REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P Ob-273/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Dejan Jakac i Marina Mraković, odvjetnici u Buzetu, protiv tuženika HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine te u pravnoj stvari HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, kao protutužitelja, protiv LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Dejan Jakac i Marina Mraković, odvjetnici u Buzetu, kao protutuženice, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 23. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 1. prosinca 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužiteljici LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos u visini od 26.854,98 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. listopada 2016. do isplate, po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu kojim tužiteljica traži isplatu iznosa u visini od 42.520,48 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 28. listopada 2006. do isplate, odbija se kao neosnovan tužiteljičin eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

III Prihvaća se kao osnovan protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

„1. Dužna je tužiteljica-protutuženica LD, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tuženiku-protutužitelju HD, OIB: [osobni identifikacijski broj]:

a) po osnovi stambenog kredita Istarske kreditne banke Umag broj parije: 714701096- 9 od 27. rujna 2006., koji je tuženik otplatio nakon prestanka bračne zajednice iznos u visini 8.147,66 eura sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečne uplate rata koje teku kako slijedi:

na iznos 61,29 eura od 01. srpnja 2012.,

na iznos 61,37 eura od 01. kolovoza 2012.,

na iznos 60,97 eura od 01. rujna 2012.,

na iznos 60,80 eura od 01. listopada 2012.,

na iznos 61,41 eura od 01. studenog 2012.,

na iznos 61,53 eura od 01. prosinca 2012.,

na iznos 7.780,27 eura od 28. veljače 2012.,

sve do isplate, i to po stopi za razdoblje od 15. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana;

b) po osnovi stambenog kredita Wustenrot stambena štedionica d.d. Zagreb broj: 70004730 od 28. travnja 2006. na ime polovine iznosa rata koje je tuženik platio nakon prestanka bračne zajednice do 14. studenog 2016. iznos u visini 2.654,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečne uplate rata koje teku kako slijedi: na iznos 48,50 eura od 14. srpnja 2012.,

na iznos 48,58 eura od 14. kolovoza 2012.,

na iznos 48,04 eura od 15. rujna 2012.,

na iznos 48,58 eura od 16. listopada 2012.,

na iznos 49,11 eura od 15. studenog 2012.,

na iznos 49,11 eura od 15. prosinca 2012.,

na iznos 49,11 eura od 15. siječnja 2013.,

na iznos 48,79 eura od 20. veljače 2013.,

na iznos 48,82 eura od 19. ožujka 2013.,

na iznos 49,11 eura od 15. travnja 2013.,

na iznos 49,24 eura od 15. svibnja 2013.,

na iznos 48,64 eura od 15. lipnja 2013.,

na iznos 48,97 eura od 15. srpnja 2013.,

na iznos 48,97 eura od 28. kolovoza 2013.,

na iznos 46,45 eura od 02. listopada 2013.,

na iznos 50,50 eura od 18. listopada 2013.,

na iznos 49,11 eura od 23. studenog 2013.,

na iznos 49,17 eura od 12. prosinca 2013.,

na iznos 49,60 eura od 08. siječnja 2014.,

na iznos 49,32 eura od 22. veljače 2014.,

na iznos 49,26 eura od 14. ožujka 2014.,

na iznos 49,17 eura od 15. travnja 2014.,

na iznos 48,85 eura od 13. svibnja 2014.,

na iznos 48,93 eura od 13. srpnja 2014.,

na iznos 48,93 eura od 20. kolovoza 2014.,

na iznos 49,11 eura od 20. rujna 2014.,

na iznos 49,24 eura od 15. listopada 2014.,

na iznos 49,31 eura od 13. studenoga 2014.,

na iznos 51,10 eura od 09. siječnja 2015.,

na iznos 48,44 eura od 20. siječnja 2015.,

na iznos 49,68 eura od 24. veljače 2015.,

na iznos 49,23 eura od 19. ožujka 2015.,

na iznos 48,77 eura od 15. travnja 2015.,

na iznos 48,47 eura od 26. svibnja 2015.,

na iznos 48,70 eura od 27. lipnja 2015.,

na iznos 48,73 eura od 18. srpnja 2015.,

na iznos 48,64 eura od 26. kolovoza 2015.,

na iznos 50,77 eura od 02. listopada 2015.,

na iznos 49,07 eura od 17. listopada 2015.

na iznos 49,11 eura od 25. studenog 2015.,

na iznos 49,23 eura od 25. prosinca 2015.,

na iznos 49,37 eura od 16. siječnja 2016.,

na iznos 48,05 eura od 23. veljače 2016.,

na iznos 47,67 eura od 15. ožujka 2016.,

na iznos 48,31 eura od 26. travnja 2016.,

na iznos 49,77 eura od 08. lipnja 2016.,

na iznos 49,68 eura od 12. srpnja 2016.,

na iznos 106,74 eura od 27. kolovoza 2016.,

na iznos 48,38 eura od 04. listopada 2016.,

na iznos 103,13 eura od 27. listopada 2016.,

na iznos 48,44 eura od 28. listopada 2016.,

na iznos 48,64 eura od 15. studenog 2016.,

sve do isplate, i to po stopi za razdoblje od 15. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

IV Nalaže se tužiteljici-protutuženici LD, 31321440164, naknaditi tuženiku- protutužitelju HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 10.675,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V U preostalom dijelu odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu parničnog troška, kao i zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom bila u braku od 23. prosinca 2004. do 13. lipnja 2014., te da su za vrijeme trajanja bračne zajednice parnične stranke zajednički kupile stan u [adresa], u kojem su živjele do njegove prodaje 2008., a da su sredstva dobivena prodajom stana u [adresa] uložili u obnovu, adaptaciju i zidanje kuća u mjestu [adresa], gdje su i živjeli od 2008. sve do početka postupka razvoda braka 2013. Ističe da su tužiteljica i tuženik ulagali u adaptaciju i zidanje tri kuće u selu [adresa] (i to u obiteljsku kuću, kamenu kuću i novu kuću). U odnosu na obiteljsku kuću ističe da je postojala od ranije te da u njoj živi majka tuženika, a da su parnične stranke za vrijeme trajanja braka zajednički nadozidali gornju etažu kuće (kat), te da su istu u cijelosti opremili i u nju preselili te u toj etaži i živjeli od 2008. do 2013., u koju etažu je preseljen i namještaj iz prodanog stana u [adresa]. Navodi kako se obiteljska kuća i nadozidana etaža nalaze na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da je tuženik upisan kao suvlasnik u 11/12 dijela iste pa stoga tužiteljica potražuje suvlasnički dio nadozidanog kata od cca ¼ dijela cijele nekretnine odnosno 3/12 dijela. Nadalje, u odnosu na kamenu kuću navodi da je postojala od ranije, ali da su stranke za vrijeme trajanja braka odlučile istu adaptirati i preurediti u kuću za najam s bazenom, dok je ranije ista predstavljala samo gole zidove a da bi kasnije bila preuređena u kuću za najam s bazenom (2012.). Za vrijeme trajanja bračne zajednice da su na navedenoj kući vršeni svi potrebni građevinski radovi kako bi ista odgovarala potrebama moderne kuće za najam, pa je tako u istu ugrađen kamin, cijela je isfugirana, napravljena je nova terasa, unutarnje stepenište te je postavljena nova stolarija. Ističe da se ta kamena kuća nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da na istoj dolaze upisani kao suvlasnici na jednake dijelove tužitelj i njegov brat, a tužiteljica smatra da je građenjem, odnosno adaptacijom stekla pravo na suvlasnički udio od 1/6 dijela iste. U odnosu na novu kuću ističe da se ona počela graditi 2008. i to na mjestu gdje je ranije postojala stara štala koja je u cijelosti porušena te je na novo sagrađena kuća i to u vrijeme dok je tužiteljica bila u braku s tuženikom. Na tu kuću da je postavljena stolarija, ožbukani su zidovi, postavljene su sve potrebne instalacije, dovršeni podovi, postavljene pločice po podovima, te je postavljena spavaća soba, dok druge sobe nisu bile opremljene pokućstvom (kuhinja i dječja soba). Ističe da se ta nova kuća nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da je tuženik upisan kao suvlasnik u 11/12 dijela iste pa stoga tužiteljica potražuje suvlasnički dio od cca 1/3 dijela navedene nekretnine odnosno 4/12 dijela. Pored navedenih nekretnina stranke da su za vrijeme trajanja bračne zajednice stekle i poljoprivredne strojeve potrebne za obradu i preradu vinove loze (bačve, traktor, priključke za traktor), a da su također kupljene i zasađene vinove loze i napravljeni vinogradi. Tužiteljica smatra da je ulaganjem, adaptacijom i zidanjem za vrijeme trajanja bračne zajednice, povećana imovina bračne zajednice koje su ona i tuženik suvlasnici po zakonu, iako samo tuženik formalno dolazi upisan kao suvlasnik. S obzirom na to da su zajednički ulagali u navedenu imovinu ulaganjem, adaptacijom i zidanjem tužiteljica da je stekla suvlasništvo iste u ½ dijela. Kako su na nekim kućama određeni dijelovi postojali i ranije (npr. donji dio obiteljske kuće postojao je od ranije, tužiteljica je stekla samo suvlasništvo gornjeg dograđenog dijela u ½ dijela, dok su kod kamene kuće zidovi postojali od ranije a suvlasništvo se steklo građenjem na suvlasničkom dijelu tuženika), ističe kako je u postupku potrebno po vještaku građevinske struke razlučiti vrijednost nekretnina koje su ranije postojale u odnosu na sada postojeće stanje, na kojem je tužiteljica suvlasnik u ½ dijela, a koje je stekla građenjem. Tužiteljica, u slučaju da sud ne udovolji postavljenom zahtjevu za stjecanje suvlasništva na nekretninama, tužbom traži da joj tuženik isplati polovicu iznosa za koji je ulaganjem povećana vrijednost izgrađenih nekretnina. Predlaže da sud po provedenim dokazima donese presudu kojom će utvrditi da je tužiteljica suvlasnik 3/12 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu označene kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina], suvlasnik 1/6 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i suvlasnik 4/12 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o [katastarska općina], što da je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužiteljica uknjiži kao suvlasnik istih, a u slučaju da sud ne udovolji tom tužbenom zahtjevu postavlja i eventualno kumulirani zahtjev na isplatu vrijednosti ½ uloženog iznosa u izgradnju i adaptaciju predmetnih kuća i uloženog u poljoprivredu za vrijeme trajanja bračne zajednice, te na ime bračne stečevine za koji je iznos povećana navedena imovina, tražeći da se tuženiku naloži da joj isplati ukupno 350.000,00 kuna (sada 46.452,98 eura[1] uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a tužiteljica potražuje i parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama.

1.1. Na pripremnom ročištu održanom 6. travnja 2017. tužiteljica je preinačila tužbu na način da je dodala i točku III. tužbenog zahtjeva tražeći da se tuženiku naloži da joj isplati iznos od 80.000,00 kuna (sada 10.617,82 eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2016. do isplate, koja preinaka je i dopuštena. Međutim, kako je podneskom od 20. travnja 2018. tužiteljica povukla tužbu u tom dijelu, a na koje povlačenje je tužitelj pristao potražujući pri tome parnični trošak, sud je rješenjem poslovni broj P Ob-291/2016 od 16. studenog 2018. utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena te je tužiteljicu obvezao da tuženiku s tim u vezi naknadi parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kuna (sada 1.244,28 eura) zajedno sa zateznim kamatama.

1.2. U nastavku postupka, u skladu sa dopunom nalaza i mišljenja vještaka graditeljske struke od 25. veljače 2025., tužiteljica je na ročištu održanom 23. rujna 2025. konačno uredila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 46.452,98 eura (350.000,00 kuna) sada potražuje iznos od 69.375,46 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u odnosu na trajanje bračne zajednice ne osporava da su stranke bile u braku od 23. prosinca 2004. do 13. lipnja 2014. Navodi da su se stranke upoznale u lipnju 2003., te da je tužiteljica u srpnju iste godine ostala trudna, a da je 9. travnja 2004. rodila sina L i da je sve do tada tužiteljica stanovala kod svojih roditelja, te da je nakon što je rodila sina L i njega prijavila na tu adresu. Ističe da je krajem 2003. u [adresa], kupio stan koji je tijekom 2004. uredio i opremio, te da je neposredno prije sklapanja braka tuženik 14. prosinca 2004. odjavio svoje prebivalište iz [adresa] i prijavio ga u [adresa], a nakon čega se i tužiteljica sa sinom preselila kod njega u stan te su 29. prosinca 2004. prijavili i promjene prebivališta na tu adresu. Stranke da su prije sklapanja braka u izvanbračnoj zajednici živjele vrlo kratko, a u bračnoj zajednici da su živjele tri godine kraće nego što su bile u braku, i to iz razloga što su se zbog neslaganja u naravi i pogledima na život sve više otuđivali, te je u lipnju 2011. prestala svaka njihova emotivna veza i ekonomska zajednica (samo su fizički živjeli pod istim krovom), a da se na proljeće 2012. tužiteljica odselila iz [adresa]. Tuženik osporava da bi stranke zajednički kupile stan u [adresa], već tvrdi da je stan kupio više od godinu dana prije nego li je s tužiteljicom stupio u bračnu zajednicu, a stan da je platio dijelom svojom ušteđevinom te da je dijelom za isti podigao kredit, pa da isti ne predstavlja bračnu stečevinu, već njegovu posebnu imovinu. Rate kredit koji je podigao za kupnju tog stana, i za vrijeme trajanja bračne zajednice, da je otplaćivao isključivo sredstvima iz svoje posebne imovine, jer ono što je zarađivao da je bilo potrebno za tekuće troškove obitelji, a tužiteljica nije imala nikakvih mogućnosti sudjelovati u otplati tog kredita jer je prije sklapanja braka stvorila dugove sa svojim obrtom te su joj svi računi bili blokirani za čitavo vrijeme trajanja bračne zajednice. Ističe kako je za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljica radila samo 3 ili 4 sezone budući da je četiri godine bila na porodiljnom dopustu te je primala naknadu od 1.500,00 kuna (199,08 eura) mjesečno, a da je i za vrijeme rada na sezonskim poslovima tužiteljica primala samo minimalni zaštićeni iznos plaće iz razloga što joj se za to vrijeme vršila prisilna naplata dugova iz plaće. Slijedom navedenog, za čitavo vrijeme bračne zajednice, tužiteljica radom i zaradom ne samo da nije doprinosila stjecanju zajedničke imovine, nego ju je tuženik čitavo vrijeme praktički uzdržavao. Za razliku od tužiteljice tuženik da je prije i za vrijeme trajanja bračne zajednice bio stalno u radnom odnosu, ostvarivao prosječnu mjesečnu plaću od cca 5.500,00 kuna (729,98 eura). Tuženik navodi da je stan u [adresa] kupio od ŽD po ugovoru od 8. prosinca 2003., da je ugovorena i plaćena cijena stana iznosila 100.000,00 eura, a od čega da je dio u iznosu 59.000,00 eura tuženik platio putem kredita koji mu je odobrila Zagrebačka banka d.d., dok je preostali iznos u visini od 41.000,00 eura tuženik isplatio prodavatelju od svoje ušteđevine (dijelom gotovinom koju je podignuo s računa, a dijelom gotovinom koju je držao kod sebe), te da je pod račun za iznos 3.000,00 eura dao i traktor marke IMT koji je bio u vlasništvu njegove obitelji. Sve dospjele rate kredita tuženik da je plaćao od svoje posebne imovine, te ga također uredio i opremio od svoje posebne imovine, na što je utrošio 10.000,00 eura. Nadalje, 30. srpnja 2008. tuženik da je predmetni stan prodao UD za iznos od 130.000,00 eura od čega mu je kupac isplatio 90.000,00 eura po odobrenom kreditu, te je od tog iznosa otplaćen kredit u Zagrebačkoj banci d.d. koji je ranije tuženik bio podigao za kupnju tog stana. Preostali iznos (u visini 40.000,00 eura) da je kupac u više obroka isplatio tuženiku u ugovorenom roku do 1. listopada 2010., a da taj dio novca predstavlja povrat tuženiku njegove posebne imovine oplođene povećanjem vrijednosti prodanog stana. Vezano za nekretnine koje je tužiteljica označila kao obiteljsku kuću, kamenu kuću i novu kuću tuženik ističe da su iste također njegova posebna imovina koju je stekao za vrijeme trajanja bračne zajednice, te da je tako obiteljsku kuću u [adresa], izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u kojoj živi njegova majka naslijedio iza svog pok. oca MD u ½ suvlasničkog dijela, dok mu je nekretninu označenu kao nova kuća na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i nekretninu označenu kao kamena kuća na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] darovao otac ugovorom o darovanju nekretnina od 13. rujna 2005. u 11/12 dijelova. Ukazuje na odredbu čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te ističe kako tuženik kao njihov vlasnik nije odredio da bi tužiteljica na istima na bilo koji način mogla steći vlasništvo, odnosno suvlasništvo, pa da se njezin stvarnopravni zahtjev ukazuje u cijelosti neosnovanim, te bez zakonskog utemeljenja i da tužiteljici preostaje možebitni obveznopravni zahtjev prema tuženiku za vraćanjem stečenog bez osnove, u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima pod uvjetima da ista dokaže što je sve i u kojoj vrijednosti uložila u tuženikovu posebnu imovinu. S obzirom na to tužiteljica da bi se trebala određeno izjasniti o svojim ulaganjima u tuženikove nekretnine, pa stoga tuženik i taj njezin obveznopravni zahtjev cijeni neosnovanim iz razloga što ista u njegove nekretnine nije ulagala niti svoj novac, a niti svoj rad. Tuženik osporava da bi stranke za vrijeme trajanja braka zajednički nadozidale gornju etažu kuće u kojoj živi majka tuženika, te tvrdi da su tu kuću sagradili njegovi roditelji sukladno odobrenju za građenje koje je izdano njegovom ocu 15. travnja 1957., tako da je kat na kući bio sagrađen i prije nego što su stranke sklopile brak. Nakon što je tuženik naslijedio ½ dijela predmetne obiteljske kuće iza pok. oca od 2006. pa do useljenja stranaka 2008. u cijelu kuću da je uvedeno centralno grijanje na drva, u stanu na katu da su postavljeni podovi od laminata, te da je uređena i opremljena kupaonica. U odnosu na novu kuću tuženik osporava tvrdnju tužiteljice da bi stara štala u cijelosti bila porušena, te da bi na tom mjestu bila sagrađena nova kuća. Navodi kako je 2008. tuženik na toj štali srušio zidove od krova do nivoa stropa prizemlja pa da je zatim na te zidove postavio međukatnu polumontažnu fert konstrukciju, na kojoj je sazidao potkrovlje s pregradnim zidovima i postavio krovnu konstrukciju od betonske ploče koja je prekrivena crijepom mediteran. Ispune za međukatne polumontažne i krovne fert konstrukcije, te kanalice za pokrov tuženik da je imao od ranije, prije nego li je s tužiteljicom stupio u bračnu zajednicu i to stoga što mu ih je na ime plaće koju je zaradio dao raniji poslodavac. Izvan gabarita postojećih zidova štale, da je dograđena samo natkrivena terasa i vanjsko stepenište, a za vrijeme trajanja bračne zajednice na zgradu da je postavljena sva vanjska PVC stolarija, te na vanjske zidove kontaktna fasada s toplinskom izolacijom. Unutrašnji zidovi da nisu bili ožbukani ali su bile postavljene instalacije za struju, vodu i centralno grijanje do prve faze izgrađenosti, te postavljene podne glazure. U takvom stanju izgrađenosti ni jedna soba u potkrovlju kuće da nije mogla biti namještena, a tek po prestanku bračne zajednice u unutrašnjosti dozidanog potkrovlja da je obavljena druga faza radova na postavljanju instalacija za električnu energiju, vodu i centralno grijanje, stropovi i zidovi da su obloženi gipsanim pločama, što sve da je završeno u lipnju 2016. Za poboljšanje uvjeta stanovanja u obiteljskoj kući i dogradnju potkrovlja postojeće štale 28. travnja 2006. tuženik da je s H stambenom štedionicom d.d. sklopio ugovor o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje i ugovor o kreditu stambene štednje s ugovorom o založnom pravu broj 70004730, na temelju kojih mu je odobren kredit u iznosu 23.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti umanjeno za iznos svih sredstava prispjelih na račun stambene štednje nakon potpisa ugovora po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita. Sve vrijeme od nasljeđivanja nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] 2006. do useljenja na kat iste 2008. tužiteljica da je stanovala u [adresa], pa da nije ni svojim radom, a niti novcem doprinijela izvođenju radova na toj obiteljskoj kući i povećanju njezine vrijednosti. Sve dospjele rate navedenih kredita od 1. lipnja 2006. do 20. prosinca 2016. da je platio i plaća isključivo tuženik. 27. rujna 2006. tuženik da je Istarskom kreditnom bankom Umag d.d. sklopio ugovor o kreditu broj: 714701096- 9 kojim mu je odobren kredit u iznosu 125.705,02 kuna (što predstavlja protuvrijednost 16.924,38 eura) na otplatu od 25 godina, a da je dio tog kredita utrošen na dovršenje radova na obiteljskoj kući, dok je s 20.000,00 kuna plaćena korekcija vida tužiteljice, a preostali dio da je utrošen na troškove bračne zajednice. I ovdje sve dospjele rate za vrijeme trajanja bračne zajednice da je plaćao isključivo tuženik svojim novcem, a u mjesecu lipnju 2011. nakon što se u banci uvjerio da je od kredita otplatio tek neznatni dio glavnice, tuženik da je odlučio na jednokratnu otplatu preostale glavnice kredita i to 27. prosinca 2012. novce, koji mu je za tu priliku pozajmio brat ČD. Pored navedenih kredita tuženik da je prije i u vrijeme izvođenja radova na obiteljskoj kući i radi dogradnje potkrovlja na staroj štali, raspolagao posebnom imovinom i iznosima od: 17.700,00 kuna koji predstavlja poklon od brata ČD iz kraja 2004.; 29.978,30 kuna koji je nasljedstvo od pok. oca na ime stambene štednje; 16.620,00 kuna od prodaje nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojoj prilikom da mu je brat ČD darovao i svoju polovinu kupoprodajne cijene; 40.000,00 kuna od prodaje automobila VW Golf 1.4; 71.000,00 eura od prodaje stana u [adresa]; te 12.321,25 kuna prema rješenju o ovrsi Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Ovrv- 286/13. Posebno naglašava da je riječ o nekretninama koje su izvorno tuženikova djedovina, odnosno očevina, pa da ju kao svoju doživljava cijela njegova obitelj, brinući se o održavanju iste i po mogućnosti ulažući u iste svoj rad i novac, pomažući na taj način jedni drugima i ne vodeći računa koji se dio imovine pravno vodi na koga od članova obitelji. Pri tome tuženik naglašava da je za života oca imao punomoć na njegovoj štednoj knjižici, a i danas da ima punomoć na računu svog brata ČD, ovisno o potrebi sa istih podizao novac za zajedničke i svoje potrebe. U odnosu na kamenu kuću na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. na kojoj se tuženik vodi kao suvlasnik u 11/12 dijela i koji mu je suvlasnički udio darovao otac, tuženik da se sa svojim bratom dogovorio da bi mu on u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice prepustio tu nekretninu, a da bi njegov brat njemu ustupio svoj suvlasnički dio obiteljske kuće, pa da je sukladno tom dogovoru svu brigu oko uređenja i održavanja te nekretnine na sebe preuzeo tuženikov brat ČD. No, i prije nego što je otac navedenu nekretninu darovao tuženiku njegova cijela obitelj (oba sina i supruga) da su započeli s preuređenjem štale u stambeni prostor, na način da je i prije izvršenog darovanja na istoj postavljena međukatna konstrukcija, betonske stepenice za potkrovlje, da su zamijenjeni vanjski prozori te presložen krov, također da je započeto i fugiranje vanjskih zidova koje je tuženikov brat dovršio tek 2014. Drveni prozori da su zamijenjeni, a izrađeni su od suhe hrastovine posječene u obiteljskoj šumi, te ih je izradio stolar BD. U vrijeme trajanja bračne zajednice tuženikov brat ČD da je financirao: iskop zemlje u dvorištu, betoniranje vanjskog bazena, betoniranje deke ispred kuće sa dvorišne strane od koje je jedan dio natkriven kao trijem 2015.; gradnju kamina od kamena u prizemlju kuće i dvorištu 2015. Ni u stanju u kojem je danas bez fugiranih i ožbukanih unutarnjih zidova, bez unutarnjih pregrada, bez postavljenih podova, unutarnje stolarije i vanjskih vrata – zgrada da ni približno ne izgleda kao moderna kuća za najam, već kao stara zgrada u koju je potrebno još mnogo ulagati rada i novaca da bi mogla biti stavljena u funkciju. Ništa od uloženog u tu zgradu da ne predstavlja bračnu stečevinu jer u nju stranke nisu ništa uložile, osim što je tuženik ponekad pomagao svom bratu kod vanjskog fugiranja zidova. U odgovoru na tužbu tuženik djelomično priznaje da su za vrijeme trajanja bračne zajednice stečeni poljoprivredni strojevi potrebni za obradu i preradu vinove loze, da su kupljene i zasađene vinove loze te napravljeni vinogradi, navodi kako se on cijeli život bavio poljoprivredom, a između ostalog i vinogradarstvom, pa da je iza smrti svog oca naslijedio jedan vinograd označen kao k. č. br. [katastarska čestica] i polovinu drugog vinograda označenog s k. č. br. [katastarska čestica]. Te vinograde da i danas održava njegova majka, a on i brat da joj pomažu. Tužiteljica da u navedenim vinogradima nikada ništa da nije radila, niti u njih ulagala. Traktor marke Massey Ferguson 135 iz 1971. te traktor prikolicu IMT, traktorski plug, traktorsku prskalicu marke Mehanika Kranj i ostale priključke za obradu zemlje da su priskrbili tuženikovi roditelji mnogo prije nego li je on stupio u brak s tužiteljicom. Za trajanja braka 2008. da je kupljena samo jedna električna muljača za grožđe sa odvajanjem peteljki i dvije inox bačve od po 2000 i 1000 litara, te za daj dio imovine tuženik ne spori da bi bili bračna stečevina. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, osim u dijelu koji isti ne osporava, te da tužiteljicu obveže da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

2.1. U svom odgovoru na tužbu tuženik je podnio i protutužbu u kojoj ističe da tužiteljica u bračnu stečevinu nije prijavila automobil Renault Megane Grand Tour proizveden 2006. za kupnju kojeg je Privredna banka Zagreb d.d. odobrila tuženiku kredit po ugovoru o kreditu broj 9012187697 od 21. prosinca 2006. u iznosu 29.200,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju predmetne banke na dan korištenja kredita s rokom otplate u 84 mjesečna anuiteta s promjenjivom kamatnom stopom. Automobil da je bio registriran pod reg. oznakama [registarska oznaka] na tuženikovo ime, a nakon prestanka bračne zajednice tužiteljica da je u potpunosti isključila tuženika od uporabe tog automobila, te ga koristila kao da je isključivo njezino vlasništvo sve do 27. siječnja 2016. kada ga je prodala za iznos 20.000,00 kuna (2.654,46 eura) koji je u cijelosti zadržala za sebe. Budući da je tuženik plaćao anuitete kredita kojim je automobil kupljen i nakon prestanka bračne zajednice, a tužiteljica ga je koristila isključivo za svoje potrebe i kupoprodajnu cijenu zadržala za sebe, tuženik smatra da mu pripada pravo od nje tražiti povrat svih anuiteta koje je platio od prestanka bračne zajednice do potpune otplate kredita. Po toj osnovi od nje potražuje iznos od 85.990,72 kuna (11.412,93 eura) s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose navedene u listi "Pregled uplata po kreditu" koju je tuženiku izdala Privredna banka Zagreb d.d. od otplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate. Nadalje, iako tuženik sam otplaćuje kredit koji mu je odobrila Wustenrot stambena štedionica d.d. po Ugovoru o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje i ugovora o kreditu stambene štednje s ugovorom o založnom pravu broj 70004730 od 28. travnja 2006. u iznosu 23.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, umanjeno za iznos svih sredstava prispjelih na račun stambene štednje nakon potpisa ugovora po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, za slučaj da bi sud dio iznosa tog kredita priznao tužiteljici kao njezino ulaganje u navedene nekretnine samo zato što je u to vrijeme bila u bračnoj zajednici s tuženikom i što je na ugovoru navedena kao sudužnik, tuženik tvrdi kako mu u tom slučaju pripada pravo od tužiteljice potraživati povrat najmanje ½ iznosa svih otplaćenih rata od 1. srpnja 2011., kada je prestala bračna zajednica, do 1. prosinca 2016. Po toj osnovi tuženik da je otplatio u razdoblju od 1. srpnja 2011. do 1. prosinca 2016. ukupno 87 mjesečnih rata kredita u kunskoj protuvrijednosti 97,53 eura, što po srednjem tečaju na dan plaćanja predstavlja ukupni iznos u visini 65.250,00 kuna (8.660,16 eura). To konkretno da znači da tuženik ima pravo od prestanka bračne zajednice do uplate rate dana 1. prosinca 2016. od tužiteljice tražiti povrat u visini 32.625,00 kuna (4.330,08 eura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečno plaćene iznose od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate. Isto tako, ako bi sud, dio od iznosa u visini 125.705,02 kuna (16.683,92 eura) koji je IKB Umag d.d. po ugovoru o kreditu broj 714701096-9 od 27. rujna 2006. odobrila tuženiku – priznao tužiteljici kao njezino ulaganje u navedene nekretnine samo zato što je u to vrijeme bila u bračnoj zajednici s tuženikom i što je na ugovoru navedena kao sudužnik, tuženik također tvrdi kako mu u tom slučaju pripada pravo od tužiteljice potraživati povrat najmanje ½ iznosa svih otplaćenih rata od 13. srpnja 2011., kada je prestala bračna zajednica, do zaključno 30. studenog 2012., te ½ jednokratne uplate iznosa u visini 117.240,96 kuna (15.560,55 eura) od 27. prosinca 2012. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od tog dana do isplate. Prema izvatku prometa kredita broj 747010969 IKB Umag d.d. od 7. prosinca 2016. tuženik da je izvršio otplatu kredita i to od 13. srpnja 2011. do zaključno 30. studenog 2012. uplatama 17 rata u ukupnom iznosu 16.661,67 kuna (2.211,38 eura) i jednokratnom uplatom u iznosu 117.240,96 kuna (15.560,55 eura) od 27. prosinca 2012. što ukupno iznosi 133.902,63 kuna (17.771,93 eura). To konkretno da znači da tuženik ima pravo od prestanka bračne zajednice do otplate kredita dana 27. prosinca 2012. od tužiteljice tražiti povrat u visini 31.819,66 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine plaćene iznose od uplate svakog pojedinog iznosa do isplate dugovanog iznosa. Slijedom svega, tuženik postavlja protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 85.990,27 kuna (sada 11.412,87 eura), zatim za isplatu iznosa od 32.625,00 kuna (sada 4.330,08 eura) te za isplatu iznosa od 66.951,31 kuna (8.885,97 eura) i to na ime mjesečne uplate rata, sve to zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na pojedinačne, mjesečne dijelove navedenih iznosa teku od njihova dospijeća (dana plaćanja) pa do isplate. Potražuje i parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama.

2.2. Tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) je podneskom od 21. ožujka 2017. uredio protutužbeni zahtjev tražeći po osnovi kredita kod Privredne banke Zagreb d.d. iznos od 52.541,72 kuna (sada 6.973,48 eura) s pripadajućim zateznim kamatama, zatim po osnovi kredita Istarske banke Umag d.d. iznos od 61.388,55 kuna (sada 8.147,66 eura) s pripadajućim zateznima kamatama te po osnovi stambenog kredita Wustenrot stambene štedionice d.d. iznos od 20.002,45 kuna (2.654,78 eura) s pripadajućim zateznim kamatama, dok je 23. rujna 2025. konačno uredio protutužbeni zahtjev na način da je isti iskazao u valuti euro u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

3. Tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) je u cijelosti osporila navode tuženika iz protutužbe ističući i prigovor zastare. Također, osporila je i navode iz protutužbe da bi za svoje potrebe zadržala automobil Renault Megane te je navela kako je postojao dogovor među strankama da će automobile podijeliti na način da tuženiku pripadne automobil Golf V i kombi, a da će tužiteljica za sebe zadržati automobil Renault Megane. U slučaju da tuženik potražuje novac od prodaje automobil Renault Megane tužiteljica ističe da bi onda trebalo uračunati i novce dobivene od prodaje automobila Golf V te to kompenzirati s tužiteljicom.

4. U ovoj pravnoj stvari Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo je već 16. studenog 2018. pod poslovnim brojem P Ob-291-2016-76 donio presudu kojom je odbio tužiteljičin tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužiteljica suvlasnica 3/12 idealnog dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu označene kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina]; suvlasnica 1/6 idealnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]; te suvlasnica 4/12 idealnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da je tuženik dužan priznati pravo suvlasništva tužiteljice, te trpjeti da se tužiteljica uknjiži kao suvlasnica 3/12 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu označene kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina]; suvlasnica 1/6 idealnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]; te suvlasnica 4/12 idealnog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u roku 15 dana od dana primitka presude, a što će u protivnom u cijelosti zamijeniti presuda (točka I izreke), dok je djelomično prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te je tuženiku naložio da isplati tužiteljici iznos u visini 109.684,84 kuna (14.557,68 eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. listopada 2016. do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima u roku 15 dana (točka II izreke). Nadalje u točci III izreke sud je odbio dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 240.315,16 kuna (31.895,30 eura) sa zateznim kamatama od 28. listopada 2016. pa do isplate. U točci IV izreke navedene presude prihvaćen je dio protutužbenog zahtjeva za isplatu po osnovi kredita kod Privredne banke Zagreb d.d. broj ugovora: 9012187697 od 21. prosinca 2006. za kupnju vozila koji je tuženik otplatio nakon prestanka bračne zajednice iznosa od 52.541,72 kuna (6.973,48 eura) sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose uplata rata, dok je odbijen protutužbeni zahtjev za isplatu po osnovi stambenog kredita Istarske kreditne banke Umag broj partije: 714701096-9 od 27. rujna 2006., koji je tuženik otplatio nakon prestanka bračne zajednice iznosa u visini 61.388,55 kuna (8.147,66 eura) sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečne uplate rata te po osnovi stambenog kredita Wustenrot stambena štedionica d.d. Zagreb broj: 70004730 od 28. travnja 2006. na ime polovine iznosa rata koje je tuženik platio nakon prestanka bračne zajednice do 14. studenog 2016. iznosa u visini 20.002,45 kuna (2.654,78 eura) sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečne uplate rata (točka V izreke). Tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.190,05 kuna (821,56 eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. studenog 2018. do isplate, sve u roku od 15 dana (točka VI izreke). Pri tome je Općinski sud u Puli- Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo rješenjem poslovni broj P Ob-291/2016-76 od 16. studenog 2018. utvrdio da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da se tuženiku naloži da joj tuženik isplati iznos od 80.000,00 kuna (10.617,82 eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2016. do isplate (točka I izreke rješenja), te je ujedno u točci II izreke navedenog rješenja tužiteljicu obvezao da tuženiku naknadi još i parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kuna (1.244,28 eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2018. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu odbio zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška iz podneska od 22. travnja 2018.

