REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1617/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2605/2025-16 od 27. listopada 2025., 1. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2605/2025-16 od 27. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„ I. Odbija se prigovor tužitelja protiv rješenja za plaćanje sudske pristojbe od 11. lipnja 2025. kao neosnovan te se potvrđuje rješenje o pristojbi od 11. lipnja 2025.

II. Odbija se prigovor tužitelja protiv rješenja za plaćanje sudske pristojbe od 27. lipnja 2025. kao neosnovan te se potvrđuje rješenje o pristojbi od 27. lipnja 2025.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi „iz svih žalbenih razloga“.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se tužitelj oslobodi od plaćanja sudskih pristojbi.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Tijekom ovog postupka, utvrđeno je da je tužitelj, na temelju odredbe čl. 29. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23 – dalje: ZSP), rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: P-2605/2025-10 od 11. lipnja 2025., pozvan da u roku od 8 dana od primitka rješenja plati sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 535,07 eura i da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: P-2605/2025-14 od 27. lipnja 2025. pozvan da u roku od 8 dana od primitka rješenja plati sudsku pristojbu na žalbu protiv prvostupanjske presudu i rješenje o sudskoj pristojbi u ukupnom iznosu od 1.083,41 eura, da je potom tužitelj protiv tih rješenja suda prvog stupnja podnio pravovremene i dopuštene prigovore i da je sud prvog stupnja, pobijanim rješenjem, takve njegove prigovore, kao neosnovane odbio.

4.1. Pri tome je sud prvog stupnja izrazio pravno shvaćanje da su prema odredbi čl. 135. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23, u daljnjem tekstu: ZHB) stranke u postupku ostvarivanja prava iz ovoga Zakona oslobođene od plaćanja sudskih, upravnih i javnobilježničkih pristojbi na temelju odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status, a da prema čl. 18. navedenog Zakona hrvatski branitelji iz Domovinskog rata i članovi njihovih obitelji pod uvjetima određenim ovim Zakonom mogu ostvariti slijedeća prava: obvezno zdravstveno osiguranje, prava izvan standarda prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, prava iz mirovinskog osiguranja, prava na osnovi oštećenja organizma, prava na osnovi gubitka ili nestanka člana obitelji, pravo na stambeno zbrinjavanje, prava u svezi s radom, ostala prava (pobliže nabrojena točkom h) te pravo na korištenje veteranskih centara i drugih javnih ustanova za pružanje podrške i usluga braniteljsko-stradalničkoj populaciji te da ovo pravo koje tužitelj zahtjeva u ovom parničnom postupku ne podliježe pravu na oslobađanje sudskih pristojbi prema odredbama navedenog Zakona.

4.2. Osim toga, sud prvog stupnja u odnosu na navode tužitelja da je imao legitimna očekivanja da će uspjeti u sporu zaključuje da sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava legitimno očekivanje ne postoji samo za sebe, ono mora biti povezano s vlasničkim interesom koji također i sam treba biti dovoljno utemeljen (§44. Trgo protiv Hrvatske), a kako u konkretnom slučaju u odnosu na njegovu obvezu plaćanja sudske pristojbe, tužitelj nije ni mogao imati legitimna očekivanja da će temeljem rješenja Ministarstva obrane klasa: UP/I-562-02/97-26/448, ur. broj: 512-62-97-2 od 24. studenog 1997. ostvariti pravo na oslobođenje od plaćanja pristojbe kad je 1. kolovoza 2013. rješenjem Ministarstva branitelja Republike Hrvatske klasa: UP/II-562-02/13- 0015/35, ur. broj 522-04/1-1-1-13-2 navedeno oglašeno ništavim te je upravni spor pravomoćno okončan 18. rujna 2024. donošenjem rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1727/2024, to su njegova legitimna očekivanja prestala čim su nastupile okolnosti koje upućuju da će se situacija promijeniti odnosno kada je rješenje na temelju kojeg je temeljio ovo svoje pravo na isplatu pravomoćno i konačno oglašeno ništetnim.

4.3. Sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje i da obveza plaćanja sudske pristojbe na temelju odredbe čl. 4. točke 4. ZSP nastaje za sudske odluke kada se stranci ili njezinu zastupniku dostavi prijepis odluke, a sukladno čl. 4. točki 1. navedenog Zakona za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju, pa posljedično tome kako je presuda u ovom postupku donesena 11. lipnja 2025. i dostavljena punomoćniku tužitelja istog dana, a isti je protiv navedene presude žalbu izjavio 17. lipnja 2025., dakle više od 8 mjeseci otkad je pravomoćno u upravnom sporu odlučeno da tužitelj nema status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata odnosno ne raspolaže odgovarajućom ispravom kojom dokazuje svoj status osobe s invaliditetom odredbe, to isti ne ostvaruje pravo na oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe niti na temelju čl. 11. st. 1. točke 5. ZSP.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka, koje se u ovom postupku imaju primijeniti kao postupovnopravne odredbe ( čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje suda prvog stupnja pravilno i zakonito.

5.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, a kako niti sam žalitelj ni izrekom, a niti sadržano ne ukazuje koju je navodno bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinio sud prvog stupnja navodeći da žalbu podnosi iz svih zakonskih žalbenih razloga, dakle i ovog, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

6. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno

7. Na temelju odredbe čl. 4. točke 1. ZSP propisano je obveza plaćanja pristojbe, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prijedloge za ovrhu i dr.) u trenutku kada se predaju, a za podneske dane na zapisnik kada zapisnik bude dovršen, a prema točki 4. ovog članka za sudske odluke kada se stranci ili njezinu zastupniku dostavi prijepis odluke, osim za odluku o prijedlogu za ovrhu, protuovrhu, osiguranje dokaza ili osiguranje po zakonu kojim se uređuje provedba ovrhe te odluku povodom tužbe kojom se predlaže izdavanje platnog naloga, za koje obveza plaćanja pristojbe nastaje u trenutku podnošenja prijedloga ili tužbe.

8. Odredbom čl. 11. stavka 1. točke 5. ZSP propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe s invaliditetom, na temelju odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status.

9. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i nesporno utvrđenu činjenicu da tužitelj u ovom postupku nije dostavio odgovarajuću ispravu na temelju koje bi dokazao svoj status osobe s invaliditetom obzirom da je pravomoćnim i konačnim rješenjem Ministarstva branitelja Republike Hrvatske klasa: UP/II-562-02/13-0015/35, ur.broj 522-04/1-1-1-13-2 od 1. kolovoza 2013. poništeno ranije rješenje Ministarstva obrane klasa: UP/I-562-02/97-26/448, ur.broj: 512-62-97-2 od 24. studenog 1997. kojim mu je bio priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida III. grupe sa 90% oštećenja organizma za stalno sa svim pravima koja iz tog proistječu, a da se njegova pristojbena obveza plaćanja sudske pristojbe odnosi na prvostupanjsku presudu i rješenje odnosno žalbu na navedenu presudu, a koje odluke su donesene nakon toga, to je već iz ovog razloga valjalo ocijeniti neosnovanom žalbu žalitelja, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

10. Osim toga, valja istaknuti i da nije sporno da su prema odredbi čl. 135. ZHB stranke u postupku ostvarivanja prava iz ovoga Zakona oslobođene od plaćanja sudskih, upravnih i javnobilježničkih pristojbi na temelju odgovarajućih isprava kojima dokazuju svoj status, a da prema čl. 18. navedenog Zakona hrvatski branitelji iz Domovinskog rata i članovi njihovih obitelji pod uvjetima određenim ovim Zakonom mogu ostvariti slijedeća prava: obvezno zdravstveno osiguranje, prava izvan standarda prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, prava iz mirovinskog osiguranja, prava na osnovi oštećenja organizma, prava na osnovi gubitka ili nestanka člana obitelji, pravo na stambeno zbrinjavanje, prava u svezi s radom, ostala prava (pobliže nabrojena točkom h) te pravo na korištenje veteranskih centara i drugih javnih ustanova za pružanje podrške i usluga braniteljsko-stradalničkoj populaciji, ali ovaj parnični postupak u kojem tužitelj zahtjeva ovu isplatu na ime invalidnine po statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. 8. 2009. do 15. 3. 2024 na temelju navedenog, sada poništenog, rješenja Ministarstva obrane klasa: UP/I-562- 02/97-26/448, ur. broj: 512-62-97-2 od 24. studenog 1997. kojim mu je bio priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida III. grupe sa 90% oštećenja organizma za stalno sa svim pravima koja iz tog proistječu, i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja ne spada u postupke iz odredbe čl. 135. u vezi odredbe čl. 18. ZHB u kojem bi tužitelj bio oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.

11. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja pravilno je zaključio i da tužitelj u ovom postupku ne može ostvariti pravo na oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi na navedenu presudu, rješenje i žalbu obzirom njegova legitimna očekivanja da će uspjeti u sporu jer, kako to zaključuje i sud prvog stupnja, njegova su legitimna očekivanja prestala donošenjem pravomoćnog i konačnog rješenja Ministarstva branitelja Republike Hrvatske klasa: UP/II-562-02/13-0015/35, ur.broj 522-04/1-1-1- 13-2 od 1. kolovoza 2013. kojim je poništeno ranije rješenje Ministarstva obrane klasa:

UP/I-562-02/97-26/448, ur.broj: 512-62-97-2 od 24. studenog 1997. kojim mu je bio priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida III. grupe sa 90% oštećenja organizma za stalno sa svim pravima koja iz tog proistječu, a na osnovu kojeg je i temeljio ovaj zahtjev, a ove pristojbene obveze nastale su nakon toga.

11.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanja drugih županijskih sudova u sličnim predmetima, kakav je i ovaj aktualan, valja istaknuti da navedena pravna shvaćanja nisu primjenjiva u ovom predmetu jer su ona izražena u odnosu na nešto drugačija činjenično pravna i materijalno pravna utvrđenja.

12. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP u vezi čl. 29. st. 6. ZSP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Pula - Pola, 1. prosinac 2025.

S u d a c:

Bruno Franković