REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3290/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Kovačiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 17. listopada 2025. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Lane Pinjuh, odvjetnice iz Zagreba, te zamjenice punomoćnice tuženika Diane Novoselec Mistura, odvjetnice iz Zagreba, dana 1. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, isplatiti tužitelju GĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 2.459,34 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.12.2021. godine do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja GĐ za iznos od 929,50 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23.12.2021. godine do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 2.517,32 eur.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, isplatiti tužitelju GĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.304,57 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. prosinca 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja GĐ za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi od 23.12.2021. godine navodi da je dana 18.11.2019. godine, oko 18,45 sati, stradao vozeći se kao putnik na prednjem mjestu do vozača, u osobnom automobilu marke "Volkswagen", registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ČĐ, kolnikom županijske ceste Ž5094 u [adresa], kada je na odsjeku ceste izvan naselja, ŠĐ iz [adresa], koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i dolazio iz suprotnog smjera, odjednom skrenuo na suprotnu stranu kolnika i izazvao frontalni sudar s vozilom registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ČĐ te je tako uzrokovao predmetnu prometnu nezgodu. Tužitelj navodi da je nakon nezgode kolima hitne pomoći dovezen u KBC Rijeka, gdje je hospitaliziran od 18. do 20.11.2019. godine. Tužitelj navodi da se pasivna legitimacija tuženika temelji na odredbi čl. 34. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, budući da je za prometnu nesreću odgovoran vozač vozila inozemne registracije. Tužitelj ističe da je zbog zadobivenih ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi povrijeđeno njegovo pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa slijedom navedenog potražuje iznos od 89.000,00 kn / 11.812,33 eur, međutim, budući da mu je Croatia osiguranje u mirnom postupku isplatila nesporan iznos štete od 44.500,00 kn / 5.906,16 eur, tužitelj za taj iznos umanjuje tužbeni zahtjev, pa tužbom traži isplatu iznosa od 44.500,00 kn / 5.906,16 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe - 23.12.2021. godine do isplate, te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Međutim, nakon provedenog vještačenja, na ročištu dana 17.10.2025. godine, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev, tako da konačno potražuje:

- za fizičke boli iznos od 2.400,00 eura

- za pretrpljeni strah iznos od 1.300,00 eura

- za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 3.600,00 eura

- za tuđu pomoć i njegu u opsegu od 399 sati x 5,00 eura po satu, iznos od 1.995,00 eura, odnosno ukupno 9.295,00 eura, umanjeno za nesporno isplaćenih prije utuženja 5.906,16 eura, dakle konačno potražuje iznos od 3.388,84 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe sudu - 23.12.2021. do isplate te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate. Dakle, tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom povukao tužbu za iznos od 2.517,32 eur, pa budući da se tuženik nije protivio povlačenju tužbe, temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), riješeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, te legitimaciju stranaka. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a ujedno ističe kako je tužitelj djelomično odgovoran za nastalu štetu. Navodi da je tužitelju isplaćen nesporni iznos štete u iznosu od 44.500,00 kn / 5.906,16 eur, a kojim iznosom je u cijelosti naknađena šteta koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju kao posljedicu zadobivenih ozljeda. Pri tome, tuženik ističe kako iz dostavljenog Zapisnika o očevidu proizlazi kako tužitelj nije koristio sigurnosni pojas, a što je svakako u uzročno posljedičnoj vezi sa zadobivenim ozljedama. Navodi da nekorištenje sigurnosnog pojasa predstavlja protupravno postupanje od strane tužitelja, budući da isto predstavlja kršenje kogentne odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama. U slučaju da je tužitelj poštovao odredbe pozitivnih pravnih propisa, svakako je za očekivati da bi opseg zadobivenih ozljeda bio znatno manji, a samim tim i posljedice istih. Stoga tuženik ističe da je tužitelj znatno doprinio nastanku vlastite štete, pa pritom valja imati na umu odredbu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima. Stoga, tuženik prije svega predlaže da se provede kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje na okolnost koje bi ozljede tužitelj zadobio i da je bio vezan sigurnosnim pojasom. Svakako predlaže da se isto provede prije medicinskog vještačenja predloženog od strane tužitelja budući da će vještak sudske medicine razgraničiti zadobivene ozljede, odnosno znat će se koje bi ozljede tužitelj zadobio i da je koristio sigurnosni pojas te će se samim time znati u kojem je omjeru upravo tužiteljevo postupanje za koje je isključivo on odgovoran utjecalo na trajne posljedice koje je pretrpio. Također, tuženik predlaže pribavu preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona tužitelja. Tuženik ujedno predlaže da se pribavi i cjelokupni spis od strane nadležnog državnog odvjetništva u Rijeci, a vezano za predmetni štetni događaj. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti te mu naložiti da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke pa do isplate.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu (list 5-8 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 9-34 spisa), u Odšteni zahtjev od 16.06.2021. godine (list 35-39 spisa), u odgovor na odštetni zahtjev (list 40 spisa), u podatke o isplati (list 41-42 spisa), u fotografije (list 43-45 spisa), u fotografije oštećenih vozila (list 55-61 spisa), u zdravstveni karton tužitelja (list 70-133 spisa), provedeno je kombinirano prometno-sudsko medicinsko vještačenje po dipl. ing. Srećku Hlišću i dr. Davoru Mayeru (list 138-145 spisa), izvršen je uvid u fotodokumentaciju očevida predmetne prometne nesreće (list 154-179 spisa), na ročištu dana 30.01.2024. godine saslušani su vještaci dipl. ing. Srećko Hlišć i dr. Davor Mayer (list 187-189 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (list 203-207 spisa) te je na ročištu dana 27.10.2025. godine saslušan vještak dr. Božidar Šebečić (list 225-226 spisa).

