Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: K-21/2022-164
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru u vijeću sastavljenom od sutkinje Maje Sikora , kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika, Nevenke Ledinski i Nade Hudoletnjak, kao članova vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog LĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 37. te kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023 – u daljnjem tekstu: Kazneni zakon), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-7/2022-1 od 15. veljače 2022., izmijenjene 17. listopada 2023., nakon održane i zaključene usmene i javne rasprave 1. prosinca 2025., uz sudjelovanje zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Sandre Knok-Čanić, branitelja optuženog odvjetnika RĐ i optuženog LĐ, istoga dana objavio je i
p r e s u d i o j e
Optuženi LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin AĐ i UĐ, rođene L, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], 52. samostalnog bataljuna kbr. 4., državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom srednjom elektrotehničkom školom, neoženjen, bez djece, zaposlen, s mjesečnom plaćom 1.500,00 eura, bez imovine, vojsku nije služio, neosuđivan, nekažnjavan, drugi kazneni postupak se ne vodi, brani se sa slobode,
k r i v j e
što je:
I. u vremenu od 30. siječnja 2012. do 24. srpnja 2012. u Daruvaru, zajedno sa AĐ, kao direktorom Trgovačkog društva Aktoma d.o.o. Daruvar, Trg kralja Petra Krešimira IV kbr. 10, znajući da je dužan štiti prava i interese trgovačkog društva te u poslovnim odnosima primijeniti pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, protivno odredbama članka 430. u svezi s člankom 252. Zakona o trgovačkim društvima, u namjeri da Trgovačkom društvu Sion Grupa d.o.o. Daruvar, 2 52. samostalnog bataljuna kbr. 4, pribavi znatnu nepripadnu materijalnu dobit, na traženje optuženog LĐ, direktora TD Sion Grupa d.o.o., 31. siječnja 2012. zaključio u ime TD Aktoma d.o.o., kao kupca, Ugovor o poslovnoj suradnji sa TD Sion Grupa d.o.o., kao prodavateljem, kojim ugovorom povjerava prodavatelju kontinuiranu obradu domaćeg i inozemnog tržišta te isporuku traktora, obvezujući se isplatiti naknadu u ukupnom iznosu od 1.000.000,00 kuna (jedanmilijunkuna) / 132.722,81 euro (stotridesetdvijetisuće sedamstodvadestdvaeura i osamdesetjedan cent), predajući pritom kao garanciju plaćanja ovjerenu bjanko zadužnicu od 30. siječnja 2012. na 1.000.000,00 kuna (jedanmilijunkuna) / 132.722,81 euro (stotridesetdvijetisuće sedamstodvadestdvaeura i osamdesetjedan cent), iako je znao da TD Sion Grupa d.o.o. neće obaviti ugovorene poslove, ali da će za iste ispostaviti račune trgovačkom društvu Aktoma d.o.o. kao da su radovi učinjeni te traktor isporučen, kao i da će na naplatu dostaviti bjanko zadužnicu, pa je LĐ, kako bi TD Sion Grupa d.o.o. pribavio nepripadnu materijalnu dobit, 31. siječnja 2012. dostavio FINI Bjelovar na naplatu ovjerenu bjanko zadužnicu broj OV588/12 te u ime TD Sion Grupa d.o.o. ispostavio TD Aktoma d.o.o. račun broj 01-2012 od 2. ožujka 2012. na iznos od 100.000,00 kuna (stotisućakuna) / 13.272,28 eura (trinaesttisućadvjestosedamdesetdvaeura i dvadesetosam centi), račun broj 02 -2012 od 9. ožujka 2012. na iznos od 100.000,00 kuna (stotisućakuna) / 13.272,28 eura (trinaesttisućadvjestosedamdesetdvaeura i dvadesetosam centi), račun broj 03-2012 od 12. ožujka 2012. na iznos od 100.000,00 kuna (stotisućakuna) / 13.272,28 eura (trinaesttisućadvjestosedamdesetdvaeura i dvadesetosam centi), račun broj 04 -2012 od 19. ožujka 2012. na iznos od 100.000,00 kuna (stotisućakuna) / 13.272,28 eura (trinaesttisućadvjestosedamdesetdvaeura i dvadesetosam centi), račun broj 05 -2012 od 22. ožujka 2012. na iznos od 100.000,00 kuna (stotisućakuna) / 13.272,28 eura (trinaesttisućadvjestosedamdesetdvaeura i dvadesetosam centi), račun broj 06-2012 od 25. ožujka 2012. na iznos od 100.000,00 kuna (stotisućakuna) / 13.272,28 eura (trinaesttisućadvjestosedamdesetdvaeura i dvadesetosam centi), račun broj 07 -2012 od 27. ožujka 2012. na iznos od 61.250,00 kuna (šezdesetjednutisuću dvjestopedesetkuna) / 8.129,27 kuna (osamtisuća stodvadesetdeveteura i dvadesetsedamcenti) , iako je znao da usluge navedene u računima nisu izvršene, kao i račun broj 8-2021 od 6. travnja 2012. na iznos od 271.000,00 kuna
(dvjestosedamdesetjednutisućukuna) / 35.967,88 eura ( tridesetpettisuća devetstošezdesetsedam eura i osamdesetosam centi) za isporuku traktora John Deere 5090M, iako je znao da navedeni traktor nije isporučen, a temeljem zadužnice broj OV588/12 sa žiro računa TD Aktoma d.o.o. na žiro račun TD Sion Grupa d.o.o., broj 2360000-1102256254, otvoren kod Zagrebačke banke d.d. Zagreb, u vremenu od 1. veljače 2012. do 24. srpnja 2012., isplaćeno je, na ime plaćanja neizvršene usluge kontinuirane obrade domaćeg i inozemnog tržišta te neisporučenog traktora, ukupno 773.252,31 kunu (sedamstosedamdesettritisuće dvjestopedesetdvijekune i tridesetjednalipa) / 102.628,22 eura (stodvijetisuće šestodvadesetosam eura i dvadesetdva centa), čime je TD Sion Grupa d.o.o. Daruvar, na štetu TD Aktoma d.o.o. Daruvar, pribavilo u navedenom iznosu, nepripadnu materijalnu dobit,
dakle, s namjerom potakao drugoga da u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i pravnom poslu i na taj način pribavi drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta,
II. u vremenu od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. u Daruvaru, kao direktor Trgovačkog društva Sion Grupa d.o.o. Daruvar, u namjeri da to društvo dužne poreze plati u manjem iznosu te da time pribavi nepripadnu materijalnu dobit društvu, iako dužan u poslovnim knjigama evidentirati samo ulazne račune po kojima je stvarno obavljena usluga i temeljem tih računa iskazivati pravo za odbitak pretporeza, kao i poslovne knjige i evidencije voditi prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, to propustio učiniti, pa je u poslovnim knjigama, protivno odredbama članka 20. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 47/95., 106/96., 164/98., 105/99., 54/00., 73/00., 127/00., 48/04., 82/04., 90/05., 76/07., 87/09., 94/09. i 22/12.) i odredbama članka 133. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 149/09, 89/11 i 29/12) evidentirao ulazni račun TD Aktoma d.o.o. Daruvar broj 103 ispostavljen na 5.000,00 kuna (pettisućakuna) / 663,61 euro (šestošezdesettri eura i šezdesetjedancent), iako je znao da navedeno društvo nije izvršilo uslugu transporta za TD Sion Grupa d.o.o., nakon čega je po tom ulaznom računu, kao i po računima raznih dobavljača zaprimljenih u vremenu od 1. ožujka 2012. do 31. ožujka 2012., u ukupnom iznosu od 7.418,50 kuna (sedamtisućačetristoosamnaestkuna i pedesetlipa) / 984,60 eura (devetstoosamdesetčetirieura i šezdesetcenti), iako je obveznik poreza na dodanu vrijednost postao 2. travnja 2012., iskazao pravo na odbitak pretporeza više za 2.425,15 kuna (dvijetisućečetristodvadesetpetkuna i petnaestlipa) / 321,87 (tristodvadesetjedaneuro i osamdesetsedamcenti), kao i suprotno odredbama članka 56. stavka 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 147/08, 18/11, 78/12 i 136/12), iako je znao da službena putovanja nisu obavljena, izdao na ime III okrivljenog ŠĐ, zaposlenika TD Sion Grupa d.o.o. te na svoje ime, ukupno 128 putnih naloga, slijedom kojih su na računu glavne knjige evidentirani troškovi dnevnica u iznosu od 31.280,00 kuna (tridesetjednutisuću dvjestoosamdesetkuna) / 4.151,57 eura (četiritisućestopedesetjedaneuro i pedesetsedamcenti) i troškovi naknade za korištenje osobnog automobila u službene svrhe u iznosu od 154.840,00 kuna (stopedesetčetiritisuće osamstočetrdesetkuna) / 20.550,80 eura (dvadesettisućapetstopedeseteura i osamdesetcenti), čime je za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. umanjio osnovicu za obračun poreza na dobit u ukupnom iznosu od 186.120,00 kuna (stoosamdesetšesttisućastodvadesetkuna) / 24.702,37 eura (dvadesetčetiritisuće sedamstodvaeura i tridesetsedam centi) te manje obračunao poreza na dobit u iznosu od 37.224,00 kune (tridesetsedamtisućadvjestodvadesetčetirikune) / 4.940,47 eura
(četiritisućedevestočetrdeseteura i četrdesetsedamcenti), oštetivši time Državni proračun Republike Hrvatske ukupno za 39.649,15 kuna (tridesetdevettisuća šestočetrdesetdevetkuna i petnaestlipa) / 5.262,35 eura (pettisuća dvjestošezdesetdvaeura i tridesetpetcenti),
dakle, s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza dao netočne podatke o činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze, pa je zbog toga došlo do smanjenja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna,
III. čime je optuženi LĐ počinio dva kaznena djela protiv gospodarstva i to djelom pod točkom I. kazneno djelo poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 37. Kaznenog zakona te djelom pod točkom II. kazneno djelo utaje poreza ili carine, opisano u čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona.
IV. Na temelju čl. 51. st. 1. u vezi čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. Kaznenog zakona optuženom LĐ se za kazneno djelo iz točke I. izreke presude
utvrđuje
kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,
na temelju čl. 51. st. 1. u vezi čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona optuženom LĐ se za kazneno djelo iz točke II. izreke presude
utvrđuje
kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
Na temelju čl. 51. st. 1. i st. 2. Kaznenog zakona optuženi LĐ se
osuđuje
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,
a na temelju čl. 56. Kaznenog zakona optuženom LĐ se
izriče
UVJETNA OSUDA
na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
V. Na temelju čl. 148. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 80/22, 36/24 i 72/25 dalje: Zakon o kaznenom postupku) nalaže se optuženom LĐ da ovome sudu podmiri materijalne troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. Zakona o kaznenom postupku, paušalnu svotu iz čl. 145. st. 2. točke 6. i st. 3. Zakona o kaznenom postupku u iznosu od 132,72 eura (strotridesetdvaeurasedamdesetdvacenta), te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti iz čl. 145. st. 2. toč. 7. i st. 4. Zakona o kaznenom postupku.
Obrazloženje
1.Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo je kod ovog suda optužnicu broj KO-DO-7/2022-1 od 15. veljače 2022. protiv I. optuženog AĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. i st. 1. Kaznenog zakona i iz čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona, zatim, protiv II. optuženog LĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. i 1. i iz čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona i III. optuženog DĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. i 1. Kaznenog zakona.
1.1.Kazneni postupak je razdvojen najprije u odnosu na III. optuženog DĐ i pravomoćno dovršen na sjednici optužnog vijeća ovog suda, osuđujućom presudom od 9. lipnja 2022., u kaznenom predmetu ovog suda pod brojem Kov-9/2022, a navedena presuda postala je pravomoćna 30. lipnja 2022.
1.2. Nakon toga, kazneni postupak protiv I. optuženog AĐ razdvojen je i u odnosu na II. optuženog LĐ, prije početka rasprave održane 19. ožujka 2024. te je kazneni postupak protiv optuženog AĐ pravomoćno okončan u kaznenom predmetu ovog suda pod brojem K-8/2024, u kojem je donesena presuda K-8/2024-3 od 19. ožujka 2024. i koja je postala pravomoćna 10. travnja 2024 .
2. Optužnica u odnosu na optuženog LĐ potvrđena je rješenjem optužnog vijeća ovog suda Kov-9/2022-16 od 9. lipnja 2022. Nakon toga, Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru izmijenilo je podneskom KO-DO-7/2022-24 od 17. listopada 2023. optužnicu u činjeničnom opisu kaznenih djela i kod tako izmijenjene optužnice u odnosu na sada optuženog LĐ ostalo je do zaključenja rasprave održane 1. prosinca 2025.
3. Sud je po službenoj dužnosti izmijenio činjenični opis kaznenog djela pod točkom I. izreke presude, na način kako je to sada činjenično i pravno opisano u izreci ove presude, tako da se u istom navodi, pri opisu poduzetih radnji, samo ime i prezime AĐ, bez navođenja njegovog procesnog položaja I . optuženog, budući je kazneni postupak protiv optuženog AĐ razdvojen od kaznenog postupka protiv optuženog LĐ te već ranije pravomoćno okončan.
4. U očitovanju u odnosu na navode optužbe, u smislu čl. 416. Zakona o kaznenom postupku, optuženi LĐ izjavio je da se smatra krivim za kaznena djela za koja se tereti.
5. Tijekom dokaznog postupka ispitan je optuženik te su uz suglasnost stranaka pročitani provedeni dokazi i to cjelokupna dokumentacija navedena u optužnici i priložena uz optužnicu, kao i naknadno pribavljena dokumentacija, koja se odnosi na poslovanje trgovačkog društava, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke i stalnog sudskog vještaka sudsko-medicinske struke te iskazi ispitanih svjedoka. Na kraju dokaznog postupka pročitani su podaci Kaznene evidencije i Prekršajne evidencije, kao i podaci o vođenju kaznenih postupaka.
6. U svojoj obrani optuženi LĐ branio se šutnjom i na pitanja nije odgovarao.
7. S obzirom da optuženi LĐ u svom očitovanju o optužbi priznaje kazneno djelo opisano u točki 1. u izmijenjenoj optužnici, sada opisano i u točki I. izreke ove presude, a time priznaje i činjenične navode iz optužnice i takvo priznanje optuženog u potpunosti je sukladno ostalim provedenim dokazima i činjenicama utvrđenima tim dokazima, ovo vijeće smatra nesporno dokazanim i utvrđenim da je optuženik postupao upravo na način kako ga se tereti u optužnici, sada činjenično opisano i u točki I. izreke presude. Takvim postupanjem optuženi LĐ je potakao AĐ da u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i pravnom poslu i da na taj način drugoj osobi pribavi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu, a djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta. Dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa trgovačkog društva proizlazi iz odredaba čl. 430. u svezi čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12), koji je bio na snazi u vrijeme postupanja optuženika i počinjenja kaznenog djela, prema kojim odredbama direktor društva je dužan štititi prava i interese trgovačkog društva i u poslovnim odnosima primijeniti pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, no optuženi je potakao drugoga da postupa suprotno tome, upravo s ciljem pribavljanja znatne nepripadne materijalne dobiti.
7.1. Objektivno poduzetim radnjama sklapanja Ugovora o poslovnoj suradnji i poslovanjem između trgovačkog društva Aktoma d.o.o. [adresa], sa trgovačkim društvom Sion Grupa d.o.o. [adresa], na način opisan u točki I. izreke presude, optuženi LĐ je potakao AĐ na postupanje suprotno odredbama Zakona o trgovačkim društvima i suprotno sklopljenom pravnom poslu, tako da je TD Sion Grupa d.o.o. [adresa], na štetu TD Aktoma d.o.o. [adresa], pribavilo u navedenom iznosu, nepripadnu materijalnu dobit.
8. Navedeni novčani iznos opisan u točki I. izreke presude prelazi 60.000,00 kuna, odnosno 7.963,37 eura, a zakonsko obilježje vrijednost imovinske koristi i štete je znatna ako prelazi 60.000,00 kuna, odnosno 7.963,37 eura, u smislu čl. 87. toč. 29. Kaznenog zakona, tako da je opisanim postupanjem optuženi pribavio za TD Sion Grupa d.o.o. [adresa] protupravnu imovinsku korist, a oštećeniku TD Aktoma d.o.o. [adresa], prouzročio štetu, pri čemu je utvrđeno i postojanje zakonskog obilježja znatne imovinske koristi i znatne štete. Upravo u čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ( „Narodne novine“ 56/2015) određeno je navedeno zakonsko obilježje znatne imovinske koristi i znatne štete, a to je iznos od 60.000,00 kuna, dok je ranije zakonsko obilježje znatne imovinske koristi i znatne štete bilo predviđeno u manjem iznosu i to u iznosu već 30.000,00 kuna, prema Kaznenom zakonu („Narodne novine“ 125/2011, 144/2012), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela. Kazneni zakon važeći u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela, u konkretnom slučaju, u odnosu na optuženika, primjenjuje se zajedno sa naknadnim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona uvodno navedenima, jer je blaži za optuženika, s obzirom na sada propisanu visinu navedenog zakonskog obilježja znatne vrijednost imovinske koristi i znatne štete, pri čemu su, sukladno izmijenjenoj optužnici, sada svi novčani iznosi, pored iznosa u hrvatskim kunama, navedeni i u eurima, sada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023., uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, tako da se primjenjuje uvodno citirani Kazneni zakon kao blaži za optuženika, što je sukladno čl. 3. st. 2. Kaznenog zakona.
9. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženog prema ovom kaznenom djelu, po stavu suda dokazano je da je optuženi postupajući u namjeri pribavljanja znatne nepripadne materijalne dobiti, na prethodno opisan način, bio svjestan svih zakonskih obilježja prethodno navedenog kaznenog djela i htio je ostvariti navedena obilježja tog kaznenog djela pa je postupao s izravnom namjerom za počinjenje kaznenog djela, a pritom su sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i vladanja vlastitom voljom bile očuvane, odnosno, optuženik je bio potpuno ubrojiv, čime je optuženi LĐ, sa izravnom namjerom ostvario sva zakonska obilježja poticanja na počinjenje kaznenog djela protiv gospodarstva i to poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, kako je opisano i kažnjivo u čl. 246. st. 1. Kaznenog zakona. Pored navedenog, optuženik je s izravnom namjerom ostvario i daljnje teže zakonsko obilježje istog kaznenog djela jer je poticanjem drugoga na kazneno djelo, kaznenim djelom za drugoga pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, čime je optuženi ostvario sva zakonska obilježja težeg kvalificiranog oblika kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, kako je opisano i kažnjivo u čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, a pritom se na optuženog LĐ primjenjuje i čl. 37. Kaznenog zakona, prema kojem, tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela, kaznit će se kao da ga je sam počinio. Nije sporno da je optuženi LĐ potakao na kazneno djelo AĐ, koji je već ranije pravomoćno i proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona.
10. Nadalje, u odnosu na kazneno djelo pod točkom II. izreke presude, optuženi LĐ svojim očitovanjem o optužbi priznaje kazneno djelo opisano u točki 2. u izmijenjenoj optužnici, sada opisano i u točki II. izreke ove presude, a time priznaje i činjenične navode iz optužnice, a takvo priznanje optuženog u potpunosti je sukladno ostalim provedenim dokazima i činjenicama utvrđenim tim dokazima pa ovo vijeće smatra nesporno dokazanim i utvrđenim da je optuženik opisujući način svog postupanja, postupao upravo na način kako ga se tereti u optužnici i kako je opisano u točki II. izreke presude.
10.1. Optuženi je objektivno poduzetim radnjama, postupao s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza time što je dao netočne podatke o činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze, pa je zbog toga došlo do smanjenja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna.
10.2. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženog prema ovom kaznenom djelu, po stavu suda dokazano je da je optuženi postupajući na opisani način, bio svjestan svih zakonskih obilježja ovog kaznenog djela i htio je tako postupati pa je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom. Pritom, sposobnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i vladanja vlastitom voljom, bile su očuvane, odnosno, optuženik je bio potpuno ubrojiv.
11. U odnosu na sve prethodno navedeno, utvrđeno je da je optuženi LĐ s izravnom namjerom počinio dva kaznena djela protiv gospodarstva i to djelom pod točkom I. izreke presude, kazneno djelo poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 246. stavku 2. u vezi stavka 1. i čl. 37. Kaznenog zakona, a kažnjivo po odredbi članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona te djelom pod točkom II. izreke presude, kazneno djelo utaje poreza ili carine, opisano i kažnjivo po članku 256. stavku 1. Kaznenog zakona, za koja kaznena djela je proglašen krivim.
12. Primjenjujući odredbe o stjecaju kaznenih djela, jer je optuženik s više radnji počinio više kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi, sud je optuženiku za svako kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora, a potom na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i kaznenih djela u njihovoj ukupnosti izrekao jedinstvenu kaznu zatvora, sukladno odredbama čl. 51. Kaznenog zakona. Sud je tako na temelju čl. 51. st. 1. Kaznenog zakona i čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne prema čl. 48. st. 2. Kaznenog zakona i primjenu odredaba o granicama ublažavanja kazne prema čl. 49. st. 1. toč. 4. Kaznenog zakona , optuženom LĐ, za kazneno djelo iz točke I. izreke presude, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju čl. 51. st. 1. Kaznenog zakona i čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona, za kazneno djelo iz točke II. izreke presude, sud je optuženom LĐ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 51. st. 1. i st. 2. Kaznenog zakona optuženi LĐ je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju čl. 56. Kaznenog zakona optuženom LĐ je izrečena uvjetna osuda, na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
13. Prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije sud je uzeo u obzir olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženog.
14. Na strani optuženog sud je kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu da je optuženi sada u vrijeme suđenja osoba srednje životne dobi i teško narušenog zdravlja uslijed bolesti multiple skleroze, pri čemu trenutno trpi posljedice bolesti u vidu ukočenosti u predjelu leđa, zatim, da je od počinjenja kaznenih djela proteklo vrijeme duže od deset godina, u kojem razdoblju do danas optuženi nije poduzimao daljnje radnje počinjenja kaznenih djela niti je za sebe ili drugoga pribavio imovinsku korist i prouzročio štetu niti se protiv njega vodi kakav drugi postupak. Isto tako, olakotne okolnosti su činjenice da je optuženi priznao kaznena djela i time iskazao ozbiljnost i spremnost da se ubuduće kloni vršenja takvih ili sličnih kaznenih djela protiv gospodarstva. Isto tako, optuženiku je kao olakotne okolnosti sud uzeo u obzir i činjenicu da optuženi kaznenim djelom za samoga sebe nije stekao imovinsku korist, dok u odnosu na imovinsku korist koju je pribavio DĐ, jedan od suoptuženika iz optužnice državnog odvjetnika, pravomoćnom presudom je od DĐ već oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom. Prije počinjenja predmetnih kaznenih djela optuženi LĐ nije bio evidentiran kao počinitelj kaznenih djela, već do počinjenja kaznenih djela dolazi očito za vrijeme bavljenja privatnim poduzetništvom, a optuženik osim toga, nema zakonsku obvezu uzdržavanja drugih osoba, jer nije oženjen i nema djecu, već živi u kućanstvu zajedno s roditeljima, koji mu zbog teškog zdravstvenog stanja uslijed bolesti, pružaju potrebnu njegu i pomoć. Olakotna okolnost je činjenica što je optuženik zaposlen i trenutno ima radnu sposobnost te radi od kuće pa tako radom od kuće ostvari mjesečno 1.500,00 eura i vlastitim radom stječe prihode potrebne za vlastito uzdržavanje.
15. Sud na strani optuženog LĐ nije našao otegotnih okolnosti.
16. Uzimajući u obzir prethodno navedene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženog LĐ, za kaznena djela koja je počinio sa najvišim stupnjem krivnje i to izravnom namjerom, sud smatra da će se kaznom zatvora od jedne godine, uz primjenu uvjetne osude u jednom dužem trajanju od četiri godine, u dovoljnoj mjeri utjecati na buduće ponašanje optuženog, na način da više ne vrši takva ili slična kaznena djela, te da ubuduće bude svjestan da se samo vlastitim radom može stjecati imovina i ostvariti sredstva potrebna za život, a ne vršenjem kaznenih djela u gospodarskom poslovanju, protiv gospodarstva, pribavljajući imovinsku korist i to na štetu tuđe imovine i imovinskih interesa, a isto tako utjecati će se i na druge eventualne počinitelje takvih ili sličnih kaznenih djela te će se u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja u smislu čl. 41. Kaznenog zakona. Sud smatra da će se svrha kažnjavanja postići prema optuženiku već i izrečenom uvjetnom osudom uz dulji rok kušnje te da će se tako utjecati na svijest optuženog kako bi se ubuduće klonio vršenja kaznenih djela i svoje ponašanje uskladio sa propisima društva u kojem živi, zbog čega je i ostavljeno određeno vrijeme provjeravanja te po stavu suda nije bilo potrebno izricati strožu kaznu, već će se optuženiku dati prilika da unutar roka kušnje, u vremenu provjeravanja, uskladi svoje ponašanje sa pravilima i propisima društva u kojem živi . Prilikom odlučivanja o izricanju uvjetne osude sud je uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti, sukladno čl. 56. st. 2. Kaznenog zakona. Isto tako, u odnosu na kazneno djelo pod točkom I. izreke presude, zbog postojanja naročito olakotnih okolnosti na strani optuženog, s obzirom na njegove osobne, obiteljske i imovinske prilike, kao i olakotnih okolnosti u odnosu na predmetna kaznena djela, sud je primijenio i odredbe o sudskom ublažavanju kazne prema čl. 48. st. 2. Kaznenog zakona te je sud kaznu ublažio u granicama ublažavanja kazne po čl. 49. st. 1. toč. 4. Kaznenog zakona. Sud smatra da će se izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora uz primjenu uvjetne osude s određenim vremenom provjeravanja postići svrha kažnjavanja u potpunosti i na odgovarajući način.
17. Tijekom postupka nastali su troškovi kaznenog postupka, pri čemu je kazneni postupak protiv optuženog LĐ razdvojen od kaznenog postupka protiv optuženog AĐ, koji je ranije pravomoćno okončan i u kojem je odlučeno i o troškovima kaznenog postupka u odnosu na optuženog AĐ te kako je sada optuženi LĐ proglašen krivim, isti je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka u dijelu koji se odnose na njega i koji se mogu izdvojiti iz ukupnih troškova pa je na temelju odredaba Zakona o kaznenom postupku, navedenih u točki V. izreke ove presude, optuženi obvezan na plaćanje materijalnih troškova, koji se odnose na trošak svjedoka i vještaka, zatim, paušalne svote koju plaća u iznosu 132,72 eura te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, za razdoblje u kojem je bio postavljen branitelj. Sud će posebnim rješenjem utvrditi sve nastale troškove kaznenog postupka tek kada se pribave podaci o visini svih nastalih troškova i utvrdi koji dio troškova se odnosi upravo na optuženog LĐ u ovom kaznenom postupku.
18. Sud smatra da će optuženi moći podmiriti troškove kaznenog postupka bez ugrožavanja vlastite egzistencije, jer nema zakonsku obvezu uzdržavanja drugih osoba i ima redovit prihod u vidu mjesečne plaće za obavljeni rad. Paušalna svota odmjerena je sukladno trajanju i složenosti postupka, u okviru svota određenih Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine 145/2011). Sud smatra da će optuženi LĐ iz svojih prihoda u cijelosti moći podmiriti troškove vlastitog uzdržavanja i troškove ovog postupka, bez ugrožavanja vlastite egzistencije. U slučaju naknadne nemogućnosti plaćanja troškova kaznenog postupka zbog lošeg imovinskog stanja, sud može odlučiti i o eventualnom oslobađanju od plaćanja troškova kaznenog postupka, ako se ispune sve pretpostavke propisane u čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku.
Bjelovar, 1. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Maja Sikora
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 15 (petnaest) dana po primitku pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Bjelovaru u 5 (pet) primjeraka, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
