Poslovni broj: Gž-964/2022-

 

 

 

Poslovni broj: Gž-964/2022-

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, u pravnoj stvari tužitelja  P. H. d.o.o., P.,. OIB: …, protiv tuženice J. K. iz P., F., OIB: …zastupane po punomoćniku M. K., sinu tuženice, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli, poslovni broj Povrv-46/2020-18 od 13. travnja 2022., 13. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Puli, poslovni broj Povrv-46/2020-18 od 13. travnja 2022. u točkama II. i III. izreke te predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. K. iz P., poslovni broj Ovrv-27/2020-3 od 10. siječnja 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 404,08 kn sa zateznim kamatama te je utvrđeno da je tužba u tom dijelu povučena. U točki II. izreke ukinut je naprijed citirani platni nalog u preostalom dijelu u kojem je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 1.313,26 kn sa zateznim kamatama kao i da mu nadoknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 180,00 kn te predvidive troškove postupka u iznosu od 30,00 kn sa zateznim kamatama te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. U točki III. izreke naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženici troškove postupka u iznosu od 368,00 kn.

 

2.               Protiv te presude u točkama II. i III. izreke žalbu podnosi tužitelj pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 114/22; dalje - ZPP) s prijedlogom da se usvoji žalba i pobijana presuda preinači odnosno podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak pristojbe na žalbu postupka.

 

3.               Odgovorom na žalbu tuženica pobija sve navode žalbe.

 

4.               Žalba je osnovana.

 

5.               Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 467. stavkom 1. ZPP-a pa tako ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a budući da pobijana presuda sadrži razloge, izreka nije nerazumljiva i proturječna te se presuda može ispitati.

 

6.               Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu troškova za pruženu komunalnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada u iznosu od 1.313,26 kn na ime tuženice za obračunsko mjesto u F., za razdoblje od siječnja 2019. do prosinca 2019.

 

7.               Po prvostupanjskom je sudu nesporno da između tužitelja i tuženice postoji ugovorni odnos budući da tuženica navedeno ne osporava, međutim stajališta je da tužitelj nije dokazao da je pravilno obračunao visinu obveze tuženice, a čemu ona tijekom postupka prigovara. Prvostupanjski sud smatra da su podaci iz računa suprotni sami sebi s obzirom da se pod stavkom 1. računa navodi „minimalna javna usluga 3-5 osoba“ dok je pod stavkom 2. pod „količinom predanog otpada“ naveden 1 član kućanstva, kakvo utvrđenje stavki računa prvostupanjski sud drži proizvoljnim. Sukladno stajalištu prvostupanjskog suda koji se prilikom donošenja pobijane odluke vodio načelom „onečišćivač plaća“, a koje se štiti i promovira u Zakonu o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19; dalje - ZOGO) koji je bio u primjeni u utuženom razdoblju kao i Direktivi 2008/98/EZ te Direktivi (EU) 2018/851 o izmjeni Direktive 2008/98/EZ (u nastavku: Direktiva), teret dokaza da je otpad nastao, količina tog otpada kao i potreba za prikupljanjem istog je na tužitelju, a što on nije ničim dokazao. Slijedom navedenog primjenom članka 451. stavka 3. ZPP-a prvostupanjski sud ukida predmetno rješenje o ovrsi i odlučuje kao u izreci ove odluke.

 

8.               O troškovima postupka prvostupanjski sud odlučuje primjenom članka 155. ZPP-a.

 

9.               Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

10.          Naime, odredbama ZOGO-a koji je stupio na snagu 22. srpnja 2013. utvrđen je sustav gospodarenja otpadom kroz nužno sakupljanje, prijevoz i obradu otpada i/ili tvari koje se mogu smatrati otpadom u svrhu zaštite javnog interesa, pri čemu su jedinice lokalne samouprave dužne na svom području osigurati između ostalog javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način u skladu sa načelima održivog razvoja, zaštite okoliša i gospodarenja otpadom osiguravajući pri tome javnost rada. S obzirom da iz toga jasno proizlazi da je gospodarenje otpadom od interesa za Republiku Hrvatsku, slijedi da je komunalni otpad potrebno zbrinjavati na za to predviđen način i na predviđena mjesta i da nije prihvatljivo te da je kažnjivo odlaganje otpada izvan određenih odlagališta, zbog čega naplata te vrste usluge ne ovisi samo o stvarnom korištenju opsega te usluge, već i o drugim obračunskim kriterijima u skladu sa propisima komunalnog gospodarstva.

 

11.          Nadalje, iz odredbe članka 30. stavak 1. ZOGO-a proizlazi da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva određene radnje i aktivnost davatelja usluge kao što su prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a odredbom članka 33. stavak 4. ZOGO-a propisani su i troškovi koje je davatelj usluge dužan uključiti u cijenu javne usluge u koje spadaju troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i

druge troškove koji su propisani Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom (dalje: Uredba - "Narodne novine" broj 50/17).

 

12.          Iz navedenog proizlazi da obračun cijene javne usluge sadrži dva dijela - prvi dio obračuna je "fiksni" te se njime osigurava ekonomski održivo poslovanje, osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, a drugi dio obračuna je "varijabilni" te se njime osigurava načelo onečišćivač plaća, obzirom da ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge (onečišćivača). Cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. "fiksni dio cijene") potrebno je osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu), te da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada, koja ovisno o razdoblju mogu znatno varirati (isti stav izražen je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II/2492/2017).

 

13.          Povrh navedenog i Odluka Općinskog vijeća Općine F. od 19. veljače 2018. o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada (dalje – Odluka) u članku 35. propisuje da je cijena obvezne minimalne javne usluge dio cijene javne usluge koju je korisnik dužan platiti davatelju usluge za obračunsko mjesto, a ona se naplaćuje za minimalnu javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te glomaznog komunalnog otpada u okviru javne usluge, a obuhvaća troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza, troškove obrade otpada, troškove nastale radom reciklažnih dvorišta, troškove prijevoza i obrade glomaznog otpada u okviru javne usluge, troškove vođenja propisanih evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom.

 

14.          U konkretnoj situaciji imajući u vidu utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženica u obvezno-pravnom odnosu s tužiteljem vezano za predmetnu nekretninu, koji je predmetnu uslugu obavljao, a imajući u vidu svrhu postojanja cijene obvezne minimalne usluge, nameće se zaključak da je tuženica obveznica plaćanja te naknade i bez obzira na to je li tužitelj dokazao količinu otpada koji je prikupljao sa nekretnine tuženice, broj dolazaka na tu nekretninu i sl. (o čemu bi ovisila osnovanost zahtjeva za isplatu „varijabilnog“ dijela cijene).

 

15.          Dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski je sud propustio pravilno primijeniti materijalno pravo vezano uz obvezu plaćanja tuženice kao korisnice usluge tužitelja iznosa minimalne javne usluge odnosno fiksnog dijela cijene zbog čega je valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te predmet vratiti na ponovni postupak u kojem će prvostupanjski sud imajući u vidu naprijed navedeno, pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti novu, zakonitu odluku u kojoj će, između ostalog, odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka pa i ovog žalbenog postupka.

 

16.          Slijedom svega navedenog, temeljem članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

17.          Prvostupanjska odluka, u točki I. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 13. listopada 2023.

 

 

Sudac

          Larisa Gačanin v.r.