Poslovni broj: P-839/2025
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Marija Gugić, u pravnoj stvari tužitelja: pravnoj stvari tužitelja: Privredna banka Zagreb d.d. OIB 02535697732, adresa sjedišta [adresa], koje kao punomoćnik zastupa DI, član uprave, a njega po punomoći Boris Bilić OIB [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Splitu, Lovretska 25, protiv tuženice: AI OIB [osobni identifikacijski broj], kojoj je kao odsutnoj i nepoznata boravišta postavljen privremeni zastupnik u osobi Katarine Biliš, odvjetnice u Korčuli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 13. listopada 2025. u prisutnosti Ljubomira Vranješa, odvjetnika u Korčuli, kao zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane privremene zastupnice tuženice, na ročištu zakazanom radi objave odluke, 1. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog u toč. I/ izreke koji je 11. lipnja 2025. pod poslovnim brojem Pl-112/2024 donio Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli kojim je tuženici naloženo:
- na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 7601941003, namiri tražbinu u iznosu od 464,37 EUR / 3.498,80 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:
na iznos od 408,95 EUR / 3.081,23 HRK od 02.01.2024.,
na iznos od 13,94 EUR / 105,03 HRK od 02.01.2024.,
na iznos od 41,48 EUR / 312,53 HRK od 02.01.2024.,
pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 47,60 EUR / 358,64 HRK obračunatom do 01. siječnja 2024., na račun ovrhovoditelja [broj bankovnog računa], model HR05, s pozivom na broj 41114-7601941003, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.
II. Platni nalog Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj Pl-112/2024 od 11. lipnja 2025. kojim je tuženici naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eur ukida se.
III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 401,54 eur (četiristo jedan euro i pedesetčetiri cente) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (1. prosinca 2025.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Ovaj je postupak pokrenut izdavanjem platnog naloga (čl. 446. Zakona o parničnom postupku, (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP), kojeg je sud izdao 11. lipnja 2025., a tuženica je putem postavljene privremene zastupnice protiv istoga izjavila pravovremeni prigovor.
2. Protiv platnog naloga označenog u prethodnoj stavci privremena zastupnica tuženice u prigovoru zaprimljenom 1. srpnja 2025. navodi kako izdani platni nalog pobija zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Rješenje da se pobija i iz razloga što nisu ispunjene zakonske osnove za izdavanje platnoga naloga iz čl.446 i 447 ZPP. Osporava osnov i visinu potraživanja tužitelja, odnosno da bi tužena dugovala tužitelju iznos za koji joj se nalaže plaćanje s kamatama i njihovim tijekom kako je naznačeno u točki I. izreke platnog naloga koji se pobija. Osporava se i to da isprave temeljem kojih je doneseno rješenje predstavljaju vjerodostojnu ispravu. Naposljetku privremena zastupnica tuženice ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Slijedom iznesenoga predlaže se da sud uvaži prigovor i u cijelosti ukine Rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli o izdavanju platnog naloga posl.br. Pl-112/2024 od 11. lipnja 2025.
3. Očitujući se na navode iz prigovora, tužitelj u podnesku zaprimljenom 4. kolovoza 2025. navodi kako se predmetno potraživanje tužitelja temelji se s osnova Ugovora o otvaranju i vođenju transakcijskog tekućeg računa u kunama broj [broj bankovnog računa] zaključenom između tužitelja i tuženika dana 20. veljače 2019. godine. Sukladno čl. 2. Ugovora o tekućem računu vlasnik tekućeg računa obvezuje se osigurati priljev na tekući račun te isti ujedno ne smije prekoračiti raspoloživi iznos na tekućem računu. Prekoračenje na tekućem računu dopušteno je sukladno uvjetima Banke a prema čl. 4. Ugovora o tekućem računu od 20. veljače 2019. godine Svakako, da se nastalo dugovanje tuženice temelji se na nedopuštenom minusu po tekućem računu broj [broj bankovnog računa]. Protivno navodima tuženice da je tužitelj u potpunosti postupao sukladno zakonskim osnovama za izdavanje platnog naloga u smislu članka 446. i 447. Zakona o parničnom postupku, budući da se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na dospjelo potraživanje u novcu te je također isto i dokazano vjerodostojnom ispravom tužitelja. Sukladno članku 31. stavak 1. Ovršnog zakona, vjerodostojna isprava tužitelja je izvadak iz poslovnih knjiga, a kao takva udovoljava i uvjetima za podobnost ovrhe u smislu stavka 2. naprijed spomenutog članka obzirom da su u istoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Visinu svojeg potraživanja da je tužitelj obračunao prema izvatku iz poslovnih knjiga, a prema kojem na dan 21. prosinca 2023. dugovanje tuženika s osnova uvodno označenog Ugovora iznosi ukupno 510,90 EUR-a. Razvidno iz naprijed navedenog, da su netočni i neosnovani navodi tuženika u pogledu osporavanja kako osnova tako i visine potraživanja tužitelja. Međutim, ukoliko bi tuženik i dalje osporavao visinu potraživanja, tužitelj predlaže na navedenu okolnost provesti financijsko vještačenje. Obzirom da tuženica nije ispunjavala obveze preuzete naprijed sklopljenim ugovorom, da je tužitelj isti otkazao pisanim dopisom Obavijest o otkazu Ugovora o transakcijskom tekućem računu u kunama broj [broj bankovnog računa] od 21. lipnja 2022. godine uz otkazni rok od 2 mjeseca. Obzirom da tuženica nije postupila po zaprimljenom pozivu za plaćanje duga, tužitelj je još jednom Obavijesti o pokretanju ovrhe od dana 29. kolovoza 2022. godine pozvao tuženicu na podmirenje nastalog dugovanja a sve u cilju izbjegavanja pokretanja ovršnog postupka kao i daljnjih troškova. Budući da tuženica nije postupila po naprijed navedenim pozivima za plaćanje duga, to je tužitelj u svrhu zaštite svojih prava kao i naplate potraživanja bio primoran pokrenuti postupak naplate prisilnim putem. U svezi istaknutog prigovora zastare potraživanja ističe se kako je tužitelj raskinuo poslovni odnos s tuženikom s danom 21. lipnja 2022. kada je cjelokupna tražbina Banke s osnova predmetnog Ugovora o tekućem računu dospjela na naplatu, a prijedlog za ovrhu je podnesen 02. siječnja 2024.godine, dakle unutar zakonskog roka od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a koji se računa od dana otkaza ugovora slijedom čega se prigovor zastare ukazuje u cijelosti neosnovanim. Konačno, obzirom da tuženica do danas nije izvršila ni jednu uplatu kojom bi smanjila svoje dugovanje prema tužitelju, ukupno dugovanje na dan 31. srpnja 2025. godine iznosi ukupno 648,52 EUR-a, i to s osnova glavnice iznos od 408,95 EUR, s osnova zatezne kamate iznos od 97,91 EUR, s osnova naknada iznos od 13,94 EUR, s osnove troškova iznos od 127,72 EUR. Slijedom navedenog, s obzirom da tuženik ni do današnjeg dana nije podmirio tražbinu tužitelju to isti ustraje u svom traženju.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po tužitelju predložene dokaze, osim dokaza financijskim vještačenjem, jer je i bez provođenja tog dokaza činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.
5. Cijeneći sve provedene dokaze ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Predmet spora jest potraživanje tužitelja prema tuženoj na temelju Ugovora o bankarskom tekućem računu.
7. 5. Uvidom u Ugovor o transakcijskom tekućem računu u kunama broj [broj bankovnog računa] od 21. lipnja 2022. godine sud nalazi kako su parnične stranke 20. veljače 2019. sklopile navedeni pravni posao kojim se tuženica kao korisnik obvezuje osigurati preljev sredstava na tekućem računu najmanje u iznosu potrebnom za podizanje gotovog novca odnosno za plaćanje svojih obveza na teret tekućeg računa, uključivo i za plaćanje kamata na iskorišteni iznos prekoračenja iz čl. 4 Ugovora uz otkazni rok od 2 mjeseca (čl. 7 Ugovora). Ujedno je čl. 4 ugovoreno kako tužitelj kao banka može staviti na raspolaganje tuženici kao korisnici tekućeg računa novčana sredstva koja nadmašuju trenutačni saldo na tom računu (prešutno prekoračenje). Smatra se da je korisnik korištenjem takvog sredstva prešutno prihvatio iznos prekoračenja koji mu je Banka stavila na raspolaganje time da je nedopušteno prekoračenje ugovoreno kao ukupno negativno stanje na tekućem računu za iznos veći od iznosa salda odnosno prešutnog prekoračenja..ili u slučaju značajnog prekoračenja dulje od mjesec dana. U slučaju nastanka nedopuštenog prekoračenja, tuženica se obvezala podmiriti sve dospjele obveze po tekućem računu.
8. Prema Obavijesti o otkazu Ugovora o transakcijskom tekućem računu označenog u prethodnoj stavci tužitelj je otkazao tako zaključeni pravni posao, a takav otkaz upućen je tuženici i 29. kolovoza 2022. U obavijesti o otkazu ugovora tužitelj je obavijesti tuženicu da postoji dospjelo dugovanje prema tužitelju u iznosu 3.180,01 kn (422,06 eur) uvećano za pripadajuće kamate do dana plaćanja, a ujedno je tužitelj pozvao tuženu da do isteka otkaznog roka obrati radi podmirenja dugovanja.
9. Dana 2. siječnja 2024. tužitelj je sačinio izvadak iz poslovnih knjiga temeljem označenog Ugovora po brojčanoj oznaci, mada očitom greškom ispisano Ugovora o kreditu umjesto Ugovora o transakcijskom računu.
10. Tuženica se po dostavi dokumentacije (ugovora, obavijesti o otkazu, prometu po računu) nije uopće očitovala pa se smatra da na navedenu dokumentaciju nema posebnih prigovora. Okolnosti koje tuženica navodi u svog prigovoru niti s osnova ugovornih odredbi niti s osnova zakona nisu od utjecaja na utvrđeno dospijeće tražbine tuženika pa sud takve tvrdnje cijeni paušalnim i ničim potkrijepljenim. Tužiteljeve činjenične navode tužena pobija paušalnim i neobrazloženim tvrdnjama, čime nije s uspjehom osporila osnovanost niti visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tužena se tijekom postupka nije određeno izjasnila o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima tužitelja, niti je iznijela odlučne činjenice na kojima temelji svoje tvrdnje, koji se u bitnome svode na neodlučne navode, bez ikakvog utjecaja na razjašnjenje spornog odnosa. Uzgred rečeno, tužena nije pridonijela nikakav odgovarajući dokaz radi utvrđenja svojih navoda, pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja, koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP-a.
11. Stoga, dovodeći u vezu isprave dostavljene u spis s primjenom načela slobodne ocjene dokaza iz čl. 464. a ZPP-a, načela ekonomičnosti postupka iz čl. 10. st. 1. ZPP-a te načela tereta dokazivanja iz čl. 219. i 461. a st. 2 ZPP-a, sud smatra činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđenim, a tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim. Kako su tužitelj i tužena sklopili ugovor o bankarskom tekućem računu, na njihov pravni odnos imaju se primijeniti odredbe čl.1007.-1015. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022). Odredbom čl.1007. ZOO-a propisano je da se ugovorom o bankarskom tekućem računu banka obvezuje nekoj osobi otvoriti poseban račun i preko njega primati uplate i obavljati isplate u granicama njezinih novčanih sredstva i odobrenog kredita, a koji ugovor prema čl.1008. ZOO-a mora biti sklopljen u pisanom obliku. Članak 1013. ZOO-a propisuje da ako u ugovoru o otvaranju tekućeg računa nije utvrđen rok njegova trajanja, da ga svaka stranka može otkazati uz otkazni rok od 15 dana. Prema čl.1014.ZOO-a banka ima pravo uračunavati proviziju za izvršene usluge koje su obuhvaćene ugovorom o tekućem računu, a i naknadu za posebne troškove učinjene u vezi s tim ugovorom (st.1.), i te tražbine banka upisuje u svoju korist u tekući račun, ako između stranaka nije drukčije ugovoreno.
12. Prije odlučivanja o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, potrebno je odlučiti o istaknutom materijalno pravnom prigovoru zastare, čija osnovanost za posljedicu ima odbijanje tužbenog zahtjeva. Odredbom čl. 225.ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Međutim, ovdje se radi o povremenim tražbinama u smislu čl. 226. ZOO-a, te s obzirom da odredba čl. 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dakle u ovom slučaju prvog dana po dospijeću utuženog iznosa-odnosno otkaza ugovora o tekućem računu 21. lipnja 2022. S obzirom da je predmetni prijedlog za ovrhu podnesen 2. siječnja 2024., a predmetna tražbina je dospjela za naplatu 21. lipnja 2022., očito nije protekao zastarni rok od tri godine za stavljanje zahtjeva za ispunjenje predmetne obveze.
13. Slijedom navedenog, budući da je utvrđeno da je u spornom razdoblju tužena bila u ugovornom odnosu s tužiteljem, čime je tužena i preuzela sve obveze proistekle iz tog obveznog odnosa, proizlazi da je upravo tuženica dužna podmiriti predmetnu tužiteljevu novčanu tražbinu proizašlu iz ugovora o tekućem računu. Tužena je sukladno odredbi čl.1013.ZOO-a i odredbama samog ugovora o tekućem računu koji je sklopljen na neodređeno vrijeme, imala mogućnost isti raskinuti ukoliko ista više nije imala potrebu za korištenjem usluga tužitelja, a što nije učinila. Međutim, ista je zanemarila pravo tužitelja kao banke na naplatu naknada za vođenje tekućeg računa i drugih troškova koje je tužena preuzela prilikom potpisivanja ugovora, a koje tužitelj upisuje u svoju korist na tekući račun sukladno čl.1014.st.1. i 2. ZOO-a. Dakle, sve do 21. lipnja 2022. kada tužitelj otkazuje ugovor o bankarskom tekućem računu, tuženica je bila u obveznom odnosu s tužiteljem, pa je bila dužna i ispunjavati obveze koje proizlaze iz tog ugovornog odnosa. Stoga je osnovano tužitelj postavio zahtjev za isplatom zatraženog iznosa, po osnovi dugovanja po tekućem računu broj: broj [broj bankovnog računa].
14. S obzirom da je postupak pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv platnog naloga izjavljen prigovor, trebalo je održati na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženici kao ovršeniku naloženo da namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 408,95 eur+13,94 eur+41,48 eur sve temeljem članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, nadalje: ZPP), i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.
15. Kako sud nakon izjavljenog prigovora protiv rješenja o ovrsi odlučuje u postupku kao u povodu prigovora protiv platnog naloga navedeno dovodi do primjene odredaba ZPP-a tj. o jedinstvenom postupku temeljem kojeg se o naknadi troškova, sada parničnog postupka, odlučuje temeljem čl. 154. ZPP-a, a ne o djelomično ovršnom, a djelomično parničnom trošku. Zbog toga je ukinut dio platnog naloga u dijelu naknade ovršnog troška (točka II izrekle presude).
16. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 511,97 eur, te važeća Tarifa o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2 eur . Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju se su priznati troškovi potrebni za vođenje ove parnice koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav prijedloga za ovrhu, obrazloženog podneska od 31. srpnja 2025. te pristupa na ročište 13. listopada 2025. – po 50 bodova uvećano za pripadajuću stopu PDV-a i 26,54 eur sudske pristojbe na prijedlog i odluku.
U Korčuli, 1. prosinca 2025.
S u t k i n j a
Marija Gugić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).