REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg Pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-54/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u parničnom postupku, u pravnoj stvari tužiteljice OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Odvjetničkom društvu Solina i Karakaš- Kovačević u likvidaciji, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., odvjetnicima u Pisarnici u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 21. kolovoza 2025. i 14. studenog 2025., zaključene 14. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Hrvoja Soline, odvjetnika u Slavonskom Brodu, i zamjenika punomoćnika tuženika Tomislava Džepine, odvjetnika u Slavonskom Brodu, nakon javne objave, 1. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I Novčano se kažnjava punomoćnik tužiteljice, Hrvoje Solina, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Solina & Karakaš Kovačević u likvidaciji, sa sjedištem u [adresa], novčanom kaznom u iznosu 900,00 EUR (devet stotina eura) zbog vrijeđanja suda.

II O potonjem će se pisano obavijestiti Hrvatska odvjetnička komora, radi poduzimanja daljnjih odgovarajućih mjera.

III Nalaže se punomoćniku tužiteljice, DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], odvjetniku u Odvjetničkom društvu Solina & Karakaš Kovačević u likvidaciji, sa sjedištem u [adresa], odmjerenu i izrečenu novčanu kaznu iz točke I. izreke ovoga rješenja, platiti, u roku 15 dana, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske broj: IBAN [broj bankovnog računa], SWIFT CODE: NBHRHR2X, model HR 64, poziv na broj primatelja: 6084-4323-54- 2024, opis plaćanja: novčana kazna u predmetu broj: Pn-54/2024.

IV Utvrđuje se da je tužiteljica podnescima od 6. travnja 2024. i 13. lipnja 2024. povukla dio tužbenog zahtjeva za ukupan iznos od 2.182,16 EUR (dvije tisuće i jednu stotinu osamdeset i dva eura i šesnaest centi).

V Dopušta se preinaka tužbe učinjena podnescima od 13. lipnja 2024. i 25. siječnja 2025.

i p r e s u d i o  j e

I Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d. d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 182, OIB: 22694857747 da tužiteljici OP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime razlike naknade štete ukupan iznos od 683,86 EUR (šest stotina osamdeset i tri eura i osamdeset i šest centi)".

II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d. d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 182, OIB: 22694857747, da tužiteljici OP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime razlike naknade štete ukupan iznos od 451,98 EUR (četiri stotine pedeset i jedan euro i devedeset i osam centi) i to:

- na ime razlike za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 150,66 EUR (jednu stotinu i pedeset eura i šezdeset i šest centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište uzima referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine,

- na me razlike za tuđu pomoć i njegu 240,00 EUR (dvije stotine i četrdeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2025. do isplate , po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište uzima referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine,

- na ime obračunate zakonske zatezne kamate od 35,18 EUR (trideset i pet eura i osamnaest centi)sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2024. do isplate , po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište uzima referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine,

- na ime obračunate zakonske zatezne kamate od 26,14 (dvadeset i šest eura i četrnaest centi), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. siječnja 2025. do isplate , po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište uzima referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice OP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu tekuće od 15. veljače 2024. do 11. ožujka 2024.

IV Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d. d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 182, OIB: 22694857747 da tužiteljici OP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.634,33 EUR (jednu tisuću šest stotina trideset i četiri eura i trideset i tri centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište uzima referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice OP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu više zatraženog, preko dosuđenog, iznosa od 1.162,95 EUR (jednu tisuću jednu stotinu šezdeset i dva eura i devedeset i pet centi), na ime troškova parničnog postupka.

VI Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d. d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 182, OIB: 22694857747, za naknadu zatraženog iznosa od 500,00 EUR (pet stotina eura) na ime troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu 12. ožujka 2024. podnijela tužbu protiv tuženika, a radi naknade imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 3.318,00 EUR, a koja šteta je posljedica štetnog događaja od 30. studenog 2023.

Tužiteljica je u tužbi navela kako se kritične zgode 30. studenog 2023. dogodila prometna nezgoda, koju je skrivio osiguranik tuženika, a u kojoj je ona zadobila tjelesne ozlijede uslijed kojih je pretrpjela neimovinsku i štetu. Tužiteljica je navela kako se pretrpljena neimovinska šteta koju je doživjela ogleda u povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog pretrpljenih bolova i straha te je doživjela i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege, troškova odlaska na liječničke kontrole te troška ortopedskog pomagala – ortoze za vratnu kralježnicu.

Tužiteljica je, nadalje, navela i kako njezina životna aktivnost zbog posljedica prometne nezgode bila umanjena 10-15% za vrijeme trajanja liječenja te da je zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju bila privremeno nesposobna za rad, odnosno koristila je bolovanje u razdoblju od 1. prosinca 2023. do 2. veljače 2024. U odnosu na troškove odlaska na liječničke kontrole, a s obzirom da tužiteljica prebiva u [adresa], ista je navela kako cijena autobusne karte na relaciji [adresa] – [adresa], u jednom smjeru, iznosi 2,00 EUR, odnosno cijena povratne karte iznosi 4,00 EUR. S tim u svezi navela je kako je ona pet puta odlazila na liječničke kontrole i deset puta na fizikalne terapije, stoga na ime troškova prijevoza potražuje ukupno 60,00 EUR.

S obzirom na sve navedeno tužiteljica je potraživala 1.850,00 EUR na ime pretrpljenih bolova; 1.150,00 EUR na ime pretrpljenog straha; 240,00 EUR na ime tuđe pomoći i njege; 60,00 EUR na ime putnih troškova u svrhu odlaska na liječničke kontrole i fizikalne terapije; 18,00 EUR na ime troška ortoze, odnosno svukupno 3.318,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Tužiteljica je navela i kako se prije pokretanja konkretnog parničnog postupka obratila tuženiku odštetnim zahtjevom i predložila sklapanje izvansudske nagodbe u cilju mirnog rješenja spora, a koji odštetni zahtjev je tuženik zaprimio 9. veljače 2025. te tužiteljici ponudio iznos za koji tužiteljica smatra da nije prikladan šteti koju je pretrpjela.

1.1. U tijeku postupka, nakon podnošenja tužbe tuženik je tužiteljici izvršio isplatu iznosa od 1.339,34 EUR, 878.00 EUR, 400,00 EUR, a kako je u nastavku ove presude i obrazloženo.

U provedenom postupku, a na prijedlog obiju parničnih stranaka provedeno je medicinsko vještačenje te je tužiteljica tužbeni zahtjev konačno postavila nakon provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke, tako da je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala na ime razlike neimovinske štete potražuje iznos od 150,66 EUR i na ime razlike imovinske štete 240,00 EUR. Nadalje, tužiteljica je navela da potražuje zakonske zatezne kamate na iznos od 400,00 EUR od10. veljače 2024. do 23.siječnja 2025., koje iznose 26,14 EUR.

2. Podneskom od 6. travnja 2024. tužitelj je izvijestio sud da je nakon podnošenja tužbe, 19. ožujka 2024. tuženik tužiteljici isplatio iznos od 1.339,34 EUR. S tim u svezi tužiteljica je navela kako je iz dostavljene specifikacije tuženika razvidno da je isti tužiteljici na ime neimovinske štete isplatio iznos od 1.161,34 EUR, na ime tuđe pomoći i njege iznos od 130,00 EUR, a na ime putnih troškova zbog odlaska na liječničke kontrole i fizikalnu terapiju iznos od 30,00 EUR te na ime troška za ortozu iznos od 18,00 EUR. Slijedom navedenoga tužiteljica je povukla dio tužbenog zahtjeva za iznos od 18,00 EUR na ime troškova ortoze. Slijedom navedenoga tužiteljica je potraživala na ime razlike za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 1.838,66 EUR; na ime razlike troškova odlaska na liječničke kontrole i fizikalne terapije iznos od 30,00 EUR te na ime razlike za tuđu pomoć i njegu iznos od 110,00 EUR, odnosno ukupno 1.978,66 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako kao nespornu priznaje činjenicu da se 30. studenog 2023. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Tuženik nije osporavao niti da u konkretnoj pravnoj stvari postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, niti da je vozač vozila osiguranog kod tuženika UP odgovoran za nastanak štetnog događaja. Tuženik nije osporavao niti činjenicu da je on 19. ožujka 2024. tužiteljici isplatio nesporni iznos od 1.339,34 EUR s osnova neimovinske štete.

U svezi s navedenim tuženik je naveo kako ne osporava osnovu tužbenog zahtjeva, dok osporava visinu neimovinske štete zbog pretrpljenih tjelesnih ozljeda u vidu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te osporava visinu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege i visinu štete za troškove liječenja.

Nadalje, tuženik je naveo kako je aktivno liječenje tužiteljice započelo na dan štetnog događaja, a da tuženiku nije poznato je li liječenje tužiteljice završeno. Tuženik smatra kako je navedeno od utjecaja na tijek zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu. Tuženik je naveo kako iz medicinske dokumentacije koju je tužiteljica dostavila proizlazi da se ista liječila u razdoblju od 1. prosinca 2023. do 30. siječnja 2024. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao i tijek zatražene zakonske kamate na imovinsku štetu navodeći da iste mogu početi teći tek od donošenja prvostupanjske presude.

4. Podneskom od 4. lipnja 2024. tužiteljica se po punomoćniku očitovala na tuženikov odgovor na tužbu. U predmetnom podnesku, tužiteljica je između ostalog navela:

(…)3. Isto tako zaključak tuženika koji zaslužuje pažnju i izuzetno poštovanje je taj da, zamislite, postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. 4. I ovaj zaključak tuženika ponovljen već par puta je na razini barem Einsteinove inteligencije.(…) 6. Pa ljudi moji da li je to moguće ( NEMOGUĆE je ne sjetiti se legendarnog ŽP ), da je našem tuženiku nesporno da je tužiteljici isplatio nešto ( uopće kako nazvati to nešto ) što je već sama tužiteljica napisala u podnesku 06. travnja 2024. 7. Nemoguće je povjerovati da takvim lumenima nije poznato da li je lijećenje tužiteljice završeno !! I aktivno i pasivno i lijevo i desno i srednje. Za pretpostaviti je da će liječnik vještak znati odgovoriti na tako kompleksu nedoumicu tuženika. 8. Stvarno tako proizlazi !! Što reći ? 9. Tužiteljica SIGURNO neće dostaviti svoj zdravstveni karton i to iz više razloga. Prije svega radi se o lakoj tjelesnoj ozljedi ( sam O je tužiteljicu spasio da ne bude drugačije ) što i nije toliko važno, no u tom smislu dostavljanje zdravstvenog kartona je nepotrebno. Međutim, temeljem Zakona o zdravstvenoj zaštiti ( N.N. 150/08 ) i zakona o zaštiti prava pacijenata ( N.N. 169/04 ) svaki građanin ( pacijent ) ima pravo na privatnost i povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegovog zdravlja. Ukoliko liječnik vještak bude smatrao da mu je potreban zdravstveni karton tužiteljice, uz OBRAZLOŽENJE zašto mu je potreban, tužiteljica će ga dostaviti. 10. Tužiteljica je u tužbi predložila provođenje medicinskog vještačenja ali evo naš tuženik predlaže isto. Lijepo je to od tuženika ! Zar ne ? (…) 13. Što reći a ne zaplakati !?!? Naš nam tuženik opet ponavlja ( valjda je ponavljač ) sve što je već napisao. Da li to naš tuženik smatra da je sudska vlast glupa pa joj treba ponavljati više puta ??“

5. U podnesku od 13. lipnja 2024. tužiteljica je navela kako je tuženik 5. lipnja 2024. isplatio iznos od 878,00 EUR. S tim u svezi tužiteljica je navela kako tuženik nije specificirao šta je isplatio sa uplatom u iznosu 878,00 EUR, stoga tužiteljica smatra da je navedenim iznosom tužiteljici isplatio potraživanje razlike na ime tuđe pomoći i njege u iznosu 110,00 EUR, potraživanje razlike na ime troškova odlaska na liječničke kontrole i fizikalne terapije u iznosu 30,00 EUR te dio potraživnja za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu 738,00 EUR. Tužiteljica je, nadalje, navela kako smatra da je tuženik na iznos od 878,00 EUR dužan platiti zakonsku zateznu kamatu koja iznosi 35,18 EUR. Slijedom navedenoga tužiteljica je tužbenim zahtjevom potraživala isplatu razlike na povrede prava osobnosti u iznosu od 1.100,66 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i iznos zakonske zatezne kamate od 35,18 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela uslijed prometne nezgode od 30. studenog 2023., a koju je skrivio osiguranik tuženika.

7.1. Među parničnim strankama nije sporna činjenica da se 30. studenog 2023. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Nije sporno niti da u konkretnoj pravnoj stvari postoji odgovornost osiguranika tuženika UP za nastanak štetnog događaja. Nije sporno niti da je tuženik tužiteljici dana 19. ožujka 2025. isplatio iznos od 1.339,34 EUR s osnova neimovinske štete, dana 5. lipnja 2024. isplatio iznos od 878,00 EUR.

7.2. Među parničnim strankama sporna je visina visinu neimovinske štete zbog pretrpljenih tjelesnih ozljeda u vidu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te osporava visinu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege i visinu štete za troškove liječenja, te je sporan tijek zatražene zatezne kamate na imovinsku štetu.

8. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja svih spornih činjenica o kojima ovisi osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva sud je proveo dokazni postupak u kojem je izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta te su pročitane isprave, i to: ponuda tuženika (stranica spisa 4-5), fotografije tužiteljičinih ozljeda i vozila (stranica spisa 6-9, 11, 14), račun 1550/555/1 Bauer-feind d.o.o. (str spisa 10), odštetni zahtjev (stranica spisa 12- 13),medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (stranica spisa 15-18, 19,24), račauni- putne karte za relaciju [adresa] (stranica spisa 18), iskaznica fizikalne terapije (stranica spisa 30-31), provedeno je vještačenje po vještaku medicinske struke ZP dr. med.,(stranica spisa 62-64, 82, 110.112)

8.1. Na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 16. studenog 2025. sud je odlučio da se neće izvoditi dokazi, a koji su prihvaćeni na pripremnom ročištu kod ovoga suda 13. prosinca 2024., i to dokaz pribavom liječničkog kartona tužiteljice, saslušanjem tužiteljice te uvidom u zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo.

Naime, tuženik je na pripremnom ročištu predložio pribavu zdravstvenog kartona tužiteljice, koji dokazni prijedlog je sud prihvatio. Međutim, kako u sudski spis nije pribavljen zdravstveni karton, a sam sudski vještak ZP, dr. med., kojemu je povjereno vještačenje u ovoj pravnoj stvari, u podnesku od 17. listopada 2025. naveo kako se u konkretnoj pravnoj stvari radi o lakoj tjelesnoj ozljedi te da ne postoji niti jedan razlog za uvid u zdravstveni karton, a to osobito jer se u anamnezi koji su pisali specijalisti ne spominje nekakav prethodni događaj, ozljeda ili invaliditet, koja bi sugerirala uvid u zdravstveni karton i utjecala na procjenu vidova štete. Slijedom navedenoga, uzimajući u obzir da su obje parnične stranke nalaz i mišljenje vještaka prihvatile, sud je odlučio da se navedeni dokaz neće izvoditi jer je nepotreban budući da su odlučne činjenice utvrđene medicinskim vještačenjem kojega su stranke prihvatile. Nadalje, na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. studenog 2025. zamjenik punomoćnika tuženika predložio je da se rasprava održi bez saslušanja tužiteljice te da se ista zaključi, čime je načelno odustao od predloženog dokaza. Sud je odlučio navedeni dokaz ne izvoditi jer je isti nepotreban budući da su okolnosti na koje je predloženo saslušanje tužiteljice utvrđene medicinskim vještačenjem, te materijalnim dokazima koji prileže spisu. Nadalje, sud je na pripremnom ročištu prihvatio i dokazni prijedlog tužiteljice da se izvrši uvid u u zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, a na glavnoj raspravi održanoj 14. studenog 2025. sud je utvrdio da predmetni zapisnik ne prileži spisu, ali da isti nije ni potreban budući da tuženik nije niti osporavao nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za nastanak predmetne prometne nezgode.

8.1.1. Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. dalje: ZPP), kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

9. Osnovanost tužbenog zahtjeva, koja i nije sporna u ovome postupku proizlazi iz materijalnih dokaza koje prileže spisu, a kako tuženik osnovu tužbenog zahtjeva niti nije osporavao, u smislu odredbe članka 221. ZPP niti nije posebno cijenio dokaze predložene na okolnost nastanka štetnog događaja.

10. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ZP, dr. med. U pisanom nalazu i mišljenju od 16. siječnja 2025. stalni sudski vještak ZP dr. med. naveo je kako su tijekom liječenja, a nakon ozljeđivanja 1. prosinca 2023. koje je tužiteljica doživjela u prometnoj nesreći, utvrđene ozljede kod tužiteljice

– natučenje glave, trzajna ozljeda vrata, natučenje stjenke prsnog koša, natučenje desnog zgloba kuka, a koje se kvalificiraju kao laka tjelesna ozljeda. Prema mišljenju vještaka medicinske struke tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta do 3 dana nakon nesreće, bolove srednjeg intenziteta oko 10 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera oko 45 dana. Povremene bolove je mogla trpjeti još mjesec dana. Nadalje, stalni sudski vještak naveo je kako je tužiteljica pretrpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta u trenutku neposredno prije sudara i tijekom prevrtanja vozila, trajanja 1 - 2 minute, sekundarni strah jakog intenziteta do 2 dana nakon nesreće, srednjeg intenziteta do 7 dana, te slabog intenziteta do 5 tjedana u smislu zabrinutosti za svoje zdravstveno stanje te moguće komplikacije na koje je upozorena. Također, vještak je mišljenja da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć 4 sata dnevno kroz 15 dana, te 2 sata dnevno kroz 30 dana, a takva pomoć odnosila se na pomoć pri oblačenju i obuvanju, održavanju higijene, pribavljanju osnovnih životnih potrepština i obavljanju uobičajenih obaveza u kući u fazi kada je trpjela kontinuirane bolove u vratu i desnom kuku, morala mirovati i nositi ortozu.

Pisani nalaz i mišljenje vještaka Maricikića sud je dostavio strankama.

10.1. Podneskom od 23. siječnja 2025. tuženik se očitovao na dostavljeni mu nalaz i mišljenje vještaka te je naveo kako je vještakova ocjena bolova kod tužiteljice u širim granicama prihvatljivosti pa tuženik vještakovim ocjenama u pogledu bolova nije prigovarao. Tuženik je prihvatio i vještakovu ocjenu straha, a nije prigovarao niti vještakovoj ocijeni potrebe za tuđom pomoću i njegom. Tuženik je naveo kako sukladno orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-131- VI/02 i Su-1372-II/02 od 29. studenog 2002., koji su dodatno uvećani za 50% po novim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020. godine, pravičnu novčanu naknadu predstavlja za 1 dan jakih boli iznos od 73,66 EUR, za 1 dan srednjih boli iznos od 43,80 EUR, te za 1 dan lakih boli iznos od 13,94 EUR. S tim u svezi tuženik je naveo kako primjenom novih kriterija uz prihvaćanje ocjena medicinskog vještaka primjerena i pravična novčana naknada iznosila bi 1.300,00 EUR za pretrpljenu fizičku bol. Nadalje, tuženik je naveo kako on po visini osporava svako veće potraživanje naknade štete preko iznosa od 1.300,00 EUR za fizičku bol. Tuženik je naveo da ukoliko se i za strah primjene jednaki kriteriji kao za procjenu visine naknade za fizičku pol, pravična novčana naknada za pretrpljeni strah iznosila bi 950,00 EUR. S tim u svezi tuženik je naveo kako on po visini osporava svako veće potraživanje naknade štete preko iznosa od 950,00 EUR za pretrpljeni strah.

U svezi s navedenim tuženik je naveo kako visina naknade neimovinske štete na koju tužiteljica ima pravo primarno ovisi o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada. Tuženik smatra kako u konkretnom slučaju ne postoje bilo kakve posebne okolnosti koji bi eventualno opravdale odstupanje od preporučenih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske. S obzirom na potrebu tužiteljice za tuđom pomoći i njegom, a koja prema mišljenju vještaka iznosi 120 sati, tuženik je po visini osporavao svako veće potraživanje preko iznosa od 360,00 EUR za tuđu pomoć i njegu (1 sat tuđe pomoći = 3,00 EUR tj. 120 sati x 3,00 EUR = 360,00 EUR). Nadalje, tuženik je naveo kako on ne čini spornim da bi bio u tužiteljici isplatiti naknadu štete i to za fizičku bol iznos od 1.307,34 EUR, za strah iznos od 950,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu iznos od 360,00 EUR, odnosno sveukupno na ime naknade neimovinske štete, te naknade za tuđu pomoć i njegu ukupan iznos od 2.610,00 EUR. S tim u svezi tuženik je naveo kako je navedeni iznos već isplatio tužiteljici, i to prije podnošenja tužbe na ime naknade za neimovinsku štetu iznos od 1.339,34 EUR, dana 5. lipnja 2024. iznos od 878,00 EUR, te 23. siječnja 2025. iznos od 400,00 EUR, a što predstavlja razliku navedenog iznosa od 2.617,34 EUR.

Tuženik je, nadalje, naveo kako on smatra da će sa isplatom daljnje naknade štete s osnova imovinske štete i to s osnova tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 360,00 EUR i neimovinske štete (40,00 EUR) tužiteljica biti u cijelosti obeštećena za pretrpljenu neimovinsku štetu, te tuđu pomoć i njegu. Tuženik je predložio sudu odbiti tužiteljicu sa bilo kakvim daljnjim potraživanjem jer će uz ranije plaćeni iznos od 2.617,39 EUR, tužiteljica biti obeštećen za cjelokupnu štetu koju je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju od 30. studenoga 2023. godine.

10.2. Podneskom od 25. siječnja 2025. tužiteljica se očitovala na dostavljeni joj nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ZP, dr. med. na način da je navela da predmetni nalaz i mišljenje prihvaća. Tužiteljica je navela kako joj je jedino sporna ocjena duljine trajanja bolova slabog intenziteta, te je predložila da se na navedeno vještak očituje na ročištu, kao da se očituje je li kod tužiteljice nakon štetnog događaja postojalo umanjenje opće životne aktivnosti i ukoliko je, koliko dugo je trajalo u i kojem postotku. Tužiteljica je navela kako u skladu s orijetacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a prema nalazu mišljenju stalnog sudskog vještaka ZP, dr. med. tužiteljica na ime pretrpljenih bolova potražuje iznos od 1.550,00 EUR, na ime pretrpljenog straha iznos od 900,00 EUR, odnosno na ime neimovinske štete potražuje ukupan iznos od 2.450,00 EUR, dok tužiteljica na ime tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 480,00 EUR, i to po satu 4,00 EUR. S tim u svezi tužiteljica je navela kako je prosječno isplaćena mjesečna netto plaća NKV radnika u Republici Hrvatskoj u djelatnosti Q – Djelatnosti zdravstvene zaštite iznosila za 1 mjesec 2024. 773,00 EUR, a što je 4,83 EUR po satu.

Tužiteljica je potvrdila navode tuženika da joj je tuženik 23. siječnja 2025. isplatio iznos od 400,00 EUR, stoga je tužiteljica umanjila svoje potraživanje na ime neimovinske štete za navedeni iznos. Nadalje, tužiteljica je navela kako ona na ime razlike neimovinske štete potražuje iznos od 150,66 EUR i na ime razlike imovinske štete 240,00 EUR. Nadalje, tužiteljica je navela da potražuje zakonske zatezne kamate na iznos od 400,00 EUR od10. veljače 2024. do 23.siječnja 2025., koje iznose 26,14 EUR.

10.2.1. Podneskom od 2. veljače 2025. stalni sudski vještak ZP, dr. med. očitovao se na podnesak tužiteljice od 25. siječnja 2025. te je naveo kako je tužiteljica kontinuirano liječena do 30. siječnja 2024 kada je obavila posljednji pregled kod kirurga i u kojem se navode povremeni bolovi. Slijedom navedenoga vještak sa sigurnošću zaključuje da je tužiteljica trpjela kontinuirane bolove nepuna 2 mjeseca. Nadalje, naveo je kako je tužiteljica mogla još kratko vrijeme osjećati povremene bolove pri nekim forsiranim pokretima ozlijeđenih dijelova tijela koji, obzirom na dob, nisu mogli trajati duže od mjesec dana. Vještak je naveo kako je mišljenja da je kod tužiteljice bila privremeno umanjena opća životna aktivnost u visini od 10% i trajanja do 3 mjeseca, u fazi kada je trpjela kontinuirane i povremene bolove te je ulagala pojačane napore u tom periodu, a nakon čega nisu zaostale trajne posljedice.

10.2.2. U podnesku od 21. veljače 2025. tužiteljica je navela kako je vještakova ocjena trajanja bolova je prihvatljiva, iako tužiteljica i dalja smatra da su bolovi slabog intenziteta trajali nešto duže, međutim, navela je da nema nikakvih daljnjih primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka. Tužiteljica je navela i kako je ocjena vještaka glede privremenog umanjenja opće životne aktivnosti apsolutno prihvatljiva i glede visine i glede trajanja.

10.2.3. Podneskom od 12. kolovoza 2025. tuženik se očitovao na vještakov podnesak od 2. veljače 2025. te je naveo kako je vještak ostao kod svog ranijeg nalaza i mišljenja, a u pogledu njegova očitovanja o privremenom smanjenju životnih aktivnosti, tuženik smatra da je isto apsolutno nebitno, jer navedeni vid štete ne utječe na ukupnu ocjenu pretrpljenih tjelesnih ozljeda kod tužiteljice, kao i u konačnici na visinu novčane naknade koju tužiteljica potražuje predmetnom tužbom. Tuženik smatra kako je bitno da kod tužiteljice nakon štetnog događaja nisu zaostale trajne posljedice, te je naveo kako to tuženik tvrdi od početka konkretnog postupka.

10.3. Stalni sudski vještak ZP, dr. med. usmeno je iznio svoj nalaz i mišljenje na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 21. kolovoza 2025. te je iskazao da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 16. siječnja 2025., te kod odgovora od 2. veljače 2025. koji je iznio na primjedbe. Vještak je iskazao kako je predmetni spis predmeta pažljivo razmotrio i uzeo u obzir sve isprave koje prileže spisu, te je naglasio kako istome ne prileži zdravstveni karton za tužiteljicu, a kako se kod tužiteljice radi o lakoj tjelesnoj ozljedi posebnog pregleda nije činio jer je isti nepotreban. Nadalje, iskazao je kako u svome očitovanju od 2. veljače 2025. nije ništa mijenjao u odnosu na podneseni nalaz i mišljenje od 16. siječnja 2025., nego se istim samo očitovao na prigovor tužiteljice glede duljine trajanja slabih bolova i privremenog umanjenja opće životne aktivnosti.

10.4. U podnesku od 7. listopada 2025. tužiteljica je navela kako je vještak u svom usmenom izlaganju naveo da spisu ne prileži zdravstveni karton tužiteljice, a koji je trebao dostaviti tuženik po nalogu suda, stoga je tužiteljica predložila da se stalni sudski vještak medicinske struke očituje o tome bi li uvid u zdravstveni karton utjecao na rezultate provedenog vještačenja.

10.4.1. U podnesku od 17. listopada 2025. stalni sudski vještak ZP, dr. med. naveo ja kako u konkretnom slučaju nije postojao niti jedan razlog za uvid u zdravstveni karton tužiteljice jer se radilo o lakoj tjelesnoj ozljedi (trzajna ozljeda, natučenje drugih dijelova tijela) te nije bilo potrebno provjeravati eventualna prijašnja zdravstvena stanja koja bi utjecala na nalaz vještaka, a osobito uzimajući u obzir dob tužiteljice.

10.5. Sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prihvatio te je isti cijenio kao objektivan, jasan, izrađen u skladu s pravilima struke, uzimajući pri tome u obzir da je vještak u tijeku postupka dao jasna obrazloženja prigovorima stranaka te da su stranke nalaz i mišljenje vještaka prihvatile, a nakon njegova usmena izlaganja i pisanih očitovanja nisu imale primjedbi i prigovora. Slijedom navedenoga sud nije imao niti jedan razlog posumnjati u objektivnost i stručnost danog nalaza i mišljenja.

11. Kod ovoga suda održano je ročište na glavnu raspravu 21. kolovoza 2025.. Na predmetnom ročištu tužiteljica se ustrajala s tužbom i tužbenim zahtjevom, a tuženik s danim odgovorom na tužbu. Na predmetnom ročištu tuženik je iskazao da se ne protivi povlačenju tužbe tuženika za iznos od 1.339,34 EUR jer je nesporno da je navedeni iznos tuženik isplatio tužiteljici. Međutim, tuženik je iskazao da se protivi povlačenju tužbe kako je to učinjeno podneskom od 13. lipnja 2024. i podneskom od 25. siječnja 2025. (na raspravnom zapisniku očitom omaškom napisano 21. siječnja 2025.), a koji iznos ukupno iznosi 1.562,68 EUR, te je tuženik zbog navedenog potraživao trošak te je naveo da će isti specificirati u troškovniku. Nadalje, naveo je kako potražuje trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanje na pripremnom ročištu 13. prosinca 2024., sastav podneska od 23. siječnja 2025., svaka radnja u iznosu 100,00 EUR s pripadajućim PDV-om, odnosno ukupno 375,00 EUR. Nadalje, kako je na predmetno ročište pozvana tužiteljica radi saslušanja, koji dokazni prijedlog tuženika je sud prihvatio na pripremnom ročištu, a kako ista uredno pozvana nije pristupila, tuženik je ustrajao s tim dokaznim prijedlogom te je naveo da s obzirom da tužiteljica nije opravdala svoj izostanak smatra da trošak zastupanja na predmetnom ročištu mora snositi tužiteljica, te je potraživao 100,00 EUR s PDV-om, odnosno ukupno 125,00 EUR na ime troška zastupanja na ročištu 12. kolovoza 2025. Nadalje, tuženik je naveo kako s obzirom na način ophođenja punomoćnika tužitelja i njegova obraćanja tuženiku, ali i sudu, podcjenjivačkim i podrugljivim tonom, predlaže sudu u smislu odredbe članka 110. Zakona o parničnom postupku, izreći novčanu kaznu punomoćniku tužiteljice, a s obzirom na vrijeđanja koja je punomoćnik tužitelja u tijeku postupka, u gotovo svakom podnesku iznosio.

11.1. S obzirom na navode punomoćnika tuženika o ophođenju i podcjenjivanju u komunikaciji sa sudom i protivnom stranom, te vrijeđanju, sud je iste navode ocijenio djelomično osnovanim. Naime, sud ne nalazi da bi u podnescima do ročišta 21. kolovoza 2025. punomoćnik tužitelja vrijeđao sud ili protivnu stranu u postupku, odnosno njezina punomoćnika. Međutim, sud nalazi da podnesak tužiteljice od 4. lipnja 2025., a dijelove kojeg podneska je sud i citirao pod točkom 4. obrazloženja ove presude, osobito u dijelu gdje punomoćnika tuženika naziva "ponavljačem", "lumenom", sadrže elemente provokacije i podrugivanja prema punomoćniku protivne strane. S obzirom na navedeno, ovaj sud je sukladno svojoj obvezi da opomene ili novčano kazni osobu koja sudjeluje u postupku, a koja u podnesku vrijeđa sud ili druge sudionike u postupku, a koja je propisana odredbom članka 318. ZPP, na raspravni zapisnik donio rješenje kojim je opomenuo, odnosno upozorio punomoćnika tužiteljice, te je pri tome sud naveo kako se isti upozorava na dužnost poštivanja Kodeksa odvjetničke etike i to općeg načela sadržanog u točki 4. koje propisuje da u svojim nastupima, podnescima, govorima i drugim službenim radnjama te općenito društvenim, javnim ili privatnim nastupima odvjetnik treba voditi računa o zahtjevima profesionalne i opće kulture, a ujedno je sud punomoćnika tužiteljice upozorio da će daljnje neprofesionalne postupanje i vrijeđanje suda kazniti u smislu odredbe članka 110. ZPP.

11.2. U podnesku od 28. listopada 2025. punomoćnik tužiteljice naveo je: „(…) NAGLAŠAVAM da se u prvom dijelu ovog podneska obraćam sudu/sucu i punomoćniku tuženika, ne kao punomoćnik tužiteljice već općenito kao odvjetnik, kao punomoćnik mnogih klijenata, kao kolega i kao osoba koja neće dozvoliti nikome da mu prijeti ( piše upozorava ). Dakle, u tom rješenju sud(AC) me “ upozorava “ na opća načela Kodeksa odvjetničke etike........................................................ te me “ upozorava “ da će daljnje neprofesionalno postupanje i vrijeđanje sud(AC) kazniti u smislu odredbe članka 110. ZPP-a. To upozorenje sam shvatio kao prijetnju, što je moje pravo, a mislim da nitko ne voli i ne prihvaća da mu se prijeti pa tako ni moja malenkost i kao ograničavanje u poslu kojim se bavim, jer eto trebao bih paziti da se punomoćnik tuženika ne uvrijedi.(…) Ali sud(AC) si je uzeo pravo mene nazvati neprofesionalnim. Odakle vam to pravo ? Kako se usuđujete nazivati me neprofesionalnim ?!?! Ako sam ja neprofesionalan pa što ste tek onda vi ?? Npr. ne znate napisati rješenje o provođenju financisko-knjigovodstveno vještačenja pa vam onda ovaj “ upozoreni “ neprofesionalac mora pisati da to rješenje ne valja i da ga ispravite što ste u konačnici i napravili, P-525/2024. Ne šaljete pozive na vrijeme pa me zovete na privatni telefon sat prije ročišta. Zovete druge kolege da bi zvali mene zbog vašeg propusta. To je predmet Kov-132/2025, ĐP gdje ste me razriješili branitelja po službenoj dužnosti i zvali odvjetnika Jelića kojeg okrivljenik ĐP svojom voljom nije izabrao za branitelja za što posjedujem dokaze. Ne znate koje dokaze treba provoditi a koje ne. Upravo to dokazuje i podnesak Dr. KP od 17. listopada 2025. Dozvoljavate da se loptaju s vama s građanskog na kazneno pa nazad. 21. kolovoza 2025. zakažete ročište TEK za 14. studeni 2025. I TAKO DALJE I TAKO DALJE.............nemam ni vremena ni papira. (…) No da rezimiram, ako u tom podnesku postoji nešto što se punomoćniku tuženika nije svidjelo, to je njegov problem. To ne smije biti razlog da mene sud(AC) “ upozorava “ i dokle god odgovori na tužbu ovog tuženika budi takvi kakvi jesu i moje podnesci će biti takvi kakvi jesu. Da li ste se ikada kao sud(AC) i kao čovjek zapitali zašto se vode ovakvi postupci pred sudovima za naknadu štete ? Ako niste učinite to ! (…)Siguran sam da niste jer da jeste sigurno mene ne biste “ upozoravali “ i sasvim drugačije biste vodili ovakve postupke. Autoritet nećete steći “ upozorenjima “, barem kod mene, zapravo kod nikoga, samo za razliku od mnogih mojih kolega, mene ne zanima da budem dobar sa sucima. A vi kolega D, pa zar jedan muškarac da traži od žene da kazni drugog muškaca ?!?! Čak I kad ste vi u pitanju, iznenadili ste me. Kaznite me vi ! Nemojte to tražiti od drugoga, ne priliči muškarcu. (…) I za kraj. Tužiteljica neće pristupiti na slijedeće ročište. Tuženiku je odavno jasno da u predmetima gdje je ovaj punomoćnik nema mrcvarenja klijenata. U nijednom predmetu gdje je zastupao klijeta ovaj punomoćnik a u pitanju je laka tjelesna ozljeda ili teška bez naruženja sud nije saslušavao tužitelja pa neće ni ovaj put. (…)“

11.2.1. U preostalom dijelu predmetnog podneska, izuzev citiranog pod točkom

10.2. obrazloženja ove presude tužiteljica je navela kako se troškovi parničnog postupka dosuđuju prema konačno naznačenoj vrijednosti predmeta spora, stoga smatra da tuženikovo protivljenje povlačenju dijela tužbenog zahtjeva „nema nikakve veze“, te je naveo „ali i to ćemo riješiti tako da se tužiteljica odriče tog dijela tužbenog zahtjeva“. Nadalje, naveo je kako činjenica da tužiteljica nije pristupila na ročište za glavnu raspravu nije bila od utjecaja za okončanje postupka jer sud nije tužiteljici dostavio podnesak tuženika od 12. kolovoza 2025., odnosno tužiteljica je isti primila u zakonskom roku, a nakon predmetnog ročišta. Tužiteljica je, nadalje, osporavala navode tuženika kako privremeno umanjenje opće životne aktivnosti tužiteljice nije od utjecaja na ocjenu pretrpljenih tjelesnih ozljeda, navodeći da je sud dužan uzeti u obzir sve činjenice koje su posljedica štetnog događaja pa tako i činjenicu da je tužiteljici bila privremeno umanjena opća životna aktivnost 10% tri mjeseca, a za što tužiteljica navodi da nije niti malo niti kratko.

11.2.2. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 14. studenog 2025. tužiteljica je ustrajala kod svih svojih navoda iz podneska od 28. listopada 2025. Nakon zaključenja glavne rasprave, a u odnosu na raspravno rješenje kojim je sud donio odluku da će o navodima podneska punomoćnika tužiteljice od 28. listopada 2025. donijeti odluku zajedno s odlukom o glavnoj stvari, u podnesku od 19. studenog 2025. punomoćnik tužiteljice naveo je „Punomoćnik tužiteljice jedva čeka najavljenu odluku“.

12. S obzirom na sadržaj podneska punomoćnika tužiteljice od 28. listopada 2025. sud utvrđuje kako punomoćnik tužiteljice izrijekom navodi da se obraća uredujućem sucu, odnosno sudu, ne kao punomoćnik stranke nego općenito kao odvjetnik, kao punomoćnik brojnih klijenata, navodeći da mu je sudac prijetio kada ga je upozorio na obvezu poštivanja načela Kodeksa odvjetničke etike. Nadalje, u istom podnesku je iznio da sudac ne zna napisati rješenje o financijsko-knjigovodstvenom vještačenju, da sudac ne šalje pozive za ročišta na vrijeme pa ga zove na privatni telefon prije ročišta, da ga je sudac u kaznenom predmetu ovoga suda razriješio branitelja po službenoj dužnosti i zvao odvjetnika Jelića kojeg okrivljenik svojom voljom nije izabrao za branitelja, da sudac ne zna koje dokaze treba provesti, a koje ne, da si ja kao sudac dozvoljavam da se loptaju sa mnom sa građanskog na kazneno pa nazad. Dakle, svojim podneskom punomoćnik tužiteljice je izašao izvan okvira procesne uloge punomoćnika tužiteljice, izravno se obraćajući sucu te ga vrijeđajući riječima " ne znate napisati rješenje o provođenju financijsko-knjigovodstveno vještačenja", "ne znate koje dokaze treba izvesti, a koje ne", izravno vrijeđajući dignitet suca, a da pri tome izlazi iz okvira dopuštene kritike. U istom podnesku punomoćnik tužiteljice navodi da mu sudac prijeti te da ga je sudac u kaznenom predmetu ovoga suda razriješio branitelja po službenoj dužnosti i zvao odvjetnika Jelića kojeg okrivljenik svojom voljom nije izabrao za branitelja, a koji navodi punomoćnika tužiteljice su neistiniti te svojim sadržajem i intencijom predstavljaju tešku povredu dostojanstva i ugleda suda kao tijela koje osigurava jednakost svih pred zakonom i jamči štovanje i zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda. Predmetnim podneskom punomoćnik tužiteljice izrijekom navodi, obraćajući se meni kao uredujućem sucu da autoritet neću steći "upozorenjima", barem kod njega, zapravo kod nikoga, samo za razliku od mnogih njegovih kolega, njega ne zanima da bude dobar sa sucima.

Dakle, izrijekom navodi da sudac u odnosu na njega nema autoritet, s obzirom da je punomoćnik tužiteljice odvjetnik, a odvjetnik u obavljanju svoga poziva mora uvijek čuvati autoritet sudova pred kojima pruža pravnu pomoć, te im uvijek iskazivati dužno poštovanje, jasno je da takvo poštovanje punomoćnik tužiteljice ne pokazuje niti čuva autoritet suda. Punomoćnik tužiteljice u predmetnom podnesku uredujućeg suca oslovljava u dijelu toga podneska sa "žena", i to u dijelu u kojem se obraća punomoćniku tuženika i navodi "A vi kolega D, pa zar jedan muškarac da traži od žene da kazni drugog muškarca?!?!" – a čime dodatno pokazuje nepoštivanje prema sucu i sudačkoj dužnosti jer uloga uredujuće sutkinje za njega predstavlja "ženu". Iz konteksta tog dijela podneska razvidno je da se punomoćnik tužiteljice čudi što je odvjetnik D tražio od žene (sutkinje) da ga kazni, što ovaj sud cijeni diskriminatornim s obzirom na ravnopravnost spolova pri obavljanju sudačke dužnosti.

12.1. S obzirom na sve navedeno, utvrđujući da je podneskom od 28. listopada 2025. punomoćnik tužiteljice – odvjetnik Hrvoje Solina, izravno i grubo vrijeđao uredujuću sutkinju, ali i ovaj sud te da je o sucu iznio ne samo neistine, već je iznio navode koje predstavljaju način komunikacije koji je, najblaže rečeno, ispod svake razine dostojanstva djelatnosti kojom se punomoćnik tužiteljice bavi, kao i očitu povredu pravila etičkog kodeksa odvjetničke struke.

12.2. Odredbom članka 318. stavak 1. ZPP propisano je ako osoba koja sudjeluje u postupku u podnesku ili na ročištu vrijeđa sud ili druge sudionike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda, odnosno ako to učini osoba koja prisustvuje ročištu, sud će je opomenuti ili kazniti novčanom kaznom od 60,00 do 1320,00 eura, a može je i udaljiti i kazniti tom novčanom kaznom. U stavku 4. istoga članka propisano je da kad sud novčano kazni ili udalji iz sudnice odvjetnika ili odvjetničkoga vježbenika kao punomoćnika, obavijestit će o tome Hrvatsku odvjetničku komoru. Nadalje, odredbom članka 318. stavak 6. ZPP propisano je da se odredbe članka 10. ZPP, na odgovarajući način se primjenjuju i u slučajevima iz stavka 1. toga članka.

12.3. Sud nalazi da citirani navodi punomoćnika tužiteljice izneseni u podnesku od 28. listopada 2025. - u kojoj isti iznosi uvredljive stavove prema uredujućem sucu, te očite neistine vezane za navodne postupke uredujućeg suca, tako i izrazito negativno konotirane vrijednosne sudove o moralnom integritetu i profesionalnosti uredujućeg suca, predstavljaju takvo teško i očito vrijeđanje dostojanstva i ugleda suda iz kojih razloga se izricanje odvjetniku novčane kazne u iznosu od 900.00 EUR ukazuje kao primjerena visina kazne s obzirom na narav, težinu i ozbiljnost u podnesku iznesenih uvredljivih komentara te neistina i stupanj povrede dostojanstva suda. Slijedom navedenoga sud je odlučio kao u izreci rješenja.

13. Tužiteljica je prvotno tužbom potraživala isplatu iznosa od 3.318,00 EUR na ime imovinske i neimovinske štete. U tijeku postupka tuženik je na ime utuženog iznosa vršio isplate pa je tužiteljica podneskom od 6. travnja 2024. izvijestila sud da joj je tuženik isplatio iznos od 1.161,34 EUR, te je uredila tužbeni zahtjev tako da je potraživala ukupan iznos od 1.978,66 EUR. Nadalje, podneskom od 13. lipnja 2024. tužiteljica je izvijestila sud da joj je tuženik na ime naknade štete isplatio dodatni iznos od 878,00 EUR, stoga je na ime naknade štete uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljica potraživala iznos od 1.100,66 EUR, kao i zateznu kamatu u iznosu 35,18 EUR. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 25. siječnja 2025. tužiteljica je navela da joj je tuženik isplatio dodatnih 400,00 EUR te je potraživala razliku od 150,66 EUR na ime neimovinske štete i 240,00 EUR na ime tuđe pomoći i njege, kao i zateznu kamatu od 35,18 EUR i 26,14 EUR, a sve sa zakonskom zateznom kamatom.

Na ročištu za glavnu raspravu tuženik se nije protivio povlačenju tužbenog zahtjeva kako je to učinjenom podneskom od 13. lipnja 2024.. dok se protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva učinjenog u podnesku od 25. siječnja 2025., a prema kojima je tužbeni zahtjev povučen za iznos od 683.86 EUR.

S tim u svezi valja istaknuti kako je odredbom članka 193. stavak 1. ZPP propisano da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. U stavku 2. istog članka ZPP propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

Na temelju citirane zakonske odredbe valja istaknuti kako je tužiteljica za iznos od 1.161,34 EUR povukla tužbeni zahtjev prije nego se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. Međutim, sud utvrđuje da se tuženik nije protivio povlačenju tužbe za 842,82 EUR učinjen podneskom od 13. lipnja 2024., nego samo za iznos od 842,82 EUR učinjen podneskom od 25. siječnja 2025.

Slijedom navedenog temeljem odredbe članka 193. stavak 2. ZPP sud je utvrdio da je tužba povučena za iznos od 2.182,16 EUR.

U odnosu na iznos od 683,86 EUR za koji je tužiteljica umanjila postavljeni tužbeni zahtjev podneskom od 25. siječnja 2025., a kako je tuženik istaknuo da se istome protiv, tužiteljica je podneskom od 28. listopada 2025. navela da se odriče toga dijela tužbenog zahtjeva, stoga je u odnosu na navedeni dio tužbenog zahtjeva temeljem odredbe članka 331 a ZPP sud donio presudu kojom je odbio dio tužbenog zahtjeva (presuda na temelju odricanja).

13.1. S obzirom da se tužiteljica odrekla tužbenog zahtjeva za iznos od 683,86 EUR jer je tuženik kao nesporan dio u tijeku postupka isplatio tuženiku navedeni iznos tuženik je na ročištu za glavnu raspravu 21. kolovoza 2025. potraživao naknadu troškova u ukupnom iznosu od 375,00 EUR. Naime odredbom članka 158. stavak 1. ZPP propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.

Međutim iznos nespornog dijela naknade štete koji se isplaćuje tijekom postupka (nakon podnošenja tužbe, a ne u mirnom postupku) predstavlja uspjeh tužitelja u cjelokupnom postupku i isti se mora uračunati u postotak uspjeha tužitelja u cjelokupnom postupku. (Isto Vrhovni sud Republike Hrvatske odluka broj: Rev- 1325/13-2 od 15. rujna 2015.) naime kod činjenice što je tuženik tijekom postupka učinio nespornim dio utuženog iznosa štete te ga isplatio tijekom postupka, nakon čega je tužitelj za taj isplaćeni iznos povukao tužbu (odrekao se tužbenoga zahtjeva) , a zahtjev ograničio na preostali sporni dio zahtjeva u odnosu na koji je postupak nastavljen, tim ukupni uspjeh tužitelja u sporu nije doveden u pitanje, a tim ni tužiteljevo pravo na naknadu parničnih troškova u skladu sa njegovim ukupnim uspjehom, sve u smislu odredbe članka 154. stavak 2. u svezi s odredbom članka 158. stavak 1. ZPP. S tim u svezi sud je ocijenio da je neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka zbog odricanja tužiteljice od dijela tužbenoga zahtjeva pa je isti sud odbio kao neosnovan.

13.2. Osim navedenog, tuženik je na ročištu za glavnu raspravu 21. kolovoza 2025.potraživao naknadu troška za pristup predmetnom ročištu u iznosu od 100,00 EUR s pripadajućim PDV-om, od 25,00 EUR, dakle, ukupno 125,00 EUR, a zbog činjenice za tužiteljica nije pristupila na ročište za glavnu raspravu.

Odredbom članka 269. stavak 1. ZPP propisano je da će sud, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz. S tim u svezi, uzimajući u obzir da je saslušanje tužiteljice bio tuženikov dokazni prijedlog, a da je isti predložen na okolnost trajanja liječenja, na koje okolnosti je dao svoje očitovanje stalni sudski vještak nalazom i mišljenjem, nije od utjecaja na konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari činjenica da tužiteljica nije pristupila, osobito jer je na istom ročištu stalni sudski vještak iznosi usmeni nalaz i mišljenje te nedolazak tužiteljice nije uzrokovao odgodu ročišta. S tim u svezi sud nije mogao prihvatiti zahtjev tuženika za naknadu troška zastupanja na ročištu 21. kolovoza 2025. u iznosu od 125,00 EUR.

Uzimajući u obzir da sud nije prihvatio ni zahtjev tuženika za naknadu iznosa od 375,00 EUR na ime troškova dijela tužbenog zahtjeva kojega se tužiteljica odrekla, te da nije prihvatio na zatraženi iznos od 125,00 EUR na ime troška zastupanja na ročištu 21. kolovoza 2025., sud je odbio tuženika za ukupan iznos od 500,00 EUR te je odlučeno kao pod točkom VI. izreke presude.

14. Iz stanja spisa razvidno je i kako je tužiteljica zakonsku zateznu kamatu na isplaćene iznose tražila najprije podneskom od 13. lipnja 2024. u iznosu od 35,18 EUR, a zatim dodatno, nakon isplate dijela utuženog iznosa, podneskom od 25. siječnja 2025. i kamatu u iznosu od 26,14 EUR.

S tim u svezi valja istaknuti kako je odredbom članka 191. stavak 1. ZPP propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Kako je dakle, tužiteljica podnescima od 13. lipnja 2024. i 25. siječnja 2025. tužiteljica pored istaknutih zahtjeva istaknula i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate, to ovaj sud utvrđuje da je ista preinačila tužbu. Odredbom članka 190. stavak 1., 2. i 3. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

Predmetni podnesci kojima je tužiteljica preinačila tužbu tuženiku su dostavljeni, a on se do zaključenja glavne rasprave preinaci nije protivio. S tim u svezi sud smatra važnim istaknuti da je po ocijeni suda učinjena preinaka svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama, stoga je sud temeljem odredbe članka 190. stavak 3.

ZPP odlučio kao u izreci rješenja.

15. U odnosu na pravnu osnovu postavljenog tužbenog zahtjeva mjerodavna je odredba članka 1046. ZOO-a, kojom je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Prema odredbi članka 1045. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.

– u daljnjem tekstu ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

15.1. Naime, prema objektivnoj koncepciji štete, kako je to određeno člankom 1046. ZPP štetu čini i povreda prava osobnosti što se povodi pod pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a. Dakle, oštećenik ima pravo na isplatu novčane naknade samo ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Pri odlučivanju o visini, odnosno iznosu pravične novčane naknade, sud će imati na umu jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali će voditi računa i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Prema odredbi članka 1085. stavka 3. ZOO kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, a prema odredbi članka 1086. ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Prema odredbi članka 1089. stavka 2. ZOO visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

17. S obzirom na nalaz i mišljenje vještaka ZP dr. med., a prema orjentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uvećanim za 50% sukladno Odluci Građanskog odjela VSRH, broj: Su-IV-47/2020-5 sud je utvrdio da tužiteljici za bolove jakog intenziteta u trajanju 3 dana pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu od 220,98 EUR, na ime bolova srednjeg intenziteta u trajanju 10 dana pravična novčana naknada u iznosu od 438,00 EUR, te na ime bolova slabog intenziteta u trajanju 45 dana pravična novčana naknada u iznosu od 627,30 EUR. Stalni sudski vještak utvrdio je i da je tužiteljica trpjela povremene bolove kroz mjesec dana te da kod tužiteljice bila privremeno umanjena opća životna aktivnost u visini od 10% i trajanja do 3 mjeseca, u fazi kada je trpjela kontinuirane i povremene bolove te je ulagala pojačane napore u tom periodu, a nakon čega nisu zaostale trajne posljedice. Slijedom navedenoga sud smatra pravičnom novčanom naknadom, a s obzirom na trajnost povremenih bolova i povremeno umanjenje opće životne aktivnosti iznos od 200,00 EUR.

17.1. Nadalje, u odnosu na pretrpljeni strah valja istaknuti kako je sud sukladno nalazu i mišljenju vještaka ZP utvrdio da je tužiteljica pretrpjela kratkotrajni primarni strah u trajanju 1-2 minute, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 2 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju 7 dana, te strah slabog intenziteta u trajanju 5 tjedana, uzimajući u obzir potrebu za pomoći i ovisnosti o drugome zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, ovaj sud, primjenom novih kriterija VSRH kao i pravnog shvaćanja sa sjednice Građanskog odjela VSRH, broj: Su-IV-47/2020-5, smatra osnovanim zatraženi iznos od 900,00 EUR kojeg tužiteljica u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i potražuje. Naime, iz svega navedenog proizlazi da sud osnovanom pravičnom novčanom naknadom na ime povrede prava osobnosti utvrđuje iznos od 2.386,28 EUR, a od čega je prema navodima tužiteljice tuženik u tijeku postupka isplatio iznos od 1.896,34 EUR. Uzimajući u obzir da sud sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, sud utvrđuje da je osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu iznosa od 150,66 EUR na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

17.2. Naime, tužiteljica je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom na ime neimovinske štete potraživala ukupno 3.000,00 EUR, od toga na ime fizičke boli iznos od 1.850,00 EUR, a na ime pretrpljenog straha iznos od 1.150,00 EUR. Podneskom od 6. travnja 2025. tužiteljica je navela kako je tuženik na ime neimovinske štete tužiteljici isplatio iznos od 1.161,34 EUR, te je potraživala razliku od 1.838,66 EUR. Nadalje, podneskom od 13. lipnja 2024. tužiteljica je navela kako smatra da joj je tuženik isplatom od 878,00 EUR isplatio iznos neimovinske štete od 738,00 EUR, te je potraživala razliku od 1.100,66 EUR. Nadalje, u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica je potraživala razliku na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 150,66 EUR, a koji iznos je sud kao osnovan i dosudio tužiteljici.

17.3. Tužiteljica je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom na ime tuđe pomoći i njege potraživala iznos od 240,00 EUR. U podnesku od 6. travnja 2024. navela je da je prema specifikaciji tuženika isti isplatio iznos od 130,00 EUR, te potražuje razliku od 110,00 EUR. Nadalje, podneskom od 13. lipnja 2024. tužiteljica navodi kako smatra da joj je isplatom tuženika u iznosu od 878,00 EUR tuženik isplatio iznos od 110,00 EUR na ime tuđe pomoći i njege. Dakle, od prvotno traženih 240,00 EUR na ime tuđe pomoći i njege tuženik je tužiteljici uplatom od 130,00 EUR i 110,00 EUR isplatio traženu naknadu na ime tuđe pomoći i njege. Međutim, podneskom od 25. siječnja 2025. tužiteljica potražuje daljnji iznos od 240,00 EUR na ime razlike za tuđu pomoć i njegu, navodeći da se cijenu sata potražuje u iznosu od 4,00 EUR, odnosno ukupno za 120 sati 480,00 EUR. Pa kako je tuženik ranije isplatio ukupno 240,00 EUR na ime tuđe pomoći i njege tužiteljica je potraživala razliku od 240,00 EUR.

U odnosu na tuđu pomoć i njegu stalni sudski vještak procijenio je da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju 4 sata kroz 15 dana, dakle 60 sati, te 2 sata kroz mjesec dana, odnosno 60 sati, a što je ukupno 120 sati.

U skladu s odredbom članka 223. stavak 1. ZPP i sudskom praksom, sud je mišljenja da tužiteljici za jedan sat tuđe pomoći pripada zatraženi iznos od 4,00 EUR. Navedeno iz razloga što je odredbom članka 1089. stavak 2. ZOO propisano da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke osim ako zakon što drugo ne propisuje. U tom smislu sud se vodio sudskom praksom i statističkim podacima Dražavnog zavoda za statistiku, a koje je tužiteljica dostavila uz podnesak od 25. siječnja 2025., a prema kojima je prosječna isplaćena neto plaća NKV radnika u Republici Hrvatskoj u djelatnosti Q-Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi za 1. mjesec 2024. iznosila 773,00 EUR, uzimajući u obzir pri tome da je je prosječni mjesečni broj radnih sati u 2024 je bio 174 sata, iz čega cijena sata na bazi prosječne neto plače iznosi 4,44 EUR. Međutim, kako je tužiteljica potraživala naknadu od 4,00 EUR po pruženom satu pomoći i njege sud je istu, odlučujući u granicama postavljenih zahtjeva i prihvatio. S tim u svezi sud je kao pravičnu novčanu naknadu za 120 sati pomoći i njege tužiteljici utvrdio iznos od 480,00 EUR. S tim u svezi, kako je tuženik u tijeku postupka na ime tuđe pomoći i njege tužiteljici isplatio iznos od 240,00 EUR, preostala je razlika od 240,00 EUR koju je sud kao osnovanu i pravičnu novčanu naknadu i dosudio tužitelji.

18. Tužiteljica je ranije opisanim preinakama tužbe pored istaknutih zahtjeva a nakon isplate nespornog dijela od 878,00 EUR i 400,00 EUR potraživala konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 35,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2024. i zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 26,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. siječnja 2025. Navedeni zahtjev tužitelja sud cijeni osnovanim uzimajući u obzir da tuženik nije osporavao obračun utužene zakonske zatezne kamate. Naime, nesporno je utvrđeno da je tuženik tužitelju 5. lipnja 2024. isplatio kao nesporan iznos od 878,00 EUR te da je podneskom od 13. lipnja 2024. tužitelj potraživao zakonsku zateznu kamatu na iznos od 878,00 EUR a koja iznos 35,18 EUR i na koju teže zakonska zatezna kamata od 13. lipnja 2024. do isplate. Također ne nesporno da je u podnesku od 25. siječnja 2025. tužiteljica navela da je tuženik tužiteljici 23. siječnja 2025. isplatio iznos od 400,00 EUR te da tužiteljica potražuje zakonske zatezne kamate na taj iznos za razdoblje 10. veljače 2024. do 23. siječanj 2025., a koje iznose 26,14 EUR i na koje potražuje zakonske zatezne kamate od 25. siječnja 2025. do isplate. Nadalje sud utvrđuje da plaćanjem iznosa od ukupno 1278,00 EUR nije plaćen glavni dug u cijelosti. Valja istaknuti da pravo na podnošenje zahtjeva za isplatu dospjele zatezne kamate, koja je obračunata i izražena u apsolutnom iznosu, kao i pravo na postavljanje zahtjeva za plaćanje procesne zatezne kamate, u smislu odredbe članka 31. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, vezano je uz prestanak glavne tražbine na koju se obračunata u apsolutnom iznosu utužena kamata odnosi. Po ocjeni ovoga suda u skladu su odredom citiranog članka navede no pravo postoji i onda kada je dužnik samo djelomično podmirio novčanu obvezu, pa vjerovniku u tom slučaju, pored zahtijevanja isplate preostalog dijela glavne tražbine pripada i pravo uglavničiti iznos dospjele kamate obračunate na plaćeni dio glavne tražbine, i na tako uglavničenu kamatu zahtijevati daljnju procesnu kamatu od dana podnošenja zahtjeva za njenu isplatu. Naime riječ je od djeljivoj obvezi odnosno tražbini u smislu odredbe članka 41. ZOO koja se može podijeliti i ispuniti u dijelovima, ali stoga što kada se radi o novčanoj obvezi vjerovnik je dužan u smislu odredbe članka 169. stavak 2. ZOO primiti i njeno djelomično ispunjenje osim ako ima poseban interes da ga odbije. Stoga kada je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 878,00 EUR kao i iznos od 400,00 EUR na ime glavne novčane tražbine, a koji iznos je tužiteljica bila dužna primiti jer za njeno odbijanje nije imala nikakav opravdan razlog niti posebna interes time je taj dio glavne tražbine tužiteljice prestao pa su se time stekli i uvjeti da tužiteljica temeljem odredbe članka 31. ZOO postavi zahtjev za isplatu zatezne kamate plaćene glavne tražbine, kao i zahtjev za plaćanje procesne kamate tekuće od podnošenja zahtjeva.

19. Na isti iznos neimovinske štete tužitelju su priznate i pripadajuće zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a počev od podnošenja tužbe, odnosno 12. ožujka 2025. Naime, tužiteljica je najprije potraživala kamate na neimovinsku štetu od 9. veljače 2025., a zatim od 10. veljače 2024. a potom od 15. veljače 2024. godine, s tim da spisu ne prileži dokaz o datumu i vremenu uručenje odštetnog zahtjeva, pa stoga sud nije mogao tužiteljici priznati kamate prije nego li je tužba podnesena, s tim što je stopa zateznih kamata određena sukladno odredbi članka 29. ZOO.

Odluka o zakonskim zateznim kamatama na imovinsku štetu donesena je sukladno odredbi čanka 1089. stavak 2. ZOO od presuđenja, odnosno od 1. prosinca 2025. dakle, od donošenja prvostupanjske presude, do isplate. S tim u svezi sud cijeni neosnovanim paušalni prigovor tuženika istaknut u odgovoru na tužbu, a kojim je osporavao zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu. Tužiteljica je kamatu potraživala od presuđenja te je sud njezin zahtjev temeljem odredbe članka 1809. stavak 2. ZOO cijenio osnovanim.

20. Tužiteljica je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu 451,98 EUR, to se u konkretnoj pravnoj stvari sukladno odredbi članka 464. stavak 2. ZPP, u skladu s odredbom članka 458. ZPP radi o sporu male vrijednosti.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., 155. ZPP. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, sud je tuženika obvezao da tužiteljici naknadi prouzročene troškove konkretnog parničnog postupka.

21.1. S obzirom na konačno naznačenu visinu vrijednosti spora od 451,98 EUR, priloženi troškovnik te činjenicu da tužitelja zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) tužiteljici su kao osnovani utvrđeni slijedeći troškovi:

- trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife;

- trošak zastupanja na ročištima 13. prosinca 2024., 21. kolovoza 2025., 14 kolovoza 2025. svaki u iznosu 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, ukupno 300,00 EUR, trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu 50,00 EUR sukladno

Tbr. 9. točka 3. Tarife,

- trošak sastava podnesaka od 6. travnja 2025., 13. lipnja 2025., 25. siječnja 2025. i 21. veljače 2025., svaki u iznosu 100,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife prema kojemu odvjetnik ima pravo na trošak za četiri obrazložena podneska sukladno Tbr. 7. točke 1.,4.,7. i 8. Tarife, dakle, ukupno 400,00 EUR,

- trošak sastava podnesaka od 4. lipanj 2024., 30. prosinca 2024. i 28. listopada 2024. u iznosu od 25,00 EUR svaki sukladno Tbr. 8. točka 4. Tarife, ukupno 75,00 EUR.

Dakle, sud je ukupno osnovanim troškom tužiteljice utvrdio iznos od 1.025,00 EUR na koji iznos je sud tužiteljici priznao i PDV od 25% u iznosu od 256,25 EUR, ukupno 1.281,25 EUR.

21.2. U istoj točki izreke sud je tužiteljici priznao i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, a koji trošak je bio nužan za vođenje postupka i tužiteljica ga je unatoč pozivu suda da stranke na jednake dijelove budući da se radi o zajedničkom dokaznom prijedlogu, uplate navedeni trošak, platila sama kako to i proizlazi iz detalja transakcije koja prileži poleđini stranice spisa 58.

Sud je tužiteljici priznao osnovanim i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR te trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku odluku u iznosu 26,54 EUR, a navedeno sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) i sukladno Tbr. 2. u svezi s Tbr. 1. točke 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23. - u daljnjem tekstu: Uredba).

Sveukupno je sud tužiteljici priznao i kao osnovan dosudio trošak od 1.634,33 EUR

21.3. Na dosuđene troškove sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 – dalje: OZ), te članka 151. stavak 3. ZPP i članka 29. ZOO

22. Kako je tužiteljica u svom troškovniku popisala trošak u ukupnom iznosu od 2.797,28 EUR, sud je za više zatraženi, a preko dosuđenog iznosa, odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.162,95 EUR. Sud nije priznao više zatraženi iznos od 100,00 EUR na ime troška sastava odštetnog zahtjeva niti više zatraženi iznos od 100,00 EUR na ime sastava tužbe. Sud je na ime troška zastupanja stranke na ročištima kod ovoga suda osnovanim utvrdio iznos od 350,00 EUR, dok je tužiteljica potraživala iznos od 400,00 EUR, pa je za razliku od 50,00 EUR sud odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Na ime sastava podnesaka sud je tužiteljici kao osnovan priznao ukupan iznos od 475,00 EUR, dok je tužiteljica na ime troška sastava podnesaka potraživala iznos od 887,50 EUR, stoga je sud za razliku od 412,50 EUR kao neosnovan odbio zahtjev tužiteljice. Sud tužiteljici nije priznao niti zatraženi trošak konferencije sa strankom u iznosu 100,00 EUR jer punomoćnik tužiteljice nije dokazao da bi navedeni trošak stvarno nastao, nadalje, sud nije priznao niti trošak od 0,40 EUR na ime troškova provizije za predujmljene troškove vještačenja jer navedeni trošak nije dokazan, iz Detalja transakcije kao dokaza o plaćenom predujmu (stranica spisa 58) nije vidljiva obrada i naplata provizije. Sud je dakle ukupno neosnovanim iznosom utvrdio iznos od 812,90 EUR. Sud osnovanim nije priznao ni više zatraženi iznos od 203,13 EUR na ime PDV-a, kao niti više zatraženi iznos na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu 73,46 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 73,46 EUR, a što sveukupno iznosi 1.162,95 EUR.

23. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja i presude.

Slavonski Brod, 1. prosinca 2025.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku (članak 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužiteljica po punomoćniku Hrvoje Solina, odvjetniku u Slavonskom Brodu

2. Tuženik po punomoćnima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Pisarnica u Osijeku

3. Hrvatska odvjetnička komora, odmah