Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: Pn-15/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, u pravnoj stvari tužitelja MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Maji Džajić, odvjetnici u Vukovaru, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, [adresa], zastupanog po odvjetnicima kao punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 1. prosinca 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976 da tužitelju MO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.832,81 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 22. rujna 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu, i to za iznos od 160,00 eura, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.290,73 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. prosinca 2025. pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 20. ožujka 2024. godine podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi je naveo kako je dana 20. rujna 2023. godine došlo do osiguranog slučaja te je tužitelj uputio tuženiku odštetni zahtjev temeljem ugovorene police kasko osiguranja broj 03068300016487, radi isplate naknade štete nastale na motociklu Kawasaki Ninja ZX-10R, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], te je tuženik po odštetnom zahtjevu isplatio ukupno 7.660,00 eura kao nesporni dio, ćime je priznao odgovornost za nastalu štetu i štetni događaj. Dalje je tužitelj u tužbi naveo da je on ugovaratelj predmetne police, kao i korisnik predmeta leasinga na kojem je nastala šteta, te da je temeljem suglasnosti koju mu je izdao davatelj leasinga, Impuls-leasing d.o.o., aktivno legitimiran da u cilju zaštite prava kako njega kao primatelja leasinga, tako i samog vlasnika (davatelja leasinga) motocikla, tužbom potražuje cjelokupnu naknadu štete na oštećenom motociklu. Tužitelj smatra kako iznos isplaćene naknade štete od strane tuženika ne odgovara stvarno nastaloj šteti, slijedom čega postavlja tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa, 3.500,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2023.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao nastanak štetnog događaja te svoju odgovornost prema polici kasko osiguranja, no sporio je aktivnu legitimaciju tužitelja za predmetnu štetu nastalu na motociklu. Dalje je navodio kako je na motociklu nastala totalna šteta, zbog čega je isplaćen nesporni iznos od 7.500,00 eura. Tuženik dalje navodi kako je pribavio ponude za popravak navedenog motocikla, te isto tako ponudu za otkup spašenih ostataka kod kupca Baćani d.o.o. u iznosu od 4.800,00 eura, odnosno 6.000,00 eura s PDV-om, te tuženik drži da bi se navedena vrijednost trebala koristiti prilikom obračuna predmetne totalne štete. Isto tako ističe da se prema čl. E.

IV. (15) pripadajućih kasko Uvjeta, iznos štete za vozila u operativnom leasingu utvrđuje umanjeno za PDV bez obzira radi li se o djelomičnoj ili totalnoj šteti. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka stranke su po punomoćnicima izrijekom učinile nespornim da je tuženik prije utuženja isplatio ukupno 7.660,00 eura (na zapisniku s ročišta od 28. listopada 2025. godine).

4. Nakon provedenog strojarskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 31. ožujka 2025. godine postavio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.992,81 eura, čime je povisio zahtjev iz tužbe, jer je tužbom zahtijevao 3.500,00 eura, a što se ima cijeniti preinakom. Tuženik se preinaci nije protivio, no ista je u smislu čl. 190. st. 4. i čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) svakako dopuštena, jer je učinjena nakon vještačenja, a tužitelj iz iste činjenične osnove zahtjeva samo drugu novčanu svotu, pa se takvoj preinaci tuženik ni ne može protiviti.

5. Stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda iz tužbe i odgovora na tužbu, s time da je tužitelj dodatno isticao kako je aktivno legitimiran, budući ima suglasnost Impuls-leasinga d.o.o. na temelju koje je ovlašten potraživati predmetnu naknadu štete nastalu na oštećenom motociklu, a tuženik je, pak, isticao kako je prilikom vještačenja potrebno uzeti prema polici kasko osiguranja utvrđenu visinu novonabavne vrijednosti motocikla, a to je iznos od 16.240,00 eura, te vrijednost ostatka vozila odnosno spašenih dijelova motocikla, u iznosu od 6.000,00 eura, prema pribavljenoj obvezujućoj ponudi ponuđača tvrtke Baćani d.o.o., kao i da se naknada štete ima utvrditi bez PDV-a. Tužitelj se protivio navodima tuženika, ističući da je u obzir potrebno uzeti novonabavnu vrijednost vozila u iznosu od 20.300,88 eura, kako je to i navedeno u ponudi za kasko osiguranje, a prema kojoj vrijednosti je upravo napravljen obračun premije, kao i to da tužitelj ima pravo na naknadu štete s PDV-om.

6. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu i to: Suglasnost od 3. siječnja 2024. (str. 5 spisa), Obvezujuću ponudu kasko osiguranja od 31. ožujka 2023. (str. 6 i 7 spisa), ponudu tuženika u svezi odštetnog zahtjeva od 8. prosinca 2023. (str. 8 spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (str. 9 spisa), Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (str. 16 do 53 spisa), ponudu i fotografije motocikla, (str. 58 do 78 spisa), prijavu štete (str. 73 i 74 spisa), obračun i izvid štete (str. 75 do 86 spisa), obvezujuću ponudu (str. 87 i 88 spisa), presliku prometne dozvole (str. 89 i 90 spisa) te je provedeno strojarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Konjeviću iz Brod-Promet d.o.o., Slavonski Brod.

7. Temeljem ovih izvedenih dokaza, a cijeneći iste zasebno, kao i u njihovoj ukupnosti, primjenom čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale u štetnom osiguranom slučaju 20. rujna 2023. godine na motociklu, a na kojem je nastala totalna šteta.

9. Iz obvezujuće ponude kasko osiguranja (str. 6 i 7 spisa) proizlazi da je tužitelj u svojstvu ugovaratelja osiguranja, za osiguranika Impuls leasing d.o.o., sklopio s tuženikom puno kasko osiguranje za predmetni motocikl, da je premija osiguranja utvrđena u odnosu na novonabavnu bruto cijenu vozila 20.300,88 eura, uz ostvareni bonus i umanjenje premije. U istoj se navodi klauzula o rješavanju djelomičnih šteta koja glasi: "za vozila u financijskom leasingu iznos štete kod djelomične štete, u slučaju pisanog pristanka davatelja leasinga, utvrđuje se i isplaćuje ovisno o poreznom statusu ugovaratelja osiguranja".

10. Iz priložene Suglasnosti od 3. siječnja 2024. (str. 5 spisa) proizlazi da je Impuls- leasing d.o.o. dao suglasnost tužitelju da poduzima radnje u postupku za naplate štete prema tuženiku, a vezano uz odštetni zahtjev broj 2383 0320 0908, te da je suglasan da tužitelj u cilju zaštite svojih prava kao primatelja leasinga i prava Impuls-leasinga d.o.o. kao vlasnika, poduzima radnje i upotrijebi po zakonu sva previđena sredstva u cilju ostvarivanja svojih potraživanja.

11. Iz Ponude i Sporazuma o izvansudskoj nagodbi (str. 8 i 9 spisa) proizlazi da se isti vežu za odštetni zahtjev od 22. rujna 2023. godine, pod znakom: 2383 0320 0908. Iako se u istima navodi priznat iznos štete u visini od 7.500,00 eura, sud je ipak uzeo u obzir nesporno od stranaka iznesenu činjenicu tijekom postupka, a to je da je tuženik zapravo isplatio 7.660,00 eura kao nesporni iznos štete.

12. Iz ovih materijalnih dokaza sud je, prije svega, utvrdio da je neosnovan prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, budući da tužitelj ima pisani pristanak davatelja leasinga za isticanje predmetnog potraživanja prema tuženiku, a kako je to i predviđeno samom policom kasko osiguranja.

13. Također, iz police kasko osiguranja proizlazi da se radi o financijskom a ne operativnom leasingu, pa je pogrešno i neosnovano pozivanje tuženika na odredbe Uvjeta za kasko osiguranje koji se odnose na operativni leasing te utvrđivanje štete umanjenjem za PDV (čl. E.IV. (15)).

14. Kako je među strankama bila sporna visina totalne štete, provedeno je strojarsko vještačenje. Vještak je pisanim nalazom i mišljenjem totalnu štetu utvrdio prema tehničkom stanju motocikla na dan štetnog događaja, a prema cijenama na dan vještačenja, te je tako zaključio da je tržišna vrijednost motocikla 14.734,37 eura, a da je vrijednost spašenih dijelova 3.241,56 eura, pa da je šteta stoga u iznosu 11.492,81 eura, a bez PDV-a 9.194,25 eura.

15. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je uzimajući u obzir njegovu procjenu štete u visini od 11.492,81 eura, te prethodno isplaćen iznos od 7.500,00 eura od strane tuženika, zaključio kako ostaje nenaplaćena razlika od 3.992,81 eura, radi čega je u tome iznosu i specificirao tužbeni zahtjev.

16. Tuženik je naveo kako je vještak nalaz i mišljenje sačinio stručno i objektivno te prema dostavljenom izvidu štete tuženika, no da vještak nije vodio računa o drugim dostavljenim dokazima u spisu, a to je da je dana 18. prosinca 2023. tužitelju s osnova štete već isplaćen iznos od 7.660,00 eura, kao i da je u sudski predmet tuženik dostavio obvezujuću ponudu ponuđača tvrtke Baćani d.o.o. iz Čazme, koja otkupljuje oštećena vozila te koja je za vrijednost ostatka motocikla ponudila iznos od 6.000,00 eura, pa tuženik drži da kada se od utvrđene po vještaku tržišne vrijednosti motocikla, 14.734,37 eura, odbije iznos od 6.000,00 eura za vrijednost spašenih dijelova, dobije se 8.734,37 eura, što je šteta s pripadajućim PDV-om, a koja kada se iskaže bez PDV- a, te umanji za iznos koji je tuženik već isplatio, dovodi do zaključka da je tuženik zapravo isplatio iznos koji je veći od stvarne štete na motociklu tužitelja.

17. Na navode tuženika vještak je najprije pisano odgovorio kako se obračun totalne štete vrši prema publiciranim Elementima metodologije za procjenu štete na vozilima, te da "obvezujuće ponude" nisu predviđene jedinstvenom metodologijom – stručnom literaturom, pa bi primjena vrijednosti ostatka prema toj ponudi bilo vještačenje protivno pravilima struke. Vještak je također naveo kako je na obvezujuće ponude moguć utjecaj, pa izabrana obvezujuća ponuda ne predstavlja reprezentativni uzorak, jer se ostale ponude razlikuju.

18. Prilikom usmenog saslušanja, vještak je obrazložio da u stručnoj literaturi nije predviđeno utvrđivanje vrijednosti ostatka putem obvezujuće ponude, da iako osiguravajuća društva i druge pravne osobe koje se bave prodajom vozila iznalaze i koriste obvezujuće ponude za vrijednosti ostatka vozila, da se iste ne primjenjuju prilikom vještačenja u sudskom postupku od strane vještaka. Pri procjeni konkretne vrijednosti ostatka vozila, vještak je koristio jedinstvenu metodologiju iz jedinstvene stručne literature koju primjenjuju stalni sudski vještaci, ali i osiguranja. Na pitanje da li se kod izračuna tržišne vrijednosti vozila služi i oglasnicima da bi se utvrdila tržišna vrijednost nekog vozila, vještak je odgovorio da se tržišne vrijednosti putem internetske ponude utvrđuju u slučaju kada nema podataka o tržišnim vrijednostima vozila u spomenutoj "jomologiji", odnosno u Elektroničkoj bazi podataka Centra za vozila Hrvatske, a gdje se cijene formiraju prema realiziranim kupoprodajama vozila.

19. Nakon saslušanja vještaka, tuženik je stavio primjedbu u dijelu koji se odnosi na vrijednost spašenih dijelova, ističući da je tuženik do vrijednosti ostatka vozila došao na temelju licitacije, gdje mu se dakle javila pravna osoba koja se bavi reparacijom vozila te iznijela obvezujuću ponudu, a to je vrijednost koju tužitelj za navedeni ostatak vozila može dobiti na tržištu, a za razliku od toga, da je vještak svoj nalaz utemeljio na katalogu orijentacijskih vrijednosti rabljenih motornih vozila Centra za vozila Hrvatske, koje korištenje metode je gotovo identično onome koji koristi osiguravajuća kuća prilikom pribave podataka za ostatak vozila. Slijedom toga, tuženik je naveo da ne može prihvatiti ocjenu vještaka o vrijednosti spašenih dijelova te je predložio da se na navedenu okolnost provede novo prometno vještačenje, ali prihvaćajući navod vještaka da se u ovoj pravnoj stvari o navedenoj vrijednosti spašenih ostataka motocikla radi zapravo o pravnom pitanju, o kojem treba odlučiti sud.

20. Kako je vještak svoj nalaz i mišljenje u cijelosti obrazložio, te na sva pitanja tuženika dao jasne i obrazložene odgovore koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, a prije svega, budući je vještak dao do znanja da ne postoje vještačka pravila koja bi obvezivala vještake tijekom sudskog postupka da uzmu u obzir tzv. "obvezujuće ponude", već nasuprot, da postoje pravila koja vještake upućuju na primjenu spomenute "jomologije", to je sud nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti kao ispravan i dan u skladu s pravilima struke, a kako tuženik ničim nije učinio vjerojatnim da bi se vještačenje trebalo obaviti drugačijom metodologijom, to su njegovi prigovori ocijenjeni neosnovanim, te nije bilo razloga po njegovu prijedlogu određivati novo vještačenje, pa je isto odbijeno.

21. Slijedom navedenog, sud je prihvatio po vještaku procijenjenu vrijednost spašenih dijelova u iznosu od 3.241,56 eura, a ne u iznosu od 6.000,00 eura kako je to predlagao tuženik, jer nema nikakvog pravnog uporišta da bi sud u ovom postupku, gdje je provedeno strojarsko vještačenje kojim se utvrđivala vrijednost totalne štete, a uzimajući u obzir vrijednost ostatka vozila koju je vještak utvrđivao metodologijom koja sukladna pravilima struke, primjenjivao ponudu koju je tuženik prethodno pribavljao i koju s tužiteljem, odnosno leasing kućom, prilikom postizanja izvansudske nagodbe, nije usuglasio. Naime, takva ponuda nema obvezujući karakter za sud, jer ničim nije propisana njena primjena, a sud je upravo po prijedlogu obje stranke, vrijednost ostatka vozila utvrđivao predloženim vještačenjem.

22. Također, treba navesti kako suprotno navodima tuženika, tužitelj u predmetnoj stvari, budući se radi o financijskom a ne operativnom leasingu, ima pravo na naknadu štete koja uključuje PDV, a kako se to upravo i navodi u samoj polici kasko osiguranja, prema kojoj se šteta utvrđuje i isplaćuje ovisno o poreznom statusu ugovaratelja osiguranja. Prema istoj, ugovaratelj osiguranja je tužitelj kao fizička osoba, dakle, kao obveznik plaćanja PDV-a.

23. Slijedom svega navedenog, uzimajući u obzir da je šteta na predmetnom motociklu umanjena za vrijednost spašenih dijelova 3.241,56 eura, u iznosu od 11.492,81 eura, te uzimanjem u obzir da je tuženik za istu već isplatio 7.660,00 eura, ostaje nenaplaćena razlika od 3.832,81 eura, pa je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom I. Treba navesti da je tužitelj navedeni iznos od 11.492,81 eura pogrešno umanjivao za iznos od 7.500,00 eura, pa je konačnim postavljanjem tužbenog zahtjeva, pogrešno potraživao 3.992,81 eura, umjesto 3.832,81 eura. Proizlazi, dakle, da je neosnovan iznos od 160,00 eura, koji je sud imao odbiti pod točkom II.

24. Na dosuđeni iznos tužitelju je valjalo priznati i zateznu kamatu zahtijevanu od dana odštetnog zahtjeva 22. rujna 2023. godine, a sukladno članku 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine” broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23.).

25. Odluka o parničnom trošku donesena je sukladno članku 154. st. 5. ZPP-a. Naime, tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je tuženik dužan naknaditi sve troškove koji su tužitelju opravdano nastali zbog ovog postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura s uključenim PDV-om (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine” broj 138/2023., dalje Tarifa), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 40,73 eura, trošak zastupanja na pripremnom ročištu 14. studenoga 2024. u iznosu od 250,00 eura s uključenim PDV-om (Tbr. 9.1. Tarife), sastava podneska od 31. ožujka 2025. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te specificirao tužbeni zahtjev, u zahtijevanom iznosu od 125,00 eura s uključenim PDV-om (Tbr. 8.3. Tarife), trošak vještačenja u iznosu od 250,00 eura, zastupanja na ročištu 28. listopada 2025. godine u iznosu od 250,00 eura s uključenim PDV-om (Tbr. 9.1. Tarife) te pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eura s uključenim PDV-om (Tbr. 9.3. Tarife), što sve ukupno iznosi 1.290,73 eura. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

26. Primjenom članka 155. ZPP-a, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. studenoga 2024. u zahtijevanom iznosu od 62,50 eura s uključenim PDV-om jer je sud isti ocijenio nepotrebnim, a ujedno nalazi da je podnesen isti dan kada je i održano pripremno ročište, stoga je navedeno u tome podnesku trebalo iznijeti na tome ročištu. Dalje, tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 27. veljače 2025. u zahtijevanom iznosu od 62,50 eura s uključenim PDV-om, jer se ne radi o obrazloženom podnesku niti drugom podnesku iz Tbr. 8. Tarife, već je uz isti tužitelj tek dostavljao dokaz o uplati predujma za vještačenje, pa isti nije bilo nužno posebno sastavljati, već sudu dostaviti samo dokaz o uplati predujma. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

U Đakovu 1. prosinca 2025.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku