Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-288/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, odvjetnicima iz Varaždina, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi ništetnosti i isplate , 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 218-50-3246595 od 30. siječnja 2006. sklopljenog između tužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kao davatelja kredita, a koja odredba čl. 3. glasi “3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za obradu kredita isplati iznos od 372,00 eur (tristo sedamdeset i dva eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 4. veljače 2006. pa do konačne isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 131,64 eur (sto trideset jedan euro i šezdeset četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2025. do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je u svojstvu korisnika kredita dana 30. siječnja 2006. sklopio s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj 218-50- 3246595, i to auto kredit, a kojim mu je odobren iznos kredita od 17.525,23 CHF, da je odredbom čl. 3. predmetnog Ugovora ugovorena tužiteljeva obveza plaćanja jednokratne naknade za obradu kredita u iznosu 3,30 % od iznosa kredita, da su tužitelju prije isplate kredita odbijeni troškovi obrade u iznosu 372,00 eur, da ugovorna odredba kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita bez da se istovremeno precizno odrede koji su to nastali troškovi i pružene usluge na temelju kojih je naplaćena naknada za obradu kredita, dakle sve ovisi samo o odluci jednog ugovaratelja, i to tuženika, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, kao i da je ugovor tuženika standardni ugovor banke na koji tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, takvim ugovornim odredbama tuženik je prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a slijedom čega je takva odredba ništetna.

2. Rješenjem broj P-288/2025-2 od 11. lipnja 2025. tuženiku je dostavljena tužba radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog rješenja podnese pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu u roku, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), a koji su tužba i rješenje broj P-288/2025-2 od 11. lipnja 2025. tuženiku uredno dostavljeni e- komunikacijom dana 13. lipnja 2025., pri čemu u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu

3. Sukladno čl. 331.b st. 1. ZPP ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Sukladno čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

5. Sukladno čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

6. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

7. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

8. Uvidom u predmetnu tužbu sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u istoj, i to činjenice da predmetni Ugovor o kreditu broj 218-50-3246595 od 30. siječnja 2006. predstavlja tipski ugovor, te činjenice da je čl. 3. istog tužitelju određena obveza plaćanja naknade u iznosu od 3,30% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita, pri čemu iz predmetnog Ugovora nisu razvidni naknade i troškovi na koje se odnosi sporna ugovorna odredba, a koja odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a s obzirom da je temeljem iste tužitelj bio u obvezi, te je i isplatio na ime naknade za obradu kredita iznos od 372,00 eur dana 3. veljače 2006., dok s druge strane tuženik temeljem iste ugovorne odredbe nije imao nikakvu obvezu prema tužitelju, odnosno nije obrazložio niti dokazao koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao, a koji je trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom, a što sve proizlazi iz predmetnog Ugovora o kreditu (list 8-13 spisa) i kontrolnog ispisa (list 14 spisa).

9. Sud je nadalje utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s gore navedenim dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate.

10. Imajući u vidu gornja utvrđenja, sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev temeljem čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP i čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP u svezi čl. 1111. st. 1. ZOO i čl. 323. st. 1. ZOO.

11. Zaključno, sud je utvrdio da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

12. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da je sud utvrdio da su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za donošenje presude radi ogluhe propisane čl. 331.b st. 1. ZPP, to je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

13. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

14. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), a koji trošak valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25,00 eur, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eur, a što ukupno predstavlja priznati trošak od 131,64 eur.

15. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.

16. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 1. prosinca 2025.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ tužitelj, po punomoćnicima iz ZOU Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina 2/ tuženik, Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb