K-1080/2025-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po Mariju Franetoviću kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Dine Madunić kao zapisničara u postupku povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-922/2025 od 7. listopada 2025. godine, protiv optuženika TI zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11) nakon održane javne rasprave u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu II te okrivljenika zajedno s braniteljem odvjetnikom Zdeslavom Lozom, dana 1. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e:

Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku

OKRIVLJENIK : KI sina T i I, rođen **.**.1976. u [adresa], građevinar, završio srednju školu, rastavljen, otac jednog djeteta, rumunjski i mađarski državljanin

k r i v je:

što je dana 17. rujna 2025. godine na točno neutvrđenoj lokaciji u blizini Vinjana Gornjih u nakani stjecanja materijalne dobiti u neutvrđenom iznosu u vozilu marke "Mercedes", mađarskih registarskih oznaka i broja AIAQ 177 ukrcao šest državljana Turske koji su prethodno pješke kroz šumu iz BiH ušli u Republiku Hrvatsku i za koje je znao da nemaju odobrenje za boravak u Republici Hrvatskoj, s namjerom da iste preveze preko teritorija Republike Hrvatske do Italije ali su ga djelatnici Postaje granične policije Imotski zaustavili u mjestu Kamenmost,

dakle, iz koristoljublja pomogao drugim osobama kretati se i boraviti u [adresa],

pa da je time počinio kazneno djelo protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24).

Okrivljenik KI se temeljem članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

Temeljem čl. 54. Kaznenog zakona u izrečenu zatvorsku kaznu se uračunava vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru od 17. rujna 2025. godine.

Temeljem čl. 40. st. 5. KZ/11 okrivljeniku ŠI

i z r i č e  s e

novčana kazna u visini od 100 (sto) dnevnih iznosa pri čemu se jedan dnevni iznos utvrđuje u visini od 23,33 eura (dvadesetitrieuraitridesetitricenta) što iznosi 2.333,00 eura (dvijetisućetristotridesetitrieura).

Temeljem članka 43. stavak 2. Kaznenog zakona ukoliko okrivljenik KI ne isplati novčanu kaznu u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, novčana kazna zamijeniti će se radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjeni sa četiri sata rada. Ukoliko okrivljenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se sukladno čl. 43. st. 3. Kaznenog zakona, kaznom zatvora.

Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku okrivljenik KI dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 500,00 eura od čega iznos od 40,00 eura predstavlja trošak prevođenja usmenog ispitivanja okrivljenika od 19. rujna 2025. godine sa rumunjskog na hrvatski jezik, iznos od 160,00 eura trošak prijevoda optužnice sa hrvatskog na rumunjski jezik, iznos od 80 eura trošak prijevoda pouke o pravima sa hrvatskog na rumunjski jezik, iznos od 120,00 eura trošak prijevoda rješenja o potvrđivanju optužnice dok iznos od 100,00 eura predstavlja sudski prosjek.

O b r a z l o ž e n j e

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj: KO-DO-922/2025 od 7. listopada 2025. godine, protiv optuženika TI zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona.

2. Očitujući se o utemeljenosti optužbe, okrivljenik je izjavio kako je kriv zbog kaznenog djela koje su mu je stavljene na teret optužnicom.

3.1. Okrivljenik je u obrani u bitnom naveo kako u potpunosti priznaje počinjenje kaznenog djela na način opisan u optužnici. Također, naglasio je kako mu je žao i kako se kaje zbog počinjenog kaznenog djela te kako ga je na ovakvo postupanje natjerala loša financijska situacija.

3.2. Na postavljeno pitanje okrivljenik je naveo kako da je kojim slučajem sam uspio prema dogovoru odvesti turske državljane na mjesto odredišta dobio bi 600 eura po osobi.

3.3. Očitujući se o osobnim i obiteljskim prilikama okrivljeni je naveo kako se uzdržava se isključivo od obavljanja građevinskih poslova za jednu građevinsku firmu u Pečuhu gdje inače i živi. Živi u izvanbračnoj zajednici. Ima kći od 17 godina iz prvog braka koja živi s majkom i za koju plaća uzdržavanje.

4. U dokazne svrhe pročitani su i pregledani: potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj: 01612115 i 01612116 od 17. rujna 2025. (list 9-10), zapisnici o ispitivanju turskih državljana PI, ĆI i ZI (list 18-21).

5. Suglasnošću stranaka pročitani su: zapisnik o ispitivanju svjedoka TIZ od 3. listopada 2025. godine (list 67-68) i zapisnik o ispitivanju svjedoka ĐI od 3. listopada 2025. godine (list 69-70).

6. U zapisnicima o ispitivanju turskih državljana PI, ĆI i ZI koji su sačinjeni za potrebe upravnog postupka temeljem članka 30. i 70. Zakona o općem upravnom postupku se u bitnom navodi kako su ove osobe zrakoplovom iz Istambula došli u Sarajevo, a ZI je sa sobom povela i dvoje maloljetne djece, te da su se planirali prebaciti se do Italije (Njemačke) u koju svrhu su im nepoznate osobe organizirale put a po dolasku na odredište trebali su platiti za sada točno neutvrđen iznos novca dok je ĆI naveo kako on mora platiti 3.000,00 eura. Taxi vozilom prebačeni su u jutarnjim satima do blizine granice s Republikom Hrvatskom nakon čega ih je vodič pješice kroz šumu proveo preko granice izvan graničnog prijelaza nakon čega je nedaleko od granice u Republici Hrvatskoj po njih došlo vozilo marke "Mercedes" u koje su se ukrcali međutim su nedugo nakon što su se uputili bili zaustavljeni od strane policije. Sud je kao dokaz tijekom postupka koristio ove zapisnike o uzimanju izjava koje su policijski službenici Postaje granične policije Trilj sačinili povodom obavljenih razgovora sa njima. Postaja granične policije Imotski je sporne zapisnike o uzimanju izjava sačinila na temelju članka 30. i 70. Zakona o općem upravnom postupku, a u okviru ovlaštenja koje imaju na temelju zakonskih odredbi pa se dakle radi o postupcima koji su provedeni od strane mjerodavnog tijela, u zakonom propisanoj proceduri pa se ovi zapisnici ne mogu svrstati ni pod jednu od kategorija nezakonitih dokaza propisanih člankom 10. stavkom 2. ZKP/08, budući da nisu pribavljeni kršenjem Ustava, zakona ili međunarodnim pravom propisanih odredbi.

7. Ispitan kao svjedok policijski službenik TIZ je u bitnom naveo kako je spornog datuma radio u dnevnoj smjeni te se nalazio u mjestu Vinjani Donji kada je primijetio da je cestom prošlo vozilo marke "Mercedes" stranih registarskih oznaka koje je imalo zatamnjeno zadnje staklo i zadnja bočna stakla a u kojem se osim vozača nalaze i putnici. Vozilo mu je bilo sumnjivo međutim s obzirom na gustoću prometa i moment kada ga je uočio nije ga bio u mogućnosti zaustaviti zbog čega je nazvao kolegu ĐI koji se nalazio na terenu u blizini Kamenmosta a kako je navedeno vozilo krenulo u smjeru Kamenmosta da ga je kolega ĐI i zaustavio. Naveo je nadalje da je krenuo policijskim vozilom prema Kamenmostu te da je vidio kako je policajac ĐI zaustavio ovo vozilo. Osim njih dvojice tu su bili i još trojica policajaca te da je policajac ĐI postupao u odnosu na vozača a nakon što je vozač izašao iz vozila da ga je on odvezao najprije u Policijsku postaju a potom na Hitnu medicinsku pomoć kako bi ga pregledali budući da je to sastavni dio protokola u slučaju zadržavanja. Prilikom policijskog postupanja svjedok navodi da nije bilo problema s uhićenom osobom ni putnicima u vozilu koji su policijskim vozilom odvedeni u Policijsku postaju nakon čega su druge kolege nastavili kriminalističku obradu.

8. Svjedok policijski službenik ĐI je u bitnom iskazao kako se nalazio u ophodnji u blizini Zmijavaca te je na poziv TIZ krenuo u pravcu Kamenmosta gdje se zaustavio i uz cestu čekao nailazak vozila kojeg mu je opisao policajac TIZ. Vidio je dolazak navedenog vozila te ga je stop-palicom zaustavio pri čemu nije bilo nikakvih problema, vozač mu je dao tražene dokumente te je izašao iz vozila a nakon što su otvorili vrata vozila da su vidjeli da se u istom nalaze tamnoputi putnici za koje su pretpostavili da se radi o migrantima. Sjeća se sjeća da se radilo o šest osoba od kojih je samo jedna osoba imala putovnicu. Nakon toga su pozvali pojačanje koje je ove putnike prevezli u policijsku postaju a su vozača prema protokolu odveli na Hitnu medicinsku pomoć.

9. Na kraju dokaznog postupka, provjerena je ranija osuđivanost okrivljenika TI koji se očitovao kako do sada nije bio osuđivan.

10.1. Nakon izvedenih dokaza, utvrđenje činjeničnog stanja se nije postavilo kao prijeporno budući da je okrivljenik u potpunosti priznao počinjenje kaznenog djela. Pored navedenog okrivljenikova obrana je u potpunosti podudarna s drugim izvedenim dokazima. Naime u zapisnicima o ispitivanju trojice turskih državljana PI, ĆI i ZI koji su ispitani sukladno čl. 70. Zakona o općem upravnom postupku detaljno su opisali način na koji su se našli u Hrvatskoj te koliko su, kome i kada trebali platiti uslugu dovoženja u Europsku uniju te kako ih je u šumicu u blizini Vinjana Gornjih, neposredno uz graničnu crtu dočekao okrivljenik sa osobnim automobilom marke "Mercedes" s kojim su se trebali odvesti prema krajnjem odredištu, međutim nedugo zatim su zaustavljeni od strane policije. I iskazi policijskih službenika TIZ i ĐI podudarni su sa okrivljenikovom obranom u dijelu da je upravo on upravljao sa automobilom u kojemu su se nalazili turski državljani koji su protuzakonito ušli na područje Republike Hrvatske.

10.2. Dakle, okrivljenikova obrana je podudarna s iskazima policijskih službenika TIZ i ĐI u dijelu u kojem opisuju kako su zatekli upravo njega kako vozi šestoro turskih državljana koji nisu imali odobrenje za boravak u Republici Hrvatskoj. Također, okrivljenikova obrana je podudarna sa iskazima troje turskih državljana PI, ĆI i ZI u dijelu u kojem se navodi kako je postojao prethodni dogovor da odvede te osobe sa pograničnog područja Republike Hrvatske prema Republici Italiji pa je stoga znao kako ovi turski državljani nisu imali odobrenje za boravak u Republici Hrvatskoj te u dijelu kako je postojala namjera da ih uz dogovorenu naknadu preveze preko teritorija Republike Hrvatske do Italije.

10.3. Sud je iz izvedenih dokaza utvrdio kako je okrivljenik postupio upravo na način opisan u izreci presude na način da je inkriminirane prigode radi unaprijed obećane novčane nagrade te je prevozio šestoro turskih državljanina koji su prethodno ilegalno iz Federacije Bosne i Hercegovine prešli granicu Republike Hrvatske i za koje je znao da nemaju odobrenje za boravak u Republici Hrvatskoj, s namjerom da iste preveze preko teritorija Republike Hrvatske te kako je u Kamenmostu na ulazu na autocestu A1 zaustavljen od strane policijskih službenika. Čime je iz koristoljublja, te je opisanim postupanjem omogućio ilegalno kretanje ovim osobama područjem Republike Hrvatske čime su se u njegovom postupanju ostvarila bitna obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanjem i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona.

11. Iz izvedenih dokaza Sud je utvrdio kako je okrivljenik doista postupio na način opisan u optužnici te kako su se u njegovom postupanju ostvarila obilježja kaznenih djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona a budući da se pitanje okrivljenikove ubrojivosti nije postavilo kao prijeporno te kako nije bio u zabludi o protupravnosti djela, njihovom biću i okolnostima koje isključuju protupravnost, Sud ga je proglasio krivim zbog predmetnog kaznenog djela.

12. Razmatrajući činjenice bitne za određivanje vrste i odmjeravanja visine kazneno-pravne sankcije, Sud je kao olakotne okolnosti kod okrivljenika cijenio osobne i obiteljske prilike i raniju neosuđivanost te doprinos utvrđenju činjeničnog stanja dok je kao otegotne okolnosti cijenio značaj i stupanj povrede zaštićenog dobra te upornost prilikom izvršenja kaznenog djela koju je ispoljio na način da je došao iz velike udaljenosti do mjesta počinjenja kaznenog djela do ulaska u Republiku Hrvatsku. Sud je stoga temeljem članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona osudio okrivljenika KI temeljem članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Sud je uvjerenja kako s obzirom na značaj i težinu kaznenog djela, način izvršenja, kako je na okrivljenika moguće isključivo s bezuvjetnom zatvorskom kaznom da se više ne javlja kao počinitelj kaznenih djela na području Republike Hrvatske te kako će ovakva sankcija ukazati drugim mogućim počiniteljima ovakvih kaznenih djela na neprihvatljivost ovakvog postupanja.

13. Također, temeljem čl. 54. Kaznenog zakona u izrečenu zatvorsku kaznu uračunato je vrijeme koje je okrivljenik KI proveo u istražnom zatvoru od 17. rujna 2025. godine.

14.1. Budući da je predmetno kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja Sud je temeljem čl. 40. st. 5. KZ/11 izrekao okrivljeniku ŠI novčanu kaznu u visini od 100 dnevnih iznosa pri čemu se jedan dnevni iznos utvrđuje u visini od 23,33 eura eura s obzirom da okrivljenikova prosječna mjesečna primanja iznose 700,00 eura tako da ukupan iznos novčane kazne iznosi 2.333,00 eura.

14.2. Temeljem članka 43. stavak 2. Kaznenog zakona ukoliko okrivljenik KI ne isplati novčanu kaznu u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, novčana kazna zamijeniti će se radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjeni sa četiri sata rada. Ukoliko okrivljenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijeniti će se sukladno čl. 43. st. 3. Kaznenog zakona, kaznom zatvora.

15. Na kraju, vodeći računa o osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenih, složenosti i duljini trajanja postupka te stvarno nastalim troškovima, Sud je okrivljenika, sukladno članku 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku, obvezao na ime troškova postupka isplatiti iznos 500,00 eura od čega iznos od 40,00 eura predstavlja trošak prevođenja usmenog ispitivanja okrivljenika od 19. rujna 2025. godine sa rumunjskog na hrvatski jezik, iznos od 160,00 eura trošak prijevoda optužnice sa hrvatskog na rumunjski jezik, iznos od 80 eura trošak prijevoda pouke o pravima sa hrvatskog na rumunjski jezik, iznos od 120,00 eura trošak prijevoda rješenja o potvrđivanju optužnice dok iznos od 100,00 eura predstavlja sudski prosjek.

U Splitu, 1. prosinca 2025. godine

ZAPISNIČAR

S U D A C

DINA MADUNIĆ

MARIJO FRANETOVIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu županijskom sudu putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u četiri primjerka.

DNA:

- okrivljeniku;

- branitelju (odvjetnik Zdeslav Lozo);

- ODO Split;

- u spis.