Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Posl. br. Pr-25/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Željko Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Margareti Krivić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović iz Osijeka, protiv tuženika Inter Agrar Mehanizacija d.o.o., OIB: 05088199813, Đakovo, Nikole Tesle 137, zastupan po punomoćniku Dejanu Stajčiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marić Stajčić & Perkov j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđivanja prestanka radnog odnosa nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ES koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da je otkaz radnog odnosa u prijavi promjene tijekom osiguranja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nazvan otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem zaposlenika od 04. travnja 2024. tužitelju ES, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], donesen od strane tuženika Inter Agrar Mehanizacija d.o.o., Nikole Tesle 137, Đakovo, OIB: 05088199813, nedopušten i nezakonit, te se dan donošenja ove sudske odluke određuje kao dan prestanka radnog odnosa između tužitelja i tuženika.

II/ Nalaže se tuženiku Inter Agrar Mehanizacija d.o.o., Nikole Tesle 137, Đakovo, OIB: 05088199813 isplatiti tužitelju ES, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sve zaostale plaće počevši od 04. travnja 2024. pa do dana sudskog raskida ugovora o radu i priznati mu sva prava iz radnog odnosa kao da je radio, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa računajući od svakog 15-og u mjesecu pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Inter Agrar Mehanizacija d.o.o., Nikole Tesle 137, Đakovo, OIB: 05088199813 isplatiti tužitelju ES, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadu štete u iznosu osam ugovorenih brutto plaća što iznosi ukupno 25.440,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od utvrđenog dana sudskog raskida ugovora o radu, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ES, isplatiti na ime parničnih troškova tuženiku Inter Agrar Mehanizacija d.o.o. iznos od 5.000,00 EUR (pettisuća eura), u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika radi naknade parničnih troškova u preostalom iznosu od 1.952,22 EUR (tisućudevetstopedesetdva eura i dvadesetdva centa) odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj 15. svibnja 2024. podnosi tužbu u kojoj navodi da je bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu s elementima menadžerskog ugovora od 1. kolovoza 2022., na temelju kojega je obavljao poslove direktora. Ističe da ga je tuženik 4. travnja 2024. obavijestio da je otpušten i opozvan s mjesta direktora, te je istog dana odjavljen s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja bez da je tužitelju dostavljena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika na kojoj odluci poslodavac temelji prestanaka radnog odnosa i osiguranja radnika. Ističe da ga tuženik nije pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza niti mu je pruženo pravo na iznošenje obrane. Naveo je da je u zakonskom roku podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava koji zahtjev je tuženik primio i nije odgovorio pa je tužitelj u daljnjem zakonskom roku podnio ovu tužbu. Tužitelj smatra da tuženik nije ispunio formalne uvjete propisane zakonom radi donošenja odluke o otkazu ugovora o radu. Također, ističe da je sporna i materijalna dopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu budući da je sve svoje radne obveze izvršavao predano. Slijedom navedenog, predlaže sudu donijeti presudu kojom će odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 3. travnja 2024. utvrditi nedopuštenom, utvrditi da radni odnos tužitelja nije prestao, naložiti tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto direktora, te mu isplatiti dužne iznose naknade plaće.

2. Tuženik 24. lipnja 2024. podnosi odgovor na tužbu u kojemu navodi da nije sporno da su stranke 1. kolovoza 2022. sklopile Ugovor o radu direktora društva koji je izmijenjen Aneksom 1 Ugovora o radu direktora društva od 30. prosinca 2022., na temelju kojega je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu na radnom mjestu osobe koja je po zakonu ovlaštena zastupati tuženika – člana uprave (direktora) tuženika. Međutim, tuženik spori da je donio ikakvu odluku o otkazu ugovora o radu, te da tužitelj takav zaključak crpi iz formulacije koja je navedena u odjavi tužitelja s mirovinskog osiguranja, koja nema nikakav utjecaj na radni odnos budući da prijavom ili odjavom mirovinskog i zdravstvenog osiguranja ne nastaje niti prestaje radni odnos, već je postojanje osiguranja pravo iz radnog odnosa kao njegova posljedica. Ističe da je prilikom odjave tužitelja s mirovinskog osiguranja omaškom kao razlog navedena odluka o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja, a koja je naknadno ispravljena na način da je podnesen ispravan obrazac prijave s naznakom prestanka osiguranja kao "ostali razlozi prestanka osiguranja". Tuženik navodi da nikada nije donio odluku u otkazu ugovora o radu već je radni odnos tužitelja prestao raskidom ugovora o radu kao unaprijed ugovorenom načinu prestanka radnog odnosa. Tuženik ističe da je čl. 13. st. 2. predmetnog ugovora o radu propisano da se opozivom direktora s funkcije na koju je isti imenovan sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima, smatra da je predmetni ugovor automatski raskinut te da je s danom opoziva, poslodavac ovlašten odjaviti direktora iz radnog odnosa kod svih obveznih osiguranja. Navodi da je nesporno da je tuženik 3. travnja 2024. donio odluku o opozivi tužitelja s mjesta direktora društva tuženika, a o čemu je tužitelj i obaviješten 4. travnja 2024. kako to i sam u tužbi navodi. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 4. st. 3. Zakona o radu kojom je propisano da fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca, dok je st. 4. istog članka propisano da se na takvu osobu ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini. U navedenom smislu, smatra da je pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o radu koje propisuju postupak prije otkazivanja, u potpunosti promašeno i bespredmetno budući da tuženik uopće nije otkazao tužitelju ugovor o radu već je isti donio odluku o opozivu s mjesta direktora koja odluka ne treba sadržavati obrazloženje. Za takvu odluku tuženiku nije bio potreban poseban razlog, najava niti obrazloženje. Slijedom navedenog, predlaže sudu donijeti odluku kojom će tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

3. Naime, tužitelj podneskom od 14. listopada 2024. mijenja tužbeni zahtjev od 15. svibnja 2024. na način da sada predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi da je otkaz radnog odnosa u prijavi promjene tijekom osiguranja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nazvan otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem zaposlenika od 4. travnja 2024. nedopušten, te da se dan donošenje takve sudske odluke određuje kao dan prestanka radnog odnosa između tužitelja i tuženika, kao i da se tuženiku naloži tužitelju isplatiti zaostale plaće do dana sudskog raskida i naknadu štete u vidu osam ugovorenih bruto plaća u ukupnom iznosu od 25.440,00 EUR. Ovakvu izmjenu uz predlaganje sudskog raskida ugovora o radu sud shvaća kao objektivnu preinaku tužbe kojoj se tuženik na pripremnom ročištu od 2. rujna 2025. opreza radi protivio, no sud je istu preinaku dopustio raspravnim rješenjem na ročištu od 2. rujna 2025. budući da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, a sve to u skladu s čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23).

4. Tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora, no u podnesku od 14. listopada 2024. predlaže utvrditi istu u iznosu od 25.440,00 EUR, dok je tuženik isto smatrao suviše niskim, pa je sud u skladu s preinačenim tužbenim zahtjevom kojim tužitelj potražuje zaostale plaće od travnja 2024. do sudskog raskida i iznos naknade štete 25.440,00 EUR, utvrdio vrijednost predmeta spora raspravnim rješenjem od 2. rujna 2025. u iznosu od 50.000,00 EUR.

5. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis i pročitao Ugovor o radu direktora društva od 1. kolovoza 2022. (str. 5-10 spisa), Aneks 1 ugovora o radu direktora društva od 30. prosinca 2022. (str. 11 spisa), Obrazac odjave s mirovinskog osiguranja (str. 12 spisa), Zapisnik odluke o opozivu člana uprave društva (str. 14-15 spisa), Povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (str. 16-21 spisa), Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa (str. 24 spisa), Ispravljeni obrazac odjave s mirovinskog osiguranja (str. 34 spisa), Odluka o izmjeni i zamjeni izjave (str. 35-37 spisa), Web članci (str.47-52 i 54-61 spisa), E-mail punomoćnika tuženika od 25. srpnja 2022. (str. 53 spisa), Izjava radnika tuženika (str. 63 spisa), Ispis radnog staža tužitelja (str. 64- 65 spisa), Aneks 2 ugovora o radu direktora društva (str. 80 spisa), Ugovor o trgovinskom zastupanju (str. 81-86 spisa), Račun broj 63/PJ1/1 (str. 87-89 spisa), te su saslušani tužitelj ES i svjedok SS.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja radi pribave ugovora od Fortenova grupe koji dokazni prijedlog je tužitelj predložio na okolnost utvrđivanja da je ostvario iznimne poslove rezultate kao radnik. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja radi pribave podataka o plaćama tuženika koji je predložen na okolnost utvrđivanja razlike plaće između tužitelja i ostalih radnika tuženika, prijedlog radi saslušanja radnika tuženika potpisanih na izjavi od 4. travnja 2024. predloženo na okolnost utvrđivanja radnih osobina tužitelja i karakteristika tužitelja kao vođe tima, te prijedlog radi pribave od javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta izjava potpisanih od strane nekadašnjeg zakonskog zastupnika tuženika i TS ESS vezano za status tužitelja kod tuženika u periodu između prosinca 2023. i veljače 2024. na okolnost odnosa tuženika kao poslodavca prema tužitelju (tužitelj niti ne precizira koju izjavu u odnosu na koje statusno pitanje predlaže pribaviti od navedenog javnog bilježnika niti na što se takva izjava odnosi). Naime, sud navedene dokazne prijedloge nije smatrao potrebnim izvoditi budući da su isti predloženi radi utvrđivanja činjenica koje nisu odlučne za donošenje konačne odluke u predmetnom postupku. Isti dokazni prijedlozi se odnose na utvrđivanje činjenica koje se odnose na radne rezultate i odnos prema poslu tužitelja, na razliku plaće tužitelja i ostalih radnika, te na utvrđivanje činjenica koje se odnose na odnos tuženika kao poslodavca prema tužitelju. Navedene činjenice ne predstavljaju odlučne činjenice za predmetni postupak, te bi utvrđivanje istih vodilo ka nepotrebnom odugovlačenju ovoga postupka i neekonomičnosti istoga. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda predmetni spor predstavlja pravno pitanje, te navedene činjenice nije bilo potrebno u svrhu tog pitanja utvrđivati, što će biti obrazloženo u daljnjem nastavku ovoga obrazloženja. Također, sud je odbio i dokazne prijedloge tužitelja radi pribave podataka od tuženika o prosječnoj plaći tužitelja iz prethodna tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa i provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja budući da su takvi dokazni prijedlozi bili usmjereni na utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva ukoliko bi sud cijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio sudski raskid ugovora o radu, što u predmetnom postupku nije bio slučaj, pa iste dokazne prijedloge nije bilo potrebe provoditi.

7. Također, sud je odbio i dokazne prijedloge tuženika radi saslušanja ESS i JS na okolnost sklapanja Aneksa 2 ugovora o radu budući da navedeni aneks ne predstavlja predmet ovoga spora i kao takav niti nije bitan za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja koji predlaže prestanak njegovog radnog odnosa utvrditi nezakonitim, pa bi izvođenje i takvih dokaznih prijedloga vodilo kao nepotrebnom odugovlačenju i neekonomičnosti predmetnog postupka.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na temelju ugovora o radu od 1. kolovoza 2022. na radnom mjestu direktora kao člana uprave društva, a koja činjenica je kao takva bila i statusno provedena u sudskom registru. Također, nije sporno da je tužitelj 4. travnja 2024. po tadašnjem prokuristu tuženika obaviješten da je otpušten i opozvan s mjesta direktora tuženika koja odluka je također provedena u sudskom registru, kao što nije sporna niti činjenica da je tužitelj u odnosu na navedeno tuženiku 12. travnja 2024. podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa kojim je zatražio da mu tuženik dostavi pisanu odluku o otkazu i da opozove svoje odluke i vrati tužitelja na rad, na koji zahtjev tužitelj u roku od 15 dana nije odgovorio.

10. Naime, među parničnim strankama je sporno je li tuženik nakon opoziva tužitelja kao člana uprave mogao o prestanku radnog odnosa tužitelja odlučiti isključivo na temelju odredbi Zakona o radu (NN, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje ZR) koje propisuju pretpostavke za otkaz ugovora o radu ili to tuženik nije bio dužan.

11. Nastavno na navedeno, odlučne činjenice koje je sud dužan utvrditi radi rješavanja predmetnog pravnog pitanja su:

- utvrditi za obavljanje kojih poslova je tužitelj imao sklopljen ugovor,

- na koju činjenicu se tuženik kao poslodavac pozvao prilikom prekidanja radnog odnosa tužitelju,

- te je li se tuženik kao poslodavac ugovorom obvezao nakon opoziva tužitelja s mjesta člana uprave istome ponuditi druge poslove.

12. Iz ugovora o radu direktora društva od 1. kolovoza 2022. (str. 5-10 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika za radno mjesto direktora društva. Odredbom čl. 1. Ugovora je utvrđeno da radno mjesto za koje se ugovor sklapa predstavlja radno mjesto s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima, te da se na prava i obveze direktora u okviru njegovog radnopravnog statusa na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o radu i drugih propisa iz područja radnopravnog zakonodavstva, osim onih odredbi Zakona o radu koje se odnose na ugovor o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini. Nadalje, čl. 2. je utvrđeno da tužitelj kao direktor zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme, do opoziva. Također, utvrđeno je da je predmetnim ugovorom propisan čitav niz dužnosti i ovlaštenja tužitelja kao direktora, kao i određena materijalna prava i obveze u odnosu na radno vrijeme, godišnji odmor, plaću (kako fiksni tako i varijabilni dio). Odredbama čl. 13. Ugovora je propisano da predmetni ugovor može prestati sporazumom ugovornih strana ili raskidom, a opozivom direktora s funkcije na koju je isti imenovan sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima smatra se da je taj ugovor automatski raskinut danom opoziva i poslodavac je ovlašten odjaviti direktora iz radnog odnosa kod svih obveznih osiguranja. Isto je propisano i da tužitelj kao direktor može jednostrano raskinuti predmetni ugovor u svako doba podnošenjem ostavke na funkciju koju obnaša kada se smatra da je ugovor automatski raskinut. Također, utvrđeno je da je predmetni ugovor potpisan od strane tužitelja ES u ime radnika, te od strane tužitelja ES za ime tuženika kao zakonskog zastupnika poslodavca.

13. Iz Aneksa 1 ugovora o radu direktora društva (str. 11 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen kao dodatak prethodno navedenom ugovoru o radu kojim je povećana bruto plaća tužitelja u odnosu na osnovni ugovor. Predmetni aneks je također potpisan od strane tužitelja ES u ime radnika, te od strane tužitelja ES za ime tuženika kao zakonskog zastupnika poslodavca.

14. Iz e-maila punomoćnika tuženika od 25. srpnja 2022. (str. 53 spisa) koji je dostavljen od strane tužitelja u predmetni spis, utvrđeno je da je odvjetnik Dejan Stajčić kao punomoćnik poslodavca 25. srpnja 2022., dakle prije sklapanja predmetnog ugovora o radu direktora društva, dostavio tužitelju na pregled predmetni ugovor o radu, te istoga upozorio da isti ugovor izlazi iz okvira klasičnog radnog zakonodavstva i Zakona o radu, obzirom na poziciju za koju se sklapa, tako da isti u svom velikom dijelu predstavlja tzv. menadžerski ugovor.

15. Iz izvatka iz sudskog registra za tuženika (str. 16-21 spisa) utvrđeno je da je društvo Interexport mednarodna trgovina d.o.o. sa sjedištem u [adresa] osnivač i jedini član društva tuženika, te da je tuženik upisan u sudski registar na temelju osnivačkog akta i to Izjave o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću od 8. srpnja 2022. godine.

16. Iz Zapisnika odluke o opozivu člana uprave društva (str. 14-15 spisa) utvrđeno je da je društvo Interexport mednarodna trgovina d.o.o. kao jedini član društva tuženika, 3. travnja 2024. donio odluku o opozivu tužitelja ES kao direktora tuženika. Navedena odluka dana je na zapisnik sastavljen kod javnog bilježnika Sanje Ledić iz Zagreba pod posl. br. OU-165/2024.

17. Iz Obrasca odjave s mirovinskog osiguranja (str. 12 spisa) utvrđeno je da je tužitelj kao radnik odjavljen iz obveznog mirovinskog osiguranja s danom 4. travnja 2024.uz navođenje razloga prestanka svojstva osiguranika: "Otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika".

18. Iz Ispravljenog obrasca odjave s mirovinskog osiguranja (str. 34 spisa) utvrđeno je da je tuženik kao poslodavac 22. travnja 2024., dakle prije podnošenje ove tužbe, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnio ispravak odjave tužitelja kao radnika s obveznog mirovinskog osiguranja gdje je kao razlog prestanka svojstva osiguranika navedeno: "Ostali razlozi prestanka osiguranja".

19. Iz Izjave radnika tuženika (str. 63 spisa) koju je tužitelj priložio u podnesku od 14. listopada 2024., utvrđeno je da je na istoj izjavi potpisano 12 radnika tuženika, te da istom izjavom isti zahtijevaju povratak tužitelja na mjesto direktora firme Inter Agrar Mehanizacija navodeći da je isti u svome radu držao cijelu ekipu zajedno i pomagao u radu i više nego mjesto direktora nosi samo po sebi. Također, utvrđeno je da istom izjavom radnici traže povećanje plaća.

20. Tužitelj ES saslušan je na ročištu od 17. listopada 2025. na okolnosti predmetne tužbe, te je naveo da je službeno počeo raditi kod tuženika 1. kolovoza 2022. na temelju Ugovora o radu direktora društva koji je dostavio uz tužbu, no naglašava da bivšeg zakonskog zastupnika tuženika SS poznaje još od 2006. godine. Ističe da je zapravo radio kod tuženika još od travnja 2022., ističe da da je bio običan radnik. Navodi da je predmetni ugovor od 1. kolovoza 2022. pročitao prije potpisivanja, no da mu je bio čudan. Navodi da mu je bio sporan iznos plaće pa je zato oko istoga kontaktirao s tuženikom. Navodi da mu je obećano da će se poslije potpisati novi ugovor što nije napravljeno. Ističe da je 3. travnja saznao da više ne radi kod tuženika budući da mu je isto rekao tadašnji zakonski zastupnik tuženika SS. Ističe da se tuženik prijavio s njegovom šifrom u sustav i odjavio ga s mirovinskog osiguranja 3. travnja 2024. i to po osnovi otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika. Smatra da svojim ponašanjem nije doprinio da dobije otkaz već je jedini motiv za isto bio posao koji je netom prije otkaza sklopio, a za koji posao je trebao biti nagrađen određenim bonusom. Nikada nije dobio usmeni ili pisanu opomenu prije otkaza. Ističe da je za poslodavca radio poslove koji se tiču zapošljavanja, organiziranja timova ljudi, koordinacija s građevincima, pranje dvorišta i auta, nošenje pošte itd., a sve konačne odluke je donosio SS, a JS je donosio sve konačne odluke koji je bio direktor prodaje tuženika. Navodi da on kao direktor nije donosio nikakve odluke kod tuženika, a da je predmetni ugovor o radu zaključio isključivo da zadovolje formu da može potpisivati određene papire. Navodi da je odluku o opozivu našao na svome stolu u papirima, da mu prethodno ništa nije najavljeno, te da mu je samo rečeno kako je u Hrvatskoj lagano dati otkaz. Također je istaknuo da ga je SS prvi puta kontaktirao 2010. godine radi dogovora o radu kod tuženika, a drugi puta 2021. godine, a upravo njega je kontaktirao iz razloga što ima određeni ugled u tome poslu. Tuženik je kao pravna osoba osnovan 2022. godine, u tome razdoblju je on bio jedini direktor društva, a društvo je prve zaposlenike zaposlilo 1. prosinca 2022. godine. Navodi da je on potpisivao ugovore o radu sa zaposlenicima tuženika budući da nije bilo druge osobe koja bi to mogla. Navodi da je s tuženikom zapravo trebao potpisati novi ugovor u kojem bi bilo ispunjeno sve što mu je obećano, a to je veća plaća. Navodi da je znao dobiti određene bonuse u simboličnom iznosu od 1.200,00 EUR, dok su ostali radnici dobivali od 300,00 - 500,00 EUR.

21. Svjedok SS također je saslušan na ročištu od 17. listopada 2025. na okolnosti predmetne tužbe, te je isti naveo da tužitelja poznaje od 2006. godine, te kada su odlučili osnovati firmu u RH on ga je kontaktirao radi toga da bude direktor takve firme. Ističe da je ugovor bio sastavljen od strane njihovih pravnika, a potpisan je 1. kolovoza 2022. godine. Ističe da je nakon otprilike dvije godine došlo do opoziva tužitelja s radnog mjesta direktora budući da u to vrijeme nije došlo do ostvarenja određenih poslovnih ciljeva. Navodi da je on donio takvu odluku i potvrđuje da je to odluka sa str. 14 i 15 spisa nakon što mu je ista predočena od strane suda. Navodi da je tužiteljev posao bio organiziranje poslovanja tuženika, te ga tužitelj prilikom sklapanja ugovora nije pitao što će biti u slučaju njegovog opoziva s mjesta direktora, te da mu nije bilo obećano da će mu u tom slučaju biti ponuđeno radno mjesto odgovarajuće vrste. Navodi da je predmetni ugovor o radu u ime tuženika potpisao ES isključivo iz razloga što su direktorima davali punomoći, odnosno suglasnosti za takve radnje da spriječe dolazak na potpisivanje iz Slovenije. Ističe kako nikada nije trebao biti sklopljen drugi ugovor s tužiteljem, a nakon sklapanja osnovnog ugovora potpisali su i Aneks istoga krajem 2022. godine koji se odnosio na povećanje plaće od oko 5-6 %. I takav ugovor je tužitelj potpisao sam sa sobom na temelju dane mu suglasnosti, a takva je bila praksa. Navodi da je tužitelj kod tuženika bio isključivo direktor, a ne običan radnik, a poslovna praksa kod tuženika je da na kraju godine s vi dobiju bonuse koji su unaprijed predviđeni, u pravilu se radi o iznosima od oko 5.000,00

– 15.000,00 EUR, no ne postoji limit jer on ovisi o stvarnom rezultatu. Istaknuo je da je tužitelj i prije 1. kolovoza 2022. pomagao u određenim radovima tuženika, no da nije bio u radnom odnosu. Odnosilo se uglavnom na operativne poslove nakon što je kupljen objekt u Đakovu. Ne zna što je sve točno tužitelj radio kao direktor društva, no ostavlja mogućnost da je radio i homologaciju motornih vozila, makar to ne bi trebao biti njegov posao. Odluku o opozivu tužitelja s mjesta direktora su donijeli on, gosp. JS i gospođa ŠS, a on ju je potpisao kao direktor društva Interexport nakon više upozorenja na redovitim mjesečnim sastancima s direktorima firme u odnosu na ostvarenje poslovnih ciljeva. Ističe da je puno ugovora Fortanova grupom sklopljeno prije opoziva tužitelja, a suglasnost direktora da sklopi ugovor sam sa sobom su slali putem e-maila i pohranili original u kadrovsku mapu.

22. Sud prihvaća kao istinitu svu reproduciranu materijalnu dokumentaciju budući da ista, odnosno sadržaj naveden u istoj među parničnim strankama niti nije bio sporan, već je isključivo sporan način na koji stranke izvode zaključke iz iste pa nastavno na isto i primjenu materijalnog prava, pa je zadatak ovoga suda isto iznijeti u daljnjem tijeku obrazloženja. Preostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao i ocjenjivao budući da se ista odnosi kako na nesporne, tako i na činjenice koje nisu odlučne za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja u ovome postupku.

23. Nadalje, sud prihvaća kao istinit iskaz svjedoka SS budući da isti djeluje životan, logičan, uvjerljiv i u skladu s materijalnom dokumentacijom koja prileži ovome spisu. Naime, svjedok je u razdoblju od zapošljavanja tužitelja kod tuženika pa sve do prestanka radnog odnosa tužitelja bio zakonski zastupnik tuženika u svojstvu prokurista. Isti u svome iskazu daje neposredna saznanja o načinu sastavljanja i potpisivanja predmetnog ugovora o radu direktora društva pa tako ističe da je predmetni ugovor sastavljen od strane njihovih pravnika, koju činjenicu potvrđuje i sam tužitelj ES budući da isti u podnesku od 14. listopada 2024. kao prilog dostavlja mail korespondenciju iz koje je vidljivo da punomoćnik tuženika prije sklapanja predmetnog ugovora isti ugovor dostavlja tužitelju kao radniku na pregled (str. 53 spisa). Također, sud posebno cijeni i navode svjedoka da tužitelju nije obećano da će u slučaju njegova opoziva istome biti ponuđeno drugo radno mjesto odgovarajuće vrste budući da takva obveza tuženika niti nije sadržana u odredbama predmetnog ugovora o radu direktora društva koji prileži ovome spisu. Nadalje, i sami navodi svjedoka da ga tužitelj nikada nije pitao što će biti u slučaju njegovog opoziva s mjesta direktora djeluju uvjerljivo budući da i sam tužitelj ES u svome iskazu u jednom dijelu navodi: "Mogu reći da sam s tuženikom kontaktirao oko navedenog ugovora budući da je bio sporan iznos plaće koji sam dobivao", te "Zapravo sam trebao s tuženikom potpisati drugi ugovor u kojem bi bilo ispunjeno sve što mi je obećano, a to je veća plaća." Dakle, tužitelju je očito bio sporan isključivo iznos plaće koji je bio ugovoren za radno mjesto direktora društva pa svjedok i u navedenom iskazuje uvjerljivo.

24. Sud ne prihvaća kao istinit iskaz tužitelja ES u dijelu u kojemu isti navodi da je kod tuženika radio još od mjeseca travnja 2022. godine, da je bio "običan" radnik tuženika, kao i da je bilo dogovoreno da će potpisati novi ugovor s tuženikom. Takvi navodi su u suprotnosti s dostavljenom materijalnom dokumentacijom, te iskaz u navedenom sadrži niz nelogičnosti i kontradiktornosti što će u nastavku biti dodatno pojašnjeno. Naime, budući da trgovačko društvo svojstvo pravne osobe stječe upisom u sudski registar, a iz izvatka iz sudskog registra za tuženika je utvrđeno (a što niti ne predstavlja spornu činjenicu) da je tuženik kao pravna osoba osnovan osnivačkim aktom od 8. srpnja 2022. godine, to nije niti bilo moguće da je tužitelj mogao biti u radnom odnosu kod tuženika od mjeseca travnja te godine. Naime, nije sporno da je tužitelj koji je još prethodno bio u dogovoru sa LS oko preuzimanja mjesta direktora tuženika, prije osnivanja pravne osobe tuženika mogao obavljati određene poslove koji se tiču pripremanja podloge za osnivanje tuženika, no isto se ne može smatrati kao odnos radnika i poslodavca budući da u takvom trenutku tuženik kao pravna osoba još niti ne postoji. Također, u odnosu na navode tužitelja u iskazu od 17. listopada 2025. da je bio samo "običan" radnik kod tuženika, tužitelj u samoj tužbi navodi da je na temelju ugovora o radu od 1. kolovoza 2022. obavljao poslove direktora (toč. II/ tužbe), te da je kao direktor iz temelja ustrojio rad u trgovačkom društvu poslodavca i ostvario iznimne poslovne rezultate u 2023. godini sklapanjem višegodišnjih ugovora s drugim pravnim osobama (toč. V/ tužbe). Nadalje, tužitelj i u podnesku od 14. listopada 2024. navodi da ga se tuženik odlučio riješiti nakon zaključenja pravnog posla s Fortenova grupom koji pravni posao je tužitelj sklopio u ime i za račun tuženika kao zakonski zastupnik, a koji posao sam za sebe govori o radu tužitelja (toč. 7./ podneska). Dakle, kako tužitelj u svom iskazu na ročištu od 17. listopada 2025. ističe sasvim oprečne navode, da je bio samo "običan" radnik kod tuženika i da nije potpisivao nikakve druge ugovore, to njegov iskaz sa ročišta u navedenom sud ne može prihvatiti kao istinit. Štoviše, i iz same dostavljene izjave radnika tuženika od strane tužitelja (str. 63 spisa), isti radnici navode da traže povratak tužitelja na radno mjesto direktora firme.

25. Iz ovako reproduciranog i ocjenjenog dokaznog materijala sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj kod tuženika zasnovao radni odnos na radnom mjestu direktora tuženika koja činjenica je i upisana u sudski registar. Tužitelj je zasnovao radni odnos na temelju ugovora o radu direktora društva od 1. kolovoza 2022. godine kojim ugovorom je utvrđeno da se isti zasniva na neodređeno do opoziva, da se na isti ne primjenjuju odredbe Zakona o radu i drugih propisa iz područja radnog zakonodavstva koje se odnose na ugovor o radu na određeno vrijeme, prestanak ugovora o radu, otkazni rok i otpremninu, te kojim ugovorom je utvrđeno da može prestati sporazumom ugovornih strana ili raskidom, da opoziv mogu dati kako trgovačko društvo, tako i sam radnik kada se smatra da je ugovor automatski raskinut, a poslodavac je tada ovlašten odjaviti direktora iz radnog odnosa kod svih obveznih osiguranja. Također, utvrđeno je kako se tuženik kao poslodavac istim ugovorom nije obvezao tužitelju ponuditi druge poslove nakon eventualnog opoziva s mjesta direktora. Nadalje, utvrđeno je da je takav ugovor prije samog potpisivanja prethodno dostavljen tužitelju od strane punomoćnika tuženika koji ga je i sastavio i pripremio, da je tužitelj upozoren da isti ugovor izlazi iz okvira klasičnog radnog zakonodavstva obzirom da se isti sklapa za poziciju direktora, te da je tužitelj takav ugovor prije potpisivanja pročitao i potpisao ga u svoje ime kao radnik, te kao zakonski zastupnik u ime tuženika na temelju posebne ovlasti tuženika kao trgovačkog društva. Naime, tuženik kao poslodavac niti ne spori da je tužitelj za takvo što imao posebnu ovlast na temelju čl. 49. u svezi s čl. 41. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima (NN, 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, dalje ZTD), a što niti nije sporno i iz razloga što je isti ugovor unaprijed i pripremao punomoćnik tuženika, kao što je tužitelj imao ovlast i za potpisivanje Aneksa 1 ugovora koji je također među strankama proizvodio pravni učinak. Utvrđeno je da je tužitelj u ime tuženika obavljao poslove sukladno funkciji na koju je i postavljen, pa je tako kao direktor tuženika od samog osnutka proveo organizaciju poslovanja, vodio poslove u vezi zapošljavanja, organiziranja timova ljudi, zastupao tuženika kao njegov zakonski zastupnik prilikom potpisivanja ugovora u kojima je tuženik bio ugovorna strana, kao i mnoge druge poslove među kojima neki i izlaze iz okvira obavljanja poslova direktora trgovačkog društva. Nadalje, utvrđeno je da je pravna osoba Interexport mednarodna trgovina d.o.o. sa sjedištem u [adresa] jedini član i osnivač društva tuženika, te da je SS kao direktor društva Interexport donio odluku o opozivu tužitelja kao direktora društva i to na zapisnik sastavljen kod javnog bilježnika Sanje Ledić u Zagrebu 3. travnja 2024. godine, o kojoj odluci je tužitelj obaviješten, a odluka o opozivu ga je čekala na njegovom radnom mjestu na stolu. Slijedom navedenog, tužitelj je i odjavljen s obveznog mirovinskog osiguranja po osnovi radnog odnosa.

26. Odredbom čl. 4. st. 3. ZR-a je propisano da fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. Nadalje, odredbom st. 4. istog članka je propisano da se na takvu osobu ne primjenjuju odredbe ZR-a o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini.

27. S obzirom na to da je nedvojbeno utvrđeno da je predmetnim ugovorom o radu direktora društva tužitelj kao takav bio ovlašten voditi voditi poslove tuženika kao poslodavca, to se na predmetni radni odnos sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi ne primjenjuju odredbe ZR-a o prestanku ugovora o radu, već se na isti imaju primijeniti odredbe ZTD-a koje propisuju opoziv članova uprave društava s ograničenom odgovornošću za koji nije potrebno posebno obrazloženje i razlog, odnosno imaju se primijeniti odredbe predmetnog ugovora o radu direktora društva kojima je i predviđen prestanak radnog odnosa.

28. Naime, samim ugovorom koji je tužitelj prije potpisivanja od punomoćnika tuženika i dobio na pregled predviđeno je da radni odnos direktora može prestati sporazumom ili raskidom koji se može ostvariti na temelju opoziva koji mogu u svako doba dati kako tužitelj tako i tuženik kao poslodavac, pa se smatra da je ugovor automatski raskinut s danom opoziva. Navodi tužitelja da se predmetni ugovor ne može smatrati kao "menadžerski" iz razloga što propisana plaća nije primjerena uobičajenim menadžerskim ugovorima nisu od posebnog značaja budući da visina plaće ne određuje značajke takvog ugovora već funkcija koju osoba obavlja, u ovom slučaju mjesto člana uprave. Budući da je u ovome postupku utvrđeno da je tužitelj prije potpisivanja predmetnog ugovora o radu direktora društva isti i dobio na pregled, te ga i pročitao prije potpisivanja, a da je tijekom postupka iznosio navode da mu je u odnosu na isti bio sporan iznos plaće i da mu je obećano da će potpisati drugi ugovor s većom plaćom (ne navodeći druge moguće sporne odredbe), to su prema pravnom shvaćanju ovoga suda tužitelju odredbe o prestanku ugovora bile jasne.

29. Dakle, nije sporno da se tuženik kao poslodavac prilikom opoziva tužitelja s mjesta direktora pozvao upravo na tu činjenicu, odnosno donio je odluku o opozivu na zapisnik kod javnog bilježnika koju je tužitelju i uručio (tužitelj u iskazu navodi da je istu našao na svome stolu u papirima) pa navodi tužitelja da je tuženik prilikom odjave tužitelja s mirovinskog osiguranja kao razlog prestanka svojstva osiguranika naveo "otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika" nisu od posebnog značaja budući da isto ne predstavlja konstitutivnu odluku kojom nastaje ili prestaje radni odnos već isto predstavlja isključivo posljedicu koja iz takvih odnosa proizlazi. Štoviše, tuženik je obrascem od 22. travnja 2024. odaslanom Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i ispravio razlog prestanka svojstva osiguranika navodeći pod razlog "Ostali razlozi prestanka osiguranja". Navod tužitelja da se tuženik prilikom odjave istoga s mirovinskog osiguranja prijavio u sustav s njegovom šifrom ne predstavlja predmet ovoga postupka, te o takvim navodima i pritužbama mogu eventualno odlučivati određeni inspektorati nadležni za utvrđivanje takvih propusta.

30. Valja naglasiti kako sud ostavlja mogućnost da je tužitelj kao direktor društva uz sva svoja zaduženja kod tuženika radio i određene poslove koji nisu u opisu radnog mjesta direktora, no isto ne može stavljati tužitelja u položaj "običnog" radnika kako on to navodi budući da je isti ugovorom postavljen za člana uprave društva, te je kao takav i upisan u sudski registar, a organiziranje poslovanja tuženika i dijeljenje radnih zadataka je bilo u njegovoj ovlasti direktora. Ugovor na temelju kojeg je tužitelj bio zaposlen kod tuženika po svojoj naravi predstavlja menadžerski ugovor s obzirom na funkciju zbog koje je isti sklopljen, dakle, funkcija člana uprave i činjenica da se tuženik istim nije obvezao tužitelju nakon opoziva osigurati drugo radno mjesto kod tuženika ga kao takvog određuju, te se na isti odnos imaju primijeniti već navedene odredbe čl. 4. st. 3. i 4. ZR-a koje su kogentne prirode. Slijedom navedenog, tuženik kao poslodavac u predmetnom slučaju nije bio dužan provoditi sve obveze koje poslodavac ima prije otkazivanja radniku ugovora o radu na temelju ZR-a. Ista mogućost je predmetnim ugovorom ostavljena i tužitelju kao radniku koji je također mogao u svako doba bez posebnog razloga i odrađivanja otkaznog roka raskinuti ugovor, odnosno dati ostavku kada bi se smatralo da je ugovor automatski raskinut. Ovakvo pravno shvaćanje zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod posl. br. Rev- 102/2022-2 od 26. ožujka 2024. godine.

31. Gore navedeno upravo i predstavlja bitnu značajku takvih ugovora budući da isto omogućava društvu fleksibilno upravljati svojom upravom bez provođenja određenih radnopravnih postupaka koji bi otežavali ili omogućavali korporativno upravljanje budući da su pozicije osoba ovlaštenih za zastupanje društava na temelju zakona specifične u odnosu na radnike koji sklapaju ugovore o radu za druge poslove, te o takvim osobama ovisi funkcioniranje samog društva i organiziranje poslovanja pa bi eventualni postupci kojima bi se odugovlačile statusne promjene društva u smislu izmjene članova uprave mogle društvo dovesti u opasnost otežanog djelovanja.

32. Dakle, sud je u ovome postupku izvodio dokaze isključivo radi utvrđivanja činjenica odlučnih za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja. Svi odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja i tuženika su bili usmjereni na utvrđivanje činjenica koje se tiču radnih rezultata tužitelja kao radnika, visine njegove plaće, odnosa tuženika kao poslodavaca prema istome, te na visinu tužbenog zahtjeva, a koje dokazne prijedloge nije bilo potrebe izvoditi uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti predmetnog parničnog postupka i činjenicu da se radi o radnom sporu za koji je propisana potreba hitnog rješavanja, no pri tome, dana je mogućnost svakoj stranci da u odnosu na sporne i odlučne činjenice budu provedeni odgovarajući dokazni prijedlozi.

33. Slijedom navedenog, nije bilo potrebe odlučivati niti o preostalim tužiteljevim zahtjeva koji bi proizlazili iz eventualne nedopuštenosti otkaza, pa je u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

34. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio na temelju čl. 154. st. 1. ZPP- a. U predmetnom radnom postupku radi se o procjenjivom predmetu pa su tako stranke i zahtijevale od suda utvrditi vrijednost predmeta spora koju je tužitelj propustio naznačiti u tužbi. Slijedom navedenog, a u odnosu na utvrđenu vrijednost predmeta spora kao na ročištu od 2. rujna 2025. tužitelj i tuženik su i postavljali svoje zahtjeve za naknadu troškova.

35. Sud je tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR u skladu s Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT), trošak sastava obrazloženog podneska od 17. prosinca 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR u skladu s Tbr. 8. toč. 1. OT-a, trošak pristupa ročištu od 2. rujna 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR u skladu s 9. toč 1. OT-a, te trošak pristupa ročištu od 17. listopada 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR u skladu s Tbr. 9. toč. 1. OT-a. Sve navedeno ukupno iznosi 4.000,00 EUR što uvećano za PDV od 25% iznosi 5.000,00 EUR pa je tuženiku navedeni iznos i dosuđen na ime parničnih troškova.

36. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak jednokratne nagrade u zatraženom iznosu od 500,00 EUR uvećano za PDV od 25% budući da bi dosuđivanje takve naknade vodilo ka dvostrukom namirenju tuženika za obavljanje istih parničnih radnji, kao niti zatraženi trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 1.327,22 EUR budući da tuženik kao osoba koja je u cijelosti uspjela u ovome postupku niti ne podliježe plaćanju takvih sudskih pristojbi. Dakle, zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u preostalom iznosu od 1.952,22 EUR nije osnovan.

37. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u toč. II. izreke.

U Đakovu 1. prosinca 2025.

SUDAC

Željko Samardžić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku