REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: K-22/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, u vijeću sastavljenom od suca toga suda Nataše Brleković, predsjednice vijeća te Nataše Hećimović i Gorana Cvetojevića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Klarić, u kaznenom predmetu protiv optuženoga HT zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-13/2024 od 23. rujna 2024., nakon održane i zaključene javne rasprave dana 26. studenog 2025., u nazočnosti optuženika, njegovog branitelja Dinka Sičića, odvjetnika iz Velike Gorice, zamjenice Županijske državne odvjetnice u Velikoj Gorici Ana-Marije Vraneković te punomoćnika oštećenih Željka Žganjera, odvjetnika iz Zagreba, dana 1. prosinca 2025. u nazočnosti svih stranaka objavio je, a 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Optuženik JT, OIB [osobni identifikacijski broj], sin H i J, rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, s mjesečnom mirovinom u iznosu od 300,00 eura, udovac, otac dvoje odrasle djece, vlasnik kuće od 80 m2 na adresi prebivališta, osobnog automobila marke Opel Astra 2008. godine proizvodnje i osobnog automobila marke Renault Megane 2006. godina proizvodnje

k r i v  j e

što je

- dana 29. ožujka 2024., u Velikoj Gorici, oko 07,20 sati, upravljao osobnim automobilom marke „Renault Megane“, registarske oznake [registarska oznaka], prometnom trakom za skretanje u lijevo istočnog kolnika Državne ceste - 430, u smjeru sjeveroistoka, te je dolaskom na raskrižje sa spojnim kolnikom Selnica, gdje je promet reguliran svjetlosnim prometnim znakovima (semaforima), koji su radili ispravno, zaustavio osobni automobil ispred raskrižja na znak upaljenog crvenog svjetla na semaforu za svoj smjer kretanja, a potom, protivno odredbi članka 59. stavak 1. točka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23), iako je na semaforu za njegov smjer kretanja i dalje bilo upaljeno crveno svjetlo koje znači zabranu prolaska, krenuo je s osobnim automobilom unaprijed, pristajući da time ugrozi druge sudionike u prometu, ušao u raskrižje i skrenuo ulijevo prema spojnom kolniku između mjesta Petina i mjesta Selnica Ščitarjevska, te je na desnom prometnom traku Državne ceste – 430, na desnu bočnu stranicu osobnog automobila kojim je upravljao, naletio prednjim kotačima motocikl registarske oznake [registarska oznaka], s kojim je upravljao ST krećući se desnom prometnom trakom za ravno zapadnog kolnika Državne ceste broj 430, u smjeru jugozapada, uslijed kojeg naleta je došlo do zanošenja stražnjeg dijela osobnog automobila i prevrtanja na krov, dok je vozač motocikla ST, uslijed naleta, udario donjim dijelom trupa o upravljač motocikla, a prsnim košem i glavom u bočne dijelove karoserije osobnog automobila te zadobio opsežne osobito teške ozljede, takvih karakteristika i intenziteta da su svojim zbirnim djelovanjem dovele do nastupa smrtnog ishoda,

dakle, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom prouzročena je smrt druge osobe,

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavak 1. i 4. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavak 4. KZ/11.

Stoga se optuženi JT temeljem članka 227. stavak 4. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju od 29. ožujka 2024. do 30. ožujka 2024.

Optuženome HT imaju se vratiti predmeti koji su od njega oduzeti tijekom očevida i to: osobni automobil marke "Renault Magane", reg. oznaka [registarska oznaka] s jednim odgovarajućim ključem i mobitel marke "LG", crne boje, nepoznatog IMEI broja koji su oduzeti uz PPOP broj 168189

Motocikl marke KTM 990 Super Duke, reg. oznaka [registarska oznaka] ima se predati nasljednicima žrtve ST.

Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 optuženik je dužan djelomično snositi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 u iznosu od 2.000,00 eura i paušal u iznosu od 200,00 eura u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, te temeljem članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 nadoknaditi troškove zastupanja oštećenih po punomoćniku u iznosu koji će biti naknadno utvrđen posebnim rješenjem, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podiglo je optužnicu broj KO- DO-13/2024 od 23. rujna 2024. protiv optuženoga HT zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu

- opisano u članku 227. stavak 1. i 4. KZ/11 na štetu ST, pobliže opisano u izreci presude.

2. Očitujući se o osnovanosti optužnice, optuženi JT naveo je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret.

3. Iznoseći svoju obranu optuženik je iskazao da još jednom izražava iskrenu sućut obitelji žrtve, te dodao da bi sve dao da može vratiti vrijeme i da se ovo nije dogodilo. Više od 39 godina upravlja automobilom, te mu se nikada nije dogodila niti najmanja prometna nezgoda. Sjeća se da se približavajući raskrižju kretao desnom prometnom trakom, nakon čega je prešao u lijevu, a potom i u pomoćnu, namijenjenu za skretanje u lijevo. Sebi s desne i lijeve strane nije vidio drugih vozila kada se zaustavio na semaforu na kojem je bilo upaljeno crveno svijetlo. Jedino čega se sjeća, a kada je došao k sebi je to da vidi svoje krvave ruke, te da leži na asfaltu. Nije znao što se dogodilo, te je začuo žamor ljudi koji su prilazili i da se spominje prometna nesreća. Ne sjeća se da li je na semaforu u trakama koje su zadržavale smjer kretanja ravno vidio kakva su svijetla upaljena. Niti iz suprotnog pravca nije vidio nikakvih vozila te mu je bilo čudno kako nema prometa, a bio je Veliki petak. Nikada u životu nije prošao kroz crveno svijetlo na semaforu, pa tako niti u ovom slučaju to nije učinio namjerno ukoliko je na crveno prošao. Nije bilo nikakve potrebe da bilo kuda žuri jer je išao kući, a kuća mu je kilometar i pol dalje. U prethodna 24 sata nije uzimao nikakve lijekove, a toga jutra ustao je oko pola 4 jer je trebao na aerodrom voziti neke ljude. Moguće je uzeo normabel od 5mg barem dva dana prije ove vožnje. Inače, iako je u mirovini ima osnovan obrt, te se bavi prijevozom putnika na aerodrom ili s aerodroma, a radi se o putnicima koji parkiraju u njegovom dvorištu. Toga jutra je obavio prvu vožnju oko 4,10 nakon čega se vratio kući i odspavao određeno vrijeme prije nego što je slijedeće putnike vozio oko 7,00 sati. Posve sigurno nije namjerno prošao kroz crveno svjetlo jer bi time svjesno doveo sebe u probleme s vozačkom dozvolom koju zbog posla kojim se bavi mora imati. Ne sjeća se da bi nakon što je stao zbog crvenog svijetla na semaforu krenuo u raskrižje, pa da se nakon toga ne bi dalje sjećao već po svome sjećanju nije u raskrižje niti ušao niti krenuo unatoč crvenome svijetlu. Ne može ponuditi nikakvo objašnjenje kako se njegov auto našao na mjestu koje su opisali svjedoci, a koje je i vještačenjem utvrđeno kao mjesto prometne nesreće. Ne dopušta mogućnost da bi u trenutku prometne nesreće zaspao te isključuje umor kao uzrok ove prometne nesreće jer je navikao i noću voziti jer je godinama radio na tržnici i ustajao vrlo rano, a da li je na trenutak izgubio svijest, to ne zna. Nakon ovog događaja nije kontaktirao s obitelji žrtve jer nije znao kako bi to učinio, te za to nije imao snage jer tko to nije proživio ne zna kako je to. Razgovarao je s nekim drugim osobama kao posrednicima koji bi to učinili umjesto njega, ali nitko nije želio govoreći da se ne žele miješati u to i da ne znaju kako bi. Nije imao hrabrosti niti na papir nešto napisati i poslati jer nije niti znao što bi napisao jer zna kako je to ostati bez nekog svog jer je i on ostao bez supruge prije trinaest godina.

4. Tijekom dokaznog postupka na suglasan prijedlog strana pročitani su iskazi svjedoka OT (l. 104-106), HTF (l. 107-109) i BT (l. 110-112), a ovi svjedoci ispitani su i na raspravi i to OT (l. 233), JTF (l. 233-234) i BT (l. 234). Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitan je još i ŽT (l. 270-271), te vještaci Mišo Barić (l. 285-286, 326-327) i Srećko Hlišć (l. 327-330). Pročitani su materijalni dokazi i to: Izvješće Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica od 29. ožujka 2024. sa situacijskim planom i fotografskim elaboratom (l. 8-29), bolnička prijava Kliničkog bolničkog centra Zagreb od 29. ožujka 2024. za HT (l. 40), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 29. ožujka 2024. s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 00168189 (l. 41-42), zapisnik o očevidu od 29. ožujka 2024. (l. 94-98), zapisnik Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku sastavljen povodom obdukcije mrtvog tijela ST od 30. ožujka 2024. (l. 133-134), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu vozila ing. Miše Barića od 26. kolovoza 2024. (l. 150-154), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista sudske medicine, dr. med. LT od 4. rujna 2024. (l. 156-160), zapisnik službe kemijsko fizikalnih i toksikoloških vještačenja CKV Ivan Vučetić od 4. listopada 2024. (l. 199-200), dokumentaciju Hrvatskih cesta od 27. veljače 2025. (l. 252-263), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet, vozila, plovila i strojarstvo dipl. ing. Nevena Ereša (l. 289-295), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni i zračni promet dipl. ing. Srećka Hlišća od 26. svibnja 2025. (l. 301-314)., a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz prekršajne evidencije (l. 52) i kaznene evidencije (l. 54) za optuženika.

5. U ovom postupku, a cijeneći navode optuženikove obrane kao sporno ukazuje se jedino to da li se optuženik upustio u ulazak u raskrižje radi skretanja u lijevo u trenutku kada je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo jer on tvrdi da se toga ne sjeća. Međutim, analizirajući izvedene dokaze kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, te dovodeći u vezu izvedene dokaze i optuženikovu obranu, ovaj je sud našao utvrđenim i dokazanim da je optuženik postupio upravo na način kako mu je to optužnicom stavljeno na teret, a što proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka OT, HTF i BT koji su se kritične zgode zatekli na tom raskrižju i svjedočili optuženikovom kretanju.

5.1. Tako je svjedok OT iskazao da se kritičnog dana oko 07,00 sati kretao desnom prometnom trakom za ravno, a kada se približio raskrižju, upalilo se žuto svjetlo na semaforu te je primijetio da se u traci do njega, namijenjenoj za skretanje ulijevo, za koje je na semaforu već bilo upaljeno crveno svjetlo nalaze zaustavljena dva osobna automobila. Nakon toga je uočio da je prvi automobil koji je u traci za skretanje ulijevo bio zaustavljen zbog crvenog svjetla odjednom krenuo. Nije gledao njegovo kretanje jer je zaustavljao svoj automobil zbog upaljenog crvenog svjetla na semaforu, a kada je zaustavio svoj automobil vidio je da se automobil koji je krenuo unatoč upaljenom crvenom svjetlu nalazi okrenut na krov. Oko 15 metara od prevrnutog automobila nalazio se motocikl i motociklist.

5.2. Svjedok JTF iskazao je da se kritičnog jutra svojim osobnim automobilom približavao raskrižju, te skrenuo u traku za skretanje ulijevo, a kako je na semaforu bilo upaljeno crveno svijetlo, stao je iza osobnog automobila marke Renault Megan. Za vrijeme dok je bio zaustavljen, upalilo se zeleno svjetlo za automobile u traci za ravno iz suprotnog smjera, što je zaključio po tome što su automobili iz suprotnog smjera najprije bili zaustavljeni, a onda su krenuli te je par automobila prošlo kraj njega nakon čega je Renault Megan koji je stajao ispred njega odjednom krenuo i započeo skretati ulijevo unatoč tome što je za skretanje ulijevo i dalje bilo crveno svijetlo na semaforu. Taj automobil se dosta sporo skretao u lijevo, a u tom trenutku je iz suprotnog smjera došao motocikl koji je udario u automobil Renault Megan u samom raskrižju, te se automobil prevrnuo na krov. Sjeća se da je vozilo koje je skretalo u lijevo propustilo dva ili tri vozila koja su došla iz suprotnog pravca, a koja su prije toga stajala na semaforu.

5.3. Svjedok BT iskazala je da se toga dana svojim osobnim automobilom približavala raskrižju i uočila da je za skretanje ulijevo upaljeno crveno svjetlo te je stala iza dva osobna automobila koja su bila zaustavljena zbog upaljenog crvenog svjetla na semaforu. Nakon otprilike 20 sekundi, prvi automobil koji je bio zaustavljen je, unatoč tome što je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo ušao u raskrižje i zaustavio se u raskrižju jer je za automobile iz suprotnog smjera koji su se kretali ravno bilo upaljeno zeleno svjetlo. Taj osobni automobil koji je ušao u raskrižje zastao je i propustio barem dva automobila koji su iz suprotnog smjera išli ravno nakon čega je začula udarac i vidjela da se osobni automobil koji je krenuo kroz crveno svjetlo prevrnuo na krov te je otklizao nekoliko metara, a nakon toga je uočila motocikl i tijelo motocikliste. Poznato joj je da je semafor za lijevo radio na senzor, ali ne i ostali semafori na tom raskrižju, što zna zbog čestog i dugotrajnog prolaska tim raskrižjem. Puno puta je vidjela da senzor ne reagira i na veća vozila, te su vozači zbog toga znali, pa čak i vozači kamiona skretati u lijevo na crveno svjetlo jer se nije palilo zeleno.

5.4. Svjedok ŽT iskazao je da je prometnu nezgodu vidio jer se u tom trenutku nalazio oko 100 m udaljen od raskrižja na kojem se ona dogodila. Osobnim automobilom kretao se u pravcu kao i motocikl koji ga je u jednom trenutku prestigao pri čemu je on vozio brzinom između 60 do 65 km/h, a osim njega prestigao je još jedan automobil i vratio se u desnu prometnu traku. Brzinu kretanja motocikla bi procijenio kao 15 km veću od brzine njih koje je pretekao. Vidio je dolazak motocikliste do semafora na kojem je u trenutku njegovog ulaska u raskrižje bilo upaljeno zeleno svijetlo. Vidio je i kada je osobni automobil naglo sa semafora krenuo u svoju lijevu stranu i presjekao put motociklu.

6. Dakle, navedeni svjedoci u svojim iskazima potvrđuju da je optuženik došao do semafora i zaustavio se zbog upaljenog crvenog svjetla, kakvo je bilo i na semaforu za smjer kretanja ravno, radi čega se pred semaforom, u traci za ravno zaustavio i svjedok OT. Nadalje, ovi svjedoci opisuju da su vidjeli kako vozilo optuženika kreće i ulazi u raskrižje unatoč upaljenom crvenom svjetlu, te zastaje kako bi propustio vozila iz suprotnog smjera, prema iskazu BT najmanje dva vozila, dok se prema iskazu JTF radilo o par automobila, što je zapravo isto.

6.1. Stoga je izvan svake sumnje da se optuženik upustio u ulazak u raskrižje u trenutku kada je za njegov smjer kretanja u lijevo bilo upaljeno crveno svjetlo, te da je u samom raskrižju zastao kako bi propustio vozila iz suprotnog smjera. Navedeno upućuje na jedini mogući zaključak, a to je da je optuženik u potpunosti svjestan svojega kretanja jer da nije, ne bi se zaustavio kako bi propustio vozila koja su nailazila iz suprotnog smjera, a koja su očito krenula nakon što im se upalilo zeleno svjetlo kako to navode spomenuti svjedoci čije iskaze sud prihvaća kao istinite jer nemaju nikakvog razloga svjedočiti neistinito niti imaju ikakav interes u ovom kaznenom postupku.

6.2. Optuženik navodi da se ne sjeća ničega nakon što se zaustavio na semaforu pa dok nije ležao u prevrnutom automobilu. Međutim, tijekom dokaznog postupka nije izveden niti jedan dokaz koji bi ukazivao na bilo kakav optuženikov zdravstveni problem zbog kojeg se ne bi sjećao toga što je učinio. Naime, optuženik navodi da nije bio umoran niti pospan, te da njegove vozačke sposobnosti nisu bile narušene bez obzira što je toga jutra ustao oko 3,30 sati i prije ove vožnje već neke putnike odvezao do aerodroma. Isto tako, nesporno je da nije bio pod utjecajem alkohola niti drugih sredstava ovisnosti, a u krvi pronađen dijazepam kao djelatni sastojak Normabela nije mogao utjecati na njegove vozačke sposobnosti, što je utvrđeno provedenim toksikološkim vještačenjem. Iz bolničke prijave Kliničkog bolničkog centra Zagreb od 29. ožujka 2024. proizlazi da je optuženik u ovoj prometnoj nesreći zadobio lakše tjelesne ozljede u vidu nagnječenja u predjelu desnog ramena i nadlaktice te površinsku ozljedu glave, koje ozljede očito nemaju nikakav utjecaj na eventualni gubitak sjećanja. Osim toga, da je nesjećanje kod optuženika posljedica ozljeda zadobivenih kritične zgode onda se optuženik ne bi sjećao niti zaustavljanja na semaforu zbog crvenog svjetla, niti prometne situacije koju je opisao, a koja je neposredno prethodila njegovom ulasku u raskrižje.

6.3. Zaključak je ovoga vijeća da je optuženik bio svjestan crvenog svjetla na semaforu i zabrane koju ono nosi, te da je unatoč tome krenuo u raskrižje, pri čemu nije utvrđen razlog zbog kojeg je optuženik tako postupio jer to zna samo on. Sam optuženik navodi da se njegova kuća nalazi kilometar i pol dalje od ovog raskrižja te da se bavi prijevozom putnika koji automobile ostavljaju u njegovom dvorištu prema aerodromu pa je za zaključiti da mu je ovo raskrižje dobro poznato i da zna da nemaju zeleno svjetlo na semaforu istodobno i vozila koja imaju njegov smjer kretanja i ona koja mu dolaze u susret, a što je potvrdio i vještak Mišo Barić navodeći da na ovom raskrižju nije moguća varijanta da za oba pravca kretanja bude istovremeno crveno ili istovremeno zeleno svijetlo. Dakle, optuženik je, dobro poznavajući ovo raskrižje i prometnu regulaciju znao da je prošao kroz crveno svjetlo već i zbog toga što je vidio da mu ususret dolaze vozila koja je propuštao i kojima je bilo upaljeno zeleno svjetlo, što je svakako bilo prije nailaska oštećenika na motociklu. Ulazeći u raskrižje unatoč crvenom svjetlu na semaforu optuženik je postupio suprotno odredbi članka 59. stavak 1. točka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23) koja označava zabranu prolaska te pristao ugroziti druge sudionike u prometu odnosno vozila koja su mu dolazila u susret, a kojima je bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu, te koje je propustio zastavši u raskrižju, ali ne i oštećenika koji se kretao motociklom i koji je uslijed naleta na optuženikovo vozilo smrtno stradao. Očito je da na motocikl optuženik nije obratio pažnju unatoč tome što ga je mogao vidjeti prije nego što je motocikl naletio na njega jer se radi o preglednom raskrižju, pri čemu je jedino mogao pogrešno procijeniti njegovu brzinu kretanja koja je svakako bila prevelika.

7. U ovom postupku prema iskazima svjedoka i provedenom prometno tehničkom vještačenju utvrđen je način optuženikovog kretanja, dok je kretanje motocikla, odnosno njegova brzina bilo predmet dvaju vještačenja. Budući da je branitelj u spis dostavio nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša koje je zatraženo privatno, a ne nalogom suda i koje kao takvo ima samo spoznajnu vrijednost te koje je u pogledu brzine kretanja oštećenika na motociklu ukazivalo na brzinu značajno veću od najmanje 107 km/h koja je utvrđena po vještaku Miši Bariću, dok se o stvarnoj brzini njegovog kretanja ovaj vještak nije mogao očitovati naloženo je novo prometno tehničko vještačenje po vještaku Srećku Hlišću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da se kritične zgode oštećenik na motociklu kretao brzinom od 134 km/h. Unatoč tome, mišljenja oba vještaka o ovoj okolnosti nisu bila suprotna jer je vještak Barić dopustio kao moguću, po vještaku Hlišću utvrđenu brzinu od 134 km/h. Ova okolnost ne utječe na krivnju optuženika za prometnu nezgodu već ukazuje na doprinos oštećenika koji je sud cijenio prilikom odluke o kazni. Naime, vozeći se brzinom koja je bila dvostruko veća od dopuštene, oštećenik je naletio na optuženikovo vozilo te ga uslijed tolike brzine prevrnuo na krov, pri čemu je sam zadobio smrtonosne ozljede. Da je oštećenik vozio brzinom ograničenja, do nezgode ne bi došlo jer bi optuženik dovršio skretanje u lijevo prije naleta motocikla na njega što znači da je vozeći brzinom od 137 km/h u značajnoj mjeri doprinio nastanku prometne nezgode, a osobito smrtnoj posljedici.

8. Na temelju svega navedenoga, ovaj je sud našao utvrđenim i dokazanim da je optuženik postupio upravo na način kako mu je to optužnicom stavljeno na teret te je, vozeći na način opisan u izreci presude ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 4. KZ/11 jer je kršenjem odredbe članka 59. stavak 1. točka 1. ZOSPC izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi i time prouzročio smrt jedne osobe. Optuženik je prema utvrđenim činjenicama vidio crveno svjetlo na semaforu i bio svjestan zabrane koju ono označava, ali se unatoč tome upustio u ulazak u raskrižje i skretanje u lijevo te je pristao da takvom vožnjom ugrozi druge sudionike u prometu, iz čega proizlazi da je postupao s oblikom krivnje koji se zove neizravna namjera. Vozeći na opisani način optuženik je ugrozio oštećenika koji je motociklom nailazio iz suprotnog pravca, poštujući prometnu regulaciju jer je imao zeleno svjetlo na semaforu te koji je naletio na njegovo vozilo koje se prevrnulo na krov, te koji je uslijed zadobivenih ozljeda na licu mjesta preminuo. Optuženikovu obranu da je stao zbog crvenog svjetla na semaforu ali da se ne sjeća ulaska u raskrižje tj. da nije svjesno i namjerno ušao u raskrižje unatoč crvenom svjetlu na semaforu nije moguće prihvatiti jer za takav zaključak ne postoji baš nikakav dokaz. Zbog svega navedenoga sud je optuženika proglasio krivim.

9. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je cijenio sve okolnosti iz članka 41. i 47. KZ/11 koje utječu da kazna prema vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako cijenio jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja kaznenog djela, raniji život optuženika, te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.

10. Ovo vijeće je optuženiku kao olakotnu okolnost cijenilo raniju neosuđivanost, kako kaznenu tako i prekršajnu, što znači da mu je ovo prvo protupravno postupanje i da je do sada, tijekom svoje 62 godine živio uzornim životom. Optuženik je dugogodišnji vozač koji ranije nije kršio odredbe o sigurnosti prometa iako je svakodnevno upravljao vozilom što potvrđuje zaključak da je ovo izolirani i netipičan događaj u njegovom životu. Osim toga, sud je cijenio olakotnim i iskazano žaljenje i kajanje zbog ovog kaznenog djela, iskrenu ispriku obitelji žrtve na raspravi kao i okolnost da je ovaj događaj kod njega prouzročio psihičke smetnje zbog kojih posjećuje psihijatra. Sud je također prilikom odmjeravanja kazne cijenio i doprinos oštećenika ovoj prometnoj nezgodi jer se motociklom kretao nepropisno, brzinom više nego dvostruko većom od dopuštene. Na kraju, sud je cijenio i okolnost da je sam optuženik teško pogođen posljedicom ovog kaznenog djela što je bilo vidljivo iz njegovog ponašanja na raspravi kada je, iznoseći svoju obranu i govoreći o događaju u nekoliko navrata plakao. Sve ove okolnosti sud je cijenio kao olakotne radi čega je izrekao kaznu koja je nešto viša od zakonskog minimuma za ovo kazneno djelo. Otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.

11. Stoga je u zakonom predviđenom rasponu kazni za kazneno djelo iz članka 227. stavak 4. KZ/11 koji iznosi od 3 do 15 godina, ovo sudsko vijeće cijeneći sve olakotne okolnosti na strani optuženika, uz izostanak otegotnih istoga osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci. Ovaj sud smatra da će upravo ovakvom kaznom zatvora, u dostatnoj i jasnoj mjeri biti izražen društveni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela sve uz jačanje povjerenja društva u pravni poredak utemeljen na zakonima i vladavini prava, te pravednost kažnjavanja. U konkretnom slučaju, po mišljenju suda ovakvom kaznom će se postići svrha kažnjavanja, utjecati na optuženika da poštuje pravni poredak, pridržava se zakona i propisa i ubuduće ne čini kaznena djela. Time će se, nadalje, upozoriti i drugi građani da se klone sličnih ponašanja. Na taj način po ocjeni ovog suda u cijelosti će biti ostvarena svrha kažnjavanja kako je ona propisana odredbom članka 41. KZ/11.

12. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženome HT u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci uračunato je vrijeme provedeno u uhićenju od 29. ožujka 2024. do 30. ožujka 2024.

13. Optuženome HT imaju se vratiti predmeti koji su od njega oduzeti tijekom očevida i to: osobni automobil marke "Renault Magane", reg. oznaka [registarska oznaka] s jednim odgovarajućim ključem i mobitel marke "LG", crne boje, nepoznatog IMEI broja koji su oduzeti uz PPOP broj 168189 jer isti više nisu potrebni kao dokaz u kaznenom postupku.

14. Motocikl marke KTM 990 Super Duke, reg. oznaka [registarska oznaka] određeno je da se ima predati nasljednicima žrtve ST.

15. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka, sud je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 odlučio da je optuženi JT dužan djelomično nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08 u iznosu od 2.000,00 eura i paušal u iznosu od 200,00 eura u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude, te temeljem članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 nadoknaditi troškove zastupanja oštećenih po punomoćniku u iznosu koji će biti naknadno utvrđen posebnim rješenjem, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Naime, vijeće je ocijenilo da je optuženik s primanjima mirovine od oko 300,00 eura i dodatnim primanjima koje ostvari putem svog obrta u mogućnosti djelomično podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.000,00 eura i paušal u iznosu od 200,00 eura, pa plaćanjem ovih troškova neće biti ugrožena njegova egzistencija.

16. Slijedom svega navedenoga, presuđeno je kao u izreci.

U Velikoj Gorici, 1. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Brleković

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud.