Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

P-143/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu tog suda Senki Kirša, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ŽUPA SV. ANE, [adresa], OIB: 91548283945, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Kovačević, Koren i partneri d.o.o. Rijeka protiv tuženika- protutužitelja Vlado Rušnjak, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku iz Rijeke, radi predaje u posjed i radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja-protutuženika, tuženika-protutužitelja osobno i punomoćnika tuženika-protutužitelja, po objavi od 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"Tuženiku ĆM OIB [osobni identifikacijski broj] nalaže se da tužitelju ŽUPI SV. ANE iz [adresa], OIB 91548283945 preda u posjed slobodan od osoba i stvari dio nekretnine označene kao grč. 93, kuća i kapelica površine 229 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koje nekretnine u naravi čini skup prostorija u prizemlju stambene zgrade u [adresa], sastojeći od kuhinje, dnevnog boravka sa blagovaonicom i sanitarnim čvorom od dva Eca i predprostora sa pisoarom, WC-a i hodnika sa unutarnjim stepeništem koje vodi na kat koji se sastoji od dvije sobe, kupaonice, WC-a i hodnika površine 108 m2 te pripadajuće terase površine 45 m2, kao i da mu naknadi prouzročeni parnični trošak za zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

II-Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi: "Nalaže se tužitelju da tuženiku isplati iznos od 22.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana 08. ožujka 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku 15 (petnaest) dana.

Utvrđuje se kako tuženiku pripada pravo zadržanja nekretnine u vlasništvu tužitelja – dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] GRČ, u naravi kuća i kapelica površine 229 m², upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji dio nekretnine u naravi predstavlja skup prostorija u prizemlju stambene zgrade u [adresa], koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka sa blagavaonicom i sanitarnim čvorom od dva WC-a i predprostora s pisoarom, WC-a i hodnika sa unutarnjim stepeništem koje vodi na kat, koji se sastoji od dvije sobe, kupaonice, WC-a i hodnika površine 108 m², te pripadajuće prizemne terase površine 45 m², i to do namirenja tuženikove tražbine prema tužitelju iz točke 1. izreke ove presude.”

III-Nalaže se tužitelju-protutuženiku ŽUPI SV. ANE iz [adresa] da tuženiku-protutužitelju IM naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 1.500,00 Eura (slovima: tisuću petsto eura), sa zateznim kamatama po stopi od 5,15% godišnje odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dana donošenja ove presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV-Nalaže se tuženiku-protutužitelju IM da tuženiku-protutužitelju ŽUPI SV. ANE iz [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 1.750,00 Eura (slovima: tisuću sedamsto pedeset eura), sa zateznim kamatama po stopi od 5,15% godišnje odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dana donošenja ove presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

V-Odbijaju se stranke sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1.Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika u kojoj navodi da je tužitelj je vlasnik nekretnine označene kao grč. 93, kuća i kapelica površine 229 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dio koje nekretnine u naravi čini skup prostorija u prizemlju stambene zgrade u [adresa], sastojeći od kuhinje, dnevnog boravka sa blagovaonicom i sanitarnim čvorom i predprostora sa pisoarom, WC-a i hodnika sa unutarnjim stepeništem koje vodi na kat koji se sastoji od dvije sobe, kupaonice, WC-a i hodnika površine 108 m2 te pripadajuće terase površine 45 m2. Tuženik da koristi dio opisane nekretnine bez ikakvog pravnog osnova. Obzirom da tuženik nema pravni osnov za korištenje nekretnine, a istu odbija mirno predati tužitelju u posjed kao vlasniku iste, to tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev kojim će naložiti tuženiku da preda tužitelju predmetnu nekretninu u posjed, sve uz naknadu parničnog troška.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev, te postavio protutužbeni zahtjev,a koji zahtjevi su spojeni radi zajedničkog raspravljanja. Ističe da se već vodio ovakav postupak pred Naslovom pod posl. br. P-6666/2015, a u kojem postupku je tužitelj bio Grad Opatija. U tom postupku je Grad Opatija prvotno tražio da se njemu preda u posjed predmetna nekretnina, a nakon što je u zemljišnim knjigama (temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina) vlasništvo prešlo na Župu Sv Ane, tada je Grad Opatija preinačio tužbeni zahtjev i tražio predaju predmetne nekretnine u posjed Župi Sv. Ane. Tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen. Tuženik predlaže pribavu tog spisa, te da se u ovom postupku koriste svi materijalni i personalni dokazi izvedeni u tom postupku. Tuženik ovdje stavlja iste one prigovore koje je stavio i u navedenom postupku, a koji se u bitnome svode na slijedeće:

- tuženik je stekao svojstvo zaštićenog najmoprimca;

- predmetna nekretnina predstavlja dom tuženika u smislu čl. 34. st. 1. Ustava RH i čl. 8. Konvencije;

- prigovor zadržanja predmetne nekretnine dok mu tužitelj ne namiri troškove ulaganja u stan tj. nužne i korisne troškove kao i povečanje vrijednosti nekretnine uslijed tih troškova. Kako bi tražbina tuženika prema tužitelju glede ulaganja dospjela, to tuženik u postavlja protutužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 22.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 08. ožujka 2023.g. do isplate , na ime izvršenih ulaganja, kao i na utvrđenje da tuženiku pripada pravo zadržanja do namirenja njegove tražbine.Tuženik, nadalje, stavlja daljnji prigovor, te smatra da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine. Ugovor o zamjeni nekretnina sklopljen između Grada Opatije i tužitelja (i Župe Sv. Marka evanđeliste) od dana 10.lipnja 2015. g. temeljem kojeg ugovora je tužitelj upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine, jest ništetan (u dijelu koji se tiče predmetne nekretnine). Nema spora kako Grad Opatija nije predao tužitelju posjed predmetne nekretnine (a što se i konstatira u samom ugovoru), a isto tako ne bi trebalo biti spora kako taj ugovor o zamjeni nije solemniziran po javnom bilježniku.Ako ne dolazi do prave predaje posjeda, ugovor mora biti solemniziran, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj što pak ugovor u tom dijelu čini ništetnim. Tuženik predlaže odbiti u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev te tužitelja obvezati da mu naknadi trošak postupka.

3.U odgovoru na protutužbu tužitelj je u cijelosti osporio postavljeni protutužbeni zahtjev. Osporava da bi tuženik imao status zaštićenog najmoprimca. Postojanje drugog spisa u kojem tužitelj nije bio stranka nije od utjecaja na ovaj postupak. Smatra da ne postoji ustavno pravna zaštita za korištenje nekretnine u vlasništvu treće osobe bez pravnog osnova za korištenje iste.Ulaganja u nekretninu nisu specificirana niti po vrsti niti po vremenu ulaganja, te se ista osporavaju u cijelosti.Odredba o ništetnosti bez predaje u posjed da se odnosi samo na ugovore o darovanju. Predlaže odbiti protutužbeni zahtjev, sve uz obvezu naknade troška tužitelju.

4.Proveden je dokazni postupak uvidom u vlasnički list (list 4 spisa), u Ugovor o zamjeni nekretnina (list 35 do 37 spisa), u presliku ovosudnog predmeta P- 6666/2015 (list 41 do 315 spisa), saslušane su stranke (list 319 i 320 spisa), izvršen je uvid u Potvrdu Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske klasa: UP/I-371-01/24-13/1942 od 14. veljače 2025. (list 324 spisa)., u Privremeno rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske klasa: UP/I-371-01/24-13/1942 od 14. veljače 2025. (list 329 do 333 spisa) sa pripadajućim prilozima (list 334 do 339 spisa).

5.Daljnji dokazi nisu se provodili što će nastavno biti obrazloženo,a sva dokumentacija uložena u spis po strankama nakon zaključenja prethodnog postupka prihvaćena je budući se radi o dokumentaciji kasnijeg datuma.

6.Tuženik, pozvan da se očituje i specificira ulaganja za koja potražuje naknadu u ovom postupku, u spis je uložio presliku ovosudnog predmeta P-6666/15 i pozvao se na podnesak od 4. ožujka 2016. koji je uložen u taj spis.

7.Tužitelj se usprotivio navedenom dokaznom prijedlogu,a ukoliko bi tuženik i specificirao ulaganja za kolja potražuje naknadu, ističe prigovor da nitko ne može na temelju ulaganja steći pravo vlasništva, kao i prigovor zastare.

8.Tuženik se na navode tužitelja glede istaknutih prigovora očitovao na način da smatra da je specifikaciju izvršenih ulaganja učinio dostavom preslike predmeta P- 6666/2015, da ne svojata pravo vlasništva već ističe prigovor zadržanja,te da prigovor zastare ne stoji jer je tuženik u posjedu predmetne nekretnine pa zastara za izvršena ulaganja nije počela teći.

9.Tužitelj se tijekom postupka očitovao podneskom od 29. travnja 2025. (list 325 do 328 spisa), a tuženik podneskom od 11. siječnja 2024. (list 40 spisa).

10.U ovom se postupku po tužbi radi o vlasničkoj tužbi za povrat stvari iz članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 ,153/09, 90/10, 143/12, 152/14-dalje ZV) koji propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

11.Da bi u postupku pred sudom tužitelj ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegova i da se nalazi u posjedu tuženika.

12.Tužitelj je u prilog svojih navoda u spis dostavio vlasnički list iz kojeg je razvidno da je isti vlasnik nekretnine grč. 93 kuća i kapelica površine 229 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

13.Tuženik je osporio da bi tužitelj bio vlasnik predmetne nekretnine jer da je istu stekao na temelju ništetnog pravnog posla-Ugovora o zamjeni nekretnina koji nije zaključen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave. Članak 482. st. 1. i 2. Zakoan o obveznim odnosima (N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22,156/22,145/23, 155/23 – ZOO) propisuje obvezan oblik ugovora kada se radi o darovanju,a što u konkretnom nije slučaj, slijedom čega se ne može govoriti o ništetnosti pravnog posla na temelju kojeg je tužitelj ishodio upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

14.Tužitelj je, dakle, dokazao da je nekretnina čiju predaju u posjed traži njegovo vlasništvo,a činjenica da je ista u posjedu tuženika nije sporna.

15.Posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). Tuženik je prigovorio nevaljanosti pravne osnove na temelju koje je tužitelj stekao vlasništvo, što je prehodno već obrazloženo. Nadalje, tuženik je istaknuo prigovor zadržanja,a što će nastavno biti obrazloženo prilikom ocjene osnovanosti postavljenog protutužbenog zatjeva. Konačno, tuženik smatra da ima pravo na posjed kao zaštićeni najmoprimac,a istaknuo je i prigovor prava na dom.

16.Uvidom u dostavljenu presliku ovosudnog predmeta poslovni broj P- 6666/2015 razvidno je da se radi o postupku koji je pokrenut po tužbi Grada Opatije protiv tuženika IM radi predaje u posjed iste nekretnine koja je predmet i ovog postupka. U tom je postupku tuženik IM također istaknuo da nekretninu koristi kao zaštićeni najmoprimac, istaknuo je prigovor prava na dom, prigovor zadržanja i ustao je protutužbom radi isplate izvršenih ulaganja. Predmet je okončan pravomoćnom presudom posl. broj P-6666/2015 od 16. rujna 2016. kojim su odbijeni tužbeni zahtjev tužitelja na predaju u posjed predmetne nekretnine ovdje tužitelju i protutužbeni zahtjev na isplatu izvršenih ulaganja i utvrđenje da tuženiku pripada pravo zadržanja.

17.Kao što je već rečeno, tužitelj je prigovorio neodređenosti protutužbe u kojoj je postavljen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 22.000,00 Eura na ime izvršenih ulaganja. Tuženik se pak poziva na presliku spisa P-6666/2015 koju je uložio u spis, kao i na podnesak od 4. ožujka 2016. u tom predmetu u kojem da je specificirao svoja ulaganja.

18.Člankom 186. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - ZPP) propisano je što treba sadržavati tužba. Između ostalog, treba sadržavati i činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, pa u situaciji kada protutužitelj postavlja tužbeni zahtjev na isplatu koji se temelji na izvršenim ulaganjima u nekretninu u vlasništvu protutuženika, ocjena je ovoga suda da je, ako ne već u tužbi,onda svakako do zaključenja prethodnog postupka, protutužitelj trebao specificirati ulaganja za koja traži isplatu kako bi se protivna strana uopće mogla pravilno očitovati na takav zahtjev. Protutužitelj se poziva na podnesak iz predmeta P- 6666/2015 u kojem protivna strana nije sudjelovala i nije se niti suglasila da se isto koristi kao dokaz u ovom postupku. Slijedom navedenog,prihvatiti dokazni prijedlog da se provede uviđaj uz sudjelovanje vještaka građevne struke na okolnost visine izvršenih ulaganja koja nisu navedena niti specificirana, a sve pozivajući se na pdonesak iz drugog predmeta u kojem tužitelj nije bio stranka i korištenju kojeg se usprotivio, ovaj sud nalazi neprihvatljivim. Glede pravne osnove protutužbenog zahtjeva, isti se temelji na odredbi članka 164. ZV-a koji govori o pravnom položaju poštenog posjednika. Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Prigovor zastare izjavljen po tužitelju-protutuženiku ne nalazi se osnovanim jer zastara prava na naknadu ulaganja u nekretninu počinje teći od dana prestanka korištenja nekretnine u koju su ulaganja izvršena,a pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari. Međutim, kako je već obrazloženo, protutužbeni zahtjev valjalo je odbiti jer protutužitelj nije dokazao osnov niti visinu istog.

19.Glede iskaza stranaka u ovom postupku, isti su ovome sudu prihvatljivi i u suglasju sa provedenim dokazima. Nedvojbeno je da je tuženik u prostoru koji je vlasništvo tužitelja, da ga koristi za stanovanje, te da je stanarinu plaćao Gradu Opatiji,ali je prestao sa plaćanjem.

20.Tuženik se u ovom postupku poziva na pravo na dom odnosno ističe prigovor prava na poštivanje doma iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u parničnim postupcima.

21.Pretpostavka za odlučivanje o prigovoru tuženika o pravu na poštivanje doma u parničnim postupcima pokrenutim tužbama sa vindikacijskim zahtjevima predstavlja isticanje takvog prigovora koji može biti sadržan u činjeničnim navodima tuženika kojim se suština prigovora prava na dom može i opisno isticati u smislu navođenja činjenica koje se odnose na trajnost i neposrednost veze, dakle i bez izričitog pozivanja na članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Zaključak sa sastanka Građanskog odjela VSRH sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova u RH od 16. i 17. rujna 2015., Šibenik, Su-IV-246/2015).

22.U situaciji kada tuženik ističe prigovor prava na dom, pojam doma je za sud činjenično pitanje, o kojem odlučuje po kriterijima trajnosti i faktične veze imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i pravna shvaćanja sadržana u odlukama Ustavnog suda, te Europskog suda.

23.Zaštita prava na dom nije apsolutna ni neupitna jer ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije-materijalnopravne i procesnopravne, sadržane u tzv. testu razmjernosti budući da na drugoj strani suprotstavljen prigovoru tuženika postoji interes vlasnika iz osnove prava vlasništva zaštićenog Ustavom (članak 48. Ustava) pri čemu je na tuženiku teret dokazivanja da se navedena odluka tiče njegovog doma i da je došlo do miješanja u njegovo pravo na dom, dok je u odnosu na pitanja da li je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da li je prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza na tužitelju.

24.Predmetna nekretnina može se smatrati domom tuženika u smislu odredbe čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. Konvencije,jer se radi o stanu u kojem živi od 1958. godine kao član obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava. Prihvaćanje tužbenog zahtjeva i nalaganje iseljenja predstavlja miješanje u pravo tuženika na poštivanje njegovog doma, međutim takvo miješanje u skladu je sa odredbom čl. 161. i 162. ZV-a, odnosno ima legitiman cilj-zaštitu prava vlasništva tužitelja.

25.Europska konvencija o ljudskim pravima međunarodni je ugovor o zaštiti ljudskih prava i sloboda. Konvencija je potpisana u Rimu dana 04. studenog 1950. godine od strane dvanaest zemalja članica novoosnovanog Vijeća Europe,a na snagu je stupila 03. rujna 1953. godine. Hrvatska je Konvenciju i njezine protokole ratificirala 05. studenog 1997. godine postavši 40. zemlja koja je to učinila.

26.Članak 8. Konvencije određuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Javne vlasti će se miješati u vršenje ovog prava osim ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu u interesu državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, radi sprječavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

27.Dom u praksi Europskog suda za ljudska prava ima autonomno značenje koje nije vezano uz određenje nekretnine iz domaćeg zakonodavstva koje uređuju prava na nekretninama. Stoga ocjena predstavlja li određeni prostor dom ovisi o činjeničnim okolnostima svakog konkretnog slučaja,a ne o pretpostavkama koje bi izvirivale iz nacionalnog zakonodavstva. Posebice se to odnosi na postojanje dovoljnih i trajnih veza sa određenim mjestom neovisno da li je ujedno i vlasnik tog mjesta.

28.Kada dolazi do ograničenja prava na poštovanje doma, tijelo javne vlasti, u ovom slučaju sudbena vlast, treba voditi računa o tome da ograničenje ne smije ugroziti samu bit prava. I kada je dopušteno valja ga koristiti restriktivno, svako ograničenje treba biti predviđeno zakonom i u skladu sa njegovim ciljem, ne smije se primjenjivati arbitrarno, mješanje mora biti nužno u demokratskom društvu i mora biti u skladu sa legitimnim ciljem i razmjerno.

29.Gubitak doma je najekstremniji oblik miješanja u pravo na poštivanje doma.

30.Ako se tijekom parničnog postupka istakne prigovor miješanja, zadiranja ili uplitanja u pravo na dom mjerom prisilnog iseljenja, mora se dopustiti da sud ocijeni razmjernost i razumnost takve predložene mjere bez obzira na postojanje ili nepostojanje pravne osnove. Sudovi su to dužni ispitati i ako stranka nije izrijekom navela mjerodavnu odredbu,ali to proizlazi iz njezinih navoda. Dakle, sud je dužan provesti test razmjernosti.

31.Što se tiče testa razmjernosti , isti se provodi pomoću tri eliminacijska pitanja. Samo jedan negativan odgovor dostatan je za utvrđenje da se radi o povredi prava na dom,a radi se o slijedećem:

- da li je miješanje u skladu sa zakonom,

- da li ima legitiman cilj,

- da li je potrebno u demokratskom društvu.

32.U konkretnom slučaju, miješanje je temeljeno na Zakonu kao što je već pojašnjeno, te ima legitimni cilj.

33.Treće eliminacijsko pitanje odnosi se na utvrđenje je li miješanje nužno u demokratskom društvu.

34.Nužnost u demokratskom društvu pretpostavlja zadovoljenje neodgodive društvene potrebe i razmjernost predložene mjere u odnosu na legitimni cilj koji se želi postići.

35.Tužitelj ima status javne pravne osobe čija je djelatnost primarno neprofitna.

36.Predmetna nekretnina predstavlja dom tuženika. Isti je u toj nekretnini naprije stanovao kao član obitelji nositelja stanarskog prava i isti je nastavio koristiti kao zaštićeni najmoprimac,a sve od 1958. godine. Nekretnina je bila vlasništvo Grada Opatije, nostelj stanarskog prava zatražio je otkup koji nije realiziran,a nekretnina je u vlasništvo tužitelja prešla Ugovorom o zamjeni nekretnina.

37.Prema stanju u spisu proizlazilo bi da tuženik nema mogućnosti da koristi drugu nekretninu niti financijskih mogućnosti da riješi svoje stambeno pitanje dok s druge strane tužitelj ničim posebno ne dokazuje da je prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu, njegov se interes prvenstveno ogleda u tome da od svoje nekretnine ima pravo ubirati najamninu prema tržišnim uvjetima.

38.Stavljajući u odnos pravo tuženika na dom i pravo tužitelja za raspolaganjem nekretnine dolazi se do nerazmjernosti ta dva prava jer se pravo tužitelja prvenstveno očituje u ostvarenju određene imovinske koristi dok pravo na dom tuženika pripada području njegove osobne sigurnosti i dobrobiti, taj je stan za tuženika egzistencijalno važan. Međutim, tuženik neosnovano ne podmiruje trošak korištenja nekretnine tužitelju, dok je isti trošak podmirivao spram prijašnjeg vlasnika. No s druge strane, nije utvrđeno da li je od strane tužitelja pozivan na plaćanje prije pokretanja ovog postupka, pa ovaj sud cijeni da bi iseljenjem tuženika iz njegovog (jedinog) doma, uvažavajući okolnosti ovog slučaja, došlo do povrede članka 8. Konvencije. Naime, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, posebice uvažavajući da tuženik u toj nekretnini živi od 1958. godine, da je podmirivao trošak stanovanja prethodnom vlasniku,da ima status zaštićenog najmoprimca, to ovaj sud nalazi da miješanje u pravo poštivanja doma tuženika nije nužno s obzirom na okolnost da se legitiman cilj može postići primjenom blaže mjere – ponudom ugovora o najmu i podmirivanjem obveza od strane tuženika kao najmoprimca, pa cijeni da iseljenje tuženika nije nužno u demokratskom društvu jer ne postoji nedogodiva društvena potreba za njegovim iseljenjem,a sve to i iz razloga koji će nastavno biti obrazloženi.

39.Naime, odredbom čl. 34 st. 1. u vezi s mjerodavnim dijelom čl. 35. i čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.; dalje Ustav RH) propisana je nepovredivost doma kao i da se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života te da svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

40.Iz priložene Potvrde Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, klasa UP/I-371-01/24-13/1942, urbroj: 531-01-25-3 od 14. veljače 2025. utvrđeno je da je stan na adresi [adresa], u vlasništvu tužitelja, a u kojem tuženik ostvaruje status zaštićenog najmoprimca, upisan u Registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci.

41.Tuženik smatra da je isto dokaz da ne koristi nekretninu tužitelja bez pravnog osnova, dok tuženik svoj stav detaljno obrazlaže u podnesku od 29. travnja 2025. osporavajući da je navedenom potvrdom tuženiku priznato ikakvo pravo.

42.Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (N.N. 36/24 od 25.3.2024.) stupio je na snagu 2. travnja 2024. (dalje: Zakon Statileo) Tim Zakonom uređen je način izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (presuda broj zahtjeva: 12027/10, 10. srpnja 2014. i dr.) te Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. od 14. rujna 2020 objavljen u "Narodnim novinama" br. 105/20. Zakon se primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegovog stupanja stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava.

43.Sukladno članku 30. Zakona o najmu stanova (Nar. nov., br. 91/96, 48/98 – Odluka USRH, 66/98 – Ispravak Odluke USRH i 22/06 – u nastavku teksta: ZNS) danom stupanja na snagu toga Zakona (5. studenoga 1996.) prestalo je stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu toga Zakona. Prema stanju u spisu Ugovor o korištenju stana prednica tuženika, UM zaključila je sa tadašnjim SIZ-om stambeno- komunalne djelatnosti Općine Opatija 1981. godine. Imenovanoj je, dakle, prestalo stanarsko pravo 5. studenog 1996. godine kada je stekla status zaštićenog najmoprimca. Imenovana je pokušavala otkupiti stan temeljem Zakona o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, te je podnijela zahtjev Gradu Opatiji koji je zahtjev otklonio sa obrazloženjem da se ne radi o stanu. Tuženik je živio u stanu kao član obiteljskog domaćinstva. Registar stanova je registar koji sadržava centralizirani popis i podatke o svim stanovima u [adresa] u vlasništvu ili suvlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci i zaštićeni podstanari. Ustrojava ga nadležno Ministarstvo. Dakle, Potvrda na koju se poziva tuženik, kao i Privremeno rješenje nadležnog Ministarstva koje je donijeto na temelju odredaba Zakona Statileo upućuju na to da bi tuženik u predmetnom stanu imao pravni položaj zaštićenog najmoprimca,ali je odnos zaštićenog najma prestao sa danom 1. siječnja 2025. Sve to po ocjeni ovog suda, upravo ide u prilog utvrđenju da iseljenje tuženika nije nužno u demokratskom društvu jer se legitiman cilj može postići blažom mjerom. To tim više, što je sukladno odredbama Zakona Statileo zaštićeni najmoprimac, dakle ovdje tuženik, dužan osloboditi stan i predati ga u posjed vlasniku ukoliko se ispune uvjeti iz članka 27. citiranog Zakona. Naime, cilj Zakona Statileo je upravo uspostaviti ravnotežu tako da vlasnicima stanova omogući povrat stanova ili pravednu, tržišnu naknadu (koju dijelom subvencionira država) i omogućiti zaštićenim najmoprimcima ostvarenje prava na dom, kroz preseljenje u stanove u državnom vlasništvu ili subvencionirani najam na tržištu.

44.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

45.Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu članka 154. st. 1. ZPP- a,a trošak je odmjeren u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N.N. 138/23).

46.Vrijednost predmeta spora po tužbi iznosi 10.000,00 Eura. Tuženiku koji je u tom sporu uspio priznat je slijedeći trošak, sve sukladno priležećem troškovniku:

-trošak pristupa na ročište 22.10.2025. 100 bodova/200,00 € (Tbr.9.1.)

-trošak pristupa na ročište 4.4.2025. 100 bodova/200,00 € (Tbr.9.1.)

-trošak pristupa na ročište 28.11.2024. 100 bodova/200,00 € (Tbr.9.1.)

-trošak pristupa na ročište 5.6.2024. 100 bodova/200,00 € (Tbr.9.1.)

-sastav podneska od 8.3.2023. -odgovor na tužbu, 100 bodova/200,00 € (Tbr.8.1.)

-trošak PDV-a od 25 % - 500,00 € (Tbr.46.).

47.Vrijednost predmeta spora po protutužbi iznosi 22.000,00 Eura. Tužitelju je priznat slijedeći trošak, sve prema priležećem troškovniku:

- trošak sastava podneska od 30.3.2023. -odgovor na protutužbu 100 bodova/200,00 € (Tbr.8.1.)

-trošak pristupa na ročište 27.11.2023. 100 bodova/200,00 € (Tbr.9.1.)

-trošak pristupa na ročište 5.6.2024. 100 bodova/200,00 € (Tbr.9.1.)

-trošak pristupa na ročište 28.11.2024. 100 bodova/200,00 € (Tbr.9.1.)

-trošak pristupa na ročište 4.4.2025. 100 bodova/200,00 € (Tbr.9.1.)

-sastav podneska od 29.4.2025. 100 bodova/200,00 € (Tbr.8.1.)

-trošak pristupa na ročište 22.10.2025. 100 bodova/200,00 € (Tbr.9.1.)

-trošak PDV-a od 25% - 350,00 €.

U Opatiji, 1. prosinac 2025.

Sudac:

Senka Kirša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Pun. tužitelja-protutuženika uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu 73,23 €

2. Pun.tuženika-protutužitelja uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu 133,22 €