REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1579/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, koga zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d., [adresa], OIB: 23057039320, koga zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o., Zagreb, Ulica Radoslava Lopašića 6, utvrđenja ništetnosti i isplate (vps: 1.059,65 eur), nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 28. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 1. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160 / 51401652- 5102736087 od dana 25. studenoga 2005. godine, sklopljenog između tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB: 23057039320 kao kreditora i SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, koja nosi naziv „NAKNADA“, u dijelu koji glasi: „ Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 02,500 % ( dva cijelih pedeset posto ) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom Ugovora.“

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB: 23057039320, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, na ime plaćene naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita isplati iznos od 1.059,65 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je od 02. prosinca 2005. godine do 31. prosinca 2007. godine propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje, od 01. siječnja 2008. propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizlašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, koja teče:

- na iznos od 346,80 EUR počevši od 02.12.2005. godine do isplate,

- na iznos od 605,46 EUR počevši od 13.12.2005. godine do isplate,

- na iznos od 107,39 EUR počevši od 31.12.2005. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež kamata na glavnicu preko tri do osam posto, te sa zahtjevom za platež kamata na troškove parničnog postuka preko tri posto do osam posto.

IV. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB: 23057039320, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, nadoknadi trošak ovog parničnog postupka 820,32 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

VI Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 132,82 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbom od dana 27. lipnja 2025. pokrenuo parnični postupak, te je predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, te donese presudu kojom se utvrđuje ništetnom odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51401652- 5102736087 od dana 25. studenoga 2005. Sklopljenog između tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa]a OIB: 23057039320 kao kreditora i SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita,, te kojom se tuženiku nalaže platež iznosa od 1.059,65 EUR zajedno s pripadajućim , zakonskim zateznim kamatama,te da se tuženika obveže na plaćanje troškova postupka.

U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da su tuženik SU s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: korisnik kredita) dana 25. studenoga 2005. sklopili Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51401652 – 5102736087, kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu od 66.637,00 CHF, protuvrijednosti u kunama obračunate po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom vraćanja od 216 mjeseci, od puštanja kredita u tečaj, da je u članku 10. Ugovora o kreditu pod nazivom „NAKNADA” predviđena je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, a koju naknadu je korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti u iznosu od 02,500 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK ( dvjesto HRK ) obračunate s datumom Ugovora o kreditu, slijedom čega je korisniku kredita je dana 01. prosinca 2005. naplaćena naknada u iznosu od 346,80 eur, dana 12. prosinca 2005. naplaćena naknada iznosa 605,46 eur te je nadalje naplaćena naknada u iznosu 107,39 eur dana 30. prosinca 2005, odnosno korisniku kredita je je sukladno odredbi članka 10. Ugovora o kreditu, naplaćena je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u ukupnom iznosu od 1.059,65 eur.

2. Isto tako, tužitelj u tužbi navodi da je ugovor o kreditu tipski ugovor, kojeg je sastavio tuženik, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba nije jasna i razumljiva. Navodi da tuženik nije informirao korisnika kredita o tome koje je značenje i smisao ove odredbe. Navodi i da je tuženik obračunavao kamate na cjelokupan iznos kredita iako je korisniku faktički isplatio manji iznos kredita, te je istaknuo da nisu određeni jasni parametri po kojoj se naknade banke određuju, već si one propisane jednostranom odlukom banke, slijedom čega je ta odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.

3. Nadalje, u obrazloženju tužbe tužitelj navodi da je korisnik kredita kao ustupitelj i tužitelj kao orimatelj sklopili su Ugovor o ustupu / prijenosu tražbine, kojim ugovorom je utvrđeno kako je korisnik kredita s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu dok je člankom 2. istog Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine izričito ugovoreno kako korisnik kredita kao ustupitelj sklapanjem ugovora svoju tražbinu prema tuženiku s naslova povrata preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada na temelju Ugovora o kreditu zajedno sa svim sporednim pravima prenosi na tužitelja kao primatelja, dok tužitelj kao primatelj u cijelosti prima prenesenu tražbinu, da tužitelj, kao novi vjerovnik u odnosu na tuženika, ističe kako je o prijenosu opisanih tražbina I prava s korisnika kredita u korist tužitelja, tužitelj obavijestio tuženika pisanim putem, time da je tužitelj uz tužbu dostavio pisane isprave za koje smatra da dokazuju njegove navode, kao i kopije sudskih odluka (list 8-54 spisa).

4. U podnesku od dana 25. kolovoza 2025. tuženik je dostavio pisani odgovor na tužbu, naveo da u cijelosti spori osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, te je osporio vrijednosti predmeta spora navedenu u tužbi od 27. lipnja 2025. obzirom da je tužitelj kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 2.386,88 eur, dok tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 1.059,65 eur, slijedom čega je vrijednost predmeta spora očito suviše visoko naznačena, te se pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima je sud jasno zauzeo shvaćanje da deklaratorni zahtjev koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, odnosno pozvao se na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1264/07 od 29. listopada 2008. kao i na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. 758/2007 od 16. siječnja 2008. i predložio da sud temeljem odredbe članka 40. stavka. 3. ZPP-a rješenjem odredi vrijednost predmeta spora prema utuženom iznosu od gore navedenih 1.059,65 eur, a što je sud prihvatio I na ročištu održanom dana 28. listopada 2025 (list 154 spisa) odredio vrijednost predmeta spora.

5. Isto tako, u odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, je je tražbina potrošača strogo osobne naravi pa ne može biti predmet ustupa. Osporava da je korisnik kredita bio potrošač. Istaknuo je prigovor zastare. Navodi da je odredba ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita jasna, razumljiva i lako uočljiva, o njoj se pojedinačno pregovaralo i nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi i da je tuženik korisnika kredita u cijelosti informirao o njegovoj obvezi plaćanja naknade za obradu kredita na način da su službenici banke s korisnikom kredita jasno komunicirali da postoji obveza, u slučaju odobrenja kredita, na plaćanje naknade za odobrenje kredita. Osporava tijek zateznih kamata i navodi da bi kamate mogle teći samo od podnošenja zahtjeva jer tuženik nije bio nepošteni stjecatelj, time da je tuženik dostavio pisane isprave za koje smatra da dokazuju njegove navode (list 76-97 spisa).

6. Nakon dostave odgovora na tužbu, tužitelj je u svom očitovanju od dana 05. rujna 2025. osporio navode iz tuženikovog odgovora na tužbu, ponovio već iznesene navode koje je istaknuo tijekom postupka te dostavio sudsku praksu za koje smatra da dokazuju njegove navode (list 98-150 spisa), te iz je ponovio na ročištu održanom dana 28. listopada 2025.

7. U daljnjem tijeku postupka tuženik se nije pisano očitovao na navode tužitelja već je navode istaknute tijekom postupka dopunio usmeno, na ročištu održanom dana 28. listopada 2025.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile kao i dostavljene sudske odluke, i to kopiju obavijesti korisnika kredita tuženiku od ustupu tražbine od dana 29. svibnja 2023. (list 8 spisa, ponovo list 77 spisa), kopiju obavijesti o preuzimanju tražbine tužitelja upućeno tuženiku 29. svibnja 2023. (list 9 spisa, ponovo list 76 spisa ), kopiju Obrasca za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u eur od 3. prosinca 2015. (list 10-11 spisa), kopiju Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) od dana 29. svibnja 2023. (list 12-18 spisa), kopiju dopisa tuženika tužitelju vezano za plaćanje naknada (list 19-20 spisa), kopiju Ugovora o kreditu (list 21-28 spisa), kopiju presude ŽS Zagreb, posl.br.: Gž-2047/2022-2 od dana 08. studenog 2022. (list 29-35 spisa, ponovo list 133-139 spisa), kopiju Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, s dodatkom (list 36-41 spisa), kopiju presude ŽS Zagreb, posl.br.: Gž-2154/2022-2 od dana 12. srpnja 2022. (list 42-50 spisa), kopiju presude ŽS Split, posl.br.: Gž-617/2022-3 od dana 25. svibnja 2022. (list 51-54 spisa, ponovo list 146-149 spisa), kopiju obračuna naknada za bankarske usluge u visini od 2,5%, odnosno iznosa od 7.983,95 kn (list 78 spisa), kopiju dokumenta tuženika, nazvan Hipotekarni krediti bez jamca (list 79-85 spisa), kopiju dopisa tuženika tužitelju od dana 21. lipnja 2023. (list 86 spisa), kopiju presud ŽS Zagreb, posl. broj: Gž-1972/2022-2 od 23. kolovoza 2022. (list 98-103 spisa), kopiju Izvoda iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 30. siječnja 2020. (list 104 spisa), kopiju presuda OGS Zagreb, posl. broj: P-4681/21-11 od 05. srpnja 2022. (list 105-112 spisa), kopiju presuda VSRH, posl. broj: Rev 673/2023-2 od 13. veljače 2024. (list 113-119 spisa), kopiju Izvoda iz Zapisnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 05. studenoga 2020. (list 121-123 spisa), kopiju presude OGS Zagreb, posl. broj: P-237/2021-14 od 31.03.2022. / ( list 124-132 spisa ), kopiju presude ŽS Zagreb, posl. broj: Gž-4090/2022-2 od 06.12.2022. (list 140-145 spisa ), time da je tijekom dokaznog postupka izveden dokaz saslušanjem svjedoka BU, na ročištu održanom 28. listopada 2025.

9. Na istom ročištu punomoćnik tuženika je naveo da odustaje kod dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje KU, slijedom čega je sud donio odluku da se neće izvesti dokaz saslušanjem predložene svjedokinje.

10. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, time da je predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o kreditu i isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita.

11. Uvidom u kopiju Ugovora o kreditu (list 21-28 spisa), sud je utvrdio da su dana 25. studenog 2005. ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK dd, 51000 RIJEKA, [adresa], te SU, iz [adresa], (2205965330028) korisnik kredita, i PU, iz [adresa], (0311965335116) kao sudužnik i ŽU, iz [adresa] (81907933330043) kao založni dužnik i IU iz [adresa] (3005942335132) kao založni dužnik, sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51401652-5102736087, kojim je ugovoreno da se Ugovor zaključuje na temelju Kreditnog zahtjeva broj 5038057261 i Odluke banke broj 141105038001992 od 22. studenog 2005., da je iznos kredita 66.637,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, da je namjena kredita hipotekarni krediti građana, gotovinski krediti uz hipoteku, da je rok vraćanja 216 mjeseci, od puštanja kredita u tečaj, da je način vraćanja otplata kredita je u 216 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj, da kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu, time da je odredbom čl. 10 (NAKNADA) ugovoreno da za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 02,500 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kn, obračunate s datumom ugovora, time da je korisnik kredita suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana, a za slučaju prijevremenog povrata kredita, banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama banke.

12. Uvidom u kopiju dopisa tuženika korisniku kredita vezano za plaćanje naknada (list 19-20 spisa), sud je utvrdio da je tuženik poslao obavijest korisniku kredita o iznosima naknada, i datumima uplata,n odnosno da je za naknade po partiji 5102736087 (partija kredita u CHF) odnosno 5114152274 (partija kredita nakon konverzije u EUR), naknada za obradu kredita je naplaćena 01. prosinca 2005. iznosu od 2.613,00 HRK, 12. prosinca 2005.u iznosu 4.561,85 HRK i 30. prosinca 2005.u iznosu od 809,10 HRK, a naknada za prijevremenu otplatu nije naplaćena, time da je promet po kreditu odnosno specifikacija uplata poslana korisniku kredita dana 31. svibnja 2023.po obje kreditne partije, slijedom čega sud smatra da je među strankama nesporno da je tuženik od korisnika kredita naplatio tražbine u tom iznosu.

13. Iz ugovornih odrebi proizlazi da je korisnik kredita fizička osoba, da je namjena kredita stambena, odnosno proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita GU već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Čl. 6. ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita izgradnja obiteljske kuće. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi stan bio korišten u bilo kakve poslovne svrhe, time da punomoćnik tuženika nije osporavao tu činjenicu, niti je postavljao pitanja svjedoku na tu okolnost.

14. Iz ugovora o ustupu/prijenosu tražbine proizlazi da su SU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], korisnik kredita, kao ustupitelj i Druga fundacija SPV d.o.o. iz [adresa], OIB: 25132169807, kao primatelj tražbine, dana 29. svibnja 2023, sklopili UGOVOR O USTUPU/PRIJENOSU TRAŽBINE (CESIJA),u kojem je u čl. 1 (Uvodne odredbe) između stranaka utvrđeno da je ustupitelj kao korisnik kredita dana 1. prosinca 2005. sa Erste&Steiermarkische Bank d.d. sklopio ugovor o kreditu broj 5102736087, kojim ugovorom se Erste&Steiermarkische Bank d.d. obvezala staviti na raspolaganje ustupitelju iznos od 66.637,00 CHF po srednjem tečaju za CHF po tečajnoj listi Erste&Steiermarkische Bank d.d. važeće na dan korištenja kredita, a ustupitelj se obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom o kreditu koji je prilog ugovoru o ustupu tražbine i čini sastavni dio istog, da ustupitelj s naslova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu prema Erste&Steiermarkische Bank d.d. ima tražbinu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada, te da da ustupitelj nije pokrenuo nikakav postupak pred sudom s ciljem ostvarenja tražbine iz prethodnog stavka ovog članka. Isto tako, u čl. 2. (predmet ugovora) avedeno je da sklapanjem Ugovora ustupitelj sve svoje tražbine prema Erste&Steiermarkische Bank d.d. navedene u članku 1. ugovora, kao i sve ostale ustupiteljeve tražbine koje bi postojale prema Erste&Steiermarkische Bank d.d., a temeljile bi se ili bi proizlazile iz predmetnog Ugovora o kreditu, zajedno sa svim sporednim pravima, prenosi na primatelja, a primatelj u cijelosti prima prenesenu mu tražbinu, da prijenosom predmetne tražbine primatelj stječe prema Erste&Steiermarkische Bank d.d., kao dužniku, ista prava koja je do potpisa ovog Ugovora prema Erste&Steiermarkische Bank d.d. imao ustupitelj te da odmah po sklapanju ovog Ugovora, Ustupitelj se obvezuje o izvršenom ustupu tražbine obavijestiti dužnika, Erste&Steiermarkische Bank d.d. uz napomenu da se nakon zaprimljene obavijesti ustupljena tražbina može valjano ispuniti jedino primatelju kao novom vjerovniku te, primatelju predati sve isprave o ustupljenoj tražbini u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, a koje posjeduje.

15. Uvidom u kopiju obavijesti korisnika kredita tuženiku od ustupu tražbine od dana 29. svibnja 2023. (list 8 spisa, ponovo list 77 spisa) sud je utvrdio da je korisnik kredita- ustupitelj obavijestio tuženika da su su sva potraživanja temeljem sklopljenog ugovora o kreditu broj 5102736087 s bankom Erste&Steiermarkische Bank d.d. zajedno sa svim pravima ustupljena trgovačkom društvu DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, kao novom vjerovniku, time da iz kopije kopije Obavijesti o preuzimanju tražbine tužitelja upueno tuženiku 29. svibnja 2023. (list 9 spisa, ponovo list 76 spisa), proizlazi da tužitelj izvijestio tuženika da je trgovačko društvo Druga fundacija SPV d.o.o. novi vjerovnik, te svoje dospjele obveze na temelju predmetnog ugovora trebate ispunjavati prema Druga fundacija SPV d.o.o., jer se u protivnom neće smatrati podmirenima

16. Iz dopisa tuženika od dana 21. lipnja 2023. (list 86 spisa) proizlazi da tuženik ne može utvrditi valjanost ustupa odnosno preuzimanja tražbine u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima niti da je tužitelj legitimiran s valjanim ovlaštenjem, tuženik nije u u mogućnosti pristupiti analizi podataka, niti dostaviti podatke koji predstavljaju bankovnu tajnu u smislu čl. 156. Zakona o kreditnim institucijama.

17. Iz kopije Obrasca za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u eur od 3. prosinca 2015. (list 10-11 spisa), proizlazi da korisnik kredita SU prihvaćanjem Izračuna konverzije kredita Korisnik kredita izjavljuje da želi da se njegov CHF kredit konvertira u kredit s valutnom klauzulom u EUR (dalje u tekstu: EUR kredit) sukladno odredbama Zakona ,odnosno da prihvaća izračun konverzije Kredita iz valutne klauzule u CHF u valutnu klauzulu u EUR.

18. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, time da je takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

19. Tijekom dokaznog postupka, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka na sporne okolnosti, time da je svjedok u svom iskazu naveo da mu je odobren u CHF, da mu se čini da je dobio iznos ugovora o kreditu manji nego što je bilo u ugovoru o kreditu, da mu nije bilo rečeno da mora platiti neku naknadu, da je kredit bio hipotekarni, da se nije pregovaralo o ugovornim odredbama, odnosno da nije bilo nikakvih pregovora, 20. Sud je prihvatio iskaz svjedoka kao istinit, jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu koji je u spisu, a kako je to već navedeno kod ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka kada je iskazivao o namjeri sklapanja ugovora o kreditu i namjeni odobrenih stredstava.

21. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

22. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP-a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

23. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača.

24. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

25. Sud smatra da je ništetna je odredba čl. 10 kojom određeno da za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 02,500 % naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora, a za slučaj slučaj prijevremenog povrata kredita, banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama Banke, obzirom da sud smatra da u konkretnom slučaju banka nije prezentirala korisniku kredita o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, niti mu je dala bilo kakve informacije o predmetnoj naknadi, pa tako niti bilo kakve informacije iz kojih bi korisnik kredita kao potrošač mogao zaključiti o financijskim posljedicama navedene odredbe. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je tuženik sastavio te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

26. Tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade s obzirom na to da niti ne iznosi činjenice sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a o tome na koji način se određuje visina predmetne naknade, već je u ugovoru samo navedeno da se određuje prema Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora. Iz toga ne proizlazi da su naknadom pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Nadalje, korisnik kredita iz ugovorne odredbe nije mogao niti zaključiti koji je iznos naknade s obzirom na to da konkretna visina nije određena ugovorom, već je navedeno da se plaća prema odluci banke o tarifi usluga. Tuženik nije dokazao da je korisniku kredita prezentirao predmetnu odluku prema kojoj će se određivati visina naknade.

27. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača., a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava, slijedom čega sud smatra da je i odredba čl. 10 ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita ništetna sukladno odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a. Nadalje, odredba o naknadama je ništetna i prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 – dalje: ZOO). Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

28. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, kao i da u samom ugovoru nije navedena visina naknade, može se zaključiti da banka o interesima potrošača nije vodila računa. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

29. Prema odredbi čl. 83. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

30. Odredba o naknadi za obradu kredita je unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj. Korisnik kredita nije imao mogućnost sklopiti ugovor o kreditu bez navedene odredbe, niti pregovarati o toj odredbi jer u tom slučaju ne bi mogao sklopiti ugovor o kreditu, odnosno tuženik ne bi pristao na sklapanje ugovora o kreditu bez te odredbe ili s drugačijom odredbom o naknadu za obradu kredita. Korisnik kredita je imao mogućnost samo ili prihvatiti ili ne prihvatiti ugovor kojeg je unaprijed formulirao tuženik. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita niti oko njenog neprihvaćanja. Također, tuženiku nije bila poznata niti svrha ugovaranja predmetne naknade, niti ga je tuženi informirao o svrsi ugovaranja naknade. Sve navedene okolnosti prouzročile su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

31. Ništetnost odredbi o naknadama ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o naknadama sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 1.059,65 eur.

32. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok.

33. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

34. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadama ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o toj naknadi, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.

35. Slijedom navedenog, odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež kamata na glavnicu preko tri do osam posto, a isto tako i sa zahtjevom za platež kamata na troškove parničnog postuka preko tri posto do osam posto, te je odlučeno kao pod toč. II izreke.

36. Prema ocjeni ovog suda, u konkretnom je slučaju razvidno da tuženik nije vodio računa o interesima potrošača. Naime, o spornoj se naknadi nije pojedinačno pregovaralo, potrošač očito nije imao mogućnost ne prihvatiti obvezu plaćanja naknade za odobrenje kredita, u samom ugovoru nije navedena visina ove naknade, već način njezina izračuna u postotku od ukupnog iznosa kredita, ne proizlaze razlozi na okolnost opravdanosti predmetne naknade u iskazanom postotku od ukupnog iznosa kredita niti je korisnik kredita bio informiran o razlozima koji bi opravdavali plaćanje te naknade. Korisnik kredita nije stoga mogao izvesti zaključak o svrsi navedene naknade jer u ugovoru nisu navedeni razlozi koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

37. Slijedom svega navedenog, na temelju opisanih utvrđenih okolnosti konkretnog slučaja, zaključak je ovog suda da je ugovorna odredba o naknadi za odobrenje kredita nepoštena ugovorna odredba, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (korisnika kredita), slijedom čega je odredba koja je predmet ovog postupka ništetna.

38. Na ročištu održanom dana 28. listopada 2025.(zapisnik list 154 spisa) utvrđena je vrijednost predmeta spora u visini od 1.059,65 eur, u skladu s člankom 40. stavkom 3. ZPP-a, zato što je tužitelj postavio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o naknadama i tužbeni zahtjev za isplatu tog iznosa, a posljedica ništetnosti je obveza tuženika vratiti tužitelju iznos od 1.059,65 eur, odnosno da zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe u ovom slučaju u cijelosti služi kondemnatornom tužbenom zahtjevu.

39. Obzirom na to da se deklaratorni tužbeni zahtjev istaknut u tužbi koji treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu, kako to pravilno smatra prvostupanjski sud, ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora nego se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva za činidbu, nije bilo ni potrebe ispitivati je li tužitelj vrijednost predmeta spora označio suviše visoko i postupati po odredbi članka 40. stavka 3. ZPP-a. Budući da zahtjev za činidbu u ovoj pravnoj stvari glasi na novčanu svotu, tužitelj nije ni mogao odrediti vrijednost predmeta spora drukčije od te vrijednosti, pa se ni njegovo označavanje vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.386,88 eura ne treba uzeti u obzir prilikom odlučivanja o naknadi troškova, time da je odredom čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23), kojim je određena najmanja visina vrijednosti predmeta spora u parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, trpljenje, nečinjenje, izjava volje, utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitosti neke isprave, jer se ta odredba primjenjuje u postupku radi naplate sudske pristojbe.

40. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022 i 155/2023) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023), slijedom čega je tužitelju priznt trošak sastava tužbe od dana 26.06.2025. (Tbr. 7.1. i 46. ) 200,00 eur, trošak sastava obrazloženog podneska od dana 05. rujna 2025. u kojem je tužitelj dostavio svoje očitovanje na navode iz tuženikovog odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. i 46.) 200,00 eur, kao i trošak pristupa na ročište održano dana 28. listopada 2025. (Tbr. 9.1., 7.1. i 46.) 200 eur, ukupno 600,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 150,00 eur, 750,00 eur, uvećano za sudske pristojbe u iznosu od 70,32 eur (35,16 eur pristojba na tužbu, plaćena 27. lipnja 2025., te trošak sudske pristojbe na presudu u istom iznosu, odnosno 35,16 eur time da je visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/2019., 92/2021., 37/2023), odnosno tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 820,32 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. V Izreke

41. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež troškova pribavljanje potvrde o visini naknade za obradu kredita prema Otbr. 36. i 46., obzirom da se ne radi o pribavljanju isprave u smislu Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), već o korespondenciji tužitelja i tuženika prije pokretanja sudskog postupka, 50,00 eur, te se isto tako tužitelj odbija sa zahtjevom za platež pristojbe u iznosu od 70,32 eur (35,16 eur pristojba na tužbu, plaćena 27. lipnja 2025., te trošak sudske pristojbe na presudu u istom iznosu, odnosno 35,16 eur) obzirom da je tužitelj u sustavu e-komunikacije slijedom čega je u obvezi platiti sudsku pristojbu u iznosu polovice propisanog iznosa pristojbe u rok od 3 dana od zaprimanja odluke suda (presude).

42. Ukoliko u navedenom roku ne plati dužnu sudsku pristojbu u navedenom iznosu, naplatit će mu se puni iznos pristojbe u kojem slučaju je sam skrivio nastanak mu troška razlike od polovine do punog iznosa pristojbe, odnosno tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu 132,82 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. VI izreke.

U Zagrebu, 1. prosinca 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 po odvjetnici Meliti Babić uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d., [adresa], OIB: 23057039320 po odvjetniku Damiru Metelku