REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-1510/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja zastare prava na naplatu poreznog duga, 1. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni KLASA: UP/II-410-23/24-01/88, URBROJ: 513-04-25-2 od 20. lipnja 2025. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-416-02/24-06/32, URBROJ: 513- 07-08-24-03 od 3. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-23/24-01/88, URBROJ: 513-04-25-2 od 20. lipnja 2025., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv točke III. rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-416- 02/24-06/32, URBROJ: 513-07-08-24-03 od 3. srpnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te u tužbi, te u prvom redu ukazuje kako je uvod drugostupanjskog rješenja, a posljedično i izreka, nerazumljiv. Naime, u uvodu drugostupanjskog rješenja, tuženik da navodi kako je odlučivao povodom žalbe tužitelja koji je isti navodno podnio protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka KLASA: UP/I- 416-02/24-06/32, URBROJ: 513-0708/24-03. Međutim u konkretnom postupku tužitelj da nije podnio žalbu protiv potonje navedenog rješenja, već protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka KLASA: UP/I-416-02/24-06/32, URBROJ: 513-07-08/24-02. Stoga da je nejasno o kojoj žalbi, protiv kojeg rješenja je odlučivalo drugostupanjsko tijelo u predmetnom upravnom postupku. Dalje navodi kako je obrazloženje pobijanog rješenja nepotpuno jer da ne sadrži obvezne sastojke propisane odredbom članka 98. stavka 1. i 5., članka 120. stavak 2. i 3., članka 8. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21. dalje u tekstu: ZOUP), što pobijano rješenje čini nezakonitim. U pogledu obveze na računu šifre vrste prihoda 1317, u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, za obvezu na računu šifre vrste prihoda 1317, a u odnosu na obvezu utvrđenu u 2008. da se navodi kako je zastara na naplatu poreza počela teći 1. siječnja 2009., te citira članak 5. Općeg poreznog zakona (2000) ("Narodne novine" br. 127/00., 86/01., 150/02., 147/08., dalje: OPZ 2000, a budući da je porezna obveza utvrđena u 2008., u konkretnom slučaju da je potrebno primijeniti OPZ 2000., te citira članak 90. stavak 1. Budući da je u konkretnom slučaju za poreznu obvezu utvrđenu u 2008. zastara prava na naplatu poreza počela teći od 1. siječnja 2009., ista da je nastupila 1. siječnja 2012., odnosno zastara prava na naplatu poreza nastupila je prije donošenja rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/2014-001/35, URBROJ: 513-07- 08/2014-01 od 16. siječnja 2014. Nadalje, drugostupanjsko javnopravno tijelo da pogrešno zaključuje da je tijek zastare prekidan opomenom Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Opatija KLASA: 415-01/2010- 002/01841, URBROJ: 513-007-08-06/2010-01 od 27. rujna 2010. te opomenom istog Tijela KLASA: 415-01/2012-002/02171, URBROJ: 513007-08-06/2012-01 od 19. prosinca 2012., te citira članak 91. stavak 1. OPZ 2000. Iz naprijed citirane odredbe da proizlazi kako se tijek zastare prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, međutim, tužitelj ukazuje kako opomena ne može predstavljati službenu radnju poreznog tijela, a posebice ne može predstavljati službenu radnju usmjerenu na utvrđivanje ili naplatu poreza i ostalih akcesornih davanja, to iz razloga što opomena predstavlja samo notifikacijsku radnju kojom se porezni dužnik obavještava o postojanju i iznosu duga, te slijedom navedene porezno tijelo nije u mogućnosti utvrditi niti naplatiti porezni dug, te se poziva na članak 90. stavak 6., članak 244. Zakona o obveznim odnosima. Stoga, tužitelj drži kako u konkretnom slučaju nema dvojbe da opomene, koje je javnopravno tijelu otpremilo tužitelju, ne predstavljaju službenu radnju koja uzrokuje prekid zastare. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja, za obvezu na računu šifre vrste prihoda 1317, a u odnosu na obvezu utvrđenu u 2009. da se navodi kako je zastara na naplatu poreza počela teći 1. siječnja 2010., te citira članak 5. Općeg poreznog zakona (2008) ("Narodne novine" br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15., 44/16., 115/16., dalje: OPZ 2008). Imajući u vidu citiranu odredbu, a budući da je porezna obveza utvrđena u 2009., u konkretnom slučaju da je potrebno primijeniti OPZ 2008., te citira članak 94. stavak 1. OPZ 2008. Dakle, budući da je u konkretnom slučaju za poreznu obvezu utvrđenu u 2009. zastara prava na naplatu poreza počela teći od 1. siječnja 2010. godine, ista da je nastupila 1. siječnja 2013., odnosno zastara prava na naplatu poreza nastupila je prije donošenja rješenja o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/2014-001/35, URBROJ: 513-07-08/2014-01 od 16. siječnja 2014. Stoga, drugostupanjsko javnopravno tijelo pogrešno zaključuje da nije nastupila zastara prava na naplatu. Drugostupanjsko javnopravno tijelo da pogrešno zaključuje da je tijek zastare prekidan opomenom Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Opatija KLASA: 415-01/2010-002/01841, URBROJ: 513-007-08- 06/2010-01 od 27. rujna 2010. te opomenom istog Tijela KLASA: 415-01/2012- 002/02171, URBOJR: 513007-08-06/2012-01 od 19. prosinca 2012., te citira članak 95. stavak 1. OPZ 2008. Iz naprijed citirane odredbe da proizlazi kako se tijek zastare prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, međutim, tužitelj ukazuje kako opomena ne može predstavljati službenu radnju poreznog tijela, a posebice da ne može predstavljati službenu radnju usmjerenu na utvrđivanje ili naplatu poreza i ostalih akcesornih davanja, to iz razloga što opomena predstavlja samo notifikacijsku radnju kojom se porezni dužnik obavještava o postojanju i iznosu duga, te slijedom navedene porezno tijelo nije u mogućnosti utvrditi niti naplatiti porezni dug. Tužitelj drži kako u konkretnom slučaju nema dvojbe da opomene, koje je javnopravno tijelu otpremilo tužitelju, ne predstavljaju službenu radnju koja uzrokuje prekid zastare. Sve navedeno ponavlja i za obvezu na računu šifre vrste prihoda 1317, a u odnosu na obvezu utvrđenu u 2013. i navodi kako je zastara na naplatu poreza počela teći 1. siječnja 2014. Prvostupanjsko javnopravno tijelo, u obrazloženju prvostupanjskog rješenja da navodi kako je rješenjem o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/2014-001/35, URBROJ: 513-07-08/2014-01 od 16. siječnja 2014. za predmetno dugovanje izvršena zabrana otuđenja pokretnine u vlasništvu poreznog obveznika te da je isto upisano u javne knjige Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija sukladno dopisu KLASA: 511-09-05/4-423-2014 od 30. listopada 2014. i to na vozilu Hyundai 2.0 DOHC, broja šasije [broj šasije], te da drugostupanjsko javnopravno tijelo pogrešno zaključuje kako su ispunjenje pretpostavke za primjenu članka 94. stavka 10. OPZ 2008., te da pogrešno zaključuje da zabrana otuđenja pokretnine predstavlja osiguranje tražbine zalogom ili hipotekom. Naime, zabrana otuđenja pokretnine da predstavlja jednu od privremenih mjera propisanih u članku 347. Ovršnog zakona, stoga, tužitelj drži kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu naprijed citirane odredbe. Tužitelj ukazuje kako se drugostupanjsko tijelo u pobijanom rješenju nije u cijelosti očitovalo na žalbene navode tužitelja. Tužitelj da je u žalbi ukazao kako je izreka prvostupanjskog rješenja nerazumljiva, odnosno ista nije u skladu s obrazloženjem. Prvenstveno iz same izreke da proizlazi kako je zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen te se sama izreka sastoji od dvije točke. Međutim, u alineji 4. obrazloženja prvostupanjskog rješenja da stoji: „Otpis poreznog duga iz točke IV. izreke rješenja temelji se na članku 109. stavku 9. Općeg poreznog zakona”, te da je nejasno na koju se točku izreke prvostupanjskog rješenja odnosi predmetno obrazloženje, budući da se izreka sastoji od dvije točke. Jednako tako, budući da se u konkretnom slučaju radi o poreznim obvezama koje su utvrđene u dužem vremenskom rasponu, nejasno je koje je točno zakone, s obzirom na njihovo vremensko važenje i izmjene, prvostupanjsko i drugostupanjsko javnopravno tijelo primjenjivalo. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 24. studenog 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

5. Opunomoćenika tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, dalje: OPZ) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 4. je propisano da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

9. Odredbom članka 109. stavkom 10. propisano je da iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.

10. Odredbom članka 233. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18, dalje: ZOD) propisano je da postupak utvrđivanja zastare provodi Porezna uprava na način propisan Općim poreznim zakonom za postupak kojim se utvrđuje porezna zastara, ako ovim Zakonom nije drugačije uređeno.

11. Iz spisa predmeta proizlazi da je 7. lipnja 2024. tužitelj podnio zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu doprinosa. Što se tiče obveze na računu Šifre vrste prihoda 1317: za obvezu utvrđenu u 2008. zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2009.; za obvezu utvrđenu u 2009. zastara prava na naplatu je počela teći 1. siječnja 2010.; za obvezu utvrđenu u 2013. zastara prava na naplatu počela je teći 1. siječnja 2014. Rješenjem o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/l-415-02/2014-001/35, URBROJ: 513-07-08/2014-01 od 16. siječnja 2014. za predmetno dugovanje izvršena je zabrana otuđenja pokretnine u vlasništvu tužitelja, što je upisano i u javne knjige Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija sukladno dopisu KLASA: UP/l-511-09- 05/4-423-2014 od 30. listopada 2014. i to na vozilu marke Hyundai 2.0 DOHC, broja šasije [broj šasije].

12. Tijek zastare prekidan je opomenom Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, lspostave Opatija, KLASA: 415-01/2010-002/01841, URBROJ: 513-007-08-06/2010-01 od 27. rujna 2010. i opomenom istog tijela, KLASA: 415-01/2012-002/02171 , URBROJ: 513-007-08-06/2012-01 od 19. prosinca 2012.

13. Primjenom citiranih zakonskih odredbi na iznesene nesporne činjenice, utvrđenje je Suda da je pravilno i zakonito u upravnom postupku utvrđeno da nije nastupila zastara prava na naplatu predmetnih potraživanja, odnosno nije protekao šestogodišnji zastarni rok.

14. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, ocijenjeni su zakonitim, a svi prigovori tužitelja neosnovani, pa je stoga Sud na temelju odredbe članka 116. stavak 2. ZUS odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

15. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 1. prosinca 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a)

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri u Rijeci, Nikole Tesle 9/V-VI

- tuženiku Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5