Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                                                                                  Poslovni broj: P-277/2022-23

 

 

 

                                                                                                               

 

 

 

 

                                                                                                            

 

   Poslovni broj: P-277/2022-23

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević, u pravnoj stvari tužiteljice D. B., P., C. 14, OIB …., koju zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica iz O., protiv I. tuženika D. P. iz P., T. 15, OIB …., zastupanog po O. društvu S. & P. d.o.o. iz Z., te II. tužene T. K. iz P., T. 15, OIB , zastupane po punomoćniku I. Ž., odvjetniku iz Z., radi raskida ugovora, nakon glavne rasprave održane i zaključene 18. rujna 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i I.. tužene, a u odsutnosti I. tuženika, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 13. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

              "Ugovor o prodaji nekretnine, u naravi apartman s lijeve strane u prizemlju gledajući prema kući, a sastoji se od sobe, predsoblja, kuhinje, kupaonice, terase ukupne površine 44m2 i parkirno mjesto uz pravo upotrebe pečenjare i prostorije ispod stepenica, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kčbr. u naravi Velika Slatina ukupne površine 167 m2, od čega Kuća Velika Slatina čini površinu od 54 m2, a zaključen i solemniziran po javnoj bilježnici M. M. iz K., pod brojem OU-89/2011, od dana 31. ožujka 2011., između tužiteljice D. B. iz P., C. 14, OIB …. i I. tuženika D. P. iz P., T. 15, OIB …., te II. tužene T. K. iz P., T. 15, OIB …., se raskida.

              Nalaže se tuženicima snositi trošak prouzročen ovom parnicom."

 

              II. Nalaže se tužiteljici D. B., P., C. 14, OIB ….., da I. tuženiku D. P. iz P., T. 15, OIB …., naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 242,23 € / 1.825,00 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 13. listopada 2023. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

 

              III. Nalaže se tužiteljici D. B., P., C. 14, OIB …., da II. tuženoj T. K. iz P., T. 15, OIB …. naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.364,14 € / 17.812,61 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 13. listopada 2023. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              1. U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 7. kolovoza 2017. tužiteljica D. B., P., C. 14, OIB …., navodi kako je dana 31. ožujka 2011. Sklopila sa tuženicima ugovor o kupoprodaji nekretnine s obročnom otplatom u 240 jednakih mjesečnih obroka po 164,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Ugovorena je cijena od 39.360,00 eur. Kao jamstvo uredno otplate kredita i osiguranje plaćanja kupoprodajne cijene tuženici kao kupci su dozvolili da se u korist prodavateljice, tužiteljice na dijelu nekretnine koja je bila predmet prodaje uknjiži pravo zaloga, što je i učinjeno. Predmet prodaje je bio apartman s lijeve strane u prizemlju gledajući prema kući, a sastoji se od sobe, predsoblja, kuhinje, kupaonice, terase ukupne površine 44 m2 i parkirno mjesto uz pravo upotrebe pečenjare i prostorije ispod stepenica. Apartman se nalazi u zgradi koja je sagrađena na kčbr. …. u naravi Velika Slatina ukupne površine 167 m2, od čega Kuća Velika Slatine čini površinu od 54 m2, te Pašnjak Velika Slatina u površini od 113 m2. Tuženici će po isplati kupoprodajne cijene postati vlasnici svaki 1/10 dijela. Do utuženja je došlo je do kašnjenja u isplati ugovorne obveze, iako je u vrijeme utuženja tek 1/3 obveze dospjela. Ugovorom je utvrđena obveza tuženika za snošenje troškova ishođenja građevinske dozvole i etažiranja objekta srazmjerno veličini suvlasničkog dijela. Tužiteljica je angažirala tvrtku za legalizaciju objekta Geometar d.o.o. i izvršeni su radovi o kojima je tužiteljica obavijestila tuženike i dostavila im račun, no oni nisu podmirili te obveze unatoč pozivima. Tuženici su u više navrata prekoračili rok isplate, isto tako nisu ispunili niti svoje obveze vezane uz etažiranje. Radi navedenih teškoća tužiteljica smatra da će i u narednih 13 godina koliko taj ugovor traje postojati poteškoće i radi istoga smatra da ima opravdan razlog za raskid ugovora, te potražuje da se ugovor raskine sudskom odlukom.