4.1. Povodom žalbi parničnih stranaka Županijski sud u Zagrebu je presudom od 28. veljače 2023. poslovni broj Gž Ob-146/2019-3 odbio žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrdio presudu Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Poreču

- Parenzo, poslovni broj P Ob-291/2016-76 od 16. studenog 2018., u pobijanom dijelu pod točkom I izreke te u dijelu pod točkom IV izreke kojim je naloženo tužiteljici da tuženiku isplati iznos od 26.270,86 kuna odnosno 3.486,74 eura (po osnovi kredita kod Privredne banke Zagreb d.d. od 21. prosinca 2006.), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i to na iznos od 1.383,00 kuna (183,56 eura) od 14. srpnja 2012. do isplate, na iznos 1.381,50 kuna (183,36 eura) od 14. kolovoza 2012. do isplate, na iznos 1.354,00 kuna (179,70 eura) od 15. rujna 2012. do isplate, na iznos 1.378,00 kuna (182,89 eura) od 16. listopada 2012. do isplate, na iznos 1.375,00 kuna (182,49 eura) od 15. studenog 2012. do isplate, na iznos 1.385,00 kuna (183,82 eura) od 15. prosinca 2012. do isplate, na iznos 1.390,00 kuna (184,48 eura) od 16. siječnja 2013. do isplate, na iznos 1.420,00 kuna (188,47 eura) od 17. veljače 2013. do isplate, na iznos 1.366,50 kuna (181,37 eura) od 19. ožujka 2013. do isplate, na iznos 1.388,61 kuna (184,30 eura) od 19. travnja 2013. do isplate, na iznos 1.385,00 kuna (183,82 eura) od 12. svibnja 2013. do isplate, na iznos 1.390,00 kuna (184,48 eura) od 18. lipnja 2013. do isplate, na iznos 1.350,00 kuna (179,18 eura) od 23. srpnja 2013. do isplate, na iznos 1.350,00 kuna (179,18 eura) od 20. kolovoza 2013. do isplate, na iznos 1.380,00 kuna (183,16 eura) od 2. listopada 2013. do isplate, na iznos 1.340,00 kuna (177,85 eura) od 18. listopada 2013. do isplate, na iznos 1.375,50 kuna (182,56 eura) od 23. studenog 2013. do isplate, na iznos 1.432,50 kuna (190,13 eura) od 12. prosinca 2013. do plate, na iznos 1.470,27 kuna (195,14 eura) od 8. siječnja 2014. do isplate, na iznos 0,52 kuna (0,07 eura) od 12. veljače 2014. do isplate. Nadalje točkom II izreke navedene presude Županijski sud u Zagrebu je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom IV izreke kojim je naloženo tužiteljici da tuženiku (po osnovi kredita kod Privredne banke Zagreb d.d. od 21. prosinca 2006.), isplati daljnji iznos od 3.486,74 eura odnosno 26.270,86 kuna (preko iznosa od dosuđenih 3.486,74 eura / 26.270,86 kuna), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i u tom je dijelu odbio protutužbeni zahtjev tuženika u dijelu kojim (po osnovi kredita kod Privredne banke Zagreb d.d. od 21. prosinca 2006.), zahtijeva da mu tužiteljica isplati daljnji iznos od 3.486,74 eura / 26.270,86 kuna (preko iznosa od dosuđenih 3.486,74 eura / 26.270,86 kuna), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je rješenjem odbio žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i potvrdio rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj P Ob-291/2016-76 od 16. studenog 2018. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim se nalaže tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2018. do isplate (točka I izreke rješenja), dok je uvažio žalbu tužiteljice kao djelomično osnovanu te je preinačio navedeno rješenje u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojim se nalaže tužiteljici da tuženiku na dosuđeni iznos parničnog troška od 9.375,00 kuna isplati zatezne kamate za razdoblje od 25. listopada 2018. pa do 15. studenog 2018. i u tom je sada odbio zahtjev tuženika za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška od 9.375,00 kuna, za razdoblje od 25. listopada 2018. pa do 15. studenog 2018. (točka II izreke rješenja). Nadalje, Županijski sud u Zagrebu je povodom žalbi stranaka ukinuo pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II, III, V i VI izreke te je u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka III izreke rješenja), a ostavio je da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci (točka IV izreke rješenja).

4.3. Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo je po zaprimanju odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-146/2019-3 od 28. veljače 2023. donio rješenje poslovni broj P Ob-19/2023-19 (ranije poslovni broj P Ob-291/2016) od 12. rujna 2023. kojim se u odnosu na ukinuti dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva i protutužbenog zahtjeva oglasio stvarno nenadležnim za postupanje te je odredio da će se nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti mjesno i stvarno nadležnom Općinskom sudu u Puli-Pola, a sve to pozivom na odredbu čl. 5. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“ broj 21/22). Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 28. rujna 2023. te je spis upućen Općinskom sudu u Puli-Pola gdje je 20. listopada 2023. zaprimljen pod poslovnim brojem P Ob-273/2023.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zapisnik s uviđaja na licu mjesta na k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz sudjelovanje mjerničnog vještaka; nalaz i mišljenje i dopuna nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Dražena Sumića te iskaz tog vještaka, iskazi svjedoka: SD, PD, DD, AD, BD, GD, JD, ED, ZD, ID, ČD, ŠD; izvadci iz zemljišne knjige (list 5-6 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 7 spisa), presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-252/13-9 (list 8-9 spisa), uvjerenje o prebivalištu (list 29 spisa), potvrda o prijavi promjene adrese stanovanja (list 30 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 31 spisa), radna knjižica (list 32-33 spisa), rješenje poslovni broj Z-1271/04 (list 34 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 35-36 spisa), aneks ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 37 spisa), prijedlog (list 38 spisa), potvrda o otplaćenom kreditu (list 39 spisa), rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O- 244/05 od 24. siječnja 2006. (list 40 spisa), ugovor o darovanju nekretnina (list 41-42 spisa), odobrenje za građenje (list 43 spisa), procjena vrijednosti nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 45-60 spisa), ugovor o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje i ugovor o kreditu stambene štednje s ugovorom o založnom pravu broj 70004730 (list 61-65 spisa), dopis od 04. svibnja 2006. (list 66 spisa), prijedlog za upis uknjižbe prava zaloga (list 67 spisa), potvrde o zaprimljenim nalozima (list 68-70 spisa), ugovor o kreditu od 27. rujna 2006. (list 71-72 spisa), nalozi (list 73 spisa), dopis IKB Umag d.d. s prilozima (list 74-84 spisa), bilješke (list 85-94 spisa), rješenje poslovni broj O-244/05, UPP/OS-200/05 od 21. ožujka 2007. (list 95 spisa), izvod s računa stambene štednje za 2005. (list 96 spisa), kupoprodajni ugovor (list 97 spisa), uplatnica (list 98 spisa), ugovor o kupoprodaji motornog vozila (list 99 spisa), uplatnice (list 100 spisa), zaključak poslovni broj Povrv-110/13-7 (list 101 spisa), nalog za plaćanje (list 102 spisa), presuda poslovni broj Povrv-609/15-14 od 17. lipnja 2015. (list 103-104 spisa), potvrda o mirovini (list 105 spisa), rješenje RFMIO radnika Hrvatske (list 106 spisa), ugovor o kreditu od 21. prosinca 2006. (list 107-110 spisa), pregled uplata po kreditu (list 111 spisa), ugovor o kupoprodaji motornog vozila (list 112 spisa), platne liste, odnosno podaci o plaći (list 140-147 spisa), preslik štedne knjižice (list 148-152 spisa), isplata uz zahtjev za prekid oročenja (list 153 spisa), potvrda od 06. kolovoza 2008. (list 154-155 spisa), potvrda (list 158 spisa), pregled uplata po kreditu (list 159 spisa), dopis (list 160-168 spisa), dopis Porezne uprave od 20. ožujka 2018. (list 334-342 spisa), dopis HZMO-a od 19. ožujka 2018. (list 343 spisa), dopis Porezne uprave od 22. ožujka 2018. (list 345-355 spisa), dopis Zagrebačke banke od 21. ožujka 2018. (list 356-361 spisa), potvrdu o uplati (list 370 spisa), ugovor o kupoprodaji motornog vozila (list 371-373 spisa), pregled arhive prometa tekućih računa (list 382-395, 405-418 spisa), rješenja Ministarstva financija porezne uprave od 26. lipnja 2014. (list 398-399 spisa), dopis Fine od 25. travnja 2018. s prilozima (list 419-429 spisa), dopis IKB Umag d.d. od 16. svibnja 2018. s prilogom (list 433-435 spisa), kao i ostale isprave u spisu, vrši se uvid u fotografiju (list 44 spisa), čitaju se iskazi parničnih stranaka, dopunski su saslušane parnične stranke te je pročitana dopuna nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Dražena Sumića od

25. veljače 2025. (list 565-575 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

– dalje: ZPP), sud je utvrdio da je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan, dok je preostali dio protutužbenog zahtjeva tuženika u cijelosti osnovan.

7. Nakon donošenja odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob- 146/2019-3 od 28. veljače 2023., predmet spora u ovoj pravnoj stvari (ostao) je eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva naložiti tuženiku da joj isplati iznos od ukupno 69.375,46 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate, odnosno polovicu iznosa za koji je ulaganjem povećana vrijednost izgrađenih nekretnina za vrijeme trajanja bračne zajednice, navodeći da su stranke bile u braku od 23. prosinca 2004. do 13. lipnja 2014., a prije braka u izvanbračnoj zajednici, da su za vrijeme trajanja (izvan)bračne zajednice 2003. zajednički kupili stan u [adresa] (u kojem su živjeli do prodaje tog stana 2008.) te da su sredstvima dobivenim prodajom toga stana, zajednički obnovili, adaptirali i zidali tri kuće u mjestu [adresa] (u kojem mjestu su živjeli od 2008. do prestanka bračne zajednice).

7.1. Predmet spora (ostao) je i dio protutužbenog zahtjeva tuženika za isplatu iznosa od 8.147,66 eura s pripadajućim zateznim kamatama, pod uvjetom da sud dio iznosa kredita koji je njemu odobrila Istarska Kreditna Banka Umag d.d. u iznosu od 125.705,02 kuna (po Ugovoru o kreditu broj 714701096-9 od 27. rujna 2006.), prizna tužiteljici kao njezino ulaganje u nekretnine koje su predmetom njezinog tužbenog zahtjeva, uz tvrdnju da je navedeni kredit nakon prestanka bračne zajednice (od 13. srpnja 2011., kada je prestala bračna zajednica), do zaključno s 30. studenog 2016., sam otplatio, radi čega u tom slučaju zahtijeva povrat ½ iznosa svih otplaćenih rata tog kredita, kao i protutužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 2.654,78 eura s pripadajućim zateznim kamatama, pod uvjetom da sud dio iznosa kredita koji je njemu odobrila Wustenrot stambena štedionica d.d. (po Ugovoru o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje i ugovora o kreditu stambene štednje s ugovorom o založnom pravu broj 70004730 od 28. travnja 2006. u iznosu 23.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti), prizna tužiteljici kao njezino ulaganje u nekretnine koje su predmetom njezinog tužbenog zahtjeva, uz tvrdnju da je navedeni kredit nakon prestanka bračne zajednice, pa do 14. studenog 2016., sam otplatio, ukupno 53 mjesečnih rata kredita u kunskoj protuvrijednosti 5.379,65 eura, radi čega u tom slučaju zahtijeva povrat ½ iznosa svih otplaćenih rata tog kredita.

8. Između stranaka nije sporno da je zajednica života između tužiteljice i tuženika prestala u lipnju 2012., a da su stranke bile u braku od 23. prosinca 2004. do 13. lipnja 2014. Nesporno je da je stan u [adresa] prodan 2008., te da su nakon toga stranke preselile u [adresa] gdje su živjele do okončanja zajednice života. Također nije sporno da je tužiteljica zatrudnjela u srpnju 2003., te da je sin stranaka rođen u travnju 2004., kao ni to da tuženik dolazi upisan kao vlasnik u 11/12 dijela k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da je suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, te k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 11/12 dijela.

8.1. Nesporno je da je predmetne kuće (tzv. "obiteljsku kuću", "novu kuću" i "kamenu kuću") na području k. o. [katastarska općina] tuženik u određenim suvlasničkim omjerima stekao darovanjem i nasljeđivanjem iza smrti svog oca MD umrlog **.**.2005. (kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-244/05, UPP/OS- 200/05 od 24. siječnja 2006. – list 40 spisa), na kojim nekretninama je tuženik upisan kao suvlasnik i to u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] u ½ dijela (tzv. "obiteljska kuća"), u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] (tzv. "nova kuća") te na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. (tzv. "kamena kuća") u 11/12 dijela, a u koje sve tri nekretnine su nakon sklapanja braka stranaka vršena određena ulaganja koja su između stranaka sporna (u obimu navedenih radova i porijeklu uloženih sredstava).

8.2. S tim u vezi sporno je između stranaka je li stan u [adresa] stečen za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka te radi li se o stanu koji su bračni drugovi stekli radom (za vrijeme trajanja bračne odnosno izvanbračne zajednice), odnosno potječe li stan iz te imovine ili pak iz vlastite imovine stranaka. Nadalje, sporno je jesu li sredstva ostvarena prodajom stana u [adresa] vlastita imovina tuženika ili bračna stečevina stranaka i u kojem omjeru. Sporno je i jesu li ulaganja u predmetne kuće na području k. o. [katastarska općina] izvršena iz vlastite imovine stranaka ili radom odnosno iz imovine ostvarene radom, i u kojem omjeru.

9. Odredbom čl. 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15 - dalje ObZ/2003 (koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti s obzirom na vrijeme trajanja bračne, odnosno izvanbračne zajednice) propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, iz koje odredbe u kontekstu gore navedenog nespornog utvrđenja da je zajedničko dijete parničnih stranaka rođeno u travnju 2004., te još i u kontekstu citirane odredbe čiji je smisao da izvanbračnu zajednicu koja je trajala kraće od tri godine, a koja je završila sklapanjem braka, posebno kada je u njoj rođeno dijete, treba u pravima izjednačiti s bračnom zajednicom i to od trenutka kada je započeta izvanbračna zajednica – sud zaključuje da je izvanbračna zajednica stranaka nedvojbeno započela u trenutku rođenja njihovog sina, ali i ranije i to u srpnju 2003. kada je tužiteljica zatrudnjela, kako to tvrdi tužiteljica u svom iskazu, ako se ima u vidu namjera stranaka da imaju obitelj i zajedničko mjesto za stanovanje, a što potvrđuje u svom iskazu i sam tuženik (tako i u odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-146/2019-3 od 28. veljače 2023.).

10. Odredbom čl. 361. st. 2. ObZ/03, koji Zakon je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine koja je predmetom spora, koja odredba je istovjetna odredbi čl. 551. st. 2. sada važećeg Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, dalje: ObZ), propisano je da se danom stupanja na snagu toga Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečeni po prijašnjim propisima. Navedenim se pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje prema Zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine, a to je u odnosu na stan u [adresa] za koji između stranaka nije sporno da je kupljen u prosincu 2003., cijeneći odredbu čl. 454. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, „Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), u času sklapanja kupoprodajnog ugovora kada pravo vlasništva na imovini koja je predmet ugovora prelazi na kupca.

10.1. Stoga se u konkretnom slučaju na predmetni stan u [adresa], primjenjuje Obiteljski zakon iz 2003. koji je tada bio na snazi. Prema odredbi čl. 248. ObZ/03, propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je sukladno odredbi čl. 253. istog Zakona propisano da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

10.2. Nadalje, prema odredbi čl. 249. ObZ/03 propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili te da nevjesta i ženik, odnosno bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine, dok je prema odredbi čl. 255. st. 1. i 3. ObZ/03 propisano da se bračnim ugovorom mogu urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini te da se bračni ugovor sklapa u pisanom obliku, a da potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni.

10.3. Člankom 258. ObZ/03 propisano je da izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunjava pretpostavke iz članka 3. ovoga Zakona, stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

11. Vezano uz kupnju stana u [adresa] između stranaka nije sporno da je za kupnju tog stana podignut kredit na ime tuženika kod Zagrebačke banke d.d. u iznosu od 59.000,00 eura, a kako to proizlazi i iz Ugovora o namjenskom kreditu broj 271/03 od 5. prosinca 2003. (list 357-361 spisa) i potvrde Zagrebačke banke d.d. o otplaćenom kreditu (list 39 spisa), kao i da je sudužnik po navedenom kreditu bio ŠD odnosno tužiteljičin otac. Tužiteljica u postupku ne spori da je na ime dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 3.000,00 eura tuženik prodavatelju prenio vlasništvo nad traktorom odnosno nad vlastitom imovinom. Preostali iznos kupoprodajne cijene (38.000,00 eura) isplaćen je u više gotovinskih uplata na ruke prodavatelja, a pri tome tužiteljica ne spori da je dio iznosa u gotovini dan iz ušteđevine tuženika odnosno tuženikove vlastite imovine (stečene prije početka izvanbračne zajednice), dok tuženik spori da bi tužiteljica za kupnju stana u [adresa] dala i dio svoje vlastite ušteđevine.

11.1. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Rovinju poslovni broj Z-1271/04 od 7. svibnja 2004. utvrđeno je da je na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 8. prosinca 2003. dopuštena uknjižba prava vlasništva na nekretnine ĐD upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od 178/4000 dijela zgrč. 3840 stambena zgrada S-20 sa ulazom u kuću pop. br. 3125 u [adresa], upisane u z.k. tijelu 1, koje se sastoje od stana na III katu a kojeg čine dvije sobe, dnevni boravak, kuhinja, izba, kupaonica, wc-a, hodnika, degažmana, dvije lođe te drvarnice u prizemlju, za korist RD (ovdje tuženika).

11.2. Dakle, predmetni stan stečen je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka (koja izvanbračna zajednica je započela kada je tužiteljica zatrudnjela – srpanj 2003.), a stan je kupljen upravo sa svrhom da parnične stranke u njemu zajedno stanuju, što potvrđuje i svjedok ED (prodavatelj stana) u svom iskazu u kojem je naveo da su i tužiteljica i tuženik bili prisutni kada se kupovao stan u [adresa], kao i sam tuženik koji u svom iskazu navodi da su stranke, nakon što su se upoznale, odlučile zajedno živjeti, pa je prema ocjeni ovog suda do kupnje stana došlo zajedničkom odlukom obje stranke i to sa svrhom rješavanja pitanja zajedničkog stanovanja.

11.3. Kupoprodajna cijena stana iznosila je ukupno 100.000,00 eura, a navedena kupoprodajna cijena je dijelom isplaćena iz sredstava ostvarenih kreditom (u iznosu od 59.000,00 eura), a dijelom u više gotovinskim uplata na ruke prodavatelja odnosno njegove supruge, kako je to potvrdio i svjedok ED (prodavatelj stana). Tužiteljica ne spori da je tuženik za kupnju stana dao i vlastitu imovinu odnosno iznos od 30.000,00 eura, u koji iznos je uračunat i traktor vrijednosti od 3.000,00 eura (tako ista iskazuje i na ročištu održanom 18. srpnja 2024.), ali je sporno je li i preostali iznos od 11.000,00 eura uplaćen prodavatelju iz vlastite imovine tuženika.

11.4. Svjedok ŠD (otac tužiteljice) u svom je iskazu naveo da je čuo da je dio kupoprodajne cijene u gotovini dao tuženik, a da je on svojoj kćerci (ovdje tužiteljici) dao otprilike 20.000,00 eura gotovine jer da ga je kćerka pitala da će kupovati stan i da joj treba za opremiti stan. Međutim, svjedoku nije bilo poznato je li taj novac utrošen za kupnju stana. Također je naveo da je njegova kćerka prije sklapanja braka sa tuženikom imala dugove vezane za obrt koji je imala otvoren ali da joj ništa vezano za te dugove nije pomagao jer je sve otišlo u zastaru. Sud nije prihvatio u tom dijelu kao vjerodostojan iskaz svjedoka jer je iskaz navedenog svjedoka u suprotnosti i sa samim iskazom tužiteljice, a koja je u svom iskazu navela da je dio kupoprodajne cijene za stan u [adresa] isplaćen iz njene ušteđevine u iznosu od 10.000,00 eura, koji je iznos ostvarila jer je bila zaposlena od 1996., te da joj je otac prilikom kupnje stana u [adresa] dao 19.000,00 kuna i da su tim novcem kupili namještaj. S obzirom da je utvrđeno da je tužiteljica imala dugovanja prema Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (list 335- 342 spisa), o čemu je iskazivao i svjedok ŠD, a cijeneći pri tome i navod tog svjedoka da ga je tužiteljica pitala za financijsku pomoć oko opremanja stana („da će kupovati stan i da joj treba za opremiti stan“), ocjena je ovog suda da tužiteljica, na kojoj je bio teret tog dokaza u skladu s odredbom čl. 219. u vezi s čl. 221.a ZPP nije dokazala da je i prije početka izvanbračne zajednice s tuženikom imala vlastite ušteđevine koju je uložila u isplatu kupoprodajne cijene za stan, niti je u prilog postojanje takve ušteđevine dostavila ikakve materijalne dokaze, dok je tuženik postojanje svoje ušteđevine dokazao materijalnim dokazima (list 148-152 spisa).

11.5. Naime, uvidom u preslike štedne knjižice (list 148-152 spisa) utvrđeno je da je tuženik imao vlastitu ušteđevinu i prije početka izvanbračne zajednice s tužiteljicom, te da je sa svoje štedne knjižice otvorene kod Riječke banke d.d. podigao 16. listopada 2003. novčani iznos u visini od 16.000,00 eura, a da je na štednoj knjižici 11. prosinca 2003. imao i iznos od 25.815,71 USD, koji iznos je u više navrata podizao tijekom 2003. i 2004. (u siječnju 2005. je tako preostao samo iznos od 1.021,88 USD), a da je kod Nova banke d.d. imao oročena sredstva u visini 5.000,00 eura (koji iznos je podigao 29. rujna 2003. – list 153 spisa). Na temelju navedenog sud ocjenjuje vjerodostojnim iskaz tuženika u dijelu u kojom isti navodi kako je ostatak kupoprodajne cijene za stan isplatio iz vlastite imovine i to isplatom iznosa od 38.000,00 eura i prijenosom vlasništva nad traktorom u korist prodavatelja (3.000,00 eura). Međutim, sud nije prihvatio kao vjerodostojan dio iskaza tuženika u kojem navodi da je i kredit isplaćivao iz vlastite imovine. Naime, i tužiteljica i tuženik su u svojim iskazima naveli kako je stan u [adresa] kupljen neopremljen te da su ga morali opremiti, te da im je i otac tužiteljice dao dio novaca za opremanje stana (što je potvrdio i tuženik u svom iskazu), a iz preslike štedne knjižice utvrđeno je da je preostalu vlastitu ušteđevinu tuženik potrošio u pretežitom dijelu tijekom 2004., pa je očito da iz navedenih sredstava (ušteđevine) nisu mogle biti uplaćivane rate kredita do prodaje stana, a s obzirom na to da je stan prodan tek 2008. kada je i zatvoren kredit u Zagrebačkoj banci d.d..

11.6. Dakle, stan u [adresa] kupljen je dijelom iz vlastite imovine tuženika (41.000,00 eura – u 41/100 dijela), a dijelom iz ostvarenih sredstava kredita (59.000,00 eura – u 59/100 dijela), koji se mjesečno isplaćivao iz sredstava koje su stranke ostvarile radom.

12. Stan u [adresa] prodan je za iznos od 130.000,00 eura te je iz iznosa kupoprodajne cijene zatvoren i kredit koji su parnične stranke podigle u Zagrebačkoj banci d.d. i to u iznosu od 57.000,00 eura, kako je to iskazivao tuženik i kako to proizlazi iz potvrde Zagrebačke banke d.d. o otplaćenom kreditu (list 39 spisa). Iz ostvarene kupoprodajne cijene iznos od 53.300,00 eura otpada na udio tuženika (41/100 dijela), dok iznos od 76.700,00 eura predstavlja bračnu stečevinu stranaka (59/100 dijela) a iz koje je isplaćen i kredit podignut u svrhu stjecanja stanja u iznosu od 57.000,00 eura, te je time od kupoprodajne cijene po podmirivanju zajedničke preuzete obveze stranaka za vrijeme trajanja (izvan)bračne zajednice odnosno kredita u Zagrebačkoj banci d.d. preostao iznos od 19.700,00 eura od kojeg ½ dijela pripada tužiteljici po osnovi bračne stečevine (iznos od 9.850,00 eura), a koji iznos je uložen za obnavljanje kuća u [adresa].

13. Svako ulaganje u nekretninu koja je vlastita imovina jednog od supružnika (odnosno kao u ovom slučaju, suvlasništvo jednog supružnika i trećih osoba), izvršeno od strane oba supružnika za vrijeme trajanja njihovog braka, ako je izvršeno radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz imovine stečene radom, predstavlja bračnu stečevinu, slijedom čega bi tužiteljica imala prema tuženiku, kao suvlasniku predmetnih nekretnina, pravo na obvezno pravni zahtjev radi isplate vrijednosti dotičnih ulaganja, ali ne čitave vrijednosti, već samo polovine te vrijednosti, i to u konkretnom slučaju, samo u odnosu na suvlasnički dio tuženika. To stoga što je u parnici za isplatu za ulaganja u imovinu u odnosu na suvlasnički dio treće osobe (po pravilima vraćanja stečenog bez osnove), za taj suvlasnički dio pasivno legitimirana ona osoba čija je imovina spornim ulaganjima povećana, što znači ta treća osoba.

14. Na okolnost izvedenih radova na predmetnim kućama u k. o. [katastarska općina] u postupku je proveden očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke i graditeljske struke.

14.1. Mjerničkim vještačenjem utvrđeno je kako k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina] ima dvije kulture i to štalu 30 m2, te dvorište 144 m2, a da se na terenu radi o čestici koja u naravi predstavlja nedovršeni kameni objekt koji je početak stambenog niza s njegove zapadne strane te da je isti u dužini 6 m po pročelju sa sjeverne strane, a s južne strane da istoj čestici pripada i dvorište koje je betonirano i na istome je započeta izgradnja bazena te da objekt da ima unutarnju komunikaciju na preostali dio kamene zgrade koja se proteže prema istoku na sljedeću k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Nadalje je utvrđeno da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da ima dvije kulture i to dvorište 98 m2 i štalu 86 m2, na istoj čestici na terenu da se nalazi počevši sa zapadne strane preostali dio ranije spomenute stare nedovršene kamene zgrade a zatim da se odvojeno malim prolazom nastavlja novo izgrađena stambena zgrada, koja nije evidentirana u katastarskim planovima, a prizemlje da joj je obloženo kamenom. Stanje na terenu da ne odgovara stanju u katastarskom operatu, a da je na kopiji plana evidentiran objekt koji je danas na terenu proširen i sada čini stambeni objekt. Ista čestica s prednje strane da ima minimalno dvorište. U odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da ima adresu evidentiranu u posjedovnom listu [adresa], a ista da ima 3 kulture: kuća 70 m2, pašnjak 1195 m2 te dvorište 500 m2. Zatečeno stanje na terenu glede ucrtanih građevina da ne odgovara stanju u katastarskom planu. Na istoj da je ucrtan samo dio stambenog objekta (cca 1/2) koji se nalazi s istočne strane, dok se drugi neucrtani dio nalazi sa zapadne strane, ista čestica da je ograđena kamenim suhozidom, a unutar nje prema jugoistoku da se nalaze i gospodarski objekti koji nisu evidentirani u katastarskim planovima.

14.2. Parnične stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka mjerničke struke te ga stoga i ovaj sud prihvaća kao pravilno.

15. Na održanom očevidu stranke su se izjasnile i o izvedenim radovima koji su među njima nesporni, te o onima za koje je sporno jesu li izvedeni za vrijeme trajanja bračne (životne) zajednice stranaka.

15.1. Tako je očevidu vezano za tzv. „kamenu kuću“ za koju je postojala namjera stranaka prenamijeniti ju u kuću za odmor, gradnja odnosno rekonstrukcija i adaptacija koje je započela u vrijeme dok su stranke bile u braku, a riječ je o zgradi na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], utvrđeno da između strankama nije sporno da su u vrijeme trajanja bračne zajednice izvršeni slijedeći građevinski radovi: fugiranje kamene kuće izvana, budući da je tu ranije bila gospodarska zgrada štala i to istočno pročelje, južno pročelje i zapadno pročelje; fugiranje kamene kuće iznutra; izmjena južnog pročelja zgrade na način da je porušen dio štale i to krov i ista je zgrada završena u tom dijelu kao balkon odnosno terasa, zajedno sa svim finim građevinskim radovima odnosno postavljanjem pločica; postavljanje donjeg dijela međukatne konstrukcije i to drvenih greda i dasaka, time da su grede već postojale prije, trebalo ih je samo obraditi i podignuti za 20 cm naviše u konstrukciji (gornji dio međukatne konstrukcije betonski je rađen nakon razvoda braka); postavljanje vanjske stolarije odnosno prozora i škura te balkonskih vrata na katu; u dvorištu kameni zid oko dvorišta uz pročelje susjedne kuće i na međi, iskop bazena i priprema za betoniranje, te donja betonska ploča; betoniranje poda u prizemlju do pregradnog zida u prvoj prostoriji; izgradnja vanjskog kamenog ormarića za struju i ugradnja satova u taj ormarić, te provlačenje bužira unutra; postavljanje cijevi za odvodnju otpadnih voda ispred kuće odnosno temeljna kanalizacija; postavljanje kamenih vijenaca i ćuka, te preslagivanje krova s postojećim kupama, građevinski radovi vezano za postavljanje kamenih vijenaca i ćuka samo u tom dijelu; postavljanje oluka. Sporno u odnosnu na "kamenu kuću" između parničnih stranaka je to: je li u prizemlju izvršeno betoniranje poda u vrijeme dok su stranke bile u braku u cijelosti, osim u dijelu prizemlja iznad kojeg je terasa, kako to tvrdi tužiteljica a tuženik osporava i tvrdi da je dio istočno od stepenica učinjen naknadno; je li u vrijeme trajanja braka fugirano i sjeverno pročelje zgrade, kako tvrdi tužiteljica ili prije nego li su stranke počele živjeti u bračnoj zajednici, kako tvrdi tuženik; te jesu li za vrijeme trajanja bračne zajednice bile učinjene pregrade ciglom u prizemlju, kako tvrdi tužiteljica, ili naknadno kako tvrdi tuženik.

15.2. U odnosu na tzv. "novu kuću" na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da između parničnih stranaka nije sporno da je tu ranije bila kamena štala, te nadstrešnica kako je evidentirano na fotografiji na listu 44 spisa, te prema ostacima kamenih zidova na terenu, te da su u vrijeme trajanja bračne zajednice rađeni slijedeći građevinski radovi: rekonstrukcija i adaptacija kompletne obiteljske kuće kako danas ista izgleda time da u prizemlju u vrijeme završetka bračne zajednice nije bilo, jer je isto dovršavano naknadno nakon razvoda: završne obrade zidova, stavljanja marmorina i ukrasnih drvenih greda te dasaka na plafonu, a na katu je bilo sve kao i danas osim: završne obrade zidova kao dolje, šank u kuhinji je bio tek započet, u kupatilu su bile postavljene samo pločice bez kupaonskih elemenata, a centralno grijanje je kroz cijelu kuću bilo provedeno samo prva faza kao i električne instalacije i instalacije za vodu, time da su pločice na katu osim pločica u kupatilu bile kupljene od strane tuženika prije početka bračne zajednice, a također i kupe za krov je dobio tuženik prije početka braka. također je nesporno da ovo za prvu fazu instalacija struje i vode vrijedi za gornji kat, a za grijanje i za gornji i za prizemlje. Nije sporno da na katu nije bilo unutarnje stolarije, te da je postojala klima u prizemlju ne i na katu, kao i to da je u vrijeme trajanja braka učinjena septička i instalacije za odvodnju. Među strankama je sporno: je li bio postavljen laminat; je li bila kupljena peć za grijanje jer tužiteljica tvrdi da jest, a tuženik izjavljuje da je postavljen laminat samo u jednoj sobi na katu u vrijeme trajanja braka i to u onoj u kojoj je plavi namještaj.

15.3. Vezano za kuću izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] tzv. "obiteljsku kuću" utvrđeno je da između parničnih stranaka nije sporno da je ista izgledala prije radova izvedenih u njezinoj unutrašnjosti onako kako je prikazano na fotografiji na listu 44 spisa, te da je okućnica ispred kuće onako kako ona danas izgleda napravljena u cijelosti u vrijeme trajanja bračne zajednice, a također je i nesporno da su unutra učinjeni slijedeći radovi: postavljanje pločica u dijelu hodnika gdje su unutarnje stepenice za prilaz katu gdje su stranke zajednički stanovale; izrada metalnog drvenog stepeništa; fugiranje kamena iznutra; kupnja i postavljanje unutarnje stolarije (troja vrata); kupnja i postavljanje vanjske stolarije u niskom potkrovlju (dva prozora); postavljanje i kupnja laminata; postavljanje i kupnja pločica u hodniku, kuhinji, kupatilu; kompletno uređivanje kupatila; postavljanje i kupnja materijala za centralno grijanje; izgradnja dimnjaka; postavljanje i kupnja keramičkih pločica u podrumu te izgradnja odvodnje u pločicama jer je tu ranije bila betonska podloga i u pola prostorije glazura, vezano za što punomoćnica tuženika izjavljuje da nije predmetom tužbe i tužbenog zahtjeva jer se u historijatu tužbe podrum ove kuće nigdje ne spominje. Među strankama je sporno: postavljanje i kupnja ukrasnih dasaka i greda na plafonu u kuhinji stana gdje su stranke živjele budući tužiteljica tvrdi da je to postavljeno u vrijeme braka, a tuženik tvrdi da je to postavljeno u vrijeme prije braka.

15.4. Podneskom od 10. kolovoza 2017. tuženik je u odnosu na očevidu utvrđene nesporne radove u odnosu na tzv. „kamenu kuću“ ukazao kako donji dio pročelja u visini prizemlje s vanjske strane nije fugiran, te da 70% površine zidova sa unutrašnje strane nije fugirano, dok je u odnosu na tzv. „novu kuću“ ukazao kako se ne radi o novo izgrađenoj kući već da se radi o nadogradnji potkrovlja na postojećim vanjskim zidovima prizemlja i nadstrešnice, a u odnosu na tzv. „obiteljsku kuću“ da su kameni zidovi bili fugirani prije nego što su stranke sklopile bračnu zajednicu, dok je tužiteljica podneskom od 27. studenog 2017. ukazala kako je na okućnici ispred kuće k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] napravljen tlakovac i zid.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka graditeljske struke Dražena Sumića, a kojeg je vještak korigirao sukladno primjedbama stranaka (list 257-272 spisa), te kojeg je vještak naknadno u nastavku postupka 25. veljače 2025. dopunio na način da je ranije iskazane vrijednosti sada prikazao s obzirom na trenutne tržišne cijene te na način da je u troškovniku tržišne cijene prikazao u valuti euro (list 565-575 spisa). Sud tako dopunjen nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća kao pravilno, budući da niti parnične stranke nisu imale primjedbe na isti.

16.1. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka graditeljske struke (list 565-575 spisa) utvrđeno je kako vrijednost radova odnosno ulaganja izvršenih na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] (tzv. „kamena kuća“) i to onih nesporno izvedenih (kako je to prikazano u točci I dopune nalaza i mišljenja – list 566-567 spisa) iznosi ukupno 19.231,99 eura (uključen PDV), dok vrijednost po strankama označenih spornih radova odnosno ulaganja iznosi 2.732,66 eura (uključen PDV). U odnosu na radove na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (tzv. „obiteljska kuća“) vještak je u dopuni nalaza i mišljenja (točka II dopune nalaza i mišljenja – list 568 spisa) njihovu vrijednost iskazao u iznosu od 15.498,06 eura (uključen PDV), dok je vrijednost spornih dijelova utvrdio u iznosu od 8.473,13 eura. Radove na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka III dopune nalaza i mišljenja – list 564-572 spisa) vještak je iskazao u vrijednosti od 88.598,61 euro (uključen PDV), dok je vrijednost spornih dijelova iskazao u iznosu od 2.088,44 eura (uključen PDV). Radove na zgradi na k. č. br. [katastarska čestica] koja s k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] (opisane na listu 573-574 spisa) vještak je utvrdio u iznosu od 19.982,79 eura (uključen PDV), a u dopuni nalaza i mišljenja vještak je dodatno iskazao i vrijednost radova izvršenih na okućnici ispred kuće 2108/3 k. o. [katastarska općina] (povodom primjedbi tužiteljice od 27. studenog 2017.), koji radovi nisu bili pokazani na uviđaju, te čiju vrijednost sada utvrđuje u iznosu od 6.916,50 eura uključen PDV (list 575 spisa) a čija vrijednost je već uključena u izračun vrijednosti spornih dijelova kod tzv. „obiteljske kuće“ (list 568 spisa).

17. Na okolnost izvedenih radova na predmetnim kućama u k. o. [katastarska općina] u postupku su saslušani svjedoci SD, PD, DD, AD, BD, JD i ZD. Iz u bitnim dijelovima suglasnih iskaza navedenih svjedoka utvrđeno je kako je tzv. nova (žuta) kuća građena u vrijeme dok su stranke bile zajedno u braku i da se na njenom mjestu ranije nalazila kamena štala, da su u prizemlju ostali kameni zidovi a da je zidove na katu kuće tuženik srušio i ozidao nove (u radovima je sudjelovao i svjedok PD o čemu je i iskazivao), da je šank od gipsanih ploča rađen nakon što je tužiteljica odselila, da je bio postavljen laminat u jednoj sobi, da je kuća bila fino ožbukana iznutra, ali svjedocima nije bilo poznato ništa vezano uz centralno grijanje. U odnosu na tzv. obiteljsku kuću utvrđeno je da ista nije nadograđivana u vrijeme dok su stranke bile zajedno u braku, već da kat te kuće postoji sigurno 20 godina i da ju je nadogradio tuženikov pokojni otac i barba (stric), već da su parnične stranke prije useljenja renovirale (uredile) kat te kuće (tako suglasno iskazuju svjedoci SD, DD, BD, JD i ZD) te da su ti radovi započeli još dok su stranke živjele u [adresa], a da su kasnije nastavili raditi s novcima ostvarenim prodajom stana, od kojih novaca da se radilo i na drugim kućama (o čemu je iskazivao svjedok SD), da su stranke razmontirale namještaj iz stana u [adresa] i odnijele u stan na katu obiteljske kuće (tako je utvrđeno iz iskaza KD). Svjedocima nije bilo poznato jesu li daske na stropu u kuhinji bile i prije, a svjedok ZD iskazao je kako je pomogao postavljati lamperiju na stropu dnevnog boravke i sobe na galeriji, ali ne i u kuhinji. U odnosu na tzv. kamenu kuću s bazenom utvrđeno je da je ona nekada bila štala i da su tuženik i njegov brat skidali fasadu i fugirali zidove, da je 2014. ili 2015. rađen kamin i da je beton već bio izliven (iskaz svjedoka ĆD), svjedoci nisu imali posebnih saznanja vezano uz radove na tzv. kamenoj kući s bazenom.

18. Iz iskaza svjedoka ČD (tuženikovog brata i suvlasnika predmetnih nekretnina u k. o. [katastarska općina]) utvrđeno je da je tuženiku pozajmio iznos od 15.000,00 eura kako bi tuženik otplatio kredit u IKB Umag d.d., da je samo tada posudio novac tuženiku za otplatu kredita, da je tuženiku dao svoj dio novaca ostvaren prodajom zemlje nakon smrti oca, da je tuženik imao punomoć po njegovim bankovnim računima i da je s tih računa podizao novac za plaćati radnike uz njegovo odobrenje (kako to proizlazi i iz potvrde – list 158 spisa), da je tuženik dogovarao majstore za radove na kamenoj kući, da je svjedok sudjelovao u troškovima oko izgradnje kamene kuće, ali ne i ostalih predmetnih kuća kojih je suvlasnik. Svjedok ČD i tuženik iskazivali su u postupku o tome da između njih postoji usmeni dogovor oko diobe predmetnih nekretnina, ali takva dioba nije i provedena i upisana u zemljišnim knjigama pa eventualno postojanje dogovora između braće da se u budućnosti provede dioba predmetnih nekretnina nije od utjecaja na predmet spora jer je tuženik i nadalje upisan u zemljišnim knjigama kao suvlasnik predmetnih nekretnina.

19. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je tuženik prodao Golf IV (koji je imao prije nego što su se vjenčali – potvrda o uplati za automobil na listu 98 spisa) za iznos od 40.000,00 eura i da je taj novac uložio u fasadu za srednju kuću, a da je ona imala u svom vlasništvu automobil Megane i da ga je 2004. prodala za iznos od 33.000,00 kuna te da je novac dala tuženiku za nekakvu štednju, ali da ne zna za što je taj novac utrošen, dok je tuženik u svom iskazu osporio da bi navedeni iznos bio utrošen za ulaganje u predmetne kuće navodeći kako ga je tužiteljica iskoristila djelomično za zatvaranje duga te djelomično za vlastite potrebe.

20. Iz iskaza tuženika utvrđeno je kako je iza svog oca naslijedio iznos od 4.000,00 eura, a kako to proizlazi i iz sadržaja dopunskog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-244/05, UPP/OS-200/05 od 21. ožujka 2007. i izvoda s računa stambene štednje za 2005. (list 95-96 spisa), da je s bratom naslijedio i zemlju (rješenje o nasljeđivanju – list 40 spisa) te da su on i brat prodali zemlju i to za iznos od 5.500,00 eura (a ne za 16.000,00 kuna kako to piše u Ugovoru - list 97 spisa), koji iznos tuženica ne spori, te da mu je brat poklonio svoj dio kupoprodajne cijene, a što je potvrdio i ČD u svom iskazu. Utvrđeno je da je svoj automobil Golf IV prodao 2007. za iznos od 40.000,00 kuna, visinu kojeg iznosa potvrđuje i tužiteljica u svom iskazu (iako se u ugovoru o kupoprodaji motornog vozila navodi iznos od 32.000,00 kuna – list 99 spisa), pa je ocjena ovog suda da je od prodaje navedenog motornog vozila ostvarena kupoprodajna cijena u iznosu od 40.000,00 eura.

21. Uvidom u dopisa Porezne uprave od 20. ožujka 2018. (list 334-342 spisa) utvrđeno je da je od prosinca 2004. do prosinca 2011. tužiteljica imala dospjeli dug prema Ministarstvu financija u iznosu preko 77.000,00 kuna, što međutim u ovom postupku nije odlučno jer je odredom čl. 249. st. 1. ObZ/03 propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, što znači da je irelevantan doprinos bračnih dugova u stjecanju te imovine kako je ranije bilo propisano odredbom čl. 281. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, 162/98). Pri tome, valja ukazati kako je prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 343 spisa) tužiteljica tijekom braka bila zaposlena (na određeno vrijeme i pretežito tijekom turističke sezone) te da je ostvarivala određene prihode svojim radom.

22. Uvidom u ugovor o kreditu za međufinanciranje kredita stambene štednje i ugovora o kreditu stambene štednje s ugovorom o založnom pravu broj 70004730 (list 61-67 spisa) utvrđeno je da je tuženik 28. travnja 2006. podigao kredit u iznosu 23.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate 22 godine i 9 mjeseci, a radi rekonstrukcije, adaptacije i popravka obiteljske kuće, te da je isti zajedno s tuženikom kao sudužnik potpisala tužiteljica. Dalje je iz potvrda (list 68-70 spisa) utvrđeno da je iznos mjesečne rate koju je tuženik bio obvezan plaćati radi vraćanja kredita, iznosio cca 740,00 kuna, odnosno kako to stoji u ugovoru 97,53 eura u kunskoj protuvrijednosti. Uvidom u pojašnjenje Wustenrot stambene štedionice d.d. tuženiku je od odobrenog iznosa kredita na raspolaganje stavljan iznos od 14.100,00 eura (60% iznosa kredita), dok je preostalih 40% iznosa kredita (9.400,00 eura) uplaćivan na ugovor o stambenoj štednji, kojim sredstvima tuženik nije mogao raspolagati već su ta sredstva iskorištena za otplatu kredita (list 160 spisa). S obzirom da je i sama tužiteljica sudjelovala u potpisivanju tog ugovora o kreditu sud nije prihvatio njen iskaz u dijelu u kojem je navela da ne zna ništa o tom kreditu.

23. Nadalje, uvidom u ugovor o kreditu od 27. rujna 2006. (list 71-72 spisa) utvrđeno je da je isti sklopio kao korisnik kredita HD s kreditorom Istarskom kreditnom bankom Umag d.d. za iznos kredita 125.705,02 kuna, odnosno u protuvrijednosti u eurima 16.924,38 eura s rokom otplate 25 godina, po kojem je ugovoru također sudužnik bila tužiteljica. Prema internom nalogu (list 73 spisa) utvrđeno je da je predmetni kredit kako to i tvrdi tuženik, tuženik isplatio u cijelosti 27. prosinca 2012., a tako proizlazi i iz prometa stambenog kredita broj 7147010969 (list 74-84 spisa).

24. Na temelju tako provedenih dokaza utvrđeno je kako je u predmetne kuće u k. o. [katastarska općina] (tzv. „obiteljsku kuću“, „novu kuću“ i „kamenu kuću“) tuženik od vlastite imovine uložio svoj udio (vlastite imovine) od prodaje stana u [adresa] (kako je to već ranije obrazloženo) i to u iznosu od 53.300,00 eura, s time da je od navedenog iznosa tuženik kupio i automobil koji je kasnije prodao i ostvarena sredstva uložio u predmetne kuće (stoga navedeni iznos ostvaren prodajom tog automobila nije posebno iskazivan već je uključen u iznos od 53.300,00 eura). Nadalje, tuženik je od vlastite imovine uložio i iznos od 5.400,00 eura (odnosno 40.000,00 kuna) ostvaren od prodaje automobila Golf IV, kao i iznos od 5.500,00 eura ostvaren od prodaje naslijeđene zemlje iza pokojnog oca te iznos od 4.000,00 eura koje je naslijedio iza pokojnog oca MD, odnosno ukupno 68.200,00 eura. U predmetne kuće uložen je i preostali iznos ostvaren prodajom stana u [adresa] (bračna stečevina) i to u iznosu od 19.700,00 eura, kao i sredstva kredita ostvarenih u Wustenrot stambenoj štedionici d.d. u isplaćenom iznosu od 14.100,00 eura i u IKB Umag d.d. u iznosu od 16.924,38 eura, odnosno ukupno 50.724,38 eura a koji iznos predstavlja bračnu stečevinu, s obzirom da su navedeni krediti podignuti za vrijeme trajanja braka stranaka sa svrhom ulaganja u predmetne kuće (kako je to i navedeno u opisu svrhe samih ugovora o kreditu – list 61 i 71 spisa) te da je i sama tuženica sudjelovala u njihovom sklapanju i to kao sudužnik, a tuženik na kojem je bio teret tog dokaza u smislu odredbe čl. 219. u vezi s čl. 221.a ZPP nije dokazao da je anuitete odnosno rate kredita podmirivao isključivo iz svoje vlastite imovine. Dakle, stranke su u predmetne kuće uložile ukupno 118.924,38 eura, od čega na vlastitu imovinu tuženika otpada iznos od 68.200,00 eura, dok bračnu stečevinu u predmetnim ulaganjima predstavlja iznos od 50.724,38 eura.

25. Pritom, vezano uz obim izvršenih radova valja ukazati kako je upravo na tužiteljici bio teret tog dokaza u smislu odredbe čl. 219. u vezi s čl. 221.a ZPP, pa cijeneći materijalne isprave u spisu, iskaze saslušanih svjedoka te činjenicu da tuženik osporava da su za vrijeme trajanja bračne zajednice poduzeti u nalazu i mišljenju označeni sporni dijelovi, ocjena je ovog suda kako tužiteljica na kojoj je bio teret tog dokaza nije uspjela dokazati (sa sigurnošću – čl. 221.a ZPP) da su navedeni sporni dijelovi zaista i poduzeti za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka.

26. Stoga je odlučujući o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu sud uzeo u obzir samo nesporno utvrđene radove i njihove vrijednosti. Tako je vezano uz radove na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] (tzv. „kamena kuća“) utvrđeno da vrijednost nespornih radova iznosi 19.231,99 eura od čega na suvlasnički udio tuženika od 11/12 dijela otpada iznos od 17.629,32 eura. Kako udio bračne stečevine iznosi 43% odnosno iznos od 7.580,61 eura, tužiteljica osnovano potražuje ½ dijela navedenog iznosa odnosno iznos od 3.790,31 eura. Nadalje, u odnosu na radove na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (tzv. „obiteljska kuća“) utvrđena je vrijednost nespornih radova u iznosu od 15.489,06 eura, pa na suvlasnički udio tuženika od ½ dijela otpada iznos od 7.744,53 eura, a kako udio bračne stečevine iznosi 43% odnosno iznos od 3.330,15 eura, tužiteljica osnovano potražuje ½ dijela navedenog iznosa odnosno iznos od 1.665,08 eura. Radovi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeni su u iznosu od 88.598,61 eura od čega na suvlasnički udio tuženika otpada iznos od 81.215,39 eura, a kako udio bračne stečevine iznosi 43% odnosno iznos od 34.922,62 eura, tužiteljica osnovano potražuje ½ dijela navedenog iznosa odnosno iznos od 17.461,31 eura. Konačno radovi na zgradi na k. č. br. [katastarska čestica] koja s k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] čini jednu cjelinu utvrđeni su u vrijednost od 19.982,79 eura od čega na suvlasnički udio tuženika od 11/12 dijela otpada iznos od 18.317,56 eura, a kako udio bračne stečevine iznosi 43% odnosno iznos od 7.876,55 eura, tužiteljica osnovano potražuje ½ dijela navedenog iznosa odnosno iznos od 3.938,28 eura.

26.1. Slijedom navedenog, ocjenjuje se osnovanim eventualno kumulirani zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od ukupno 26.854,98 eura (3.790,31 +1.665,08 +17.461,31 +3.938,28) zajedno sa zateznim kamatama od 28. listopada 2016. pa do isplate, sve to u skladu s odredbama čl. 248. i 249. ObZ/03 u vezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO/05), dok se u preostalom dijelu za iznos od 42.520,48 eura s pripadajućim zateznim kamatama postavljeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim.

27. Nadalje, ocjenjuju se osnovanim i (preostali) protutužbeni zahtjevi tuženika za isplatu ½ dijela iznosa rata odnosno anuiteta kredita koje je isti isplatio nakon prestanka bračne (životne) zajednice stranaka i to od lipnja 2012. pa nadalje, a s obzirom na to da je u postupku utvrđeno da su predmetni krediti podignuti za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice stranaka, te da je i tužiteljica osobno sudjelovala u podizanju predmetnih kredita u Wustenrot stambenoj štedionici i IKB Umag d.d. i to kao sudužnik, te da je kredit otplaćivan radom stranaka tijekom trajanja njihove bračne (životne) zajednice, a da je nakon prestanka životne zajednice stranaka u cijelosti rate kredita podmirivao isključivo tuženik, što tužiteljica niti ne spori. Pri tome, između stranaka nisu sporni iznosi izvršenih pojedinačnih mjesečnih uplata sukladno dostavljenim podacima banaka (list 75-83, 163-167 spisa), sve kako je to tuženik naveo u protutužbi (list 122-131 spisa), a iz kojeg razloga je u tom dijelu valjalo u cijelosti prihvatiti protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu ½ dijela tako isplaćenih iznosa u razdoblju od prestanka bračne zajednice stranaka (lipanj 2012.) pa nadalje, te odlučiti kao pod točkom III izreke.

27.1. Pri tome valja istaknuti i kako je neosnovan istaknuti prigovor zastare jer zastara zahtjeva za povrat utrošenog na zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice počinje teći od prestanka bračne zajednice, a koja je u konkretnom slučaju nesporno prestala u lipnju 2012., pa je tuženik predmetni zahtjev za isplatu (protutužbu od 22. prosinca 2016.) podnio pravodobno u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225. ZOO/05).

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP s obzirom na samo djelomično ostvareni uspjeh stranaka u sporu. Naime, tužiteljica je u sporu uspjela samo djelomično i to samo u odnosu na postavljeni obvezno pravni zahtjev (kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine), dok je sa stvarno pravnim zahtjevom u cijelosti već pravomoćno odbijena, pa je tako u odnosu na tužbeni zahtjev (i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) tužiteljica ostvarila uspjeh od 20% a tuženik u odnosu na 80%, dok je vezano uz protutužbeni zahtjev tuženik u sporu uspio u odnosu na 83 % a tužiteljica u odnosu na 17%. Pri tome je uspjeh tuženika u sporu (i u odnosu na tužbeni zahtjev i u odnosu na protutužbeni zahtjev) u visini od 81,50% valjalo umanjiti razmjerno ostvarenom uspjehu tužiteljice u sporu (ukupno 18,50%) te za trošak vještačenja (u iznosu od 1.111,48 eura) uplaćen u cijelosti od strane tužiteljice, te je sukladno navedenom tužiteljicu obvezati da tuženiku naknadi ukupni trošak postupka u visini od 63%.

28.1. Tuženiku je pri tome prema konačno postavljenom zahtjevu za naknadu parničnog troška (list 594-596 spisa) priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 500 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa), za sastav obrazloženih podnesaka od 21. ožujka 2017. i 9. travnja 2018. po 657 bodova (uzimajući u obzir ukupnu vrijednost konačno postavljenog tužbenog i protutužbenog zahtjeva) prema Tbr. 8/1 Tarife, za sastav obrazloženog podneska od 14. travnja 2025. zatraženih 350 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav ostalih podnesaka od 16. ožujka 2025. 25 bodova prema Tbr. 8/3 Tarife, za sastav protutužbe 250 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, za zastupanje na ročištima od 6. travnja 2017., 16. listopada 2017., 5. prosinca 2017., 23. travnja 2018., 17. svibnja 2024., 18. travnja 2024., 18. srpnja 2024. i 23. rujna 2025. za svako po 657 bodova, za zastupanje na ročištu 1. ožujka 2018. 328,50 bodova prema Tbr. 9/2 Tarife, za zastupanje na očevidu zatraženih 500 bodova (prema Tbr. 9/7 u vezi s 9/1 Tarife), .odnosno ukupno 7.366,50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura i pripadajući iznos PDV-a od 25% iznosi ukupno 18.416,25 eura. Tuženiku je priznat i trošak uplaćene sudske pristojbe za protutužbu u uplaćenom iznosu od 293,31 eura, pa sveukupni trošak tuženika iznosi 18.709,56 eura. S obzirom na ostvareni uspjeh tužiteljice u sporu tuženiku je valjalo priznati samo razmjerni iznos tako utvrđenog troška 11.787,02 eura umanjeno za uplaćen trošak vještačenja po tužiteljici (1.111,48 eura), pa je tako tužiteljicu valjalo obvezati da tuženiku naknadi trošak u iznosu od 10.675,54 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja po stopi određenoj čl. 29. ZOO/05.

28.2. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištima od 21. siječnja 2017. i 21. ožujka 2017. jer u ovom predmetu nisu održana ročišta navedenih datuma, a tuženiku nije priznat niti trošak sastava podneska od 1. listopada 2017. jer isti ne prileži spisu, dok se podnesak od 18. prosinca 2017. odnosni na povučeni dio tužbenog zahtjeva te je trošak tog podneska povodom povlačenja tužbe u cijelosti već priznat tuženiku (rješenjem od 16. studenog 2018.).

28.3. Tužiteljici u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP ne pripada pravo na trošak, ali je zbog njenog djelomičnog uspjeha u sporu razmjerno umanjen trošak tuženika.

U Puli-Pola 1. prosinca 2025.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici-protutuženici po punomoćnici

2. Tuženiku-protutužitelju po punomoćnici