9 P-68/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, OIB 39670464653, po sucu Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja PAIĆ d.o.o. iz Skradina, Put Karlovih kuća 29, OIB: 03245405129, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Višić i partneri d.o.o. iz Šibenika, protiv tuženika 1. REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko upravni odjel, 2. ADRIATIC CROATIA INTERNATIONAL CLUB d.d. iz Rijeke, S Strohala 2, OIB: 17195049659, zastupan po punomoćniku Dubravku Luetiću, odvjetniku u Zagrebu, radi stjecanja bez osnova, na ročištu objave održanom dana 1. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Dužni su tuženici solidarno isplatiti tužitelju iznos od 30.345,41 eura / 228.637,50 kuna, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 24.4.2019. godine, do konačne isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, sve u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak, uvećan za zakonske zatezne kamate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.000,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja uvećan za zakonske zatezne kamate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, u roku od u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe

III. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku ADRIATIC CROATIA INTERNATIONAL d.d. troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 8.125,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja uvećan za zakonske zatezne kamate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, u roku od u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi naveo kako je nekretninu katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina], i to dio koji predstavlja trgovinu, kancelarijski prostor i sanitarije u prizemlju, na katu ukupne površine 68,89 m2, kupio Ugovorom o kupoprodaji, broj OV- 5678/97, od 21.8.1997. godine, od trgovačkog društva "Šibenka" d.d. Šibenik, za iznos od 231.185,00 kn, na koji je plaćen porez na promet nekretnina u iznosu od 11.559,25 kn. Prodavatelj "Šibenka" d.d. da je kao posjednik predmetne nekretnine, istu zapisnički predala kupcu Paić d.o.o. [adresa], dana 23.8.1997. godine, kojom prilikom da je konstatirano da je el. brojilo uništeno prilikom detonacije u ratu, a zatečeno stanje objekta po viđenju: "Objekt je prazan u derutnom stanju, bez vode, sanitarija i el. rasvjete". Radi stavljanja u funkciju kupljenog objekta, Paić d.o.o. da je bio prinuđen poduzeti nužnu obnovu, pa je morao sanirati krovište, oštećeno za vrijeme granatiranja u Domovinskom ratu, uvesti električnu energiju i postaviti unutarnje elektro instalacije, uvesti vodu, izgraditi sanitarni čvor i uvesti električnu rasvjetu. Čak je tuženik ad 2. svojim dopisom od 11.4.2003. godine, zahvalio tužitelju zbog brige za krovište zajedničkog objekta. Tužitelj da je mirno uživao posjed navedene nekretnine, sve od trenutka njenog osposobljavanja za korištenje, nakon što je uložio znatna sredstva, pa do podnošenja tužbe od strane Adriatic Croatia International Cluba d.d., pred Trgovačkim sudom u Šibeniku, pod brojem P-361/08, u kojem je donesena prvostupanjska presuda dana 2. kolovoza 2010. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku Paić d.o.o. da preda tužitelju u posjed nekretninu na čest. zgr. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina], a koja u naravi poslovni prostor (trgovina, kancelarijski prostor, sanitarije) prizemlje i kat površine 68,89 m2, slobodan od osoba i stvari. Tužitelj je nadalje naveo da iako predmetna nekretnina ne predstavlja pomorsko dobro, čak je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo fizičke osobe, drugostupanjski Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, smatra da je nekretnina pomorsko dobro i da tužitelj u tom postupku na predmetnoj nekretnini ima koncesiju, pa je preinačio prvostupanjsku presudu i usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Isto tako, tužitelj je naveo da je temeljem rješenja o ovrsi, Općinskog suda u Šibeniku, broj Ovr-1064/14, od 10.10.2014. godine, dana 21. studenog 2019. godine, Općinski sud u Šibeniku, provodi ovrhu i predmetni posjed oduzima od dosadašnjeg mirnog posjednika Paić d.o.o. i predaje u posjed Adriatic Croatia International Club d.d. Tužitelj je pokrenuo i parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pred Općinskim sudom u Šibeniku, pod brojem P-2102/2019, u kojem je presudom od 15. srpnja 2020. godine, predmetna ovrha proglašena nedopuštenom, ali je Županijski sud u Slavonskom Brodu, svojom presudom broj Gž- 1000/2020, od 20. lipnja 2021. godine, prvostupanjsku presudu preinačio i odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Nadalje, tužitelj je u tužbi naveo da je pokušavajući mirno razriješiti nastali prijepor, dana 24. travnja 2019. godine, podnio Republici Hrvatskoj, Zahtjev za mirno rješenje spora, predlažući da mu se prizna vlasništvo na predmetnoj nekretnini ili da mu na ime uloženih sredstava koji su bili nužni za obnovu predmetne nekretnine isplati iznos od 620.000,00 kn, te da je Općinsko državno odvjetništvo kao punomoćnik Republike Hrvatske, svojim očitovanjem broj N-DO- 8/2019, od 18. listopada 2019. godine, odgovorio da nisu ispunjeni uvjeti za mirno rješenje spora. Nakon što je tužitelj uputio zahtjev za mirno rješenje spora, a prije nego je dobio očitovanja Općinskog državnog odvjetništva, radi procjene uloženih sredstava u predmetni objekt, tužitelj je dana 9.5.2019. godine, pokrenuo izvanparnični postupak, osiguranja dokaza, pod brojem R1-77/19, u kojem je proveden očevid, uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Vlade Vukelje, dipl. ing. građ., koji je izvršio procjenu uloženih sredstava od strane tužitelja, na iznos od 341.250,00 kuna. Tužitelj da je pokušao na miran način doći do svojih prava i sa Adriatic Croatia International Club d.d. koji je ušao u posjed predmetne nekretnine, pa mu je predložio, dopisom od 1.3.2019. godine, da mu naknadi troškove koje je imao za dovođenje predmetnog poslovnog prostora u uporabljivost, ali nije dobio nikakav odgovor. Adriatic Croatia International Club d.d. je nakon preuzimanja prostora nastavio koristiti električnu energiju sa sata za kojeg pretplatnik i koje račune plaća Paić d.o.o., koji mu troškovi također do danas nisu nadoknađeni. Nadalje, tužitelj je naveo da je pokušao osporiti navedenu ovrhu predaje prostora, pa je pokrenuo tužbu pred Općinskim sudom u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, pod brojem P2102/2019, u kojem je bila donesena prvostupanjska presuda, dana 15.7.2020. godine, kojom je predmetna ovrha pod brojem Ovr-1064/2014, istog suda proglašena nedopuštenom, jer ACIC d.d. nije mogao biti koncesionar na nekretnini koja nije pomorsko dobro, već je upisana kao vlasništvo fizičke osobe, ali je Županijski sud u Slavonskom brodu, Stalna služba u Požegi, preinačila prvostupanjsku presudu, svojom presudom broj Gž-1000/2020, od dana 30. lipnja 2021. godine.

Tuženik ad 1. je u odgovoru na tužbu naveo kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, te da suprotno stajalištu tužitelja, prvotuženik drži da je tužba neosnovana, pravno neutemeljena posebno kraj činjenice da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. 47. Pž-5984/10 od 24. travnja 2014. naloženo (ovdje tužitelju) predati u posjed nekretninu oznake čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] drugotuženiku. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu posebno istakao kako Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u obrazloženju presude, str. 4. navodi: „Valja napomenuti i to da je u režim pomorskog dobra lučko područje uključeno još i u vrijeme gradnje spornog objekta (čl. 4. zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima “Narodne novine„ br. 19/74,18/81) pa se takvom gradnjom graditelju ne može priznati pravo vlasništva, jer se na pomorskom dobru to pravo nije moglo steći. Prava korištenja i raspolaganja nekretninama koje nisu sposobne biti predmet prava vlasništva, ne mogu se pretvoriti u vlasništvo nad tim nekretninama, ta prava prestaju pretvorbom poduzeća, kojemu su do tada pripadala i ne prelaze kao stvarna prava u imovinu pravnog slijednika.“ Nadalje, tuženik je naveo da je tužitelj koristio pomorsko dobro bez valjane pravne osnove, a eventualna ulaganja tužitelja izvršena da su bez suglasnosti izvornog nositelja vlasti na pomorskom dobru, te zahtjev tužitelja za isplatom uloženih sredstava, da nije osnovano i da ne može biti imovina tuženika stečena bez osnove. Isto tako, tuženik je naveo da je tužitelj kao kupac, sklopio Ugovor o kupoprodaji 1997. sa prodavateljem Šibenka d.d. ali je već tada, imao dovoljno razloga posumnjati da nekretnina ne pripada prodavatelju "Šibenka" d.d. Predmetna nekretnina da je nastala cijepanjem čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja je bila upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao 1. zemljišnoknjižno tijelo i to isključivo kao društveno vlasništvo temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, bez upisa nositelja prava korištenja, upravljanja i raspolaganja, a provedbom kojeg upisa je još 1960. godine izvršen izbris prava vlasništva sa imena SJ pok. H. Nadalje, tuženik je naveo da SJ u trenutku smrti 1967. godine nije bio vlasnik predmetne nekretnine, a nastavno niti njegov nasljednik HJ nije mogao biti vlasnik, što je vidljivo iz stanja zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a iz koje je vidljivo da predmet nasljeđivanja iza smrti NJ nije predmetna nekretnina odnosno nekretnina oznake kat čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana kao z.k. biće cijepanjem koje je nastala predmetna čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te da navedenom valja dodati da se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodi parnica po tužbi tužitelja Republike Hrvatske protiv tuženika ĐJ, kojom tužbom predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da je čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] opće dobro- pomorsko dobro.

Tuženik ad 2. je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Isto tako, tuženik ad 2 je naveo kako ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da nema nikakve veze sa predmetnim tužbenim zahtjevom, te isto tako kako ističe prigovor zastare potraživanja. Nadalje, tuženik ad 2 je naveo da je tužitelj sklopio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, ali sa nevlasnikom te da je evidentno kako je tužitelj bez valjanje pravne osnove koristio nekretninu na zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je tek u postupku ovrhe predao nekretninu drugotuženiku u predmetu ispred Općinskog suda u Šibeniku koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr1064/2014. Tuženik ad 2 je isto tako u odgovoru na tužbu naveo kako smatra kako tužitelj svoje odnose u pogledu potpisanog ugovora mora riješiti sa nevlasnikom koji mu je „prodao” predmetnu nekretninu, a ne ustati sa tužbom protiv drugotuženika koji je koncesionar predmetnog područja unutar kojeg se nalazi predmetna nekretnina. Tuženik ad 2 je u odgovoru na tužbu posebno istakao da tužitelj i drugotuženik nikada nisu bili u bilo kakvom pravnom odnosu temeljem kojeg bi tužitelj imao pravnu osnovu ustati sa tužbom i zahtjevom s kojim je ustao u ovom predmetu, te da je tužitelj bio savjesni, istinit i zakonit posjednik on da bi temeljem kupoprodajnog ugovora na kojeg se poziva u tužbi upisao svoje pravo vlasništva. Nadalje, tuženik ad 2 je naveo kako u pogledu navoda kako je u izvanparničnom postupku RI -77/19 ispred Općinskog suda u Šibeniku vještak utvrdio visinu ulaganja u predmetnu nekretninu u 1997. godini na iznos od 341.250,00 kuna drugotuženik ističe prigovor zastare, te osim toga da napominje kako je tužitelj kao trgovačko društvo trebao dostaviti dokaz o visini ulaganja kroz poslovne knjige te isto tako u bilanci prilikom godišnje porezne prijave iskazati ulaganja u predmetni prostor te isto tako i amortizirati ulaganja na koja se poziva. Isto tako, tuženik ad 2 je naveo kako tužitelj nije u spis dostavio nit jedan dokaz kojim je dokazao da je upravo on izvršio ulaganja u prostor na koja se poziva u tužbi, te kako se u točci 12. tužbe navodi kako je drugotuženik stekao imovinu bez osnove što da je potpuna neistina iz razloga što drugotuženik nije vlasnik predmetne nekretnine već da je koncesionar pa da je nejasno koju je to imovinu stekao drugotuženik. Isto tako, tuženik ad 2 je naveo da ne želi ulaziti u pravna shvaćanja tužitelja koja su već pravomoćno pobijena odlukama sudova te da je nesporno kako je drugotuženik na žalost prisilnim putem morao predati u posjed, slobodan od stvari i osoba nekretninu za koju drugotuženik uredno Republici Hrvatskoj plaća koncesijsku naknadu, a s obzirom da je drugotuženik zbog nekorištenja pretrpio štetu neumjesno je da tužitelj ustaje sa tužbom prema ovdje drugotuženiku sa bilo kakvim zahtjevom. Tuženik ad 2 je obzirom na sve navedeno u odgovoru na tužbu predložio sudu odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu parničnog troška pod prijetnjom ovrhe u roku od 8 dana.

U postupku su izvedeni dokazi čitanjem i pregledom spisa Trgovačkog suda u Šibeniku P-261/08, zemljišnih knjiga, zbirke isprava i rješenja o nacionalizaciji, povijesnog izvatka Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Šibenik, Klasa: 936-02/2009-05/161, Ur. broj: 541-21-1/4-09-2 od 10. rujna 2009., spisa Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-236/2022., Ugovor o kupoprodaji (list 6-7 spisa) broj OV-5678/97, od 21.08.1997. godine (list 6-7 spisa), rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Šibenik, Ispostava Šibenik, od 23.03.1998. godine, (list 9 spisa), zapisnika o primopredaji između PAIĆ d.o.o. i Šibenika d.d. (list 10 spisa) dopisa tuženika ad. 2. od 11.04.2003. godine, pregled spisa Općinskog suda u Šibeniku, broj Ovr-1064/14, Zahtjeva za mirno rješenje spora, Očitovanja ODO Šibenik, broj N-DO-8/2019, d 18.10.2019. godine, spisa Općinskog suda u Šibeniku, broj R1-77/19, sa Nalazom i mišljenjem graditeljskog vještaka od 03.06.2019. godine, pregled pismena tužitelja od 01.03.2019. godine, spisa Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, broj P-2102/2019, povijesnog izvatka iz katastra, spisa ovog suda pod poslovnim brojem P-248/08, te nalaza i mišljenja vještaka za građevinu Gustava Červara.

Odbija se prijedlog tužitelja za saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja kao suvišno, budući bi po ocjeni ovog suda, predstavljalo odugovlačenje postupka.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO), propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

Odredbom čl. 1116. ZOO-a propisano je da stjecatelj ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ako je bio nepošten, pripada mu naknada samo za nužne troškove.

Pregledom Zahtjeva za mirno rješenje spora, Očitovanja ODO Šibenik, broj NDO-8/2019, d 18.10.2019. godine jasno proizlazi da se tužitelj sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019. 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) obratio tuženoj ad 1 radi mirnog rješenja spora koja je odbila istog.

Neosnovan je prigovor zastare na koji prigovor je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske izrazio svoje mišljenje u svom rješenju pod poslovnim brojem Pž- 627/23 od 20. ožujka 2024. godine u točci 13. svoga rješenja, zbog čega ovaj sud ocjenjuje da isti prigovor nije potrebno više obrazlagati kao ni prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije na koji prigovor se drugostupanjski sud očitovao u točci 12., 12.1., 12.2. i 12.3. rješenja.

Pregledom ugovora o kupoprodaji broj Ov-5678/97 od 21. kolovoza 1997. godine i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave Područni ured Šibenik, Ispostava Šibenik od 23. ožujka 1998.godine jasno proizlazi da je tužitelj od Šibenke d.d. kupio utuženu nekretninu čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja se sastoji od prostorije u prizemlju neto površine 20,30 m2, prostorije na katu neto površine 35,93 m2, kancelarije na katu, neto površine 10,22 m2 i WC-a neto površine 2,22 m2 odnosno ukupno 68,89 m2 te je čl. 3. istog ugovora jasno dato do znanja tužitelju kao kupcu da prodavatelj nije stvarni vlasnik poslovnog prostora, da nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik a tužitelj je unatoč navedenom sklopio kupoprodajni ugovor.

Nadalje, pregledom zemljišnih knjiga jasno proizlazi da prodavatelj Šibenka d.d. nikad nije bila upisana kao vlasnik a kako to iz spisa proizlazi utužena nekretnina nije niti ušla u temeljni kapital Šibenke d.d., dakle, nitko od tuženika tužitelju nije prodao utuženu nekretninu, a tužitelju je bilo vrlo dobro poznato stanje u zemljišnim knjigama, ali unatoč navedenom sklopio kupoprodajni ugovor, niti je tužena ad 1. tužitelju dala u koncesiju utuženu nekretninu, budući se nesporno radi o pomorskom dobru.

Također, pregledom spisa Općinskim sudom u Šibeniku, Stalna služba u Kninu pod poslovnim brojem P-2102/19 u kojem je zatražio da se proglasi nedopuštena ovrha predaje u posjed navedene nekretnine, međutim tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom, a što proizlazi iz uvida u navedeni spis.

Nadalje, pregledom presude ovog suda pod poslovnim brojem P-261/08 razvidno je da je tuženik ad 2. temeljem presude P-261/08 od 11. ožujka 2009. zatražio pred Općinskim sudom u Šibeniku u predmetu pod poslovnim brojem Ovr- 1604/14 od 10. listopada 2014. godine predaju u posjed utužene nekretnine, a koja rješenja su potvrđena, dakle, tužitelj je iscrpio sva pravna sredstva kako bi dokazao osnovanost svog potraživanja.

Također, potrebno je naglasiti da je tužitelj pokrenuo izvanparnični postupak pod poslovnim brojem R1-77/19 u kojem je zatražio da se izvrši procjena uloženih sredstava od strane tužitelja u predmetnu nekretninu u kojem predmetu je stalni sudski vještak za graditeljstvo Vlado Vukelja dostavio nalaz i mišljenje u kojem je naveo da je procjena uloženih sredstava u iznosu od 341.250,00 kuna a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika u ovom predmetu na temelju stjecanja bez osnove.

Vještak za građevinu, Gustav Červar, je u svom nalazu i mišljenju kojeg je dostavio sudu 1. rujna 2025., te na ročištu glavne rasprave, a čiji nalaz i mišljenje ovaj sud prihvaća u cijelosti, naveo da s obzirom da je izrađeno osiguranje dokaza u trenutku neposredno prije iseljenja prostora od strane Paić d.o.o., i protek vremena od trenutka nastanka događaja, nakon što je pregledao i proučio dokumentaciju u spisu, a u odnosu na zadatak građevinskog vještaka, koji je definiran Rješenjem u ovom predmetu, donosi svoje mišljenje-zaključak:

− Ulaganja tužitelja (PAIĆ d.o.o., [adresa], OIB: 03245405129) u predmetnu nekretninu k.č.zgr. *643, K. O. [katastarska općina], Obala bana Pavla Šubića 16, 22 222 [adresa] iznose = 341.250,00 kuna, odnosno 45.291,66 € (PDV uključen).

− Ulaganja evidentirana u poslovnim knjigama tužitelja nisu dostupna vještaku. Kako se radi o zadatku koji izlazi iz domene vještaka građevinske struke, za isto je, ukoliko podaci iz poslovnih knjiga budu dostupni, potrebno angažirati sudskog vještaka financijske struke.

− Utvrđeno je linearno umanjenje uloženog od strane tužitelja, zbog starosti i korištenja, u iznosu od 33,33%, što znači da vrijednost uloženog nakon umanjena iznosi = 228.637,50 kuna, odnosno 30.345,41 € (PDV uključen).

− Dugogodišnje korištenje nekretnine bez naknade, a za koju nekretninu je drugo tuženik uredno plaćao koncesijsku naknadu, nije dostupno vještaku. Budući da se radi o zadatku koji izlazi iz domene vještaka građevinske struke, za isto je, potrebno angažirati sudskog vještaka financijske struke.

Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka Vlade Vukelje iz predmeta pod posl. brojem R1-77/19 te nalaz i mišljenje vještaka za građevinu Gustava Červara iz ovog predmeta proizlazilo bi da je vrijednost uloženog u navedenu nekretninu od strane tužitelja iznosilo 30.345,41 eura.

Međutim, potrebno je naglasiti da je tužitelj u ovoj konkretnoj pravnoj stvari stjecatelj koji je nepošten, ovo stoga, što je isti, kako je već ranije navedeno, nekretninu kupio od nevlasnika, te da je tužitelj postupao u maniri dobrog gospodarstvenika, ne bi se upuštao u nesiguran pravni posao kupovine nekretnine od nevlasnika, a čak i kad bi imao pravo na nužne troškove sukladno članku 1116. ZOO-a, ovaj sud sukladno vještačenju vještaka Vlade Vukelje i Gustava Červara ocjenjuje da nije moguće utvrditi koji su to bili nužni troškovi ulaganja u nekretninu.

Naime, vještačenje po vještaku Vladi Vukelji, a na kojem temelji se nalaz i mišljenje Gustava Červara izvršeno po prijedlogu tužitelja od 9.5.2019. godine, a kako je tuženik stupio u posjed 1997. godine, ne može se, po ocjeni ovog suda, utvrditi sa sigurnošću koji su to bili nužni troškovi.

Osim toga, potrebno je naglasiti, da utužena nekretnina se nesporno nalazi na pomorskom dobru te je sukladno odredbama Pomorskog zakonika se na pomorskom dobru ne može stjecati niti pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, pa stoga, niti tužitelj ne može potraživati nužne troškove uložene na nekretninu koja se nalazi na pomorskom dobru.

Imajući u vidu, sve naprijed navedeno jasno proizlazi da je tužitelj kupio utuženu nekretninu od nevlasnika, budući da je ista nesporno pomorsko dobro, te kako nije moguće utvrditi visinu nužnih troškova sukladno članku 1116. ZOO-a, to je stoga temeljem članka 1111. ZOO-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te presuditi kao u točci I. izreke.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, pa je tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici, sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 118/14 i 107/15 dalje: OT) priznat trošak za sastava za odgovor na tužbu od 24. veljače 2022. g. u iznosu od 500 bodova, za zastupanje na ročištima od dana 12. travnja 2022. godine, 22. rujna 2022., 23. svibnja 2024., 3. rujna 2024. i 14.10.2025. za svako u iznosu po 500 bodova, za sastav podneska od 16. rujna 2025. g. 500 bodova, a što ukupno daje 3.500 bodova, što ukupno iznosi 7.000,00 eura.

Slijedom navedenog, tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ priznat je ukupni trošak od 7.000,00 eura kako je odlučeno u točci II. izreke ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, pa je tuženiku ADRIATIC CROATIA INTERNATIONAL CLUB d.d obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici, sukladno Tbr. 9.točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 118/14 i 107/15 dalje: OT) priznat trošak za sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištu od 12.4.2022.g., 22.9.2022., 23. svibnja 2024., 3. rujna 2024. i 14.10.2025., svako u iznosu od 1.000,00 eura i trošak sastava podneska od 4.9.2025. u iznosu od 1.000,00 eura, što uvećano za trošak PDV-a od 25% iznosi ukupno 8.125,00 eura.

Tuženiku ad 2. ADRIATIC CROATIA INTERNATIONAL CLUB d.d. nije priznat popisani trošak sudskih pristojbi budući istog nije specificirao.

Slijedom navedenog tuženiku ADRIATIC CROATIA INTERNATIONAL CLUB d.d. je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 8.125,00 eura, kako je to odlučeno u točci III. Izreke ove presude.

U Šibeniku, 1. prosinca 2025. godine

SUDAC

Terezija Goreta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DN-a:

- Punomoćnicima stranaka