Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž Zk-235/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Nediljki Radić, kao sutkinji pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja Grada Pule-Pola, OIB: 79517841355, protiv protustranaka Općine Fažana, OIB: 47321571460, Ulica 43, Istarske divizije-Via 43, Divisione Istriana 8, Fažana, Općina Svetvinčenat, OIB: 79825866723, Svetvinčenat 47, Svetvinčenat, Žminj, Općina Ližnjan – Lisignano, OIB: 06978590361, Krasa 7, Ližnjan, Pula-Pola, Općina Medulin, OIB: 70537271639, Centar 223, Medulin, Općina Barban, OIB: 98875297738, Barban 69, Barban, Grad Vodnjan – Dignano, OIB: 15554218499, Trgovačka 2 – Via Merceria 2, Vodnjan, Pula-Pola, Općina Marčana, OIB: 34665962557, Marčana 158, Marčana, Barban, radi uknjižbe prava vlasništva, rješavajući žalbu Grada Pule-Pola protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-20395/2023 od 14. veljače 2024., dana 1. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba predlagatelja Grada Pule-Pola kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-20395/2023 od 14. veljače 2024.

II. Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbija se kao neosnovan prigovor Grada Pule- Pola od 17. kolovoza 2023. zaprimljen pod poslovnim brojem Z-10395/2023 i potvrđuje ovosudno rješenje pod poslovnim brojem Z-19128/2023 od 23. studenog 2023. (točka I. izreke), te se nalaže upis zabilježbe odbijenog prigovora u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se predlagatelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s odredbom članka 99. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19, 128/22 i 127/24 – dalje: ZZK), te predlaže da se pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a i članka 99. stavak 2. ZZK-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje bitne povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski sud je odbio prigovor predlagatelja i utvrdio da predmetna nekretnina je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to predmetna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kultura - pašnjak i površine od 108 m2 je upisana kao društveno vlasništvo s nosiocem prava korištenja Općine Pula u 3074/9222 dijela. Nadalje, prvostupanjski sud je citirao odredbu članka 3. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu prema kojem na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske nositelj vlasničkih prava postala je Republika Hrvatska. Također citira odredbu članka 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu prema kojem se poljoprivrednim zemljištem smatra i zemljište koje se nalazi u granicama građevinskog područja ako je neizgrađeno građevinsko zemljište jer i takvo zemljište postaje vlasništvo Republike Hrvatske po samom zakonu. Prvostupanjski sud je utvrdio da prema članku 87. Zakona o jedinicama lokalne samouprave nisu postale vlasnikom nekretnine na svom području na kojem je bilo upisano društveno vlasništvo, već su samo preuzele nekretnine onih lokalnih jedinica čiji su pravni sljednici. Kako je predmetna nekretnina na dan 24. srpnja 1991. kada je stupio na snagu Zakon o poljoprivrednom zemljištu bila upisana kao poljoprivredno zemljište te zbog toga imala status poljoprivrednog zemljišta, a bila je u društvenom, postala je vlasništvom Republike Hrvatske ex lege. Sve eventualne promjene nastale nakon toga datuma u odnosu na predmetnu nekretninu su bez ikakvog pravnog značaja, a ovakvu primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud.

7. Prema odredbi članka 3. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 34/91), na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska. Prema odredbi članka 2. stavak 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, poljoprivrednim zemljištem u smislu ovog Zakona smatraju se i oranice, povrtnjaci, livade, pašnjaci, voćnjaci, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji iz čega i proizlazi da je Republika Hrvatska po samom zakonu postala vlasnik navedenih nekretnina u 3074/9222 dijela u kojem suvlasničkom dijelu su iste u zemljišnim knjigama upisane kao društveno vlasništvo, a po kulturi – pašnjak, pa nije bilo ni potrebno prilagati uvjerenje Ureda za prostorno uređenje jer je status nekretnina razvidan iz samog upisa u zemljišnoj knjizi.

8. U konkretnom slučaju prema stanju u zemljišnoj knjizi radi se o nekretnini koja je po kulturi pašnjak te se nesporno radi o poljoprivrednom zemljištu koje je u suvlasničkom dijelu od 3074/9222 u zemljišnim knjigama upisano kao društveno vlasništvo. Prema tome, nekretnine u društvenom vlasništvu koje su u naravi poljoprivredno zemljište na temelju članka 3. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ex lege su postale vlasništvo Republike Hrvatske. Isto potvrđuje i donijeta revizijska odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1895/2018-2 od 8. lipnja 2022. u kojoj je Vrhovni sud zauzeo pravno shvaćanje da su u zemljišnoknjižnom postupku dovoljni podaci iz zemljišne knjige o dosadašnjem statusu nekretnina za ocjenu da su ispunjene činjenične i zakonske pretpostavke za upis prava vlasništva Republike Hrvatske nad tim nekretninama, te mjerodavne materijalno pravne odredbe, u ovom konkretnom slučaju to je odredba članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, time da takav upis ne onemogućava protustranku da u za to odgovarajućim postupcima dokazuje drugačiji vlasnički status predmetnih nekretnina. Pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH služe ustaljenju i ujednačavanju sudske prakse, obvezno je za sve suce Građanskog odjela VS RH, a snagom autoriteta najvišeg suda u RH za sve suce u građanskoj grani suđenja.

9. Za napomenuti je da se društveno vlasništvo nakon 1990. pretvorilo u vlasništvo države ili privatno vlasništvo pojedinca, te svakako do upisa društvenog vlasništva na predmetnim nekretninama nije moglo doći nakon 24. srpnja 1991. kada je stupio na snagu Zakon o poljoprivrednom zemljištu.

10. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 99. stavak 2. i članka 149. stavak 3. ZZK-a, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 1. prosinca 2025.

Sutkinja

Nediljka Radić