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da nemaju drugih dokaznih prijedloga i da predlažu zaključenje glavne rasprave. Naime, iz navedenih razloga nisu saslušani tužitelj i svjedok ČĐ na okolnost vezivanja sigurnosnim pojasom, a sve imajući u vidu i rezultate provedenog kombiniranog prometno- sudskomedicnskog vještačenja. Isto tako valja reći da je fotografije iz sudskog spisa Općinskog suda u Rijeci važne za provedeno kombinirano vještačenje u spis dostavio tužitelj.

5. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, te odgovornost. Sporan je doprinos tužitelja nastanku i visini štete zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa. Naime, na zadnjem ročištu tuženik ističe da nije sporno da je prije utuženja tužitelju na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege isplatio iznos od 5.906,16 eur, da nije sporan zatraženi tijek kamata od podnošenja tužbe do isplate, već da je sporna samo visina štete preko nesporno isplaćenog iznosa od 5.906,16 eur.

7. Iz Zapisnika o očevidu (list 5-8 spisa), proizlazi da je zatečeno stanje pojasa u automobilu Volkswagen POČETNO.

8. U svom nalazu i mišljenju od 12.09.2022. godine (list 138-140 spisa), prometni vještak dipl. ing. Srećko Hlišć zaključuje da temeljem dostupne dokumentacije proizlazi da je došlo do izravnog sudara prednjih dijelova vozila, a sudar se prelaskom vozila štetnika na lijevu voznu traku dogodio na desnoj voznoj traci vozila u kojem se nalazio tužitelj GĐ na suvozačkom mjestu. Promjena brzine vozila u kojem je bio tužitelj u sudaru nije bila manja od 35 do 40 km/h, a udarna je sila djelovala izrazito s prednje i tek nešto lijeve strane, uzrokujući polijetanje tijela putnika prema naprijed i posljedično aktiviranje zračnih jastuka. Usporenje vozila je bilo u području ne manjem od 8,9 gravitacija.

9. U svom nalazu i mišljenju od 19.01.2023. godine (list 143-144 spisa), vještak dr. Davor Mayer ističe da je tužitelj GĐ (60) stradao u prometnoj nesreći kao suvozač u osobnom automobilu koji se frontalno sudario s drugim osobnim automobilom. Pri dinamici odigravanja prometne nesreće kakva je utvrđena prometnim vještačenjem, tijelo tužitelja je u trenutku sudara dvaju vozila imalo tendenciju prisilnog polijetanja prema naprijed. Iz prirode i rasporeda ozljeda slijedi da tužitelj u trenutku nesreće nije koristio sigurnosni pojas pa je uslijed rečenog polijetanja naletio tijelom na čvrste prepreke u unutrašnjosti kabine vozila ispred mjesta sjedenja, pri čemu su nastale ozljede. Da je tužitelj kritične zgode koristio sigurnosni pojas, isti bi ograničio polijetanje tijela prema naprijed i spriječio udar o čvrste prepreke (prednju armaturu) pa bi izostali prijelomi rebara koje je zadobio. Vjerojatnost nastanka prijeloma kralješka bila bi manja, ali se pojava ove ozljede ne može isključiti niti u slučaju vezivanja. Istodobno, tužitelj bi i unatoč vezivanju pojasom mogao zadobiti prijelom palčane kosti (odupiranjem desnom rukom o prednju armaturu), krvni podljev desnog ramena i prijelom desne ključne kosti (nalijetanjem na zategnuti sigurnosni pojas).

10. Povodom prigovora tužitelja iz podneska od 24.02.2023. godine (list 149-150 spisa), na ročištu dana 30. siječnja 2024. godine (list 187-188 spisa), saslušani su vještaci dipl. ing. Srećko Hlišć i dr. Davor Mayer. Vještak dipl. ing. Srećko Hlišć, u svezi podneska tužitelja navodi da je pogledao dokumentaciju koja je naknadno priložena spisu, a sastoji se od fotografija mjesta događaja s oštećenjima na vozilima i skicom mjesta nesreće te se na fotografijama F 25 do F 29 vide oštećenja na vozilu u kojem se nalazio tužitelj. Navedena oštećenja su po intenzitetu opširnija i obuhvatnija nego što je zaključivao temeljem opisa pri čemu bi se za takva oštećenja dogodila promjena brzine od 40 do 50 km/h ili prosječno 45 km/h te bi na tijelo tužitelja djelovala gravitacija od 10,6 povećanja mase. Karakteristike deformacija pokazuju, a što je i ranije zaključivao da je kontakt uspostavljen sa prednje više lijevim dijelom vozila u kojem je bio tužitelj, pa je udarna sila djelovala od naprijed i s lijeve strane uzrokujući polijetanje tijela putnika prema naprijed izrazito i manje ulijevo. Vještak Hlišć ističe da se u ovom dijelu ne mijenja njegovo mišljenja u odnosu na pisani nalaz i mišljenje, već jedino u pogledu ostvarene promjene brzine. Fotografije vozila u kojem je bio tužitelj, a koje su snimljene izbliza, pokazuju da se dogodilo otvaranje prednjih zračnih jastuka, dakle vozačkog i suvozačkog, dok se na stanje sigurnosnih pojaseva ne može zaključivati, budući da ih se ne vidi razmotane na sjedalu, već su negdje u području srednjeg dovratnog stupa, no fotografije nisu dovoljno kvalitetne da bi se moglo vidjeti jesu li sigurnosni pojasevi ostali zategnuti uz dovratne stupove, aktiviranjem pirotehničkih zatezača ili su odmotani prema podnici. S obzirom na navedenu okolnost, prometnim vještačenjem nije moguće utvrditi iz dokumentacije koja je naknadno pribavljena jesu li putnici tj. tužitelj bili vezani sigurnosnim pojasom ili ne, već je jedino sigurno da su se ispred vozačkog i suvozačkog mjesta otvorili zračni jastuci. Na pitanje punomoćnika tužitelja vještak Hlišć navodi kako fotografije vozila u kojem se nalazio tužitelj prikazuju vozilo tako da se ne vidi detalj stanja bilo vozačkog ili suvozačkog pojasa na način da bi isti bili izravno fotografirani tako da vrlo vjerojatno se niti pribavljanjem originalnih fotografija ne bi moglo doći do sigurnog zaključka jesu li pojasi zategnuti uz dovratni stup tako da u trenutku nesreće pojasi nisu korišteni odnosno da su bili korišteni, ali su se odmotani našli u prostoru pored sjedišta koji prostor poglavito na fotografiji gdje se vidi suvozačkog mjesto nije detaljno fotografiran. Na pitanje punomoćnika tuženika mogu li se zračni jastuci otvoriti i da osoba nije vezana sigurnosnim pojasom, vještak Hlišć je istaknuo da je to moguće.

11. Na istom ročištu vještak dr. Mayer navodi da je pratio iskazivanje prometnog vještaka, pa može reći da u istome nema novih elemenata koji bi utjecali na njegove tvrdnje i zaključke iz pisanog nalaza i mišljenja kod kojih u cijelosti ustraje. Navodi da u podnesku tužitelja nema konkretno postavljenih pitanja u odnosu na njegov dio nalaza i mišljenja. Na upit punomoćnika tužitelja da pojasni kako je moguće da je tužitelj izbjegao ozljede lica obzirom se radilo o sudaru značajnog intenziteta, vještak dr. Mayer je odgovorio da prije svega treba naglasiti da nije uvijek prisutna korelacija ozljeda stvarno nastalih i onih očekivanih u nekoj dinamici. Konkretno u ovom slučaju najizgledniji slijed zbivanja je bio da se tužitelj instinktivno uoči sudara ispružanjem desne ruke i opiranjem iste o prednju armaturu (plastika" ispred mjesta suvozača) pokušao oduprijeti inercijskom polijetanju svog tijela prema naprijed, a kada je otpor rukom bio tim polijetanjem savladan, u nastavku je trupom nastavio kretanje prema naprijed i desnom stranom prsnog koša udario u tu istu prednju armaturu. Izostanak ozljeda glave može se dakle tumačiti dijelom ovim prvotnim odupiranjem, a drugim dijelom aktivacijom zračnih jastuka.

12. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing Srećka Hlišća i dr. Davora Mayera kao stručan i objektivan te izrađen u cijelosti po pravilima struke. Naime, svojim dodatnim usmenim očitovanjem vještaci su jasno i logično otklonili prigovore tužitelja, čime su kod suda otklonili svaku sumnju na svoj nalaz i mišljenje. Dakle, utvrđeno je da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom, da se zračni jastuci mogu otvoriti i kad osoba nije vezana sigurnosnim pojasom, a što bi sve i proizlazilo i iz Zapisnika o očevidu (list 5-8 spisa), u kojem stoji da proizlazi da je zatečeno stanje pojasa u automobilu Volkswagen POČETNO. Sve ovo je i razlog zašto sud nije saslušavao tužitelja i svjedoka ČĐ na okolnost vezivanja sigurnosnim pojasom, a i zašto je vrlo vjerojatno tužitelj predložio zaključenje glavne rasprave bez inzistiranja na saslušanju istih.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je suodgovornost, odnosno doprinos tužitelja nastanku i visini štete zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom 10%, a što jasno proizlazi i iz provedenog kombiniranog prometno sudsko-medicinskog vještačenja.

14. Glede neimovinske štete i tuđe pomoći i njege provedeno je medicinsko vještačenje po dr. Božidaru Šebečiću koji u svom pisanom nalazu i mišljenju od 30.03.2025. godine (list 203-207 spisa) navodi da je tužitelj GĐ rođen 1959. godine, dana 18.11.2019. godine stradao u prometnoj nesreći kao suvozač u osobnom automobilu (frontalni sudar), da je zadobio prijelom desne ključne kosti, prijelom desne palčane kosti na tipičnom mjestu (u ručnom zglobu), prijelome 7. do 11. rebra na desnoj strani prsnog koša, te kompresivni prijelom trupa prvog slabinskog kralješka. Prijelom desne ključne kosti i desne palčane kosti je liječen imobilizacijom kroz nešto više od 5 tjedana. Prijelom slabinskog kralješka je liječen nošenjem trouporišne ortoze kroz period od 3 mj. Proveo je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, kao posljedica prijeloma desne ključne kosti kod tužitelja su zaostali povremeni bolovi u ramenu i na mjestu prijeloma ključne kosti, mjesto prijeloma je zadebljano, lagano bolno na palpaciju. Kretnje u ramenu su ograničene u manjem stupnju. Smanjenje životne aktivnosti iznosi 5%. Zbog prijeloma u desnom ručnom zglobu kod tužitelja su zaostali kronični bolovi u ručnom zglobu kod većeg opterećenja šake, kretnje u ručnom zglobu su ograničene u manjem stupnju, terminalno bolne. Hvat prstima šake je terminalno ograničen, gruba mišićna snaga desne šake je umjereno oslabljena zbog čega je hvat šakom otežan. Smanjenje životne aktivnosti iznosi 10%. Prijelom prvog slabinskog kralješka doveo je do kroničnog bolnog sindroma leđa, tužitelj ima povremene bolove u mirovanju, ujutro nakon buđena a intezivnije kod duljeg sjedenja, kod sagibanja i podizanja iz sagnutog položaja, kod rotacije tijela, kod nošenja većeg tereta. Kretnje slabinske kralježnice su bolne, ograničene u manjem stupnju. Smanjenje životne aktivnosti iznosi 10%. Stanje po serijskom prijelomu pet rebara na desnoj strani prsnog koša uz zaostale povremene bolove na mjestu prijeloma uzrok je smanjenja životne aktivnosti od 5%. Ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 21,5%. Ako se iz ocjene isključe prijelomi rebara (koji prema mišljenju sudsko-medicinskog vještaka ne bi nastali da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom), ukupno smanjenje životne aktivnosti bi iznosilo 20%. Tužitelj je zbog zadobivenih višestrukih teških tjelesnih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg inteziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Ako se isključe prijelomi rebara ocjena fizičkih bolova iznosi: fizičke bolove jačeg inteziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 6 tjedna kumulativno. Kod tužitelja nema naruženja zbog čega bi trpio duševne boli. Tuđa pomoć i njega mu je bila potrebna nakon otpusta iz bolnice u opsegu 5 sati dnevno 5 tjedna, u opsegu 4 sati dnevno 3 tjedna, u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna za pomoć kod održavanje osobne higijene, kod oblačenja i svlačenja, kod stavljanja ortoze za kralježnicu u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Ocjena pretrpljenog straha i potrebe za tuđom pomoći ostaje ista ako se isključe prijelomi rebara. Liječenje tužitelja je završeno odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 21.10.2020. godine. Na postavljeno pitanje da li je prekid fizikalne terapije koju je tužitelj samoincijativno prekinuo, vještak navodi da je prekid ambulantne fizikalne terapije uslijedio 28.05.2020. nakon čega je nastavio s naučenim vježbama kod kuće. Na postavljeno pitanje nije moguće egzaktno odgovoriti, ali je vještak mišljenja budući je prekid uslijedio nakon više od 6 mjeseci iza štetnog događaja da je to minimalno utjecalo na opseg trajnih posljedica.

15. Saslušan na ročištu dana 17. listopada 2025. godine vještak dr. Božidar Šebečić navodi da tužitelj u svom podnesku prigovara ocjeni naruženja jer smatra da je prisutno naruženje zbog minimalne hipotrofije desnog ramena zbog zadebljanja srednjeg dijela ključne kosti zbog minimalnog zadebljanja desnog ručnog zgloba i zbog terminalno ograničenog plata prstima desne šake. Minimalna hipotrofija mišića desnog ramena i minimalno zadebljanje desnog ručnog zgloba nisu uočljivi trećim osobama u socijalnom kontaktu, kao niti zadebljanje srednjeg dijela ključne kosti. Terminalno ograničen hvat prstima šake ne predstavlja naruženje već je jedan od elemenata koji utječu na smanjenje životne aktivnosti. Nadalje vještak navodi da tužitelj postavlja i pitanje da li je prekid fizikalne terapije 6 mjeseci iza štetnog događaja utjecao na opseg trajnih posljedica, pa odgovara, a kao što je i naveo u vještačenju, da nije moguće 100%-tno egzaktno utvrditi da li je taj prekid imao utjecaja na opseg trajnih posljedica, a ako je i imao utjecaj, taj utjecaj je bio minimalan. Na postavljeno pitanje da li je prekid fizikalne terapije za vrijeme najžešće epidemije Corona virusa bio opravdan, vještak je odgovorio da se u tom periodu nastojalo izbjeći kontakti sa drugim osobama, ukoliko nisu bili nužni. Fizikalna terapija u tom periodu obično se nije provodila. Sve to uzevši u obzir smatra da je prekid fizikalne terapije, a već je prošlo 6 mjeseci od ozljeđivanja, opravdan.

16. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje dr. Božidara Šebečića kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja kojega je vještak imao na uvid, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje nakon dodatnog očitovanja vještaka Šebečića, na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale nikakvih prigovora niti suprimjerice predlagale novo vještačenje.

17. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravnične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

18. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, posebice na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha te smanjenja životne aktivnosti u ukupnom omjeru od 21,5%, koje će tužitelj koji je rođen 1959. godine, osjećati u preostalom životnom vijeku, a koje se očituju na način opisan u nalazu i mišljenju vještaka, pa po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u iznosu od 7.300,00 EUR.

20. Također, tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od ukupno 399 sati, a koju su mu nesporno pružali ukućani. Sud na temelju čl. 223. Zakona o parničnom postupku ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,00, koliko je tužitelj i tražio, pa bi po ovoj osnovi tužitelju u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pripadao iznos od 1.995,00 eur, koliko je i tražio, a što je i u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva.

21. Slijedom navedenog, tužitelju je na ime neimovinske štete i tuđe pomoći ocijenjen osnovanim zahtjev u ukupnom iznosu od 9.295,00 eur, međutim budući da je sud utvrdio suodgovornost, odnosno doprinos tužitelja nastanku i visini štete zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom od 10%, tužitelju bi na ime neimovinske štete i tuđe pomoći pripadala šteta od 8.365,50 eur, ali imajući u vidu da je tuženik tužitelju prije utuženja na ime neimovinske štete i tuđe pomoći isplatio nesporan iznos od 5.906,16 eur, tužitelju je dosuđen iznos od 2.459,34 eur, dok je obijen s dijelom zahtjeva od 929,50 eur. Ovdje valja reći da je sud prilikom utvrđivanja visine neimovinske štete i tuđe pomoći i njege uzimao u obzir onu višu ocjenu pojedinih vidova štete od strane vještaka dr. Šebečića, pa je od te "više ocjene" trajnih posljedica i fizičkih boli, kao i straha i tuđe pomoći, oduzeo 10% doprinosa tužitelja nastanku i visini štete. Drugačiji stav značio bi dvostruko uračunavanje doprinosa tužitelja.

22. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

23. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravična novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a navedeni stav izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem Rev-27/2022.

24. Slijedom navedenog, a budući da je liječenje tužitelja završeno dana 21.10.2020. godine, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a tužitelju je na dosuđeni iznos od 2.459,34 eur dosuđena i zatezna kamata koja teče od podnošenja tužbe dana 23.12.2021. godine, kako je tužitelj i tražio, a imajući u vidu da tuženik ni taj tijek kamata na zadnjem ročištu ne osporava.

25. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a te čl. 155. ZPP-a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19, 92/21; dalje Uredba/21) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23; dalje: Uredba/23), vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku. Tako je tužitelju za sastav odštetnog zahtjeva od 16.06.2021. godine priznato 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. i 32. OT), za sastav tužbe od 23.12.2021. godine 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav obrazloženog podneska od 19.05.2022. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 25.05.2022. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 24.02.2023. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 30.01.2024. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 28.04.2025. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), te za zastupanje na ročištu dana 17.10.2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), što ukupno čini 800 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 2.000,00 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 52,76 eur (koliko je već platio tužitelj) i trošak sudske pristojbe na presudu od 80,34 eur, dobije se iznos od 2.133,10 eur.

27. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a (NN 70/19), a budući da je tužitelj uspio u sporu glede osnova 100%, a glede visine 41,64% (2.459,34 : 5.906,16), odnosno ukupno 70,82%, a tuženik 29,18%, te da je razlika u uspjehu u korist tužitelja 41,64%, istom je priznat trošak od 888,22 eur.

28. Kada se gore navedenom iznosu doda kao nužan trošak medicinskog vještačenja od 199,08 eur, trošak pristupa vještaka na ročište dana 30.01.2024. godine u iznosuod 66,36 eur, trošak razlike predujma za medicinsko vještačenje od 100,91 eur te trošak pristupa vještaka na ročište dana 17.10.2025. godine od 50,00 eur, dobije se iznos od 1.304,57 eur, a koliko je i dosuđeno tužitelju pod točkom II. izreke rješenja.

29. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je od presuđenja do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

30. Budući da je tužitelju temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a dosuđen gore navedeni parnični trošak, tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 1. prosinca 2025. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na presudu od 80,34 eur

2. Tuženiku po punomoćniku

3.Isplatiti vještaku dr. Šebečiću 50,00 eur sukladno računu s lista 228 spisa