 6.291,86 EUR, a zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita pretplatila je iznos od 14.090,17 EUR. Nadalje, preostala nedospjela glavnica tužiteljice na dan 29.siječnja 2016. bi prema prilagođenom početnom otplatnom planu bila manja za 6.208,30 EUR, tako da tužiteljica osnovano potražuje ukupnu isplatu iznosa od 26.590,33 EUR (20.382,03 EUR+6.208,30 EUR), sa zateznom kamatom od 29.siječnja 2016. do isplate. Budući da je tužiteljici na dan izvršene konverzije priznata pretplata u iznosu od iznosu od 2.324,32 EUR, vještakinja je izvršila obračun zateznih kamata na svaki pojedinačni iznos od dana plaćanja do izvršene konverzije koji iznosi 8.762,34 EUR. Nakon što se iznos priznate pretplate od 2.324,32 EUR prebije sa obračunatim zateznim kamatama, proizlazi preostala razlika zatezne kamate u iznosu od 6.467,74 EUR na dan 29.siječnja 2016., koju je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici.

39. Izvršenom konverzijom tužiteljica nije obeštećena niti je konverzijom uspostavljena ekonomska ravnoteža između ugovornih stranaka. Pri tome valja napomenuti da je zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 utvrđena rješenjem ovoga suda broj Gos-1/2019-36 od 4.ožujka 2020., kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017., s tim da u konkretnom slučaju tuženiku prilikom izračuna konverzije nije moglo biti poznato da će dvije godine poslije biti pravomoćno utvrđena i ništetnost valute klauzule, pa istom nisu bili poznati svi parametri prilikom izračuna same konverzije.

40. Ovdje treba navesti da predmet spora nije utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Aneksa ugovora o kreditu, niti je između parničnih stranaka bila sporna valjanost izvršene konverzije i predmet konverzije, kao što se nije osporavalo da je izračun konverzije kredita izvršen na način kako to propisuje odredba članka 19.c ZID ZPK-a, tako da se radi o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke.

41. U odnosu na tzv. negativne razlike, odnosno okolnost da su u određenom razdoblju plaćani niži anuiteti, ne utječe na rezultate provedenog vještačenja. Tuženik koji je sam sastavio nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenjala njegovom odlukom i valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO. Onaj tko je znao ili morao znati da drugome nešto daje bez osnove nesavjestan je i nema pravo na povrat danog (u tom smislu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 580/07 od 29. kolovoza 2007. i broj Rev-2624/2015 od 23. siječnja 2019., ŽS u Karlovcu, Gž-650/2023 od 27.rujna 2023.). Isto tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br.Rev-549/2023 od 18.prosinca 2023. izrazio je stajalište da sud ne može samovoljno odbijati tečajne razlike za vrijeme dok su one bile niže od tečaja isplate kredita u CHF. Naime, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu pretplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten prema mišljenju revizijskog suda umanjivati tužiteljevu tražbinu s tzv.negativnim tečajnim razlikama. Dakle, niže tečajne razlike mogu biti prebijene s potraživanjem tužitelja kao potrošača samo u slučaju ako je tuženik to zatražio u konkretnom iznosu po određenim anuitetima, i ako su to zatražili prije zaključenja prethodnog postupka. Međutim, tuženik u ovom postupku nije postupio na opisani način, pa nema mjesta uzimanju u obzir tzv. negativnih razlika prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva.

42. Tužiteljica je nakon posljednjeg dopunskog financijskog vještačenja podneskom od 26.kolovoza 2025. konačno uredila tužbeni zahtjev, na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 26.590,33 EUR na ime pretplate izvršene na temelju ništenih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao i na ime razlike preostale neotplaćene glavnice, sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od 29.siječnja 2016. do isplate (točka I.), kao i isplatu obračunate zatezne kamate na svaki pojedini iznos iz točke I. od dospijeća (dana plaćanja) do 29.siječnja 2016. u iznosu od 6.467,74 EUR (točka II.)

43. Tužiteljica je na taj način povisila svoje novčano potraživanje za iznos od 3.119,34 EUR, dakle preinačila tužbu, kojoj preinaci se tuženik izričito usprotivio, a koju preinaku je sud dopustio rješenjem donesenim na ročištu održanom 21.listopada 2025. Naime, prema pravnom stajalištu zauzetom na sjednici Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26.studenoga 2021. dopuštena preinaka je nakon provedenog financijskog vještačenja u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima (točka I.izreke ovog rješenja).

44. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 26.590,33 EUR koje je tužiteljica pretplatila na ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, i na ime razlike u obračunu preostale glavnice, zajedno sa zateznom kamatom od 29.siječnja 2016. kao dana do kojeg je izvršen obračun zatezne kamate pa do isplate, sve po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

45. Prihvaćen je kao osnovan zahtjev tužiteljice za isplatom obračunate zatezne kamate na svaki pojedini iznos iz točke I. od dospijeća (dana plaćanja) do 29.siječnja 2016. u iznosu od 6.467,74 EUR, koji je preostao nakon što je od obračunate zatezne kamate odbijen iznos pretplate priznat tužiteljici prilikom konverzije, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

46. Dokaze koje nije posebno obrazlagao, sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

47. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a. Tužiteljici koji je zastupana po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednosti predmeta spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu u visini od 33.058,07 EUR za sljedeće radnje: za sastav tužbe 250 bodova, za sastav obrazloženih podneska od 8.svibnja 2024., 27.svibnja 2025., 26.kolovoza 2025. i 7.listopada 2025. po 250 bodova za svaki podnesak (250x4), za sastav žalbe protiv rješenja o prekidu -125 bodova (Tbr.10.toč.4.Tarife), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 14.prosinca 2022., 21.studenoga 2023., 3.prosinca 2024., 12.ožujka 2025., 3.srpnja 2025. i 21.listopada 2025. po 250 bodova za svako ročište (250x6), i za zastupanje na ročištu za objavu odluke -50 bodova, odnosno ukupno 2 925 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 5.850,00 EUR, a uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 7.312,50 EUR. Na taj iznos tužiteljici treba priznati trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 345,88 EUR, kao i trošak za financijsko vještačenje u iznosima od 600,00 EUR i 540,00 EUR, tako da je tužiteljici priznat trošak u ukupnom iznosu od 8.798,38 EUR. Na dosuđeni trošak tužiteljici je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.

U Splitu, 1.prosinca 2025.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljici putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.