Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-838/2025-2
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Marijani Žulj Jakovljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužitelja EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 3. tužiteljice JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi tužitelji zastupani po punomoćniku ĆĐ, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženice Općine Bibinje, Trg Tome Bulića 2, Bibinje, kao pravne slijednice upisane Općenarodne imovine, odnosno upisanog organa upravljanja N.O. Zadar, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. tužiteljice DĐ, 2. tužitelja EĐ i 3. tužiteljice JĐ, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2030/2025-5 od 11. studenoga 2025., dana 01. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba 1. tužiteljice DĐ, 2. tužitelja EĐ i 3. tužiteljice JĐ, kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2030/2025-5 od 11. studenoga 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem riješeno je:
" I. Djelomično se uvažava prigovor tužitelja, te se ukida rješenje o pristojbi broj P-2030/2025-2 od 9. listopada 2025. u dijelu kojim je naloženo tužiteljima da u roku od 8 dana plate sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 26,88 EUR.
II. U preostalom dijelu, tj. za iznos od 26,21 EUR, prigovor tužitelja se odbija kao neosnovan, te se u tom dijelu navedeno rješenje o pristojbi potvrđuje."
2. Pravovremeno podnesenom žalbom 1. tužiteljica DĐ, 2. tužitelj VĐ i 3. tužiteljica JĐ pobijaju rješenje, iz čijeg sadržaja proizlazi kako pobijaju rješenje pod točkom II. izreke, zbog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći kako je prvostupanjski sud pogrešno protumačio odredbu članka 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama jer su tužitelji, po zaprimanju rješenja o plaćanju sudske pristojbe, izvršili uplatu pristojbe u iznosu od 26,55 eur. Predlažu preinačiti pobijano rješenje te usvojiti prigovor tužitelja na način da se utvrdi da je sudska pristojba uredno plaćena te da nema osnove za dodatno plaćanje.
3. Žalba 1. tužiteljice DĐ, 2. tužitelja EĐ i 3. tužiteljice JĐ nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio kao i žalbene navode 1. tužiteljice DĐ, 2. tužitelja EĐ i 3. tužiteljice JĐ, ovaj sud je utvrdio kako pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a., a i prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo donoseći pobijano rješenje.
5. Prvostupanjskim rješenjem djelomično je uvažen prigovor tužitelja te je ukinuto rješenje o pristojbi u dijelu kojim je naloženo tužiteljima da u roku od 8 dana plate sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,88 eur, dok je u preostalom dijelu i to za iznos od 26,21 eur prigovor tužitelja odbijen kao neosnovan pa je u tom dijelu potvrđeno rješenje o pristojbi. Prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja navodi kako su rješenjem o pristojbi tužitelji pozvani na plaćanje sudske pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 eur pa kako su tužitelji dostavili potvrdu o izvršenom plaćanju proizlazi kako su platili iznos od 26,88 eur na ime pristojbe na tužbu, odnosno polovicu zatraženog iznosa, stoga je prvostupanjski sud temeljem odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23, u daljnjem tekstu ZSP) djelomično prihvatio prigovor tužitelja. Nadalje, prvostupanjski sud je naveo kako je u smislu odredbe članka 7. stavak 1. ZSP mogućnost plaćanja polovice propisanog iznosa pristojbe predviđena samo za podneske koji se podnose elektroničkim putem i za koje je pristojba plaćena u trenutku njihova podnošenja, a što ovdje nije slučaj.
6. Žalbenim navodima 1. tužiteljice DĐ, 2. tužitelja EĐ i 3. tužiteljice JĐ, nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda, koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
7. Predmet ovog postupka je odlučivanje o tome jesu li tužitelji oslobođeni plaćanja polovice sudske pristojbe na tužbu u slučaju kada su sudsku pristojbu platili nakon što je prvostupanjski sud donio rješenje o pristojbi, a ne prilikom podnošenja tužbe.
8. Odredbom članka 7. stavak 1. ZSP propisano je kako za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, dok se prema stavku 2. istoga članka na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.
9. Slijedom navedenih zakonskih odredbi proizlazi kako se za podnesak koji se podnosi u elektroničkom obliku, u konkretnom slučaju za tužbu, pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Uredbom o tarifi sudskih pristojbi samo u trenutku njezina podnošenja, a ne nakon donošenja rješenja o pristojbi. Kako tužitelji sudsku pristojbu na tužbu nisu platili u trenutku podnošenja tužbe 08. listopada 2025. već naknadno i to 09. listopada 2025., po zaprimanju rješenja o sudskoj pristojbi, tužitelji su i prema stavu ovoga drugostupanjskog suda dužni platiti razliku sudske pristojbe u iznosu od 26,21 eur kako je to i određeno pod točkom II. izreke pobijanog rješenja.
10. Također treba navesti kako je na sjednici sudaca sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. zauzeto pravno shvaćanje kako u slučaju kada stranka preda podnesak u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava i ne plati odmah pristojbu, u takvom slučaju mora platiti pristojbu u punom iznosu, a ne polovicu iznosa pristojbe.
11. Slijedom navedenog, a kako je prvostupanjski sud pravilno odredio visinu sudske pristojbe na tužbu, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te kako žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, žalba 1. tužiteljice DĐ, 2. tužitelja EĐ i 3. tužiteljice JĐ, je odbijena kao neosnovana.
12. Dakle, kako nije osnovana žalba tužitelja, valjalo je temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkom II.
13. Kako tužitelji nisu pobijali rješenje pod točkom I. izreke, u tom dijelu odluka prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.
Vukovar, 01. prosinca 2025.
Sutkinja
Marijana Žulj Jakovljević
