REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-663/2021-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Ivi Karin Šipek u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Inga Bošnjak, odvjetnica iz Odvjetničkog društva GRGIĆ & PARTNERI d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv prvotuženika Županijska uprava za ceste Krapinsko-zagorske županije Pregrada, Janka Leskovara 40/1, OIB: 43706413013, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Kovačić, odvjetnik iz Zagreba, Kneza Ljudevita Posavskog 14/3 i drugotuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka te u odsutnosti uredno pozvanog umješača, s danom objave 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženicima u roku od 8 (osam) dana tužitelju solidarno isplatiti iznos od 435,59 EUR/3.281,98 kuna zajedno sa zateznom kamatom od 1. rujna 2018. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos od 435,59 EUR za dan 31. kolovoza 2018.

II. Nalaže se tuženicima u roku od 8 (osam) dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.330,96 EUR sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka za iznos od 125,00 EUR sa zateznom kamatom od 1. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi tvrdi da istom potražuje regresnu isplatu naknade štete koju je isplatio svojem kasko osiguraniku (broj police: [broj police]) čije vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] je oštećeno u prometnoj nezgodi, i to naletom na neoznačenu i nesaniranu rupu na kolniku. Naime, navodi da su dana 13. kolovoza 2018. u 07:20 sati, u mjestu Oroslavje, Stubička cesta 73, na raskrižju kolnika državne ceste 307 i kolnika lokalne ceste 22070, nadležne osobe za održavanje cesta (ovdje tuženici) propustili voditi brigu i poduzeti primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnosti prometa na cestama pa da je tom prilikom, prema tvrdnjama tužitelja, vozač osobnog automobila reg. oznaka [registarska oznaka], DF, koji se kretao kolnikom državne ceste 307, tj. Stubičkom cestom iz smjera centra Oroslavja u smjeru Stubičkih Toplica, prilikom skretanja na kolnik lokalne ceste 22070, odnosno Ulice Marije Jurić Zagorke, sa stražnjim desnim kotačem svoga osobnog automobila udario u rupu, koja se nalazila u raskrižju uz desni rub kolnika, veličine 0,50 x 1,00 metara i koja nje bila obilježena nikakvim prometnim znakovima ili prometnom opremom. Tužitelj nadalje u tužbi navodi da je prvotuženik okrivljen i pravomoćno osuđen za nepropisno obavljanje svoje djelatnosti presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba Krapina, Prekršajni odjel Pp P-89/2019 od 21. svibnja. 2019., a da drugotuženik odgovora kao i prvotuženik kao upravitelj samog raskrižja i nositelj zakonskog prava i obveze nadzora nad sigurnim odvijanjem prometa na cestama te izvođenja radova, sve u skladu sa Zakonom o cestama i Pravilniku o održavanju cesta. Tako tužitelj tvrdi da su tuženici skrivili opisanu predmetnu prometnu nezgodu u kojoj je došlo do materijalne štete na osobnom vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], te da solidarno odgovaraju za nastanak predmetne prometne nezgode i štete radi nevršenja svoje javne djelatnosti.

1.2. Tužitelj tvrdi da mu se obratio njegov kasko osiguranik TF sa zahtjevom za naknadu štete nastalu u predmetnom događaju s obzirom da je osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano kod njega policom kasko osiguranja broj 831352808, kojem zahtjevu je tužitelj udovoljio jer su se ispunili svi uvjeti iz Ugovora o kasko osiguranju motornih vozila te je oštećenom 31. kolovoza 2018. isplatio iznos od 435,59 EUR / 3.281,98 kn.

1.3. Tužitelj tako temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi članka 1084. Zakona o obveznim odnosima, Zakonom o cestama i Pravilniku o održavanju cesta potražuje od tuženika isplatu iznosa od 435,59 EUR/3.281,98 kn uvećanog za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove postupka.

2.1. Prvotuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je predmet utuženja regresna isplata naknade štete koju je tužitelj isplatio svom kasko osiguraniku, međutim, opreza radi poriče da bi uzrok štete bio nalet na neoznačenu i nesaniranu rupu u kolniku te poriče da je do nezgode došlo iz razloga što je prvotuženik propustio voditi brigu i poduzeti primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog prometa na cestama. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući se predmetna nezgoda dogodila na raskrižju kolnika državne ceste 307 i kolnika lokalne ceste 22070, za čije je održavanje prema odredbi članka 28. stavak 1. Zakona o cestama nadležan drugotuženik.

2.2. Ne poriče činjenicu da je nadležan za upravljanje i održavanje lokalnih cesta, pa tako i lokalne ceste broj 22070, ali tvrdi da održavanje samog raskrižja državne ceste broj 307 i lokalne ceste broj 22070 nije u njegovoj nadležnosti. Također ističe i da je na dan nezgode putem ophodarske službe svog ugovornog izvođača radova Županijskih cesta Zagrebačke županije d.o.o. vršio redovitu ophodnju lokalne ceste 22070 te da nisu utvrđene nikakve nepravilnosti koje bi iziskivale potrebu radova održavanja na cesti radi osiguranja sigurnog prometa po njoj, a pri čemu naznačuje da je to društvo ujedno i izvođač radova drugotuženika. Tako spori odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, a opreza radi ističe i prigovor podijeljene odgovornosti osiguranika tužitelja zbog neprilagođene brzine i načina vožnje uvjetima na cesti. Prvotuženik spori i visinu nastale štete.

2.3. Prvotuženik je u odgovoru na tužbu predložio i obavijestiti društvo CROATIA osiguranje d.d. radi miješanja s obzirom da je kod tog društva u vrijeme štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od javne odgovornosti za štete nastale trećim osobama u obavljanju djelatnosti.

3.1. Drugotuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu predmetnog tužbenog zahtjeva. Navodi kako je prvotuženik kao obranu u prekršajnom postupku koji se vodio povodom predmetnog štetnog događaja navodio odredbu čl. 28. Zakona o cestama, kojom je propisano da su za održavanje raskrižja javnih cesta u istoj razini nadležni društvo Hrvatske ceste d.o.o. za raskrižje državne i županijske, odnosno za raskrižje državne i lokalne ceste i županijska uprava za ceste koja upravlja županijskom cestom za raskrižje županijske i lokalne ceste, a koja obrana nije prihvaćena od strane suda budući je iz radnog dnevnika C-21 od 9. kolovoza 2018. utvrđeno da je naručitelj predmetnih radova bio ovdje prvotuženik. Ističe da je predmetne radove na kolniku izvodilo trgovačko društvo Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. po nalogu ovdje prvotuženika te tvrdi da odgovornost ovdje drugotuženika za predmetni štetni događaj može biti samo objektivna jer sukladno odredbi čl. 33. Zakona o cestama Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o. i Županijske uprave za ceste izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, osim ako zakonom to nije drugačije propisano, dakle tvrdi da je zakonska obveza ovdje tuženika ustupiti radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta u svojem djelokrugu društvu izvan prvo i drugotuženika, a da je u konkretnom slučaju ugovorni izvođač predmetnih radova bilo društvo Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. Nadalje tvrdi da nije bio obaviješten o izvođenju radova ili nastalom oštećenju jer drugotuženik informacije o stanju i potrebama održavanja državne ceste dobiva od društva Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. Tvrdi da iz predloženih dokaza jasno proizlazi da nalogodavac predmetnih radova nije bio drugotuženik te tvrdi da je pogrešno kao pretpostavku njegove odgovornosti navoditi odredbu članka 28. Zakona o cestama budući bi to značilo da je njegova odgovornost utvrđena bez obzira na krivnju, a da niti jednom odredbom zakona ili propisa takva odgovornost drugotuženika nije propisana. Drugotuženik smatra da je do predmetnog štetnog događaja došlo djelovanjem treće osobe koje on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti pa da se slijedom odredbe članka 1067. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ima osloboditi odgovornosti.

3.2. U odgovoru na tužbu drugotuženik je predložio obavijestiti društvo Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. o ovom parničnom postupku.

4. Sud je na prijedlog prvotuženika o otpočetoj parnici dostavio obavijest društvu CROATIA osiguranje d.d., a na prijedlog drugotuženika društvu Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o.

5. Tužitelj je na ročištu održanom 17. listopada 2025. konačno postavio zahtjev za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos od 435,59 EUR/3.281,98 kuna na način da zateznu kamatu zahtijeva od 1. rujna 2018. pa do isplate čime je za jedan dan povukao isti pa je valjalo u skladu s odredbom članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14

- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

6.1. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta, i to u: Potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Krapinsko- zagorske, Policijska postaja Donja Stubica od 4. listopada 2018. (list 8. do 9. spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 11. listopada 2018. (list 10. spisa), preslika prometne dozvole (list 11. do 12. spisa), presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, Prekršajni odjel, poslovni broj Pp P-89/2019-42 od 21. svibnja 2019. sa klauzulom pravomoćnosti (list 14. do 20. spisa), Polica kasko osiguranja motornih vozila broj 831352808 (list 21. spisa), kasko ponuda broj 831352808 (list 22. spisa), potvrda o uplaćenoj premiji (list 23. spisa), Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila (list 24. do 37. spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete iz AK predmet: 182503200661 (list 38. do 45. spisa), Izvid štete (list 46. spisa), obračun visine štete-kasko (list 47. do 48. spisa), MP račun servis 13067-12- 180 (list 49. spisa), račun broj 2135/ZG1/1 (list 50. spisa), Sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 51. spisa), potvrda o izvršenoj transakciji (list 52. spisa), interni nalog za jednokratnu isplatu (list 53. spisa), regresni zahtjev (list 55. spisa), regresni zahtjev- odgovor (list 54. spisa), očitovanje u vezi prometne nezgode (list 63. spisa), Građevinski dnevnik C-21 (list 64. spisa), ophodarski dnevnici za 6. srpanj 2018. i 13. kolovoz 2018. (list 69. do 70. spisa), polica osiguranja broj [broj police osiguranja] s privitkom (list 71. do 72. spisa), preslika policijskog spisa predmeta Policijske uprave Krapinsko- zagorske, Policijska postaja Donja Stubica sa priloženim CD-om s fotografijama (list 92. do 135. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka TF (list 146. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka VF (list 146. do 147. spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka RF (list 148. do 149. spisa), proveden je dokaz prometnim vještačenjem po društvu EREŠ VJEŠTAČENJA d.o.o. koje je nalaz i mišljenje izradilo po stalnom sudskom vještaku za promet i strojarstvo Nevenu Erešu (nalaz i mišljenje na listovima 159. do 163. spisa) te je izvršen je uvid u priklopljeni prekršajni spis Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, Prekršajni odjel poslovni broj Pp P-89/2019.

6.2. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka DF iz razloga što je predloženi svjedok u međuvremenu preminuo.

7. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8.1. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja s osnove naknade štete u iznosu od 435,59 EUR, koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku po osnovi kasko osiguranja, nastalu u prometnoj nezgodi 13. kolovoza 2018., za koju tužitelj tvrdi da su solidarno odgovorni tuženici. Tužitelj od tuženika tako traži da mu solidarno vrate ono što je platio na ime naknade štete svom osiguraniku, ostvarujući time svoje pravo regresa u smislu odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) kojom je određeno da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguravatelja, u konkretnom predmetu tužitelja, po samom zakonu do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

8.2. Tužitelj tvrdi da je prvotuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja zbog nepropisnog obavljanja svoje djelatnosti zbog čega je i pravomoćno osuđen u prekršajnom postupku presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, Prekršajni odjel broj Pp P-89/2019 od 21. svibnja 2019., a drugotuženik kao upravitelj samog raskrižja i nositelj zakonskog prava i obveze nadzora nad sigurnim odvijanjem prometa na cestama te izvođenja radova, sve u skladu s Zakonom o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19, dalje u tekstu: ZC) i Pravilniku o održavanju cesta ("Narodne novine" broj 90/14 i 3/21, dalje u tekstu: Pravilnik).

9. Među strankama su sporne osnova i visina tužbenog zahtjeva, a sporna je i pasivna legitimacija prvotuženika, kao i odgovornost oba tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja.

10. Među strankama nije sporno da je osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja niti je sporno da je tužitelj svom osiguraniku na ime materijalne štete na vozilu proizašle iz predmetnog štetnog događaja dana 31. kolovoza 2018. isplatio iznos od 435,59 EUR/3.281,98 kn.

11. Odredbom članka 3. stavak 6. ZC-a propisano je da se javna cesta upisuje u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne dozvole kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske, uz upis Hrvatskih autocesta d.o.o. kao pravne osobe ovlaštene upravljati autocestama, Hrvatskih cesta d.o.o. kao pravne osobe ovlaštene upravljati državnim cestama i županijske uprave za ceste kao pravne osobe ovlaštene upravljati županijskim i lokalnim cestama.

12. Odredbom članka 28. ZC-a određeno je da za održavanje raskrižja javnih cesta u istoj razini nadležni su:

– Hrvatske ceste d.o.o. za raskrižje državne i županijske, odnosno za raskrižje državne i lokalne ceste,

– županijska uprava za ceste koja upravlja županijskom cestom za raskrižje županijske i lokalne ceste, koje pravne osobe su obvezne održavati prometnu površinu raskrižja sa svim dijelovima javne ceste, unutar linija koje povezuju krajnje točke slobodnog profila javne ceste u zoni raskrižja.

13. Odredbom članka 33. ZC-a propisano je da, između ostalih, Hrvatske ceste d.o.o. (ovdje drugotuženik) i županijske uprave za ceste (ovdje prvotuženik) izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, osim ako tim Zakonom nije drukčije propisano, te da se radovi održavanja javnih cesta ustupaju pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom.

14. Iz tvrdnji tuženika iznesenih tijekom postupka proizlazi da je ugovorni izvođač predmetnih radova i za prvo i za drugotuženika bilo društvo Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o.

15. Uvidom u Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Krapinsko- zagorske, Policijska postaja Donja Stubica od 4. listopada 2018. proizlazi da se predmetna nezgoda dogodila na raskrižju kolnika državne ceste 307 i kolnika lokalne ceste 22070, i to na način da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je tom prilikom upravljao DF, a koji se kretao Stubičkom cestom iz smjera centra Oroslavja (državna ceste) i skretao u desno u [adresa] DFI (lokalna cesta), svojim stražnjim desnim kotačem udario u udarnu rupu veličine 1,00 x 0,50 metara koja se nalazila uz jugozapadni rub kolnika u raskrižju i koja nije bila označena, kojom prilikom je na navedenom vozilu nastalo oštećenje na stražnjem desnom kotaču i pneumatiku.

16. Uvidom u situacijski plan (list 114. do 115. spisa) utvrđeno je da se udarna rupa nalazila na samom raskrižju državne ceste 307 i kolnika lokalne ceste 22070 17. U konkretnom slučaju prvotuženik ne poriče da je nadležan za upravljanje i održavanje lokalnih cesta pa tako i lokalne ceste 22070.

18. Povodom predmetnog štetnog događaja nadležna policijska postaja zatražila je od ovdje prvotuženika podatke o nadležnoj pravnoj osobi i odgovornoj osobi u pravnoj osobi nadležnoj za održavanje dijela ceste na kojem se predmetna nezgoda dogodila te je ovdje prvotuženik dostavio propisani obrazac ovjeren potpisom i pečatom prvotuženika iz kojeg proizlazi da je upravo prvotuženik nadležna pravna osoba za održavanje dijela ceste na kojem se ista dogodila (list 22. i 23. priklopljenog prekršajnog spisa).

19. Uvidom u dopis na listu 63. spisa – očitovanje društva Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. utvrđeno je da je na mjestu štetnog događaja, odnosno na križanju državne ceste D307 i lokalne ceste 22070 po nalogu prvotuženika od strane tog društva vršena sanacija udarne rupe, a navedeno proizlazi i iz Građevinskog dnevnika C-21 na listu 64. spisa. Navedeno je u skladu i sa tvrdnjama drugotuženika iznesenim tijekom postupka.

20. Uvidom u Građevinski dnevnik C-21 (list 64. spisa) utvrđeno je da je po dojavi sudionika u prometu utvrđeno da se nalazi rupa u asfaltu te da je postavljen prometni znak A01, koji prema tada važećem Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 i 25/15, dalje u tekstu: Pravilnik) označava znak opasnosti "opasnost na cesti" i označava blizinu dijela ceste ili mjesta na cesti na kojem sudionicima u prometu prijeti opasnost (članak 22.), kao i prometni znak K23, koji prema istom tom Pravilniku označava ploču za obilježavanje mjesta izvođenja radova na cesti ili oštećenja kolnika (članak 81.).

21. Uvidom u priklopljeni prekršajni spis utvrđeno je da su ovdje prvotuženik i njegova odgovorna osoba presudom broj Pp P-89/2019 proglašeni krivim iz razloga što kao nadležne osobe za održavanje ceste dana 13. kolovoza 2018. u 07:20 sati u mjestu Oroslavje, Stubička cesta kod kbr. 73, grad Oroslavje, na raskrižju kolnika državne ceste 307 i kolnika lokalne ceste broj 22070, nisu vodile brigu i poduzele privremene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnosti nesmetanog prometa zbog čega je došlo do predmetne prometne nezgode u kojoj je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] (osiguranik tužitelja) prilikom skretanja na kolnik lokalne ceste broj 22070 stražnjim desnim kotačem osobnog vozila udario u rupu koja se nalazila u raskrižju uz desni rub kolnika, a koja nije bila obilježena nikakvim prometnim znakovima ili prometnom opremom.

22. Prvotuženik je tijekom postupka tvrdio kako je na dan predmetne prometne nezgode, kao i u razdoblju koje mu je prethodilo, putem ophodarske službe svog ugovornog izvođača radova društva Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. vršilo redovnu ophodnju prilikom koje nisu uočene nikakve nepravilnosti koje bi iziskivale potrebu radova održavanja na cesti radi osiguranja sigurnog prometa po istoj. U prilog navedenome prvotuženik je dostavio ophodarske dnevnike na listu 69. i 70. spisa. Ovaj sud je tijekom postupka proveo dokaz saslušanjem svjedoka RF koji je u kolovozu 2018. obavljao rad cestara ophodara u društvu Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. Navedenom svjedoku predočen je ophodarski dnevnik od 13. kolovoza 2018. u kojem se nalaze njegovi potpisi, međutim, svjedok tvrdi da se predočenog mu ophodarskog dnevnika ne sjeća te da prema njegovoj evidenciji tog dana uopće nije bio na poslu. Svjedok je također iskazivao kako iz dokumenata proizlazi da je upravo zbog rupe koja se nalazila na kolniku lokalne ceste 22070 je bila postavljena privremena signalizacije, međutim, svjedok je potvrdio, nakon što mu je predočena fotografija lica mjesta na listu 45. spisa, da se na istoj ne nalazi niti barijera koja je trebala biti postavljena niti prometna signalizacija koja je trebala biti postavljena.

23. Sud je saslušao i svjedoka VF, voditelja radne jedinice Zabok društva Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o., koji nije imao neposrednih saznanja o predmetnoj nezgodi jer je druga osoba bila poslovođa za područje Donje Stubice na kojoj se nezgoda dogodila. Svjedok je okvirno iskazivao da ophodnja, ukoliko se uoči oštećenje kolnika na raskrižju državne i lokalne ceste, o tome obavještava nadcestara radne jedinice Zabok te se izvješće o tome šalje i nadzornom inženjeru prvotuženika pri čemu je iskazivao da se konkretno mjesto štetnog događaja vodi kao lokalna ceste za koju je nadležna Županijska uprava za ceste pa se iz tog razloga o tome ne obavještava nadzorni inženjer drugotuženika.

24. Ovaj sud je uvidom u fotografije na listu 45. spisa, zatim u foto-elaborat nadležne policijske postaje na listovima 116. do 127. spisa, koji se u izvorniku nalazi u priklopljenom prekršajnom spisu, kao i u dostavljeni CD sa fotografijama na listu 135. spisa utvrdio da se na samom mjestu štetnog događaja uistinu nalazila rupa na kolniku, a koja rupa, suprotno sadržaju ranije navedenog Građevinskog dnevnika C-21, nije bila označena niti osigurana s propisanom prometnom signalizacijom u smislu članka 6. Pravilnika o održavanju cesta kako bi se osiguralo sigurno odvijanje prometa i sigurno izvođenje radova održavanja ceste. Privremenu prometnu regulaciju postavljenu radi osiguranja sigurnosti u izvođenju radova, ugovorni izvođač radova održavanja ceste, u obvezi je ukloniti ju nakon prestanka potrebe za istom, međutim, iz stanja mjesta događaja jasno proizlazi kako u trenutku štetnog događaja još nije bilo uvjeta uklanjanja takve signalizacije jer se rupa koja je ugrožavala sigurno odvijanje prometa i dalje nalazila na kolniku.

25. Činjenica da rupa na koju je naletjelo vozilo osiguranika tužitelja nije bila označena proizlazi i iz iskaza saslušane svjedokinje TF, iz čijeg iskaza proizlazi da na tom dijelu ceste nije bilo nikakvih oznaka niti da bi se izvodili bilo kakvi radovi. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje jer je isti logičan i uvjerljiv te u skladu s ispravama i fotografijama koje prileže spisu.

26. Sud je tijekom postupka proveo i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet Nevenu Erešu koji je pisani nalaz i mišljenje podnio 23. kolovoza 2022.

27. Vještak je u okviru nalaza analizirao opće podatke o nezgodi, oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja, brzinu kretanja vozila osiguranika tužitelja, dinamiku štetnog događaja i visinu štete te je iznio mišljenje da provedena analiza pokazuje da je vozila osiguranika tužitelja tijekom radnje skretanja u desno u predmetnom raskrižju svojim stražnjim desnim kotačem naletjelo na neoznačenu rupu na kolniku dimenzija 0,95x0,48x0,08-0,43 m koja se nalazila uz desni rub kolnika i koja u skici policije na listovima 114. i 115. spisa označena brojkom 1, a što znači da je postojanje neoznačene rupe na kolniku bilo uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Vještak je visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja utvrdio u ukupnom iznosu od 445,01 EUR/3.352,94 kune.

28. Na nalaz i mišljenje prometnog vještaka prigovor je istaknuo prvotuženik podneskom od 12. rujna 2022.

29. Vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištu održanom 16. studenog 2022. kojom prilikom je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te je ukratko ponovio da je vozilo osiguranika tužitelja tijekom radnje skretanja u desno u predmetno raskrižju svojim stražnjim desnim kotačem naletjelo na neoznačenu rupu na kolniku pri čemu visina štete iznosi 445,01 EUR/3.352,94 kuna dok je u konačnici postojanje neoznačene rupe na kolniku bilo uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja.

30. U odnosu na prigovore prvotuženika vještak se očitovao da širina kolnika na mjestu štetnog događaja iznosi 5,80 metara pa da stoga desna polovina kolnika u smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja iznosi 2,90 metara. Kako je predmetna rupa ulazila u dubinu kolnika za 0,48 metara tako je obzirom na širinu vozila osiguranika tužitelja isto moglo proći pored predmetne rupe te do štetnog događaja ne bi došlo da se kretalo sredinom svoje desne polovine kolnika, međutim, na pitanje da li bi vozač u ovakvoj prometnoj situaciji trebao uzeti veći ili manji luk prilikom skretanja vještak se očitovao da za to ne postoji neko posebno pravilo te isto nije propisano pozitivnim zakonskim propisima dok prilikom ovakvog skretanja u desno svaki od kotača opisuje praktički drugačiji luk na način da prednji lijevi kotač radi najveći luk, a zadnji desni kotač najmanji luk te je upravo i oštećeni stražnji desni kotač u ovom slučaju morao biti najbliže desnom rubu kolnika te da prilikom ovakvog skretanja manje iskusni vozači u pravilu teško mogu procijeniti na kojoj će udaljenosti zadnji desni kotač proći od rubnjaka odnosno od predmetne rupe. Nadalje, vještak se očitovao da je prema njegovom mišljenju rupa trebala biti označena upravo zbog svojih dimenzija koje su takve da dovode u opasnost vozila koja se kreću po kolniku, kao i da su rubovi i izgled predmetne rupe takvi da se očigledno radilo o nekakvim građevinskim radovima te da je rupa zapravo posljedica izvođenja građevinskih radova, ali nije mogao odgovoriti na pitanje tko je te radove izvodio i kada.

31. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je prema ocjeni ovog suda vještak brižljivo razmotrio predmet vještačenja, točno je naveo sve što je opazio i našao te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine, a vještak se i očitovao na sve prigovore prvotuženika koje je s uspjehom otklonio.

32. Sud je tako iz provedenog vještačenja utvrdio da je upravo rupa koja se nalazila na kolniku uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja pri čemu je ista bila neoznačena, a da je upravo zbog svojim dimenzija, koje su takve da dovode u opasnost vozila koja se kreću po kolniku, takva da je trebala biti označena. Sud je prihvatio mišljenje vještaka i u pogledu visine nastale štete na vozila osiguranika tužitelja koja prema nalazu i mišljenju iznosi 445,01 EUR/3.352,94 kuna, a u kojem dijelu stranke nisu imale prigovora. Valja također nadodati da ovaj sud iz provedenog vještačenja nije utvrdio da postoji doprinos vozača vozila osiguranog kod tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja iz razloga što, kako je to vještak i naveo, ne postoji nikakav zakonski propis koji bi određivao nužnost kretanja vozila sredinom kolnika, odnosno kolničke trake, pri čemu nije za očekivati niti da bi prosječan vozač morao ili trebao prilikom skretanja u raskrižju, kakva je bila konkretna prometna situacija, pretpostaviti ili očekivati da se na kolniku nalazi rupa, a koja nije propisno označena. I svjedokinja TF, koja je bila suputnik u vozilu osiguranika tužitelja je iskazivala da na tom dijelu ceste nije bilo nikakvih oznaka niti su se u trenutku štetnog događaja izvodili bilo kakvi radovi.

33. Imajući u vidu da je, kako to proizlazi iz isprava u spisu te iz provedenog vještačenja, upravo neoznačena rupa uzrokom predmetnog štetnog događaja valja istaknuti sljedeće. Javne ceste moraju biti održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici cesta kojima su namijenjeni te se treba na istima osigurati neometan i siguran promet. Kako je to već ranije rečeno, ovdje drugotuženik je prema odredbi članka 28. ZC-a nadležan za održavanje raskrižja državne i lokalne ceste te on prema odredbi članka 82. ZC-a u okviru svoje djelatnosti organizira, odnosno obavlja poslove, između ostalih, obavljanje poslova održavanja javnih cesta iz članka 26. ZC-a, koji poslovi obuhvaćaju planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste i ophodnju te ostale poslove upravljanja javnim cestama iz članka 31. ZC-a, koji poslovi obuhvaćaju među ostalim i osiguranje obavješćivanja javnosti o stanju i prohodnosti javnih cesta i izvanrednim događajima na njima značajnim za sigurno odvijanje prometa, kao i praćenje i analiza stanja sigurnosti prometa na javnim cestama. Prvotuženik je s druge strane prema odredbama ZC-a nadležan za upravljanje i održavanje lokalnih cesta te je on u konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz isprava u spisu i priklopljenog prekršajnog spisa, kao i iz iskaza svjedoka ĐF, bio naručitelj radova posljedica kojih je i nastanak predmetne rupe na kolniku ceste. Oba tuženika su radove održavanja ugovorno ustupili društvu Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o. koje je po nalogu prvotuženika izvodilo navedene radove. Iz dokumentacije u spisu, posebice fotografija te iskaza svjedokinje TF proizlazi da predmetna rupa nije bila propisno označena, odnosno uopće nije bila označena propisanim prometnim znakovima i prometnom opremom iz čega proizlazi da nadležne osobe za održavanje ceste nisu vodile brigu i poduzele primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnosti nesmetanog prometa. Prvotuženik odgovara u okviru svoje nadležnosti s obzirom da je naručio predmetne radove i da je faktički održavao mjesto predmetnog štetnog događaja, zbog čega je i prigovor istaknute pasivne legitimacije ocijenjen neosnovanim, međutim, i drugotuženik je u okviru svoje nadležnosti i djelatnosti trebao voditi računa o tome da su na raskrižju koje je on nadležan održavati provedene sve mjere zaštite cesta i prometa na njima, tim više što je iz provedenih dokaza jasno razvidno da rupa na kolniku, koja je ugrožavala sigurno odvijanje prometa na istom, u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja nije bila propisno označena. Stoga je sud ocijenio osnovanim tvrdnje tužitelja o solidarnoj odgovornosti oba tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja te činjenica da je prvotuženik dao nalog za izvođenje radova ne eskulpira drugotuženika od odgovornosti imajući u vidu njegove zakonom propisane obveze i nadležnosti.

34. Ovaj sud je slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim te je isti prihvaćen u cijelosti, pri čemu se ističe da je i utvrđena visina štete provedenim vještačenjem na vozilu osiguranika tužitelja i viša od one koja je utužena u ovom predmetu, slijedom čega je ovaj sud odlučio kao u izreci ove presude.

35. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza nastale štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Tužitelj je svom kasko osiguraniku isplatio materijalnu štetu nastalu na njegovom vozilu 31. kolovoza 2018. (potvrda na listu 52. spisa) pa je prihvaćen i tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos od dana nakon, odnosno od 1. rujna 2018. pa do isplate.

36. Visinu stope zatezne kamate sud je odredio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) propisanu za ostale odnose.

37. Tužitelju su kao potrebni priznati sljedeći zatraženi troškovi:

- trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 14. siječnja 2022. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 30. ožujka 2022. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 16. studenog 2022. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 7. ožujka 2023. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 7. veljače 2024. (Tbr. 9.5. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 6,25 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 11. ožujka 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 17. listopada 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 100,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 25,00 EUR,

- trošak predujma za provedeno prometno vještačenje u iznosu od 398,17 EUR

- trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR

- trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR, odnosno ukupno mu je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1.330,96 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

38. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka određena je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose.

39. Tužiteljev zahtjev odbijen je u odnosu na zatraženi trošak sastava podneska od 12. travnja 2022. (datiran s 11. travnjem 2022.) iz razloga što taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer je tužitelj potvrdu o plaćenom predujmu za provođenjem vještačenja mogao dostaviti i bez popratnog podneska. Nadalje tužitelj zahtjev odbijen je u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak pristupa na ročište 7. veljače 2024. iz razloga što je to ročište zbog neuredne dostave odgođeno prije upuštanja u raspravljanje pa tužitelju nagrada pripada prema Tbr. 9.5. Tarife, a ne Tbr. 9.1. Tarife kako je to zatražio. Stoga je tužitelj zahtjev na naknadom troškova odbijen kao neosnovan za iznos od 125,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 1. prosinca 2025.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.