Posl.br. P-713/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Petroneli Jakobušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB 52634238587 zastupanog po punomoćniku Općinsko državno odvjetništvo, Dubrovnik protiv tuženika ĐV 87042838171, [adresa], zastupanog po punomoćniku Antun Missoni, odvjetniku iz Dubrovnika, radi: predaje i isplate nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 606. studenog 2025. , dana 01. prosinca 2025. godine

presudio je

I Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati ukupan novčani iznos od 599,06 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 25. svibnja 2022. po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže se tuženiku da tužiteljici preda u posjed nekretnine koje predstavljaju poljoprivredno zemljište i to nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana od presuđenja".

III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,00 eura na koji iznos teku zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske odluke do isplate prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1 srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi da je tužiteljica je vlasnica nekretnina koja predstavljaju poljoprivredno zemljište zemljišnoknjižnih oznaka kat.čest.

25/8 i 25/9, k. o. [katastarska općina], nastalih parcelacijom od kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da je u posjedovnom listu br.148 k. o. [katastarska općina] kao posjednik predmetnih čestica upisana Republika Hrvatska i da nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 1,3 ha uživa i obrađuje tuženik bez valjane pravne osnove, odnosno bez ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta koja činjenica je utvrđena obavljenim inspekcijskim nadzorom. Nadalje navodi da tuženik na ime naknade za korištenje zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske bez pravnog osnova za razdoblje od 19. svibnja 2017. do dana podnošenja zahtjeva duguje ukupan novčani iznos od 5.642,00 kuna (koji iznos je najmanje što je tuženik stekao bez pravne osnove u navedenom razdoblju čl.161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te čl.1111 i čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima jer da je čl. 57. st. 5. Zakonom o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: NN 20/18, 115/18 i 98/19) propisano je da su korisnici poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države dužni plaćati naknadu u visini zakupnine koji je bio ugovoren po prijašnjim ugovorima, ali ako korištenje nije bilo regulirano sklopljenim ugovorima odnosno ukoliko je pravni odnos bio uređen nagodbom koja je istekla, prilikom sklapanja nagodbe ugovara se plaćanje naknade u visini iznosa dvostruke zakupnine. Navodi i da iz Uredbe o načinu izračuna početne zakupnine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske te naknade za korištenje voda radi obavljanja djelatnosti akvakulture („Narodne novine“ broj: NN 89/18) odnosno iz Tablica priloženih toj Uredbi za k. o. [katastarska općina] razvidno da ta naknada iznosi 434,00 kuna po hektaru, odnosno za dio nekretnine koja je predmet postupka koju koristi tuženik ta naknada u dvostrukom iznosu iznosi 902,72 kuna godišnje, te budući da tuženik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske koristi bez pravne osnove, dužan ih je Republici Hrvatskoj predati u posjed i to po skidanju usjeva u roku od dvije godine od dana donošenja pravomoćne presude u ovom postupku. Navodi i da se tužiteljica prije podnošenja ove tužbe, u smislu odredbe čl. 186. a st. 8. Zakona o parničnom postupku, obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora koji na isti nije odgovorio. Predlaže tuženiku naložiti isplatu iznosa od 4.513,60 kuna, te predaju kat.čest 25/8 i 25/9 k,o. [adresa].

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu osobito zahtjevu za predaju posjed nekretnine koja predstavlja poljoprivredno zemljište označena kao k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te skidanju usjeva u roku od dvije godine, računajući od dana donošenja pravomoćne presude u predmetnom parničnom postupku. Navodi da se tuženik nalazi u mirnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine od 1982.g., a u posjed iste je stupio temeljem odobrenja tada nadležnog tijela i na kojoj je osobnim radom i sredstvima zasadio trajne nasade vinove loze, da tuženik neprekidno obrađuje i koristi predmetnu nekretninu od dana stupanja u posjed, pa sve do današnjeg dana, a koja je kao poljoprivredne površine – vinogradi evidentirani u sustavu ARKOD. Navodi da je Sekretarijat za upravno-pravne i inspekcijske poslove, Poljoprivredno-šumarska inspekcija biv. Općine Dubrovnik pod brojem 02/1-4-1408/2-77 je dopisom od 6. travnja 1977.g. upućenim tadašnjem Zavodu za katastar Općine Dubrovnik, za račun PZ „Stoviš“ zatražio premjeravanje nekretnine katastarske oznake k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a kako se formirala nova parcela, na kojoj bi se izvršilo krčenje terena o podigli Vinogradi, te dala na korištenje PZ „Stoviš“ iz Stona. Nadalje navodi da je tuženik skupa s ostalim obrađivačima poljoprivrednih zemljišta od Općine Ston podnio zahtjev za reguliranje statusa korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužitelja, te su iste uvrštene u prijedlog plana raspolaganja poljoprivrednim zemljište, koji je u postupku donošenja u skladu s odredbom čl. 29 Zakona o poljoprivrednom zemljištu, pa stoga tuženik smatra kako je tužba preuranjena iz razloga što je podnesena prije donošenja plana raspolaganja i odluke o raspolaganju predmetnom nekretninom od strane Općine Ston. Konačno ističe da je tuženik je dugogodišnji mirni, istiniti i pošteni posjednik nekretnine na kojoj je osobnim radom i sredstvima iskrčio zemljište i zasadio cca 9.000 čokota vinove loze sorte Plavac Mali, te istu obrađuje i koristi u dobroj vjeri s pažnjom dobrog gospodarstvenika, te da smatra kako bi predaja nekretnine i skidanje usjeva njemu prouzročilo nenadoknadivu štetu, pa stoga, u smislu čl. 164 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ističe prigovor zadržanja sve dok mu ne bude nadoknađen iznos nužnih i korisnih troškova koje je imao za vrijeme posjedovanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja radi predaje u posjed nekretnine, a spreman je u mirnom postupku regulirati pravni status korištenja zemljišta u skladu s odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

3. Dopisom od 14. veljače 2024. godine o ovoj parnici je uredno obavještena Općina Ston sukladno čl. 211. ZPP-a, te se ista nije javila u ovaj postupak.

4. U podnesku tuženika od 8. siječnja 2025. godine, tuženik dostavlja naslovnom sudu rješenje Vrhovnog suda RH pod brojem Revd 3903/2024- 2 od 17. rujna 2024.g. upućujući na pravno stajalište izraženo u tom u predmetu istovrsne činjenične i pravne osnove, a prema kojem je Vrhovni sud RH ocijenio da su tuženici, u tom postupku, učinili vjerojatnim kako im je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno odredbom čl. 20. Ustava Republike Hrvatske i odredbom čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje, u odnosu na istaknute prigovore i pravna pitanja na koja drugostupanjski sud u svojoj odluci nije odgovorio, odnosno izostala je ocjena o tim žalbenim navodima, i to:

- pitanje aktivne legitimacije Republike Hrvatske, jer su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 27, 29 i 31 Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 20/18, 115/18, 98/19 i 57/22), prema kojima bi u konkretnom slučaju, jedinica lokalne samouprave imala pravo raspolaganja predmetnim poljoprivrednim zemljištem – točka br. 2.1. obrazloženja navedenog rješenja,

- okolnost zakonitog, mirnog i poštenog posjeda predmetnog poljoprivrednog zemljišta budući su korisnici temeljem odluke javne vlasti stekli pravo na posjed, te su po javnoj vlasti uvedeni u posjed, a da su im od strane Republike Hrvatske plaćani poticaji za poljoprivrednu proizvodnju.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave:

-dopis Ministarstva poljoprivrede upućen ODO Dubrovnik Klasa: 945-01/16- 01/2718, UR broj 525-07/0182-20-7 od 15. rujna 2020. (l.s. 4)

-dopis Ministarstva poljoprivrede upućen Državnom inspektoratku, Središnji ured Klasa: 945-01/16-01/2718, UR broj 525-07/0182-20-5 od 20. srpnja 2020. (l.s. 5)

-zahtjev ĆV, VV, KV, AV, DV, ZV i UV upućen Općini Ston 18. ožujka 2022. upućen Općini Ston (l.s.7)

-zk izvadak, z.ul 49 k. o. [katastarska općina] od 17. svibnja 2022. (l.s.8-13)

-posjedovni list 148 Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar

Dubrovnik od 12. svibnja 2022. (l.s.14-15)

-rješenje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Dubrovnik, Klasa: UP/I-932-07/19-02/340, UR broj 541-28-02/13-19-2 od 01. kolovoza 2019. sa skicom (l.s.16-18)

-zahtjev za mirno rješenje spora od 19. svibnja 2022.s povratnicom (l.s.20- 22)

-zapisnik Državnog inspektorata, Područni ured Split, ispostava Ploče, Klasa: 320-18/20-03/803, UR broj 443-02-03-02/3-20-1 od 20. kolovoza 2020. (l.s.23-24)

- potvrda Općine Ston, Klasa:320-02/22-01/03 UR broj 2117/04-22-02 od 23. svibnja 2022. (l.s.34)

-preslik zemljišne knjige z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s.65-68)

-povijesni prikaz za kat. čest. [katastarska čestica] (l.s.69-74)

-program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Ston iz rujna 2025. (l.s.92-126)

6. Sud je proveo uviđaj na licu mjesta uz sudejlovanje vještaka geodetske struke Mija Penda, te saslušanje svjedoka CV i salušanje tuženika ĆV.

7. Tuženik TV u bitnome iskazuje da je još njegov pok. otac PV tražio od tadašnje Općine Dubrovnik i Šumarije Dubrovnik negdje 1978. da im se dodijeli zemljište za sadnju vinograda. Tada mu je rečeno da se zemljište ne može dodijeliti privatnoj osobi nego da se može dodijeliti zadruzi a onda zadruga da podijeli zadrugarima na korištenje. Tada je na tom području djelovala Poljoprivredna zadruga Stoviš Ston. Zemljište je dodijeljeno Zadruzi Stoviš da podijeli zadrugarima i kooperantima. On ne zna u kojem je točno statusu njegov otac tada bio , da li je bio kooperant ili zadrugar, u svakom slučaju davao je svoje grožđe na otkup. Negdje 1980- ih godina cijelo područje je izgorjelo i to više puta te su 1982. pristupili obradi tog područja i zasadili vinograd. Radilo se o 14700 m2 prema podacima sa katastra. Prvotno se radilo o samo jednoj velikoj čest. 25/1 koja se onda prije 10-ak godina razdijelila u više katastarskih čestica te je zemljište koje je on koristio dobilo oznake 25/8 i 25/9. Taj postupak cijepanja i formiranja novih čestica su financirali dijelom Općina Ston a dijelom korisnici. Pristupnu cestu do vinograda su napravili korisnici zemljišta. Ostali korisnici su bili RV, MV, EV. Koliko je njemu poznato u dokumentaciji zadruge je postajao dokument koji ovlašćuje zadrugu da može podijeliti. Zadruga s njima nije sklapala nikakve ugovore nego im je to zemljište dato na riječ od strane Zadruge Stoviš. On ne zna koja je to točno osoba koje je u ime Zadruge dala ovlaštenje. Sjeća se da je pok. HV bio direktor Zadruge ali ne zna u to vrijeme. Sadašnji direktor zadruge Stoviš je NV. Prije nego što je izgorjelo područje na kojem su zasadili vinograd bila je makija. Sjeća se da je 2013. Šumarija izlazila na teren i htjela se uknjižiti kao vlasnici na tom zemljištu ali su se korisnici žalili Ministarstvu poljoprivrede te koji su izašli na teren i utvrdili da tu nema šume nego da se radi o obrađenom vinogradu. Nakon toga to zemljište je prebačeno u status poljoprivrednog zemljišta. Negdje 2013. Agencija za plaćanje u poljoprivredi je tražila od korisnika zemljišta da dostave potvrdu vlasnika za korištenje tog zemljišta te je i Općina Ston njima dala potvrdu. Ovo zemljište je i danas upisano u Arkod kao zemljište koje koristi njegov OPG. On i ostali korisnici su tražili od Ministarstva poljoprivrede koncesiju za korištenje predmetnog zemljišta, ali do danas nije dobio nikakav odgovor nego samo ovu tužbu. On je spreman plaćati naknadu za korištenje ovog zemljišta. Vinograd je u funkciji od 1982. Taj se vinograd širio sve do podnošenja ove tužbe. Danas je to 14700 m2. Općina Ston njima svake godine daje potvrdu da mogu koristit ovo zemljište koje oni prilažu Agenciji kako bi mogli ishoditi poticaje i plasirati svoje proizvode te je tako sve do danas. Naime, niti Zadruga ne bi mogla otkupiti njihovo grožđe niti bi se vino moglo staviti u promet. Koliko je njemu poznato Općina je trebala donijeti odluku o upravljanju poljoprivrednim zemljištem, ali isto nije donijela, ali je čuo da je nadležnost za donošenje odluke ponovno prebačena na Republiku Hrvatsku. On nikada nije plaćao Općini Ston ni Republici Hrvatskoj nikakvu naknadu za korištenje zemljišta niti je to tko od njega tražio. On je na to zemljište utrošio puno novaca i puno truda. Sada ima oko 10000 čokota loze te je gradio suhozide (ima oko 2000 m suhozida) koje je on vlastitim sredstvima financirao i gradio. Napravio je i mali bazen za vodu koji je također on financirao. Također cijeli vinograd je ograđen i sa žičanom ogradom kako bi spriječio ulazak divljih svinja u vinograd. Svakako cijelo područje je kultivirano u vinograd i održava se.

10. Svjedok FV izjavljuje da je 1993. bio na mjestu zamjenika načelnika Općine [adresa], te je od 2000. do danas načelnik iste općine i jako dobro upoznat sa problemom o kojem je danas pozvan svjedočiti. Riječ je o zemljištu koje je ranije bilo vlasništvo Općine Ston i na kojem je Općina Ston bila uknjiženi zk vlasnik. Općina je sukladno zakonu to zemljište u to vrijeme dodijelila zainteresiranim mještanima na korištenje radi obrađivanja zemlje, na kojem su pretežno zasađeni vinogradi, a što je bilo negdje početkom 90-ih godina svakako prije potresa 1996. Na nekim lokacijama su već i ranije bili zasađeni vinogradi, ali ne zna točno tko ih je obrađivao. Nakon toga negdje prije 15-ak godina je presudom suda vlasnikom proglašena RH i Općina je bila u obvezi izraditi program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, zašto je bila angažirana i posebna tvrtka koja je radila na izradi, međutim, taj program nikada nije dobio zeleno svjetlo od strane Ministarstva poljoprivrede iz razloga što su Hrvatske šume uvijek dopunjale odluke te to više nije bilo moguće pratiti. Općina nije nikada tražila od ljudi da to zemljište prestanu obrađivati, a u Ministarstvu su bili upoznati s činjenicom da je predmetno zemljište u posjedu osobe kojima je Općina dozvolila da to koriste. Općina je pomogla ljudima da to zemljište privedu svrsi, rađeni su geodetski elaborati i parcelacija, što je bilo prije nekih 10-ak godina, pomogla da se taj dio sanira i pomogla u sanaciji poljskih putova. Općina je zajedno sa korisnicima izgradila geodetsku podlogu i prijedlog parcelacije kako bi se kada se za to steknu uvjeti, točno znalo tko što drži i na što ima pravo. I danas je stav Općine i njegov osobni, da ti ljudi trebaju dalje nastaviti koristiti i raditi na toj zemlji, naravno, uz uvjet da za to plaćaju određenu naknadu. Također je činjenica da se uređenjem tog zemljišta, štiti cijeli prostor od požara i erozija, obzirom na to da je zemljište često gorilo, a što je u konačnici korisno kako za same korisnike tako i za cijelu Općinu. Smatra da je zemljište i nemoguće vratiti u prvobitno stanje, obzirom na zemljište koje je u naravi prije bilo borova šuma, a sada uređeni vinogradi te je u međuvremenu dobilo status zaštićenog krajobraza. Na zemljištu tuženika je sada uređeni vinograd, ali ne zna detalje. Navodi da plan upravljanja poljoprivrednim zemljištem od strane Općine Ston nije donesen, a prije nekoliko dana je dobio program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH za Općinu Ston.

8. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi:

- da iz potvrde Općine Ston od 10. listopada 2024 razvidno je da je na temelju Zakona o poljoprivredi (Narodne novine 118/18, 42/20, 127/20, 52/21 i 152/22), članka 8. stavak 3. Pravilnika o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta (NN, br.1/23,i 41/23) te članka 46. Statuta Općine Ston(Službeni glasnik Dubrovačko-neretvanske županije, br. 5/13, 07/18 i Službeni glasnik Općine Ston, br. 01/21 i 6/21), načelnik Općine Ston, izdao potvrdu kojom se potvrđuje da je TV , [adresa] ime gospodarstva OPG Mato Mrlais , [adresa], 20230 [adresa], MIBPG: 115980 koristi kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanu kao vinograd u zk. ul. br [broj ZK uloška] u vlasništvu Republike Hrvatske, u površini cca 0,1 1 ha oznake ID 1493680 Borova Glavica u ARKOD sustavu, u naravi vinograd, te da može nastaviti koristiti /obrađivati poljoprivredno zemljište i dalje na rok od jedne godine, da je korisnik predmetnog zemljišta je suglasan da mu izdavanjem ove potvrde u daljnjem korištenju nije dopušteno na zemljištu koje je predmet ove Potvrde podizanje novih trajnih nasada, građenje trajnih i/ili privremenih objekata, promjena načina korištenja zemljišta, parcelacija i slično i da se potvrda se izdaje u svrhu realizacije evidentiranja poljoprivredne površine u sustav ARKOD te s u druge svrhe ne može koristiti,

- da je iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd -3903/2024 od 17. rujna 2024. godine razvidno je da se istom dopušta revizija tuženicima RV, IV i ČV suvlasnicima obrta [obrt] u istoj pravnoj tužitelja RH protiv tuženika vlasnika obrta [obrt], radi predaje u posjed i isplate, zbog povrede temeljnog ljudsko prava na pravično suđenje jer su tuženici u postupku, učinili vjerojatnim kako im je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno odredbom čl. 20. Ustava Republike Hrvatske i odredbom čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje, u odnosu na istaknute prigovore i pravna pitanja na koja drugostupanjski sud u svojoj odluci nije odgovorio, odnosno izostala je ocjena o tim žalbenim navodima, i to: pitanje aktivne legitimacije RH jer da su ispunjene pretpostavke iz čl.27.28. i 29 Zakona o poljoprivrednom zemljištu, prema kojima bi jedinica lokalne samouprave imala pravo raspolaganja predmetnim poljoprivrednim zemljištem-toč. Br.2.1. obrazloženja i okolnost zakonitog, mirnog i poštenog posjeda predmetnog poljoprivrednog zemljišta budući da su korisnici temeljem odluke javne vlasti stekli pravo na posjed , te su po javnoj vlasti uvedeni u posjed, a da su im od strane RH plaćeni poticaji za poljoprivrednu proizvodnju.

- da je obavljen inspekcijski nadzor za navedeno zemljište zbog korištenja istog bez valjane pravne osnove, zajedno sa dopisom Državnom inspektoratu iz kojeg je razvidno da je i ovdje tuženik podnio zahtjev za sklapanjem ugovora za privremeno korištenje Općini Ston, da je utvrđeno da nisu sklopljeni ugovori o privremenom korištenju,

- da su TV, BV, JV, OV, ŠV, ZV i UV pdonijeli 18. ožujka 2022. godine Općini Ston zahtjev za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH, sve radi dugogodišnjeg pokretanja rješenja statusa korištenja poljoprivrednog zemljišta 25/1 Ko [katastarska općina], na kojem se nalaze dugogodišnji nasadi vinograda u trajanju do 40 godina,

- da je na predmetnoj nekretnini kao vlasnik upisana RH, isto kao u posjedu posjedovni list Državne geodetske uprave Katastar Dubrovnik,

- da je prema Zahtjevu za mirno rješenje spora razvidno je da istog upućuje tužiteljica RH tuženiku dana 19 svibnja 2022.godine,

- da iz zapisnika Državnog inspektorata od 20. kolovoza 2020. godine razvidno je da je isti obavljen- inspekcijski nadzor dana 20. kolovoza 2020 i to po poljoprivrednom inspektoru ŽV sve glede dopisa Državnog inspektorata, da je nadzor obavio LV, da je tuženik podnio zahtjev za sklapanja Ugovora o privremenom korištenju dijela navedene čestice kod Agencije za poljoprivredno zemljište u Zagrebu, u trenutku podnošenja isti je nositelj OPG Mato Mrlais, da je navedeno zemljište vinograd, zasađen vinovom lozom sorte Plavac mali, zasađeno je 9000 čokota vinove loze, starosti 35 godina., da je zahtjev je podnio jer je dugogodišnji korisnik zemljišta najprije kao slijednici bivše zemljišne zajednice općinskog odlomka [adresa] , nakon čega su dobili suglasnost bivše Općine Dubrovnik kao i šumarije Dubrovnik ,a nakon toga i novonastale Općine [adresa], te da zemljište obrađuje s pažnjom dobrog gospodara,

- da iz potvrde Općine Dubrovnik od 06. travnja 1977. godine upućen Zavodu za Katastar Općine Dubrovnik za premjer čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi stvaranja nove parcele na kojoj bi se obavilo krčenje i podigli vinogradi i dali na korištenje PZ Stoviš iz Stona,

- da je iz uviđaja na licu mjesta održanog 10. travnja 2024. godine uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Mija Penda utvrđeno da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljaju uređeni vinograd i stazu, da na parceli postoji put za koji tuženik navodi da ga je izgradio on s korisnicima susjednih parcela, da su iz kat.čest25/1 k. o. [katastarska općina] izdvojene u zasebne parcele 25/8 i 25/9 k. o. [katastarska općina] i formirane u katastru negdje 2013 ili 2017. godine, te da se na njima po kazivanju tuženika nalazi zasađeno 9.000 čokota loze sorte Đ Mali,

- da je Županija Dubrovačko-neretvanska donijela Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Ston iz rujna 2025. godine, da se za kat.čest 25/8 i 25/9 k. o. [katastarska općina] se planira za zakup, da je na dijelu kat.čest 25/8 i to 0,98 ha trajni nasad vinograd, spor radi predaje u posjed, a na dijelu kat.čest 25/9 0,11 ha trajni nasad vinograd, spor radi predaje u posjed

11. Među parničnim stranaka nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetnih čestica i da je da je tuženik posjednik predmetnih nekretnina, kao ni da tuženik sa Republikom Hrvatskom nijezaključio ugovor o zakupu za navedene čestice, da se radi o poljoprivrednom zemljištu, a navedeno proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine iz kojeg proizlazi da navedene kat. čest. predstavljaju vinograd i da su nastale parcelacijom kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. U postupku je sporna aktivna legitimacije Republike Hrvatske i osnovanost zahtjeva za predaju nekretnine u posjed kao i isplata.

13.Tužitelj se radi opravdanja osnovanosti tužbe poziva na odredbe čl.161 i čl.162 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV) te čl.1111. i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima. U konkretnom slučaju radi se o pravoj vlasničkoj tužbi iz čl.162. ZV-a kojim je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.Čl.163.st.1.ZV-a je propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

14. Čl. 164. st.1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu za posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pri tom oštećeno ili uništeno. Nepošten, pak, posjednik tuđe stvari prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV- a mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

15. Tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije pozivajući se na odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine 20/18, 115/18, 98/19, 57/22), dalje u tekstu „ZPZ“ te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (,,Narodne novine" broj 57/22) iz kojih proizlazi osnovanost istaknutog prigovora. Naime, sukladno odredbama čl. 27.st.1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ( NN 20/18, 115/18, 98/19, 57/22), poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države raspolaže se prema odredbama toga Zakona, a prema općim propisima o raspolaganju nekretninama ako tim Zakonom nije drukčije određeno.

16. Čl. 29.st.1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 20/2018, 1 15/2018, 98/2019, 57/2022) je propisano da se poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države raspolaže na temelju Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljište u vlasništvu države 8 u daljnjem tekstu: Program) koji se donosi za područje jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba.

17. Čl.27.st.1. istog Zakona propisuje da se poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države raspolaže prema odredbama ovoga Zakona, a prema općim propisima o raspolaganju nekretninama ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Čl.29.st. 5-11 je određeno da se prijedlog Programa s popratnom dokumentacijom izlaže se na javni uvid u trajanju od 15 dana u sjedištu jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba; da će obavijest o početku javnog uvida u prijedlog Programa objavit u javnom glasilu i na oglasnoj ploči i mrežnoj stranici jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba; da zainteresirane osobe mogu dati primjedbe na prijedlog Programa najkasnije do isteka roka iz stavka 5. ovoga članka; da nakon razmatranja primjedbi jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb prijedlog Programa s popratnom dokumentacijom dostavljaju na prethodnu suglasnost Ministarstvu; da Ministarstvo daje prethodnu suglasnost iz stavka 8. ovoga članka u roku od 30 dana od dana primitka potpune dokumentacije odnosno u istom roku odbija davanje prethodne suglasnosti s obrazloženjem; da nakon dobivanja prethodne suglasnosti Ministarstva Program donosi općinsko ili gradsko vijeće za svoje područje na prijedlog općinskog načelnika odnosno gradonačelnika odnosno 8 Gradska skupština Grada Zagreba za svoje područje na prvoj sjednici općinskog ili gradskog vijeća odnosno Gradske skupštine Grada Zagreba koja se održava nakon primitka prethodne suglasnosti te konačno da jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb ne mogu raspolagati poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države prije donošenja Programa.

18.Dakle odredba članka 29. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine«, br. 20/2018, 115/2018, 98/2019, 57/2022) nedvojbeno određuje kako Program donosi gradsko odnosno općinsko vijeće za svoje područje na prijedlog načelnika odnosno gradonačelnika, a za Grad Zagreb donosi Gradska skupština Grada Zagreba za svoje područje te se Program dostavlja na prethodno mišljenje županije i suglasnost Ministarstva ,a kako proizlazi iz Odluka o nedavanju vjerodostojnog tumačenja članka 29. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, br. 20/18.) (Narodne novine, br. NN 112-2241/2019), objava od 20.11.2019, na snazi od 14.11.2019.

19. Tužiteljica RH je aktivno legitimirana u ovom postupku jer je uknjižena vlasnica nekretnine, pa nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije koju ističe tuženik, pozivajući se na odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: 20/18, 115/18, 98/19 i 57/22). Tužiteljica, kao vlasnica predmetne nekretnine sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst; dalje: ZV) ima pravo na podnošenje ove tužbe. 20. Međutim, u ovom postupku nameće se pitanje legitimnog očekivanja tuženika, kao dugogodišnjeg korisnika nekretnine da je i dalje drži u posjedu.

21. Doktrina legitimnih očekivanja predstavlja u biti načelo koje je općeprihvaćeno u domaćoj i međunarodnoj judikaturi, a promatra se u okviru načela pravne sigurnosti, vladavine prava i pravičnosti. Ova doktrina često je suprotstavljena načelu zakonitosti pa tako i u ovom slučaju. Legitimna očekivanja mogu se temeljiti na razumno opravdanom pozivanju na pravni akt s čvrstom osnovom, ustaljenoj sudskoj praksi, promjeni 10 pravnog režima te obećanju. Ključna je pretpostavka da građani moraju moći pouzdati se u postupanje države kako bi planirali i donosili odluke, čak i kada su očekivanja stvorena na temelju obećanja države ili njezinih tijela, ili ustaljene prakse, pa i kada ta obećanja ili praksa odstupaju od propisa. Dakle, kao osnovu legitimnog očekivanja tuženika u konkretnom slučaju može se prihvatiti ponašanje javne vlasti na čijem ponašanju je i stvoreno povjerenje tuženika u činjenicu da slobodno ulaže novčana sredstva i rad u zemljište koje je predmet ovog spora.

22. Iz odredbi Zakona o poljoprivrednom zemjištu (Narodne novine br. 152/2008, 25/2009, 153/2009, 21/2010, 90/2010, 39/2011, 63/2011, 39/2013), članak 30., bilo je propisano da se poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države raspolaže na temelju Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države, a da programe donose općinska, odnosno gradska vijeća, odnosno gradska skupština Grada Zagreba uz suglasnost Agencije. Prijedlog Programa s popratnom dokumentacijom izlaže se na javni uvid u trajanju od 15 dana u sjedištu općine ili grada, odnosno Grada Zagreba koji donosi Program. Isto tako je bilo propisano da jedinice lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb, ne mogu raspolagati poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države prije donošenja Programa. Kasniji Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 39/2013, 48/2015, 20/2018) u čl.27.st.7. propisuje da Odluku o dodjeli zakupa poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države donosi Agencija na prijedlog Povjerenstava za dodjelu zakupa na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo za zakup) kojeg čine tri predstavnika Agencije i dva predstavnika jedinice lokalne samouprave na čijem području se zemljište nalazi, od kojeg jednog predstavnika određuje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave odnosno Gradska skupština Grada Zagreba, a drugog predstavnika izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave.

23.Dakle, tumačeći gornje odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu, jasno proizlazi kako se cijeli postupak davanja poljoprivrednog zemljišta u zakup odvija u suradnji države, kao najvišeg tijela javne vlasti i jedinice lokalne samouprave te se njihove zadaće i funkcije isprepliću na način da jedna donosi i predlaže planove raspolaganja na svom području dok ih druga vlast odobrava.

24. Tuženik je nesporno u posjedu spornog zemljišta od 1982 .godine kako tvrdi, a tužitelj ne osporava. Za tuženika, kao fizičku osobu, javnu vlast predstavlja bilo država, bilo jedinica regionalne ili jedinica lokalne samouprave. Dakle, posjed tuženika koji je stečen na predmetnom zemljištu nije proizašao iz njegove samovolje već iz dopuštenja i ovlaštenja jedinice lokalne samouprave, koja je prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, imala značajnu ulogu u upravljanju zemljištem koje u vlasništvu Republike Hrvatske. Nije manje značajna činjenica što je člankom 49.st.1. ZPZ propisano da sredstva ostvarena od zakupa, prodaje, prodaje izravnom pogodbom, privremenog korištenja i davanja na korištenje izravnom pogodbom prihod su državnog proračuna 25%, 10% proračuna jedinice područne (regionalne) samouprave i 65% proračuna jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba, na čijem se području poljoprivredno zemljište nalazi.

25. S druge strane Republika Hrvatska tek tužbom od 7.listopada 2022.g., dakle dugi niz godina gotovo 40 godina nakon što je tuženik kultivirao, zasadio, obrađivao, financirao i ulagao u predmetno zemljište i tu uz nespornu potporu same države dobivenu putem poticaja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, traži od tuženika predaju predmetnog zemljišta u posjed, ne obrazlažući pritom koja šteta za državu proizlazi iz činjenice što su nekretnine u posjedu tuženika i za koju on želi plaćati zakupninu tužiteljici. Tuženik ne polaže nikakva vlasnička prava nad predmetnim nekretninama, niti to tvrdi tijekom postupka međutim ističe, i to mišljenju ovog suda opravdano, da je ovakvim postupanjem države, njegova egzistencija ugrožena.

26. Analizom iskaza tuženika ĆV kao i iskaza svjedoka FV, načelnika [adresa], sud zaključuje da je tuženik, oslanjajući se na stanovite radnje jedinice lokalne samouprave, kao tijela vlasti, koja mu je pomogla i u privođenju zemljišta svrsi,izgardnji puteva i provođenjem parcelacije zemljiša postupao u dobroj vjeri i opravdano imao očekivanje koje je legitimno jer je kroz čitavo vrijeme njegov posjed podržavan od strane općine tj, jedinice lokalne samouprave.

27. Tuženik bi vraćanjem zemljišta u posjed državi postalo upitno i vraćanje dobivenih novaca od potpore. Dalje je povjerenje tuženika dodatno utemeljeno i prvenstveno na potvrdi koju je izdala Općina Ston od 27. prosinca 2002. godine kojom se potvrđuje da tuženik TV uzgaja vinovu lozi na iskrčenim površinama upianu u zk izvadak kao nositelj prava korištenja Općina Dubrovnik, sada Općina Ston , a da služi za upis poljoprivrednih proizvođača u registar proizvođača, kao i potvrdi od od 23. svibnja 2022.godine kojima se potvrđuje da tuženik kao nositelj gospodarstva koristi predmetne čestice k. o. [katastarska općina], te da je Općina Ston suglasna da imenovani i dalje koristi predmetnu poljoprivrednu površinu dok se ne uspostavi novi način korištenja iste.

28. Dakle tuženik je kao osoba koja tvrdi da su mu povrijeđena legitimna očekivanja dokazao osnovu, povjerenje i za njega moguću nastajuću štetu dok je država s druge strane mogla tvrditi da je miješanje bilo opravdano, čime dolazimo do nužnosti provođenja testa razmjernosti koji se provodi na način da valja odgovoriti na tri pitanja: 1/ Je li miješanje u neko zaštićeno pravo utemeljeno na zakonu?

2/ Je li miješanje u neko zaštićeno pravo usmjereno na postizanje legitimnog cilja? 3/ Je li miješanje u neko zaštićeno pravo bilo nužno u demokratskom društvu? Odgovor na prvo pitanje je potvrdan jer je pravo vlasništva RH itekako utemeljeno na zakonu. Odgovor na drugo pitanje je također potvrdan jer je legitiman cilj pravo vlasnika Republike Hrvatske da svoju nekretninu drži u posjedu. Za treći kriterij valja poći od činjeničnog supstrata koje je utvrđeno u ovom postupku. Dakle tuženik gotovo 40 godina koristi predmetne nekretnine na kojima temelji životnu egzistenciju, iste je kultivirao vinovom lozom, dok tužitelj, s druge strane ne dokazuje da postoji neodgodiva društvena potreba koja čini opravdanim ostvarenje legitimnog cilja u javnom interesu, a to je predaja u posjed nekretnina od strane tuženika. Tužitelj nije isticao iz kojeg razloga, a koji je jači od same egzistencije tuženika postoji nužnost i jači razlog da se tužitelju nekretnine predaju u posjed i za koju će se svrhu iste koristiti, dok iz Plana raspolaganja iz rujna 2025. godine je razvidno da su predmetne kat.čestice predviđene za zakup. 29.Stoga je zaključak suda da je tužbeni zahtjev za predaju u posjed i isplatu neosnovan i zbog toga što RH tuži mirnog posjednika zemljišta za koje mu je zakonito isplaćivala poticaje za unapređenje tog istog zemljišta, a s druge strane nije provela zakonsku proceduru kojom bi omogućila tuženiku zaključenje ugovora o zakupu te na taj način svoje propuste prevaljuje na tuženika kao slabiju stranku, iako bi svoj problem trebala prvenstveno rješavati sa jedinicom lokalne samouprave.

30. Čl 1111. ZOO-a je propisano kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti odnosno ako to to nije moguće nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Dok je čl 1115. propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i kamate.

31. Međutim zbog svega ranije obrazloženog i iznesenog u ovoj presudi, sud smatra da se ne radi o stjecanju bez osnove, jer je ovdje tuženik upravo na temelju odluke Općine Ston dobio navedeno zemljište na korištenje zasadio lozu koja je tu gotovo 40 godina i od toga živi ne samo on nego i obitelj radi čega je i u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

32. Kako je tužbeni zahtjev odbijen to nije bilo potrebno raspravljati o tuženikovim prigovoru istaknutom u odgovoru na tužbu tj pravu zadržanja.

33. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a, a budući da je tuženik uspio u sporu, to su mu dosuđeni troškovi zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom odvjetničkom tarifom i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr.8/1 OT-a), ročišta od 18. rujna 2023. godine, 10. travnja 2024. godine, 17. listopada 2024. godine 23. lipnja 2025. godine i 06. studenog 2025. godine, za svako po 100 bodova (Tbr.9/1 OT-a), za ročište od 23. rujna 2025. godine 25% od 100 bodova ( Tbr.9/5OT- a) uvećano za 25 % PDV, 1.562,00 eura.

34. Tuženik ostvaruje pravo na zatezne kamate na troškove postupka sukladno čl.151. st.3. ZPP-a.

U Dubrovniku 01. prosinca 2025.

Sutkinja

Petronela Jakobušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

1. tužiteljica, po ODO Dubrovnik, GU odjel,

2. pun. tuženika