              2. U odgovoru na tužbu 12. veljače 2018. 2. tužena T. K. (ranije P.) se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, iskazuje kako su stranke upravo radi osiguranja potraživanja tužiteljice na ovopredmetnim nekretninama zasnovale založno pravo u korist tužiteljice. Tužena T. K. je uredno otplaćivala dio kupoprodajne cijene koji otpada na nju, a sa 1.tuženikom D. P. se razvela još 2014. te joj nije poznato da li isti plaća za svoj dio nekretnine. Isto tako proveden je postupak legalizacije i doneseno je za ovopredmetnu nekretninu rješenje o izvedenom stanju i tuženici su podmirili svoj dio troška u odnosu na isto. Ne spori da je u ugovoru o kupoprodaji navedeno da kupci snose troškove ishođenja građevne dozvole i etažiranja srazmjerno veličini suvlasničkog dijela, no isto predstavlja odredbu međuvlasničkih ugovora, kupoprodaja je utvrđena i realizirana neovisno od ove odredbe, te isto ne može utjecati na raskid ugovora o kupoprodaji nekretnina.

              3. Podneskom od 15. rujna 2023., I. tuženik je dao odgovor na tužbu kojim se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

              4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnina (stranica 5-10 spisa), izvodi iz računa (stranica 11-21 spisa), opomena pred tužbu (stranica 23-25 spisa), izvršen je uvid u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu (stranica 43 spisa), izvršen je uvid u priloženi z.k. izvadak (stranica 45-46 spisa), nalozi klijenata (stranica 76-103 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka, drugotužena T. K. kao stranka, dopis Državne geodetske uprave (stranica 123-126 spisa), financijska dokumentacija vezana uz uplatu (stranica 129-157 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku K. V..

              5. Brižljivom analizom provedenih dokaza sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

              6. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina utvrđeno je da je isti pod brojem OU-89/2011 sklopljen u javnobilježničkom uredu M. M. u K. između D. B. kao prodavateljice i T. P. i D. P. kao kupaca. Predmet kupovine je 2/10 suvlasničkog dijela (svaki po 1/10) nekretnina upisanih u z.k. ul 10053 k.o. Vir i to kčbr. u naravi Velika Slatina u ukupnoj površini od 167 m2, od čega kuća Velika Slatina u površini od 54 m2 i Pašnjak Velika Slatina u površini 113 m2. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da se navedeni omjer odnosi na apartman s lijeve strane u prizemlju gledajući prema kući a sastoji se od sobe od 7,3 m2, predsoblja od 5,4 m2, kuhinje od 2,4 m2, kupaone od 2,4 m2, terase od 11,8 m2, jednog parkirnog mjesta (ispred apartmana), što sve ukupno iznosi 44 m2. Kupci također imaju pravo uporabe pečenjare i prostorije ispod stepenica. Kupci izjavljuju da su upoznati s postojanjem zabilježbe da je građevina sagrađena na kčbr. upisana bez priložene građevinske i uporabne dozvole, upisane pod Z-6020/2002/10053, kao i činjenicom da objekt nije etažiran. Ugovorne strane su suglasne da će kupci snositi troškove ishođenja građevinske dozvole i etažiranja objekta srazmjerno veličini svog suvlasničkog dijela. Ugovorena kupoprodajna cijena iznosi 39.360,00 eur, kupci će prodavatelju isplatiti navedenu cijenu u 240 mjesečnih obroka po 164 eur. Točkom 4. Ugovora utvrđeno je da na ime osiguranja plaćanja kupoprodajne cijene kupci dozvoljavaju da se u korist prodavatelja D. B. na njihovim suvlasničkim dijelovima upiše založno pravo.

7. Uvidom u rješenje broj R1 Ob-1536/16 od 6. listopada 2016. utvrđeno je da su se ovdje tuženici razveli dana 6. listopada 2016. 

8. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je bila u dobrim odnosima sa tuženicima, te im je odlučila prodati jedan apartman s rokom plaćanja 20 godina pod 164,00 eur mjesečno. Ona se bavi izdavanjem apartmana te joj je bilo bitno da se apartmani etažiraju. Vrlo brzo tuženici su počeli kasniti sa uplatom rata, naročito 2015. Tužiteljica navodi kako je sačinjen etažni elaborat, no da je isti odbijen jer tužena nije s njim bila suglasna.

9. Tužena T. K. u svom iskazu navodi da je do 2014. s tuženikom  D. P. uredno plaćala rate, a kada su se rastali njihov usmeni dogovor je bio da svatko plaća svoj dio duga. Ona je svoj dio nastavila plaćati, a ukoliko je vidjela da tuženik D. P. nije plaćao, ona je platila. Ne negira postojanje etažnog elaborata, no iskazuje da su joj u katastru rekli kako će isti biti odbijen jer joj nije dostavljen na uvid.

10. Uvidom u dopis Državno geodetske uprave Područni ured Zadar utvrđeno je da je dana 8.ožujka 2017. donijeto rješenje o odbijanju potvrđivanja geodetskog elaborata od ovdje tužiteljice kao naručiteljice. Uz dopis je dostavljen prigovor tužene T. K. istom tijelu u kojem ona navodi da traži blokadu etažiranja jer traži da sukladno Ugovoru o kupoprodaji i dalje ima pravo na pristup pečenjari i prostoriji ispod stepenica, kao i zemljištu iza apartmana koji je naknadno kupila ugovorom o kupoprodaji od 20. veljače 2012. Kako sama tužena ne spori samo etažiranje, već između stranaka očigledno postoji prijepor o načinu na koji će se etažiranje izvršiti i tko će koristiti koji dio dvorišta i na koji način to što još nije provedeno etažiranje nije razlog za raskid kupoprodajnog ugovora između ovdje stranka, jer stranke kao suvlasnici nekretnina moraju regulirati svoje međusobne odnose i tuženi kao suvlasnici imaju pravo prigovarati i ne biti suglasni sa predloženim etažiranjem, samo po sebi isto ne znači da oni ne žele da se urede suvlasnički odnosi, provede etažiranje i sud ne nalazi da u ovom dijelu postoje razlozi za raskid ugovora o kupoprodaji.

11. Tužiteljica je predlagala saslušanje svjedoka R. K., Ž. G. i P. G. na okolnost spora oko korištenja zajedničkih dijelova nekretnina, te zakonskog zastupnika G. d.o.o iz Z. radi  utvrđivanja okolnosti neetažiranja, što je sud odbio jer smatra da isto nije predmet ovog postupka, stranke su dužne riješiti svoje vlasničke odnose unutar svojih suvlasničkih omjera, te u upravnom postupku u kojem  upravno tijelo odlučuje o valjanosti njihova prijedloga, a iz provedenih dokaza je razvidno da je nadležno tijelo odbilo etažiranje jer su suvlasnički odnosi stranka i način uživanja na terenu nisu nesporni, no isto nije bitan elemenat ovog kupoprodajnog ugovora i nije razlog za raskid.

12. Radi utvrđivanja da li postoji dio potraživanja tuženika koji nisu platili, te koliki je to iznos sud je proveo i knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku K. V., čiji je nalaz dan stručno, nepristrano, vještakinja je svoj nalaz i usmeno obrazložila, isti je u skladu sa priloženom dokumentacijom te mu sud u cijelosti poklanja vjeru. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je prvi mjesečni obrok dospio na naplatu u ožujku 2011., a posljednja 240 rata dospijeva 20. veljače 2031., tuženici su u početku uredno otplaćivali mjesečne obroke poštujući iznose i datum uplate uz minimalna odstupanja, od ožujka 2015. u više navrata rata nije plaćena u cijelosti iako u roku, te je evidentirano dugovanje neplaćenih dospjelih mjesečnih obroka do veljače 2018. Vještakinja navodi kako je 2. tužena u razdoblju od sklapanja ugovora do 31. ožujka 2019. uplatila na ime mjesečnih obroka iznos od 11.007,35 EUR-a odnosno 82.872,58 kuna, a 1. tuženik 5.136,35 EUR-a, odnosno 38.453,29 kuna, odnosno ukupno 121.325,87 kuna čime su glavni dug preplatili u iznosu od 235,70 EUR-a tj. 1.721,17 kuna, zatezna kamata u istom razdoblju iznosi 370,50 kuna pa je preplata uplaćenih mjesečnih obroka nakon podmirenja zatezne kamate na dan 31. ožujka 2019. u iznosu 1.350,67 kuna.

13. Tužiteljica je tijekom postupka isticala da 2. tuženica nije mogla platiti dio duga prvotuženika D. P. jer za to nije imala ovlaštenje. Ovaj prigovor tužiteljice sud nalazi neosnovanim. Naime iz ugovora o kupoprodaji je jasno vidljivo da su oba tuženika kupci ovopredmetnih nekretnina i točkom 3 Ugovora jasno je naznačeno da će kupci prodavatelju isplaćivati mjesečno 164,00 eur. Za tužiteljicu je jedino bitno da joj se mjesečni obrok plaća, a tko od kupaca plaća obrok za istu nije relevantno, niti isto utječe na sam ugovor sukladno članku 161 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022; dalje ZOO-a).

14. Članak 360. ZOO-a određeno je da u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim zakonom raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

15. Ugovorom  o kupoprodaji koji je sklopljen stranke nisu sukladno članku 361. ZOO-a ugovorile da je rok bitan sastojak ugovora, pa se ima primijeniti odredbe članaka 362 do 367. ZOO-a. Iz provedenog dokaznog postupka nesporno je utvrđeno da su u jednom dijelu i jednom razdoblju tuženici dolazili zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze, pa tako i na dan 7. kolovoza 2017. (kada je podnesena tužba) kumulativni dug glavnice i kamate je iznosio ukupno 309,80 eur / 2.334,16 kn. Imajući u vidu ukupno potraživanje koje proizlazi iz ugovora o kupoprodaji i dio koji su tuženici isplatili ovaj sud nalazi da navedeni iznos je neznatan u odnosu na cjelokupno dospjelo i plaćeno potraživanje. Isto tako iz nalaza i mišljenja vještaka je jasno utvrđeno da su svi iznosi podmireni uplatom u veljači 2018. kada je uplaćeno 476,00 EUR / 3.537,00 kn. Sukladno navedenom sud je stajališta da tuženici nemaju namjeru ne ispunjavati svoju ugovornu obvezu, već uslijed rastave i nesređenih međusobnih odnosa su se doveli u situaciju da neznatan dio obveze nisu ispunili. Kako je u pitanju neznatan dio, koji su tuženici dugovali na dan utuženja, te su navedeni dug u međuvremenu i podmirili ovaj sud nalazi da nije smisao zakonskih odredbi da se raskida ugovor koji je strogo formalan pravni posao radi neznatnog neispunjenja, naročito kada tužiteljica ima i druge instrumente osiguranja svoje tražbine (upis založnog prava na nekretninama u vlasništvu tuženika). Tužiteljica je sama izabrala s tuženicima sklopiti kupoprodajni ugovor na ovaj način te sada ne može iz razloga što je nezadovoljna njihovim ponašanjem kao suvlasnika tražiti raskid ugovora o kupoprodaji jer za isto nisu ispunjeni uvjeti pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. 

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a, a obzirom da su tuženici u cijelosti uspjeli s tužbenim zahtjevom.

I. tuženiku je priznat troška sastava podneska od 15. rujna 2023. u iznosu od 242,23 eur / 1.825,00 kn.

II. tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 248,86 € / 1.875,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 5. travnja 2018. u iznosu od 62,21 € / 468,75 kn (25%), trošak sastava podneska od 6. travnja 2018. u iznosu od 62,21 € / 468,75 kn (25%), trošak sastava podneska od 4. svibnja 2018. u iznosu od 248,86 € / 1.875,00 kn, trošak zastupanja na ročištu 17. svibnja 2018. u iznosu od 248,86 € / 1.875,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 8. siječnja 2019. u iznosu od 62,21 € / 468,75 kn (25%), trošak zastupanja na ročištu od 21. veljače 2019. u iznosu od 248,86 € / 1.875,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 26. ožujka 2019. u iznosu od 248,86 € / 1.875,00 kn, trošak sastava podneska od 17. veljače 2020. u iznosu od 248,86 € / 1.875,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 25. veljače 2020. u iznosu od 248,86 € / 1.875,00 kn, trošak sastava podneska od 11. siječnja 2023. u iznosu od 62,21 € / 468,75 kn, trošak zastupanja na ročištu od 25. siječnja 2023. u iznosu od 62,21 € / 468,75 kn (25%), trošak zastupanja na ročištu od 26. travnja 2023. u iznosu od 62,21 € / 468,75 kn (25%), te trošak zastupanja na ročištu od 18. rujna 2023. u iznosu od 248,86 € / 1.875,00 kn, što ukupno iznosi 2.364,14 € / 17.812,61 kn.

17. II. tuženoj nije priznat sastav podnesaka od 13. veljače 2018. i 4. svibnja 2023. jer isti nije nužan za ovaj postupak. II tuženoj nije priznat trošak izbivanja odvjetnika iz pisarnice, kao niti trošak prijevoza jer radi se o troškovima koji nisu nužni za ovaj postupak. U Sisku postoji 30-ak odvjetnika i II. tužena je mogla biti zastupana po bilo kojem od njih, njena je slobodna volja izabrati odvjetnika izvan sjedišta suda, pa taj trošak sama i snosi, jer isti nije bio nužan sukladno članku 155. ZPP-a. Isto tako II. tuženoj nije priznat trošak poštarine, jer je zastupana po odvjetniku koji ima e-komunikaciju sa sudom, a isto tako u razdoblju prije e-komunikacije nije dokazano da li je doista i plaćen trošak poštarine.

18. Na dosuđen trošak postupka tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od donošenja presude do isplate, kao dana od kada je tuženik saznao za obvezu i njezinu visinu, a temeljem čl. 29. stavak 2. ZOO i članka 30. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" 112/12). 

              19. Radi svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

Sisak, 13. listopada 2023.

                                                                                                                                            Sudac

                                                                                                                                  Andrea Vasiljević, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

 

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici S. P., odvjetnici iz O.

2. I. tuženiku po O. društvu S. & P. d.o.o. iz Zadra

3. II. tuženoj po punomoćniku I. Ž., odvjetniku iz Z.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu