1

                                                                                                 Poslovni broj: 16 P-63/2019-39

               

       Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

   Stalna služba u Županji

           Veliki kraj 48

     OIB: 77561654785

                                                                                                         Poslovni broj: 16 P-63/2019-39

                                                                                                                                                                                                                    U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

                                                                                   

                Općinski sud u Vinkovcima,  Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. L. iz O., OIB: …, i D. L. iz Z., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici M. L. L., odvjetnici u O., protiv tužene RH, OIB: …, Ministarstvo …, zastupano po ODO u V., te umješača na strani tužene Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Z., OIB: …, radi naknade štete nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 1. rujna  2023., u nazočnosti punomoćnice tužitelja M. L. L., odvjetnice u O., te zakonske zastupnice tužene M. V., zamjenice ODO u V., a u odsutnosti umješača Hrvatske vode, koja presuda je donesena i objavljena  13. listopada 2023.,                  

 

p r e s u d i o    j e

             

              I. Odbijaju se tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da tužitelji K. L., OIB: …, iz O., i D. L., OIB: .., iz Z., polažu pravo na obnovu kuće i svih pomoćnih objekata u G. na adresi …, izgrađena na k.č. br. … u naravi kuća i dvorište A.., ukupne površine … m2, upisano u zk. ul. br. …, za k.č. … G., a koje je suvlasnik u 2/3 K. L., OIB: …, iz O., i koje je suvlasnik u 1/3 dijela D. L., OIB: …, iz Z., i to uklanjanjem stambene zgrade i izgradnjom nove stambene zgade na k.č. br. … u naravi kuća i dvorište A., ukupne površine … m2, upisano u zk. ul. br. …, za k.o. … G. 

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka i to sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do potpune isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za  referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

II. Odbijaju se tužitelji sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik RH, OIB: …, obvezuje se tužiteljima K. L., OIB: …, iz O., i D. L., OIB: …, iz Z., isplatiti na ime imovinske štete iznos od 311.406,97 kn (slovima: tri stotine jedanaest tisuća četiri stotine  šezdeset šest kuna i  devedeset sedam lipa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 17. svibnja 2014. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za  referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, sve to u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka i to sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do potpune isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za  referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužiteljima K. L. iz O., OIB: …, i D. L. iz Z., OIB: …, da solidarno tuženiku RH, OIB: …, Ministarstvo …,   naknade troškove ovog parničnog postupka u   iznosu od 1.493,13 eura¹ (slovima: jednu tisuću četiri stotine devedeset tri eura i trinaest centi)/11.250,00 kn (slovima: jedanaest tisuća dvije stotine pedeset kuna).

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelji u tužbi navode da su suvlasnici na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. …, k.o. G., i to na k.č. br. … u naravi kuća i dvorište A., ukupne površine … m2, i to tužitelj K. L. u 2/3 dijela, a tužiteljica D. L. u 1/3 dijela. Navode da su predmetnu kuću naslijedili iza sada pok. oca i majke. Ista je njihov dom, kuća u kojoj su proveli svoje djetinjstvo, odrastanje u kojoj su živjeli sve do udaje/ženidbe, da nakon smrti roditelja u predmetnoj kući je živio najmlađi brat sada pok. K. L., te su tužitelji K. i D. stanovali  u predmetnoj kući sve do 17. svibnja 2014., tu su obrađivali vrt i okućnicu, a tužitelj K. L. se bavio pčelama, isti ima u neposrednoj blizini nasipa i zemljište-oranicu, te grobno mjesto budući se želi sahraniti u svom rodnom selu. Navode da je 17. svibnja 2014. u 15:12 sati došlo je do proboja nasipa rijeke S. kod mjesta R., dužine oko 80 m, prostorno označeno mjesto proboja je oko km 3 + 300 nasipa (oko 700 m uzvodno od strojarnice crpne stanice T.). Da je dana 17. svibnja 2014. u 14:55 sati došlo je do proboja nasipa rijeke S. kod mjesta R. S., prostorno označeno mjesto proboja je oko km 23 + 100 nasipa kmN, da je zbog proboja nasipa došlo je do izlijevanja vode rijeke S. i voda je poplavila mjesta R. S., R., G., Đ., P. P. i S., da je evakuirano 17631 osoba, poplavljeno 4367 kuća, 50% usjeva uništeno, oko 21000 grla stoke evakuirano, dvije osobe smrtno su stradale, a među evakuiranima je oko 17% djece do 15 godina, a u poplavi je oštećena imovina tužitelja. Nadalje navodi da je RH pasivo legitimirana u ovoj pravnoj stvari, pasivno je legitimirana zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Konvencijom

___________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1., i to  - povreda čl 1., čl. 2. i čl. 8. Konvencije i čl. 1. Protokola br. 1.; zbog povreda obveza i odgovornosti utemeljenih Nacrtom članka Komisije za međunarodno pravo o odgovornosti država za međunarodno protupravne akte"; kao i temeljem Zakona o vodama (NN 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14), da je čl. 133. propisana da se za štete nastale štetnim djelovanjem vode (poplave, bujice, led i dr.) izvan vodnog dobra odgovara po osnovi krivnje, dok je čl. 189. propisano da za svoje obveze Hrvatske vode odgovaraju cijelom svojom imovinom, a RH solidarno i neograničeno odgovara za obveze Hrvatskih voda. 

Tužitelji smatraju da se poplave nisu dogodile zbog prelijevanja vode preko nasipa (zbog nepredvidivo visoke vode), nego zbog proboja (pucanja) nasipa što je uzrokovano odnosno posljedica je ljudske radnje tj. propusta u obavljanju javne djelatnosti.

Da je proboj nasipa kod R. uzrokovan isključivo ljudskom radnjom - propustom, jer je nasip popustio samo zbog toga što nije bilo vreća sa pijeskom koje nisu mogla biti dopremljene zbog nedostatka servisnog puta, kao i nemogućnosti strojeva da pristupe kritičnom mjestu. Navode da se u provedbenom planu obrane od poplava branjenog područja sektor D - srednja i donja S., branjeno područje 1 - područje malog sliva S. – B.-B., stranica 12. opisuje stanje nasipa u dužini kmN (op.a kilometar nasipa + metara) 2 + 770 - 4 + 870 i nedostatak nasipa riječima: "Nije izveden servisni put uz nasip, te je otežana kontrola nasipa za vrijeme obrane od poplave." Da fotografija H. gorske službe spašavanja prikazuje trenutak proboja vrha nasipa kod mjesta R. na kojoj je vidljivo postojanje neznatnog broja vreća i folija (predmeti bijele boje na travnatoj podlozi), dok, niti lijevo, niti desno nema nikakvih vreća. Stoga smatraju da su nadležna tijela znala da upravo na dijelu gdje je nasip probijen postoji slabost nasipa zbog nepostojanja servisnog puta, a nisu poduzela nikakve mjere da ovu opasnost pravovremeno isprave na način da mehanizacijom hitno napravi servisni put i kritično mjesto saniraju putem postavljanja vreća s pijeskom i geotekstila. Da je proboj nasipa kod R. S. uzrokovan je isključivo ljudskom radnjom - propustom, jer nisu provedene mjere obrane od poplave, te zbog tehničke greške  u izgradnji nasipa. Da u Provedbenom planu obrane od poplava branjenog područja sektor D - srednja i donja S., branjeno područje 1 - područje malog sliva S. – B.-B., stranica 19. piše za dionicu kmN: 17+030-29+600:  "Za vrijeme izvođenja i ojačanja i obnove nasipa nije izveden procjedni kanal u km 17-030 s. nasipa do km 19+020 savskog nasipa iz razloga neriješenih imovinsko-pravnih odnosa", a na stranici 20. opisuju se potrebne radnje u slučaju: "vodostaja od +1080 na VS Ž. (IS) - Pregled stanja dionice rukovoditelj, zamjenik i vodočuvar s posebnim obraćanjem pažnje na eventualnu pojavu podvira ili procjeđivanja kroz trup nasipa, te poduzimanju potrebne mjere za sanaciju u suglasju s rukovoditeljem područja.

Da način obrane i organiziranje radova sa Ijudima, strojevima i materijalom obavlja rukovoditelj dionice ili njegov zamjenik u suglasju s rukovoditeljem područja prvenstveno s Ijudstvom, strojevima i materijalom kojim raspolaže V. V. d.d., a ako to nije dovoljno angažira se Civilna zaštita prema Planu za obranu od poplave Ž. V. - s.

Prema Tablici Ministarstva … broj Ijudi koji su bili angažirani po danima na obrani od poplava za dan 17. svibnja 2014. se navodi 123 osobe (i to za cjelokupnu dužinu nasipa od 67 km), premda je prema Provedbenom planu obrane od poplava branjenog područja sektor D - srednja i donja S., branjeno područje 1 - područje małog sliva S. – B.-B. stranica 20-23. za spornu dionicu nasipa (kmN: 17+030-29+600) navedeno daje samo za ovu dionicu potrebno 52 osobe. Osobito treba ukazati na činjenicu da nadležna tijela (Hrvatske vode) nisu izdale nikakav nalog V. d.d. da pristupi obrani od poplava. Stoga tužitelji smatraju da je nesporno da nadležna tijela nisu osigurala dovoljan broj ljudi, vreća s pijeskom, ali nije očito provedena, niti jedna mjera zaštite od poplava predviđena u Provedbenom planu obrane od poplave branjenog područje sektor D - srednja i donja S., branjeno područje I - područje małog sliva S. – B.-B.- stranica 18. - zadnja rečenica - za spornu dionicu nasipa (kmN: 17+030-29+600) izrijekom se navodi da je nasip ojačavan od 2008. do 2011.

Da je 3. srpnja 2014. na web stranicama Vlade je objavljena izjava ministra poljoprivrede T. J. koji je kazao da je prema preliminarnom izvješću razlog proboja nasipa hidraulički słom podložnog tła tijela nasipa, da je velik pritisak vode je napravio erozivne kanale u tijelu samog nasipa i u podlozi samog nasipa. Naglasio je da su tehnički propisi i pravila koji su bili zadani projektom ispoštovani, ali da nisu bile dostatno definirane mjere koje bi dodatno analizirale podložno tlo ispod nasipa.

Navedeno dokazuje da je nasip izgrađen na tłu koje je trebalo dodatno ispitati, te primijeniti dodatne građevinske radove - duboka temeljenja ukopavanjem pilota.

Stoga je očito da zbog Ijudske greške (propusta) nije izvršeno ispitivanje tła na kojem je nasip sagrađen što je uzrokovalo hidraulički słom podložnog tijela nasipa. Slijedom navedenoga tužitelji smatraju da je neosporno da je proboj (pucanje) nasipa posljedica Ijudske radnje, tj. propusta u obavljanju javne djelatnosti.

Vezano za članak 1. Konvencije navodi da je pozitivna obveza Države osigurati svakoj osobi pod svojom jurisdikcijom prava i słobode zajamčene Konvencijom, člankom 2. zajamčeno je pravo svakoga na život i zaštićeno zakonom, člankom 8. Konvencije zajamčeno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, a člankom 1. Protokola br. 1. zajamčeno je pravo vlasništva. U cilju ispunjenja pozitivne obveze iz čl. 8. i čl. 1.  Protokola br. 1. potrebno je da nacionalne vlasti poduzmu praktične mjere koje su iste kao i one  u ispunjavanju pozitivne obveze iz čl. 2. Konvencije. Propust pozitivne obveze, u smislu materijalnog aspekta članka 8. Konvencije dokazan je činjenicama da Država nije postupila sukladno zakonskim propisima kojima je regulirana obrana od poplava, te počinila propuste u izvršenju zakonske o veze u obrani od poplava, zbog čega je došlo do proboja nasipa i poplava, te time propustila zaštititi dom podnositelja, ali i svih žrtava poplava.

Propust pozitivne obveze u smislu članka 1. Konvencije u vezi sa čl. 1. Protokola br. 1. dokazan je propustom Države da poduzme pozitivne mjere zaštite njegove imovine, posebice kad postoji izravna veza između mjera koje može legitimno očekivati od vlasti i njihove učinkovitosti, te prava na uživanje svoga vlasništva, osobito u situaciji kada državni službenici i tijela vlasti nisu učinili sve što je u njihovoj moći kako bi zaštitili prava podnositelja zajamčena člankom 1. Protokola broj 1.

Tužitelji se ovdje pozivaju na predmete Europskog suda za Ijudska prava u predmetu Kolyadenko i drugi protiv Rusije, zahtjevi broj 17423/05, 20534/05, 20678/05, 23263/05, 24283/05 i 35673/05, presuda od 28. veljače 2012., paragraf 212. ponovio da država ima pozitivnu obvezu poduzeti razumne i odgovarajuće mjere kako bi osigurala prava podnositelja zahtjeva na temelju članka 8. Konvencije, te da se u kontekstu opasne aktivnosti opseg pozitivne obveze na temelju članka 2. i 8. Konvencije u velikoj mjeri poklapaju. Isto tako u tom predmetu (gore navedeno, točka 213.) sud ponavlja da pravo na učinkovito ostvarivanje prava zaštićenih čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju ne ovisi samo o obvezi države da ne ometa vlasništvo, nego mogu zahtijevati pozitivne mjere zaštite, posebice kad postoji izravna veza između mjera koje se legitimno mogu očekivati od vlasti i njihove učinkovitosti u zaštiti uživanja vlasništva.

Tužitelji ukazuju da propust Države da poduzme pozitivne mjere u cilju zaštite vlasništva treba biti ispitan u svjetlu općeg pravila u prvoj rečenici prvog stavka čl.  1. Protokola 1. uz Konvenciju koji opisuje pravo na mirno uživanje vlasništva. Smatraju da činjenice opisane i navedene u ovoj tužbu dokazuju da država - kod R. nije primijenila mjere, radnje i pravila obrane od poplava - jer je znala nedostatak i slabost nasipa (nemogućnost pristupa nasipu zbog nepostojanja servisnog puta) zbog čega nije dopremljen dovoljan broj vreća s pijeskom, niti su radni strojevi mogli doći do kritičnog mjesta: - kod R. S. - počinila propust jer prilikom izgradnje nasipa nisu provedena geološka ispitivanja tla na koje na je nasip sagrađen, tako da je nasip sagrađen na očito neadekvatnom (nestabilnom) bez primjene odgovarajućih građevinskih zahvata (postavljanje pilota) što je uzrokovalo njegov proboj, te nije primijenila mjere, radnje i pravila obrane od poplava, jer nije pravovremeno i u dovoljnoj količini osigurala vreće s pijeskom, i druge materijale (geotekstil) kojima bi sanirala eventualni propust u izgradnji nasipa.

Ovdje treba naglasiti da je Država posebnu pažnju pri izgradnji nasipa i obrani od poplava morala pokloniti osobito u onim naseljenim područjima koja se nalaze neposredno uz rijeku S., kao što je u konkretnom slučaju, kada je već dopustila na takvim mjestima izgradnju naselja. Slijedom navedeno tužitelji opravdano tvrde da postoji uzročna veza između propusta Države i ugrožavanja života građana koji žive na području na kojem se dogodila poplava, ali isto tako i za štete na imovini podnositelja koje su uzrokovane poplavom.

Također, tužitelji smatraju da treba uzeti u obzir da država i tijela vlasti nisu učinili sve što je u njihovoj moći kako bi zaštitili prava podnositelja zajamčena člankom 8. Konvencije i člankom 1 . Protokola 1. niti poduzeli praktične mjere koje se od njih očekuju u smislu ispunjenja pozitivne obveze zaštite doma i imovine tužitelja.

U odnosu na povrede obveza i odgovornosti utemeljenih Nacrtom članaka Komisije za međunarodno pravo o odgovornosti država za međunarodne protupravne akte. Nacrt članaka Komisije za međunarodno pravo o odgovornosti država za međunarodno protupravne akte usvojen je od strane Komisije za međunarodno pravo 9. kolovoza 2001. (tekst nacrta članaka i komentar - Izvješće Komisije za međunarodno pravo o radu pedeset i treće sjednice, Službeno glasilo Opće skupštine UN, Pedeset i treće zasjedanje, Dodatak br. IO. (A/56/10), poglavlje IV.E.I. i poglavlje IV.E.2., str. 46 i 133-145.) koje se u konkretnom slučaju primjenjuju kao međunarodno običajno pravo sukladno pravnom shvaćanju Europskog suda za Ijudska prava (predmet Čikanović protiv Hrvatske, zahtjev broj 27630/07, presuda od 5. veljače 2015., SS 53). Da u čl. 31. Stoji da odgovorna država ima obvezu u potpunosti dati zadovoljštinu za ozljedu uzrokovanu međunarodno protupravnim aktom, da ozljeda uključuje bilo kakvu štetu, bilo materijalnu ili moralnu, uzrokovanu međunarodno protupravnim aktom države. Da je čl. 32. propisana irelevantnost unutarnjeg prava odnosno da odgovorna država ne može oslanjati na odredbe svog unutarnjeg prava kao opravdanje za neuspjeh u skladu sa svojim obvezama iz ovoga dijela. Podnositelj tvrdi da je Država povrijedila svoju pozitivnu obvezu iz čl. 1., u vezi sa čl. 2. i čl. 8. Konvencije kao međunarodnog ugovora, slijedom čega proizlazi i odgovornost za naknadu štete. U odnosu na odgovornost temeljem Zakona o vodama (NN 153/09, 6 /11, 130/11, 56/13, 14/14) kojim je propisano što je vodno dobro (čl. 8.), namjena vodnog dobra (čl. 9.), tko upravlja vodnim dobrom (čl. 15.), da je nasip regulacijska i zaštitna vodna građevina (čl. 22. st. 1. toč. 1.), da su regulacijske i zaštitne vodne građevine u vlasništvu RH (čl. 23.), što obuhvaća zaštita od štetnog djelovanja voda (mjere za obranu od poplava) (čl. 105.), čl. 107. propisuje radove na održavanju voda, a st. 1. točka 2. održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, a čl. 115. - 120. propisuju postupanje u obrani od poplava, dok je čl. 133. propisana odgovornost za štete nastale štetnim djelovanjem vode (poplave, bujice, led i dr.) izvan vodnog dobra odgovara se po odredbama ovog Zakona, te se na Hrvatske vode primjenjuju propisi koji vrijede za ustanove, dok je čl. 189. propisano da za svoje obveze Hrvatske vode odgovaraju cijelom svojom imovinom, a RH solidarno i neograničeno odgovara za obveze Hrvatskih voda. Osim, toga tužitelji navode, kao je nasip regulacijska i zaštitna vodna građevina i da je u vlasništvu RH (čl. 32. Zakona o vodama), odgovornost RH temelji se i na čl. 1064. ZOO, jer za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik (nekvalitetno izgrađen nasip je opasna stvar), a temeljem čl. 1049. ZOO krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

Tužitelji tvrde da je šteta u konkretnom slučaju počinjena nepažnjom i to propustom, jer su nadležna tijela saznala da upravo na dijelu gdje je nasip probijen kod R. postoji slabost nasipa zbog nepostojanja servisnog puta, a nije poduzela nikakve mjere da ovu opasnost pravovremeno ispravi na način da mehanizacijom hitno napravi servisni put i  kritično mjesto sanira putem postavljanja vreća s pijeskom i geotekstila, a proboj nasipa kod R. S. da je uzrokovan je isključivo Ijudskom radnjom - propustom, jer nisu provedene mjere obrane od poplava, te zbog tehničke greške u izgradnji nasipa.

Osim naprijed navedenog u ovom području gdje se nałazi predmetna kuća namjerno je radi zaštite ostalog dijela G., a gdje se nalaze Osnovna škola, groblje i ostałe ustanove, sa oko 30 najvećih pumpi iz cijele H. prebacivana voda na lijevu stranu ceste odnosno gdje se nałazi predmetna kuća, te se u tom dijelu G. voda zadržala preko 3 tjedna duže, pa su kuće, a tako i predmetna još više bile oštećene i to namjerno svjesnom radnjom odgovornih osoba, te je šteta u tom dijelu G., pa tako i na kući tužitelja puno veća.

Opisana poplava uzrokovala je uništenje i oštećenje imovine tužitelja i to tako da su predmetna kuća i prateće gospodarske zgrade u G. na adresi …,u potpunosti devastirane, te je komisija koja je obilazila nekretnine po katastrofi, označila predmetnu nekretninu i prateće gospodarske zgrade oznakom opasnosti i sa namjerom uklanjanja istih.

Konačno navodi da je sva imovina (kako nekretnina i prateće gospodarske zgrade, tako i sve pokretnine koje su se nalazile u kući i dvorištu) u cijelosti uništena, a kako im do sada nije ništa obnovljeno, a niti isplaćena naknada za predmetnu štetu, tužitelji su angažirali stalnog sudskog vještaka i procjenitelja S. M., koji je proveo građevinsko vještačenje (osiguranje dokaza sa izradom snimka zatečenog stanja koje je nastało kao posljedica katastrofe - velike poplave u periodu od 15. svibnja do 1. lipnja 2014., na području V.-s. Ž.). Visinu imovinske štete tužitelji procjenjuju na iznos od 311.406,97 kn, prema naprijed navedenom nalazu, a bez opreme stambene kuće i gospodarskih građevina.

Tužitelji napominju i ističu da je neobnavljanjem predmetne kuće istih, a obnavljanjem drugih kuća koje su u istom statusu povrijeđeno njihovo Ustavno načelo jednakosti, te je evidentna diskriminacija u odnosu na tužitelje, jer su obnovljene kuće i drugi objekti u kojim se nije stanovalo baš svaki dan, jednostavno uništena je sva kompletna imovina tužitelja.

Tužitelji smatraju da je RH je odgovorna za svu štetu nastalu poplavom 17. svibnja 2014. uzrokovanu probojem nasipa kod R. i R. S. na imovini tužitelja, te RH se obvezuje sukladno načelu jednakosti, ravnopravnosti svih pred zakonom, zabrani diskriminacije, obvezi štićenja prava vlasništva kao i svim drugim građanima i vlasnicima na području koje je zadesila katastrofa - velike poplave u V.-s. ž., te izgraditi zamjensku kuću i prateće gospodarske objekte.

Tužitelji smatraju i da temeljem Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području V.-s. ž. smatraju imaju pravo na obnovu predmetnog objekta kuće i pomoćnih zgrada, pa isti predlažu da sud donese presudu kojom će se utvrditi da tužitelji polažu pravo na obnovu kuće i svih pomoćnih objekata na adresi u G., a ukoliko sud ne prihvati ovaj tužbeni zahtjev tužitelji postavljaju eventualni tužbeni zahtjev kojim zahtijevaju da im tužena na ime imovinske štete isplati iznos od ukupno 75.000,00 kn sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2014. do isplate, te da naloži tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu  tužena navodi da se protivi tužbi i tužbenim zahtjevima u cijelosti.

Ističe da sukladno odredbi čl. 188. st. 2. Zakona o vodama (NN 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14) tuženik solidarno odgovara za obveze Hrvatskih voda, obzirom da su tužitelji kao tuženika označili samo RH, a ne i Hrvatske vode, to predlaže sudu da u parnicu kao umješača na strani tuženika pozove Hrvatske vode.

Nadalje navodi da je katastrofa, sukladno čl. 3. točki 8. Zakona o sustavu civilne zaštite ( NN 82/15), definirana kao stanje izazvano prirodnim i/ili tehničko-tehnološkim događajem koji opsegom, intenzitetom i neočekivanošću ugrožava zdravlje i živote većeg broja Ijudi, imovinu veće vrijednosti i okoliš, a čiji nastanak nije moguće spriječiti ili posljedice otkloniti djelovanjem svih operativnih snaga sustava civilne zaštite područne (regionalne) samouprave na čijem je području događaj nastao, te posljedice nastale terorizmom i ratnim djelovanjem. Da se, u konkretnom slučaju, radi o katastrofi proizlazi i iz činjenice da je Vlada RH na prijedlog ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje,  20. svibnja 2014., donijela Odluku o proglašenju katastrofe za područje Vukovarsko-srijemske županije. Da je šteta koju su tužitelji pretrpjeli uzrokovana djelovanjem više sile, odnosno katastrofalnom poplavom kao posljedicom stoljetno nemjerljivih visokih vodostaja rijeke S. i njezinih pritoka, koju nitko nije mogao spriječiti, predvidjeti, izbjeći ili otkloniti. Da je katastrofalna poplava koja se dogodila u svibnju 2014. na području R. S., Ž. i okolice bila iznimnog opsega i iznad svih hidrauličkih opterećenja, kao primjer navodi povratno razdoblje izmjerenog vršnog protoka od 6,000 m3/s u S. Š. u rasponu od 850-900 godina, a da je nasip kod R. S. projektiran je i izgrađen za poplave povratnog razdoblja jednom u 100 godina.

Tužena se poziva na čl.1067. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) temeljem kojeg se vlasnik oslobađa odgovornosti, ako šteta potječe od nekog nepredvidljivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Upravo ovaj katastrofalni događaj se po nikakvim predviđanjima, niti mjerenjima nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

Na temelju naprijed navedenoga, smatra, da niti tužena, a niti Hrvatske vode nisu odgovorne za nastanak štetnog događaja, te da je zahtjev tužitelja za naknadom štete neosnovan.

Nadalje, osporava navode tužitelja o krivnji za „proboj nasipa kod R. uzrokovanog isključivo ljudskom radnjom - propustom, jer nije bilo vreća s pijeskom koje nisu mogle biti dopremljene zbog nedostatka servisnog puta, kao i nemogućnosti strojeva da pristupe kritičnom mjestu", ovo stoga što  pristup kritičnom mjestu uz nasip s nizvodne strane, nije bio moguć zbog poplave uzrokovane izlijevanjem T., a ne zbog toga što nedostaje servisni put. Naime, pristup kritičnom mjestu, odnosno servisni put, je bio poplavljen uslijed prekomjernog dotoka iz zaobalja T. i kanalom S., koji se u T. ulijeva u blizini mjesta proboja, pa je zbog naprijed navedenog, jedina mogućnosti dopreme vreća s pijeskom bila krunom nasipa, od crpne stanice T. do kritičnog mjesta.

Osporava i navode tužitelja vezane za fotografiju H. gorske službe spašavanja  koja prikazuje trenutak proboja vrha nasipa kod mjesta R. na kojoj tužitelji smatraju da je vidljivo postojanje neznatnog broja vreća i folije (predmeti bijele boje na travnatoj podlozi), dok, niti lijevo, niti desno nema nikakvih vreća. Tužena smatra da ovi navodi nemaju istinito uporište, ovo stoga što je izneseno kontradiktorno s prethodnim navodom o krivnji gdje se tvrdi da „nije bilo vreća s pijeskom koje nisu mogle biti dopremljene zbog nedostatka servisnog puta, kao i nemogućnosti strojeva da pristupe kritičnom mjestu" i stoga što je na fotografiji „vidljivo postojanje neznatnog broja vreća i folije" (predmeti bijele boje na travnatoj podlozi)", navodeći da je uslijed siline preljevnoga mlaza, voda prvenstveno i vrlo brzo odnijela postavljene vreće s krune oštećenog nasipa, koji je jednostavno potonuo. Razlog tomu je prekomjerno hidrauličko opterećenje i prodor vode kroz podložno tlo uz iznošenje čestica tla koje u naravi čini podlogu nasipa. Prolom nasipa se dogodio u trenutku potonuća tijela nasipa, odnosno zauzimanje prostora iz kojega je prethodno izneseno tlo.

Osim toga, navod tužitelja o krivnji za „proboj nasipa kod R. S. uzrokovanog isključivo Ijudskom radnjom - propustom, jer nisu provedene mjere obrane od poplava, te zbog tehničke greške u izgradnji nasipa” ne odgovara istini iz razloga što rekonstruirani nasip kod R. S. nije dimenzioniran na korespondentni vodostaj pri izmjerenom protoku od 6.000m3/s, što je rezultiralo znatno većem hidrauličkom opterećenju nasipa kod R. S. Kako je nasip dimenzioniran za korespondentni, odnosno normativni vodostaj pri pojavi velike vode stogodišnjeg povratnog razdoblja, pojavom vršnog protoka od 6.000m3/s, što odgovara pojavi velike vode 850 do 900-godišnjeg povratnog razdoblja, odnosno korespondentnom vodostaju koji je daleko iznad normativnog, uslijed prekomjernog hidrauličkog opterećenja došlo je do pojave hidrauličkog sloma podložnog tla, a potom je uslijedila unutarnja erozija tla, odnosno stvaranje erozijskih kanala ispod tijela nasipa koji je popustio. Prema tome tuženik smatra da nije riječ o tehničkoj pogrešci pri izgradnji nasipa. Za vrijeme provedbe obrane od poplava, na ovoj lokaciji nisu poduzimanje preventivne, niti interventne mjere obrane od poplava, jer tijekom motrenja nasipa nisu uočena procjeđivanja ili druge pojave koje bi upućivale na slom nasipa. Zato navode tužitelja o krivnji tuženika za proboj nasipa kod R. S. smatra u potpunosti neutemeljenima.

Vezano za tvrdnju tužitelja, da je šteta u konkretnom slučaju počinjena nepažnjom i to propustom, jer su nadležna tijela znala da postoji slabost u tijelu nasipa, na mjestu gdje je isti probijen, zbog nepostojanja servisnog puta, a nisu poduzela nikakve mjere da opasnost na vrijeme isprave (na način da mehanizacijom hitno naprave servisni put i kritično mjesto saniraju putem postavljanja vreća i geotekstila), tužitelj navodi da su, kao posljedica vrlo visokih vodostaja, na području R., 17. svibnja 2014., uočena dva mjesta sa znatnim oštećenjima nasipa: prvo neposredno uzvodno od crpne stanice T., a drugo oko 400m uzvodno od crpne stanice. Na mjestu oštećenja nasipa neposredno uz crpnu stanicu uočena je uzdužna pukotina s rasjedom u kruni nasipa dužine oko 50 m, te slijeganje krune i tijela nasipa s nizvodne strane s tendencijom klizanja. Razina vode na uzvodnoj strani je bila oko 20 cm niža od krune, tako da je neslegnuti dio krune nasipa širine svega jednog metra s uzvodne strane, sprečavao prelijevanje. Ova pojava je ocjenjena vrlo kritičnom te se odmah postupilo sanaciji. Do 10 sati, 17. svibnja 2014. obavljena je doprema materijalno tehničkih sredstava (hrastovi piloti, kamion s prihvatnim kliještima za pilote, 100m3 kamenog materijala i bager Caterpillar 325) Uzduž nizvodne nožice nasipa pobijeno je 50 drvenih pilota, dužine 6m, na razmaku od jednog metra. Uz pilote je planirano i izvođenje dodatnog opterećenja sa 100m3 kamenog materijala, prethodno deponiranog kod crpne stanice. Premda kameni materijal nije ugrađen, intervencija pilotima se pokazala dostatnom.

Istovremeno s ugradnjom pilota kod crpne stanice, trebalo je hitno pristupiti sanaciji oštećenja nasipa na uzvodnoj lokaciji, odnosno na mjestu kasnijeg proboja. Na uzvodnoj lokaciji uočen je uzvodni odron i ulegnuće nasipa u dužini od pedesetak metara, pri čemu je razina S. bila znatno niža od krune nasipa. Kako je, zbog izlijevanja vodotoka T., pristup strojevima ovoj lokaciji s branjene strane, bio onemogućen, pedesetak radnika je dopremalo, krunom nasipa, vreće s pijeskom koje su ugrađivane na krunu, sve u cilju sprečavanja prelijevanja. Nakon postavljenog nadvišenja krune vrećama s pijeskom, uočeno je daljnje slijeganje tijela nasipa te poprečne pukotine tijela nasipa na obje bočne strane oštećenog nasipa, kroz koje je prodirala voda. Prodor vode kroz poprečne pukotine se, strane oštećenog nasipa, kroz koje je prodirala voda. Prodor vode kroz poprečne pukotine se, izuzetnim naporima, pokušao spriječiti ubacivanjem vreća s pijeskom s uzvodne strane. Dopremljene su i geomembrane koje su dvojica ronilaca pokušali ugraditi s uzvodne strane, što je bilo otežano zbog neravne podloge uzvodne kosine nasipa, uslijed odrona. U momentu ugradnje membrana došlo je do prelijevanja postavljenih vreća na kruni. Kada je prelijevanje postało silovito, svaka daljnja intervencija je bila onemogućena. Nasip je bio izložen izdašnoj i progresivnoj eroziji.

Nadalje, tužena ukazuje na činjenicu da nasip kod R. nije dimenzioniran za vodostaje kojima je bio izložen, niti su nadležna tijela mogła znati „da upravo na dijelu gdje je nasip probijen postoji słabost nasipa", navodi da ne stoji tvrdnja da je „słabost nasipa” u bilo kakvoj svezi s nepostojanjem ili postajanjem servisnoga puta.

Potpuno je deplasiranom smatra tvrdnju tužitelja da „nisu poduzete nikakve mjere" da se ova opasnost pravovremeno ispravi na način da se mehanizacijom hitno napravi servisni put i kritično mjesto sanira putem postavljanja vreća s pijeskom i geotekstila.” Navodi o krivnji za proboj u R., odnosno tvrdnja da je uzrok proboju uvjetovan isključivo Ijudskom radnjom, odnosno propustom ili nečinjenjem, nisu smisleni iz jednostavnog razloga što je u slučaju svih proboja, koji su se dogodili u H., B. i H. i S., riječ o katastrofi širih razmjera, koja se nije mogła predvidjeti, niti je bilo moguće predvidjeti kritična mjesta na nasipima, u cilju oduzimanja bilo kakvih preventivnih mjera. Zato tužena navode tužitelja o krivnji tuženika za proboj nasipa kod R. u potpunosti smatramo netemeljenima.

Tužena smatra da se u pravnoj teoriji kao opća pretpostavke odgovornosti za štetu navode: odgovorna osoba i oštećenik, štetna radnja štetnika, šteta uzročna veza i protupravnost. Da u konkretnom slučaju tužitelji za svoje tvrdnje navedene u toč. V. povijesnog pregleda tužbe iz kojih proizlazi postojanje štetne radnje štetnika Hrvatskih voda te postojanje uzročne veze između te štetne radnje i nastanka štete, nisu uz tužbu dostavili, niti su predložili dokaze koje bi dokazivali ove činjenice kao pretpostavke odgovornosti za štetu Hrvatskih voda, a tim više što su ove tvrdnje tužitelja u direktnoj suprotnosti s tvrdnjama iz očitovanja Ministarstva… Klasa: 325-01/1701/378, Ur. broj: 517-17-2 od 5. lipnja 2017.

Nadalje, tužena navodi da je Zakonom o saniranju posljedica katastrofe na području V.-s. ž. (NN 77/14) propisan postupak obnove objekata oštećenih poplavom. Obzirom da je prvi od dva postavljena tužbena zahtjeva usmjeren na utvrđenje da tužitelji polažu pravo na obnovu kuće i svih pomoćnih objekata, to se u slučaju da tužitelju ne uspiju dokazati postojanje pretpostavki potrebnih za odgovornost Hrvatskih voda za predmetnu štetu, ovaj tužbeni zahtjev treba prosuđivati prema odredbama ovog Zakona.

Da smisao i cilj Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području V.-s. ž. nije bio popravak svekolike štete koja je nastala na navedenom području, niti obnova svih poplavom oštećenih zgrada, već je cilj toga Zakona bilo osiguranje što brže obnove toga područja radi normalizacije uvjeta za život i rada Ijudi koji na tom području zaista žive i rade. U nastaloj situaciji uloga RH bila je pružili nužnu pomoć stanovnicima poplavljenog područja u smislu osiguravanja normalnih uvjeta života i rada u o viru raspoloživih sredstava, a ne naknada i popravak svekolike štete. Da prema pravnom stajalištu Županijskog suda u Vukovaru izraženog u presudi i rješenju broj: Gž-589/16-3 od 7. veljače 2017. u primjeni odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području V.-s. ž. proizlazi da je dovoljno da je vlasnik zgrade imao prijavljeno prebivalište ili boravište na toj adresi, da bi ostvario pravo na obnovu objekta, da u konkretnom slučaju iz evidencije MUP-a RH proizlazi da od 1981. nadalje tužitelji nisu imali prijavljeno prebivalište ili boravište na adresi predmetne kuće, niti su tražili obnovu za nju, iz čega slijedi da oni ne bi ostvarili pravo na obnovu predmetne kuće sukladno odredbama Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području V.-s. ž.

              Radi svega naprijed navedenog tužena predlaže po provedenom postupku u cijelosti odbiti tužbu i tužbene zahtjeve tužitelja.

              3. Podneskom od 15. studenog 2019. (list 116 do 119 spisa), a nakon provedenog građevinskog vještačenja po vještaku K. K., tužitelji su uredili i konačno postavili tužbeni zahtjev na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

4. Tužena je u odgovoru na tužbu predložila da se kao umješač na strani tužene pozovu Hrvatske vode d.d. Z., a podneskom od 14. veljače 2018. Hrvatske vode dale izjavo o stupanju u parnicu. S obzirom da tužitelji tužbu između ostalog temelje i na čl. 188. st. 2. Zakona o vodama (NN 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14), iz koje proizlazi da tuženik solidarno odgovara za obveze Hrvatskih voda, te da su tužitelji kao tuženika označili samo RH, rješenjem sa raspravnog ročišta od 1. rujna 2023. Hrvatskim vodama, temeljem odredbe čl. 206. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - nastavno ZPP) dopušteno je da sudjeluju u ovoj parnici u svojstvu umješača na strani tužiteljice, s obzirom da za to imaju pravni interes, a čemu se nije protivila, niti tužena.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: dopis ODO u V., S. s. V. od 19. travnja 2017. s lista 11 spisa, prijedlog za mirno rješenje spora od 23. siječnja 2017. s lista 12 do 18 spis sa pripadajućom potvrdom o primitku s lista 19 spisa, uvidom u zk. izvadak s lista 20 spisa, vještačenje s lista 21 do 31 spisa, čita se dopis Ministarstva … od 5. lipnja 2017. s lista 37 do 40 spisa, vrši se uvid u izvadak iz podataka JRO MUP RH s lista 43 i 44 spisa, vrši se uvid u Zaključak Vlade RH od 22. svibnja 2014. s lista 58 spisa, uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi saslušanih svjedoka sa raspravnog zapisnika od 10. listopada 2017. s lista 65 do 67 spisa i to H. L., M. Č., A. M., te G. L., te iskazi sa raspravnog zapisnika od 8. studeni 2017. s lista 69 do 70 spisa i to svjedoka S. S., te tužitelja K. L., izvršen je uvid u fotografije priložene uz navedeni raspravni zapisnik, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje građevinskog vještaka K. K. iz siječnja 2018. s lista 83 do 95 spisa, kao i dopuna navedenog nalaza i mišljenja od 20. ožujka 2019. s lista 115 spisa, a sud nije  izvodio dokaz očevidom na licu mjesta, budući da je tužitelj odustao od tog dokaznog prijedloga, dok drugih dokaza nije bilo.

6. Na temelju navoda stranaka, te ovako izvedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, sud tužbu smatra neosnovanom, te su stoga tužba i uređeni i konačno postavljeni tužbeni zahtjevi u cijelosti odbijeni.

7. Među strankama je nesporno:

- da su na nekretninama o kojima se vodi ovaj postupak K. L. upisan kao suvlasnik u 2/3 dijela, a tužiteljica D. L. u 1/3 dijela, da se te nekretnine nalaze u G., na adresi…,

- da su tužitelji u vrijeme poplava u G. odnosno 17. svibnja 2014. imali prijavljeno prebivalište i to, K. L. u O., a D. L. u Z.,

- da su tužitelji podnijeli zahtjev za mirno rješenje spora, te da taj zahtjev tužena nije prihvatila, ovo sve je utvrđeno iz zemljišnoknjižnog izvatka, izvatka iz evidencije MUP za pretragu osoba, te samog zahtjeva za mirno rješenje spora, kao i odgovora na taj zahtjev.

- da su tužiteljima uslijed poplave nekretnine koja se nalazi u G., na adresi … oštećene, ovo je utvrđeno iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka.

8. Sporno je da li su ispunjeni uvjeti iz čl. 12. st. 4. Zakona o saniranju posljedica katastrofe na području V.-s. ž. (NN 77/2014 - nastavno Sanacijski zakon); da li je do poplave došlo zbog puknuća nasipa odnosno zbog tehničke greške u izgradnji nasipa-nedostacima nasipa i zbog namjerne ljudske radnje/propusta;  da li je do poplave došlo zbog nepoduzimanja mjera i radnji obrane od poplave; da li je odgovornost tuženika za štetu dokazana.

              9. Tužitelj K. L. u svom iskazu je naveo da su on i tužiteljica D. L. ove nekretnine naslijedili nakon smrti roditelja, a on je kasnije i nakon smrti brata K. L. naslijedio i bratov dio, da je tužitelj K. L. tu i ranije dolazio za života roditelja i brata koji je tu živio, ali i kasnije, tu je dolazio povremeno, uglavnom preko vikenda, a ponekada i preko tjedna, da se tu sa suprugom bavio obrađivanjem vrta, te pčelarstvom, a tu je držao i košnice i bavio se pčelama sve do poplave, da na dan poplave nije bio u G., a njegov iskaz u potpunosti potvrdio je svjedok G. L., a iskaz tužitelja potvrdili su i svjedoci S. S., te H. L., koji je naveo da je tužitelj radio i živio u O., da tužitelji dakle nisu živjeli u G., a u G. ih je viđao povremeno, da je K. tu dolazio povremeno, jer je u G. držao pčele, a također to je potvrdio i svjedok M. Č. navodeći da su tužitelji samo dolazili u G., obilazili tetku koja živi u G., kao i grobove koji se u G. nalaze, a također ovo je potvrdio i svjedok A. M. koji je naveo da su tužitelji dolazili povremeno, da se tužitelj K. L. bavio pčelama, da su navedenu kuću održavali.

              10. Na iskaze tužitelja K. L. i saslušanih svjedoka, niti jedna parnična stranka nije imala primjedbi.

11. U čl. 12. st. 1. Sanacijskog zakona propisano je da se mjere obnove zgrada odnose na obnovu postojećih zgrada javne namjene, gospodarskih zgrada i stambenih zgrada, te nezakonito izgrađenih zgrada javne namjene, gospodarskih zgrada i stambenih zgrada, za čije je ozakonjenje podnesen zahtjev u roku propisanom posebnim zakonom, na području V.-s. ž. koje su oštećene ili uništene poplavom.

12. U smislu odredbe čl. 12. st. 4. Sanacijskog zakona, pod stambenom zgradom podrazumijeva se zgrada u kojoj je u vrijeme nastanka katastrofe na području V.- s. ž. stanovao njezin vlasnik, odnosno srodnik vlasnika / ili u kojoj je vlasnik odnosno srodnik vlasnika imao prijavljeno prebivalište ili boravište.

13. S obzirom da je utvrđeno da tužitelji u vrijeme nastanka katastrofe na području V.-s. ž. nisu imali prijavljeno prebivalište odnosno boravište, a iz iskaza svih saslušanih svjedoka i tužitelja K. L. je utvrđeno da tužitelji tu nisu, niti stanovali, stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava na obnovu nekretnina koje se nalaze u  G. u ul. …

              14. Čl. 12. st. 4. Sanacijskog zakona propisano je pod stambenom zgradom podrazumijeva zgrada u kojoj je u vrijeme nastanka katastrofe iz čl. 1. ovoga Zakona, stanovao njezin vlasnik, odnosno srodnik vlasnika / ili u kojoj je vlasnik, odnosno srodnik vlasnika imao prijavljeno prebivalište ili boravište. Pod pojmom stambene zgrade podrazumijevaju se i pomoćne i gospodarske zgrade koje su u funkciji stambene zgrade.

15. Iz gore navedene zakonske odredbe proizlazi da pravo na obnovu stambene zgrade ima njezin vlasnik (i srodnik vlasnika) koji je za vrijeme poplave stanovao u stambenoj zgradi / ili koji je u tu imao prijavljeno prebivalište ili boravište.

16. Dakle, uvjet za obnovu je da vlasnik ima i prijavljeno prebivalište ili boravište u nekretnini čiju obnovu traži ili da je vlasnik te nekretnine stanovao u toj zgradi u vrijeme nastanka katastrofe (poplave), a u konkretnom slučaju tužitelji su suvlasnici koji nisu imali prijavljeno prebivalište/boravište na adresi stambene zgrade u G., …, a niti su u istoj na dan poplave stanovali, a temeljem same činjenice što su oni suvlasnici tih nekretnina oni nemaju pravo na obnovu. Kako je sud utvrdio da tužitelji u ovim nekretninama u vrijeme nastanka katastrofe (poplave) nisu imali prijavljeno prebivalište ili boravište, niti su u istima stanovali, nego je utvrđeno da su tu dolazili samo povremeno, održavali iste i bavili se pčelarstvom, stoga nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 12. st. 4. Sanacijskog zakona, pa im se stoga ne može priznati pravo na obnovu temeljem toga zakona.

              17. Imajući u vidu navedeno valjalo je odbiti prvo-postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, te odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

              18. Vezano za tužbeni zahtjev kojim se zahtjeva naknada štete na nekretninama koja se nalazi u G. na adresi …, na okolnost utvrđenja štete tužitelji su predložili dokaz građevinskim vještačenjem, te je nesporno da je građevinski vještak utvrdio da su te nekretnine potpuno devastirane, da više nisu sigurne za korištenje, te da je potrebno potpuno uklanjanje istih i izgradnja zamjenskih, a navedeni vještak se u cijelosti suglasio sa nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke S. M., (koji su tužitelji priložili u tužbi) vezano za visinu štete, odnosno da šteta nastala na navedenim nekretninama iznosi 311.406,97 kn.

19. Tužitelji smatraju da su razlozi nastanka štete: puknuće nasipa odnosno tehničke greške u izgradnji nasipa-nedostacima nasipa, namjerna ljudska radnje/propusta i nepoduzimanja mjera i radnji obrane od poplave.

20. Tužena je osporila sve navode tužitelja vezane za razloge nastanka štete.

21. Na okolnost utvrđenja razloga nastanka štete odnosno utvrđenja da li je do poplave došlo zbog puknuća nasipa odnosno zbog tehničke greške u izgradnji nasipa-nedostacima nasipa i zbog namjerne ljudske radnje/propusta;  da li je do poplave došlo zbog nepoduzimanja mjera i radnji obrane od poplave tužitelji su priložili fotografije skinute sa web stranice H. gorske službe spašavanja, dok druge dokaze nisu predložili.

22.Vezano za navedene okolnosti tužitelji su priložili fotografije skinute sa web stranice H. gorske službe spašavanja koja prikazuje trenutak proboja vrha nasipa kod mjesta R., tvrdeći da nije bilo dostatnih vreća s pijeskom, koje nisu mogle biti dopremljene zbog nedostatka servisnog puta.

23. Upravo iz te fotografije koju su priložili tužitelji vidljivo je postojanje vreća i folije u vidu predmeta bijele boje na travnatoj podlozi, te ova fotografija sigurno ne ide u prilog dokazu da nisu provođene mjere i radnje obrane od poplave, dok je tuženik na sporne okolnosti (okolnost utvrđenja razloga nastanka štete odnosno utvrđenja da li je do poplave došlo zbog puknuća nasipa odnosno zbog tehničke greške u izgradnji nasipa-nedostacima nasipa i zbog namjerne ljudske radnje/propusta;  da li je do poplave došlo zbog nepoduzimanja mjera i radnji obrane od poplave) priložio dopis Ministarstva … od 5. lipnja 2017. iz kojeg proizlazi upravo suprotno od onoga što tvrde tužitelji, a to je da je poduzeto niz radnji i mjera za obranu od poplave, da nisu utvrđeni nedostaci nasipa ili tehnička greška na istom, te da do poplave nije došlo ljudskom radnjom ili propustom, niti da je došlo do namjernog prebacivanja vode na lijevu stranu ceste.

              24. Vezano za tužbeni zahtjev kojim se zahtjeva naknada štete na nekretninama koja se nalazi u G. na adresi …, na okolnost utvrđenja štete tužitelji su predložili dokaz građevinskim vještačenjem, te je nesporno da je građevinski vještak utvrdio da su te nekretnine potpuno devastirane, da više nisu sigurne za korištenje, te da je potrebno potpuno uklanjanje istih i izgradnja zamjenskih, a navedeni vještak se u cijelosti suglasio sa nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke S. M., (koji su tužitelji priložili u tužbi) vezano za visinu štete, odnosno da šteta nastala na navedenim nekretninama iznosi 311.406,97 kn, no na okolnost utvrđenja razloga nastanka štete tužitelji nisu predložili provođenje bilo kakvog vještačenja.

              25. Na okolnost utvrđenja razloga-uzroka nastanka štete-puknuća nasipa, potrebno bi bilo provesti složeno multidisciplinarno (kombinirano) vještačenje po vještaku građevinske struke i vještaku geohidrauličke struke, a tužitelji takvo vještačenje nisu predložili, pa stoga nije utvrđeno što je točno uzrok puknuća nasipa i poplave koja je oštetila nekretnine tužitelja, tvrdnje tužitelja o uzrocima poplave su ostale paušalne, nepotkrijepljene i ničim dokazane, pa tako nije dokazana, ni krivnja tužene za nastalu štetu.

26. Kako tužitelji nisu dokazali odgovornost tužene za štetu, stoga je bespredmetno daljnje obrazlaganje              vezano za primjenu Konvencije  za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - Protokola 1. na koje se tužitelji pozivaju.

              27. Imajući u vidu da tužitelji nisu dokazali da bi im šteta na nekretninama u njihovom suvlasništvu, a koje se nalazi u G. na adresi …, nastupila zbog krivnje tuženika, valjalo je odbiti i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji zahtijevaju da im tuženik naknadi štetu koja im je nastala na tim nekretninama uslijed djelovanja poplave, pa je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1., a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP.

29. Tuženiku zastupanom po ODO kao osnovani priznati su troškovi sastava odgovora na tužbu prema T.br. 8. toč. 1. OT 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 118/18, 92/21, 51/23 - nastavno OT), sastav 2 obrazložena podneska od 23. veljače 2018. i 2. siječnja 2020. (T.br. 8. toč. 1. OT), zastupanja na 4 ročišta, svaka radnja po 100 bodova, zastupanje na 1 odgođenom ročištu na kojem se nisu izvodili dokazi i to ročištu od 27. lipnja 2017. (T.br. 9. toč. 2. OT), ukupno 750 bodova, što ukupno iznosi 1.493,13 eura/11.250,00 kn.

 

U Županji 13. listopada 2023.

                                                                                                                                               Sudac  

                                                                                                                                            Helena Zetić, v.r.

 

 

 

 

 

 

                                                                     

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

 

 

O tom obavijest:

 

1. Tužitelj po punomoćnici M. L. L., odvjetnici u O.,
2. Tužena RH po ODO,
3. Umješač Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Z.