Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-298/2024-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Pisarnica Rijeka, Riva 8, protiv tuženika 1. LOVAČKO DRUŠTVO "OREBICA", Krk, dr. Dinka Vitezića 1, OIB: 83149865195, kojeg zastupa punomoćnica Maja Buljan Gržetić, odvjetnica iz Rijeke, Ivana Zajca 20/II, 2. CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović iz Rijeke, Školjić 8 i 3. Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „OREBICA“ KRK, Dr. Dinka Vitezića 1, Krk, OIB: 83149865195 i drugotuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862 solidarno isplatiti tužitelju EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 iznos od 1.444,30 EUR uvećan za iznos zakonske zatezne kamate koja na taj iznos teče od 24. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje do 30. lipnja 2021., od 1. srpnja 2021. po stopi od 5,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 5,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024. od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na trećetuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina ulica 3, OIB 55545787885.

III. Nalaže se prvotuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „OREBICA“ KRK, Dr. Dinka Vitezića 1, Krk, OIB: 83149865195 i drugotuženiku CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862 solidarno isplatiti tužitelju EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 troškove parničnog postupka u iznosu od 2.316,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2025. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 16. svibnja 2024. pred ovim sudom podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 1.444,30 EUR s kamatom. Obrazlaže da se 16. svibnja 2021. oko 08,30 sati na cesti D-102 dogodila prometna nezgoda na način da je vozač DI upravljao vozilom Renault Twingo, registarske oznake [registarska oznaka], kada mu je na prometnicu iskočila divlja životinja (srna), koju nije mogao izbjeći, uslijed čega je došlo do udara divljači u prednji dio vozila. Na predmetnom vozilu je nastala materijalna šteta, dok u postupanju vozača MUP RH nije našao protupravnosti. Predmetno vozilo bilo je u vrijeme prometne nezgode osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja br. 8311004915 te je tužitelj, nakon što mu je podnijet zahtjev za naknadu štete odnosno isplatu temeljem kasko police osiguranja, izvršio izvid i obračun štete te temeljem izdanog računa ovlaštenog servisera vlasniku vozila isplatio iznos od 10.822,07 HRK (1.444,30 EUR). Prometna nezgoda se dogodila na način da ju je u cijelosti skrivila divljač (nije utvrđeno kršenje propisa o sigurnosti prometa na cestama od strane vozača oštećenog vozila) u području lovišta kojim upravlja i gospodari prvotuženik, iz kojeg razloga je prvotuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja. Nadalje, za štetni događaj je solidarno s prvotuženikom odgovoran i drugotuženik kod kojeg su u vrijeme štetnog događaja svi lovoovlaštenici na području Republike Hrvatske imali sklopljenu policu osiguranja odgovornosti br. 078700051615. Predmetni štetni događaj se dogodio na državnoj cesti kojom upravlja trećetuženik, a koji je propustio učiniti da cesta bude sigurna za promet, iz kojeg razloga je odgovoran za nastanak štetnog događaja solidarno s prvo i drugotuženikom. Stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Prvotuženik Lovačko društvo "Orebica" Krk u odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer se prometna nezgoda nije dogodila u lovištu, niti je za nju odgovoran prvotuženik. Naprotiv, štetni događaj-prometna nezgoda nastala je na cesti, a cesta nije lovište, već je površina izvan lovišta (čl. 11. st. t. 5. Zakona o lovstvu). Nadalje, u to vrijeme nije bilo lova. Ukazuje na odgovornost pravne osobe koja upravlja prometnicom (trećetuženik) za predmetni štetni događaj pozivajući se na odredbu čl. 85. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama. Osim toga ističe da nema nikakvih dokaza da je uzrok predmetne prometne nezgode divljač na cesti, odnosno da je vozilo osiguranika tužitelja naletjelo na divljač, a ne npr. na psa jer tijelo životinje nije nađeno na licu mjesta. Također ističe da prvotuženik nije vlasnik divljači, već je vlasnik divljači, kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku, upravo Republika Hrvatska. Ujedno ističe i prigovor isključive odgovornosti odnosno suodgovornosti vozača za ovaj štetni događaj. Nezgoda se dogodila na dionici ceste koja je bila označena znakom „divljač na cesti“ pa je izlijetanje divljači na cestu bila opasnost koju je vozač morao i mogao predvidjeti i tome prilagoditi svoju vožnju, no on to nije učinio. Osporava se, opreza radi, i visina štete a obzirom da postoji veliki nesrazmjer između procijenjene visine iste iz Potvrde PP Krk i utužene visine iste, pa je moguće da su tužitelj odnosno njegov osiguranik i neku raniju štetu na vozilu podveli pod ovaj štetni događaj. Prvotuženik, opreza radi, ističe i prigovor promašene aktivne legitimacije. Naime, tužitelj uz tužbu nije dostavio nijedan dokaz o isplati štete svome osiguraniku, odnosno u tužbi navodi da dostavlja „dokaz o isplati“, međutim takav dokaz uopće nije priložen tužbi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Drugotuženik CROATIA osiguranje d.d. Zagreb u odgovoru na tužbu ne osporava je da u vrijeme štetnog događaja od 16. svibnja 2021. Hrvatski lovački savez iz Zagreba, Vladimira Nazora 63, OIB 28817560444 (u daljnjem tekstu: HLS) imao kod CROATIA osiguranja d.d. zaključeno osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti za sve članove HLS i lovoovlaštenike, pa tako i za tuženika Lovačko društvo „Orebica“ Krk. Predmetnim osiguranjem sva lovačka društva/udruge osigurana su od odgovornosti isključivo za imovinsku i neimovinsku štetu koje prouzroče divlje životinje na motornim ili željezničkim vozilima i to policom osiguranja važećom od 1. svibnja 2021. do 31. svibnja 2021. br. police 078700078616 na svotu osiguranja od 9.954,21 EUR/75.000,00 kuna o štetnom događaju, uz ugovoreni agregatni limit ugovora od 597.252,64 EUR/4.500.000,00 kuna (gornja granica obveze za sve osigurane slučajeve nastale unutar jedne osigurateljne godine), koji limit je iscrpljen u cijelosti. Drugotuženik je po polici osiguranja br. [broj police osiguranja] ugovaratelja osiguranja i osiguranika Hrvatskog lovačkog saveza Republike Hrvatske i svih njegovih članova (lovoovlaštenika u RH) isplatio na ime naknade štete sveukupni iznos od 617.384,11 EUR/4.651.680,58 kuna. Kako je predmetnom policom osiguranja ugovoren agregatni limit u iznosu od 597.252,64 EUR/4.500.000,00 kuna, proizlazi da je iscrpljen. Stoga je polica osiguranja br. [broj police osiguranja] prestala važiti, a štete snosi lovoovlaštenik, u ovom slučaju prvotuženik. Slijedom navedenog, drugotuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

3.1. Nadalje, sporno je, je li se u konkretnom slučaju radilo o naletu vozila na domaću ili divlju životinju te isto tako navodi da ako se utvrdi da se vozač kretao brzinom većom od ograničene, tada vozač snosi krivnju za predmetnu nezgodu. Prvotuženik na dan štetnog događaja nije provodio nikakvu lovnu aktivnost, slijedom čega tuženici ne mogu u ovom slučaju odgovarati tužitelju na nastalu štetu. Drugotuženik opreza radi prigovara postojanju eventualne odgovornosti pravne osobe ovlaštene upravljati javnom cestom za slučaj izlijetanja divljači na kolnik, ako navedena pravna osoba nije u cijelosti postupala u skladu sa zakonskim odredbama Zakona o cestama. Tužitelj se prethodno obratio u mirnom postupku drugotuženiku, kao osiguravatelju HLS, sa regresnim zahtjevom od 20. rujna 2021. za refundaciju isplaćene štete (kasko regres) na oštećenom vozilu, koji zahtjev je odbijen. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Trećetuženik Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor promašene aktivne legitimacije te prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare. Odgovornost trećetuženika u ovom predmetu se prosuđuje temeljem odredbe čl. 50. Zakona o cestama. U konkretnom slučaju nije postojao niti postoji zahtjev osobe koja gospodari lovištem (ovdje prvotuženika) upućen trećetuženiku, a po kojem zahtjevu trećetuženik nije postupio. Osim toga, predmetna prometna nezgoda se dogodila unutar područja važenja i primjene prometnog znaka A33 „divljač na cesti“. Osporavaju se kao u cijelosti neosnovani navodi prvotuženika da je trećetuženik trebao na licu mjesta postaviti zaštitnu žičanu ogradu. Sukladno pozitivnim propisima ne postoji obveza trećetuženika postavljati zaštitne ograde zbog kretanja divljači na državnim cestama, pa tako i na predmetnoj državnoj cesti. Vrsta i obim oštećenja navodno nastalih na vozilu u štetnom događaju, činjenica da se nezgoda dogodila na dijelu ceste gdje je brzina kretanja ograničena na 60 km/h, da je vozač prethodno prometnim znakom bio upozoren na opasnost od divljači na cesti, kao i činjenica da se nezgoda dogodila na ravnom i preglednom dijelu ceste, ukazuju na isključivu krivnju vozača a posljedično i tužitelja za nastanak štetnog događaja uslijed očigledno neprilagođene brzine kretanja vozila kojim je upravljao i njegove neprimjerene reakcije. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Sud je izveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije koja je priložena spisu i detaljno obrazložena dalje u presudi, saslušanjem svjedoka EI (iskaz na stranici 169 spisa), vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Dijani Tomljanović – Butković, dipl. oec. iz [adresa] (Nalaz i mišljenje na stranici 759-775 spisa) te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet Goranu Husinecu iz Zagreba, Kriška 53 (Nalaz i mišljenje na stranici 782-784 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

6. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

7. Predmet spora je isplata iznosa od ukupno 1.444,30 EUR s osnove regresnog zahtjeva koji iznos je tužitelj platio svom osiguraniku Impuls Leasing d.o.o. Rijeka 23. lipnja 2021. u iznosu od 10.822,07 kuna (1.444,30 EUR, potvrda o izvršenoj transakciji na stranici 174 spisa te izvid štete i obračun visine štete na stranici 13-15 spisa), sve na temelju Police kasko osiguranja cestovnih vozila broj 8311004915 (polica na stranici 18-19 spisa), a po osnovi nastale imovinske štete na osobnom vozilu marke Renault Twingo Life, registarske oznake i broja [registarska oznaka], a koja je nastala 16. svibnja 2021. uslijed naleta vozila na divljač-srnu. Tužbeni zahtjev je osnovan u odnosu na prvotuženika i drugotuženika, dok je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na trećetuženika.

8. Odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. , 156/22., 145/23. i 155/23.) propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga je tužitelj bio ovlašten podnijeti predmetnu tužbu protiv tuženika. Iz Police kasko osiguranja cestovnih vozila broj 8311004915 (polica na stranici 18-19 spisa) s trajanjem od 17. kolovoza 2020. do 17. kolovoza 2021. sud utvrđuje da je tužitelj po toj polici osiguranja bio osiguratelj za osobno vozilo marke Renault Twingo Life, registarske oznake i broja [registarska oznaka] te da je osiguranik Impuls Leasing d.o.o. Rijeka kojem je tužitelj isplatio utuženi iznos (potvrda o izvršenoj transakciji na stranici 174 spisa). Dakle, isplatom osigurnine osiguraniku kao oštećeniku nastupila je subrogacija na temelju zakona (čl. 963. st. 1. ZOO-a). Treća osoba, u ovom slučaju tuženik, ne može zbog činjenice što je provedeno osiguranje doći u gori pravni položaj pa osiguratelju može istaknuti sve prigovore koje je mogao istaknuti i osiguraniku do trenutka plaćanja naknade iz osiguranja.

9. Uvidom u Zapisnik o očevidu Policijske postaje Krk od 26. svibnja 2021. utvrđeno je da se 16. svibnja 2021. oko 08,30 sati na cesti D-102 dogodila prometna nezgoda na način da je vozač DI upravljao vozilom Renault Twingo, registarske oznake [registarska oznaka], kada mu je na prometnicu iskočila divlja životinja (srna), uslijed čega je došlo do udara divljači u prednji dio vozila. Iz Zapisnika nadalje proizlazi da je na mjestu događaja brzina ograničena na 90 km/h. Divlja životinja-srna nije pronađena na mjestu događaja, ali su tijekom obavljana očevida na vozilu pronađeni tragovi dlake (Zapisnik, situacijski plan i fotografije na stranici 162-167 spisa).

10. Trećetuženik je istaknuo prigovor zastare. Budući da zastarom prestaje pravo vjerovnika zahtijevati ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.), sud je prije svega odlučio o tom tuženikovom prigovoru. Odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kada je šteta nestala (st. 2.).

10.1. U konkretnom slučaju predmetna prometna nezgoda se dogodila 16. svibnja 2021., a tužitelj je tužbu podnio 16. svinja 2024., dakle unutar trogodišnjeg zastarnog roka. Stoga je prigovor zastare trećetuženika su utvrdio neosnovanim.

11. Sporno jest jesu li tuženici odgovorni za nastalu štetu i to prvotuženik kao lovoovlaštenik, drugotuženik kao njegov osiguratelj te trećetuženik kao osoba koja upravlja državnom cestom na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj. Dakle, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11.1. Odštetna odgovornost osoba koja gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva i to kao objektivna odgovornost, uređena je Zakonom o lovstvu (dalje: ZL-a, "Narodne novine" broj 99/18., 32/19., 32/20. i 127/24.) i to u čl. 80. st. 6. koji propisuje da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

11.2. Nadalje, odštetna odgovornost prvotuženika uređena je i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno čl. 1045. st. 3. ZOO-a, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Izneseno stajalište potkrepljuje se identičnim stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u Odlukama broj:U-I-2813/2014 od 3. lipnja 2016. i broj:U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. te stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u niz njegovih odluka (npr. Rev-1816/90 i Rev-2070/92). Dakle, divljač koja pretrčava cestu se smatra opasnom stvari pa prvotuženik odgovara već pod pretpostavkama kada postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, bez obzira na krivnju štetnika. Stoga se odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena, s time da kada je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, uzročna veza između štetne radnje i štete se ne dokazuje, nego se uzročnost predmnijeva.

12. Iz iskaza svjedoka-vozača oštećenog vozila EI sud utvrđuje da se spornog dana kretao od Krčkog mosta prema Malinskoj. Nezgoda se dogodila rano ujutro oko 6,00-7,00 sati. Prilikom ulaska u desni blagi zavoj s vozačeve lijeve strane izletjela mu je u njegovu traku ispred vozila srna ili jelen te je vozilom udario u zadnju nogu i bok te ju je srušio na cestu, nakon čega se otresla i preko zaštitne ograde otrčala u šumu. Tom prilikom je na vozilu marke Renault Twingo oštećen far, blatobran, branik, hauba i prednja maska. Iskazao je da je dosta pazio jer su ga prije upozoravali da na toj cesti ima i policijske kontrole, kao i divljih životinja. Vozio je 60 km/h ili 70 km/h, više od toga sigurno nije vozio. Iskazao je da se sve dogodilo u roku od sekunde, odnosno u dva skoka srna mu je bila ispred vozila te ju je udario. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka, posebno uzimajući u obzir da sud ocjenjuje da svjedok nije zainteresiran za ishod ovog spora jer je štetu na svom vozilu namirio na temelju police kasko osiguranja. Na temelju iskaza svjedoka sud je utvrdio da je uzrok predmetne prometne nezgode divljač na cesti. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da nema dokaza da je uzrok nezgode divljač na cesti jer je navedenu činjenicu sud utvrdio na temelju iskaza svjedoka.

12.1. Iz Potvrde koju su sastavili policijski službenici Policijske postaje Krk od 26. svibnja 2021. sud utvrđuje da prilikom očevida policijski službenici nisu utvrdili postojanje prekršaja u smislu neprilagođene brzine kretanja. Također iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola utvrđeno je da vozač nije bio pod utjecajem alkohola (stranica 86 spisa). Stoga iz Potvrde i Zapisnika o očevidu ne proizlazi ništa što bi ukazivalo da je vozač povrijedio odredbe čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/2023. i 145/24.).

12.2. Prvotuženik i drugotuženik, kao njegov osiguratelj se u konkretnom slučaju može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta prouzročena višom silom, krivnjom samog oštećenika ili neke treće osobe sukladno odredbi čl. 1067. ZOO-a. Teret dokaza da je šteta prouzročena krivnjom vozača (npr. zbog neprilagođene brzine) je na tuženiku, a prvotuženik, niti ostali tuženici, radi utvrđenja te činjenice nije predložio izvođenje niti jednog dokaza, što je bio dužan učiniti na temelju čl. 219. st. 1. i čl. 7. ZPP-a. Slijedom toga, na temelju iskaza svjedoka i Potvrde te Zapisnika o očevidu nadležne policijske postaje sud utvrđuje da vozač nije upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama. Dakle, tuženici nisu dokazali da je vozač povrijedio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Stoga sud utvrđuje neosnovanim prigovor tuženika isključive odgovornosti odnosno suodgovornosti vozača za ovaj štetni događaj.

12.3. U konkretnom slučaju je do štete došlo zbog sudara dvije opasne stvari- motornog vozila u pokretu i divljači koja je iskočila na cestu. Budući da je u konkretnom slučaju, na temelju iskaza svjedoka-vozača i Potvrde te Zapisnika o očevidu Policijske postaje Krk od 26. svibnja 2021. utvrđeno da se vozač kretao dopuštenom i prilagođenom brzinom; da nije bio pod utjecajem alkohola te da nije mogao izbjeći sudar jer je divljač iskočila s njegove lijeve strane i u sekundi se našla pred autom, to je sud utvrdio da su prvotuženik i drugotuženik odgovorni za štetu jer je šteta nastala od divljači koja je u takvim okolnostima opasna stvar, a nije utvrđeno protupravno ponašanje vozača.

12.4. Što se tiče navoda prvotuženika da u vrijeme predmetne nezgode nije bilo provođenja lova, ističe se da navedeno tužitelj nije niti tvrdio, odnosno da nije sporno da prvotuženik u vrijeme nezgode nije provodio lov. No, u konkretnom slučaju prvotuženik odgovara za nastalu štetu po pravilima objektivne odgovornosti na temelju odredbe čl. 1045. st. 3. ZOO-a. O tom pitanju je praksa Vrhovnog suda u Republici Hrvatskoj jedinstvena (tako i Rev-352/2022 od 5. travnja 2022., Rev- 166/2024 od 24. rujna 2024.). Iz tog razloga je sud odbio kao suvišan prijedlog prvotuženika za saslušanje tajnika i člana prvotuženika SI na te okolnosti.

13. Budući da je između stranaka sporna visina nastale štete na vozilu, sud je prihvatio tužiteljev prijedlog i odredio izvođenje dokaznog postupka vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet radi utvrđenja visine štete nastale na predmetnom vozilu. Stalni sudski vještak Goran Husinec iz Zagreba, Kriška 53 je u svom Nalazu i mišljenju zaprimljenom kod suda 19. ožujka 2025. (stranica 782-784 spisa) detaljno opisao procjenu popravka, potrebne radove, materijal i rezervne dijelove te je utvrdio visinu troškova popravka bez PDV-a u iznosu od 1.975,34 EUR, odnosno s PDV-om u iznosu od 2.469,18 EUR (stranica 784 spisa), dakle u većem iznosu od onog kojeg traži tužitelj (1.444,30 EUR). Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući da je logičan, objektivan, argumentiran i u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu, posebno uzimajući u obzir da tužitelj, niti tuženici nisu imali primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka.

13.1. Prvotuženik je jedino naveo kako smatra da je vještačenje trebalo provesti i na dinamiku nastanka predmetnog događaja. Sud je odredio provođenje vještačenja samo na visinu nastale štete na vozilu, po kojem nalogu je vještak i postupio. Sud nije odredio vještačenje na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja jer je teret dokazivanja činjenice da je vozač vozio prekomjernom brzinom na tuženiku, a tuženici nisu predložili izvođenje dokaza na tu okolnost.

13.2. Slijedom navedenog, na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je nalet srneće divljači na vozilo bio neočekivan i neizbježan te da vozač nije mogao izbjeći udarac u divljač. Stoga sud zaključuje da vozač vozila nije postupao protivno prometnom pravilu, odnosno da nema njegove krivnje. Iz Potvrde i Zapisnika o očevidu nadležne policijske postaje proizlazi da nije podnesena kaznena prijava, niti optužni prijedlog protiv osiguranika tužitelja radi postupanja vozača protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iz čega također proizlazi da je uzrok nastanka nezgode iznenadno istrčavanje divljači na prometnicu.

13.3. U odnosu na navode prvotuženika da se nezgoda dogodila na dionici ceste koja je bila označena znakom "divljač na cesti" te da je izlijetanje divljači na cestu bila opasnost koju je vozač morao predvidjeti i tomu prilagoditi vožnju, ističe se da je prometni znak "divljač na cesti", znak opasnosti koji upozorava vozače na mogućnost pojave divljači, ali ne obvezuje točno kako se netko mora ponašati na dionici na kojoj znak važi. Međutim, u konkretnom slučaju utvrđeno je da je nalet divljači za vozača bio neizbježan događaj jer je vozač iskazao da se sve dogodilo u sekundi. Stoga ne postoje okolnosti za oslobođenje prvotuženika i drugotuženika od odgovornosti za štetu u smislu čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a.

13.4. Iz svega navedenog proizlazi da su za naknadu štete odgovorni prvotuženik i drugotuženik, kao njegov osiguratelj na temelju citiranih zakonskih odredbi. S obzirom na to da se divljač na cesti smatra opasnom stvari, to na temelju odredbe čl. 1064. ZOO-a za nastalu štetu odgovara prvotuženik kao lovoovlaštenik lovišta s kojega je srna istrčala na cestu po načelu objektivne odgovornosti. Premda tuženik nije vlasnik lovišta i srne (srna se smatra javnim dobrom), u ovom slučaju s obzirom na njegove ovlasti, prava i obveze kao koncesionara ili zakupnika lovišta, može mu se priznati takvo svojstvo posredno u smislu odgovornosti za ovu štetu sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a (tako i sudska praksa VTS Pž-4129/2022-3 od 22.9.25.). Prvotuženik i drugotuženik nisu dokazali okolnosti koji bi ih oslobodile odgovornosti za štetu, što su dužni učiniti sukladno odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a.

13.5. Prvotuženik je također prigovorio da se prometna nezgoda dogodila na cesti, a da cesta nije lovište, već je površina izvan lovišta. U odnosu na te navode prvotuženika, ističe se da odgovornost prvotuženika ne prestaje na granici javne ceste koja prolazi kroz njegovo lovište upravo iz razloga što je on lovoovlaštenik lovišta na kojemu je divljač, kao opasna stvar živjela i na čijem se području nesreća dogodila.

14. Što se tiče visine nastale štete, ističe se da je vještak utvrdio da je na predmetnom vozilu nastala imovinska šteta od 2.469,18 EUR s PDV-om. Kraj nesporne činjenice da je tužitelj svom osiguraniku isplatio manji iznos od onog kojeg je utvrdio vještak, odnosno iznos od 1.444,30 EUR po osnovi popravka, to sud utvrđuje osnovanim tužbeni zahtjev u cijelosti. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev u utuženom iznosu u odnosu na prvotuženika i drugotuženika te donio odluku kao u t. I. izreke presude.

14.1. Za tužitelja je šteta nastala 23. lipnja 2021. kada je svom osiguraniku platio utuženi iznos (potvrda o izvršenoj transakciji na stranici 174 spisa). Stoga je sud u t. I. izreke presude naložio prvotuženiku i drugotuženiku solidarno naknaditi štetu tužitelju u utuženom iznosu od ukupno 1.444,30 EUR. Na temelju odredbe čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom trenutka nastanka štete, pa je stoga sud tužitelju dosudio zakonske zatezne kamate od 24. lipnja 2021. od kojeg datuma ih je tužitelj i tražio, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15. U odnosu na drugotuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, kao osiguratelja prvotuženika, ističe se i slijedeće:

15.1. Nije sporno da je u vrijeme štetnog događaja 16. svibnja 2021. Hrvatski lovački savez iz Zagreba, Vladimira Nazora 63, OIB 28817560444 kod drugotuženika imao zaključeno osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti za sve članove HLS i lovoovlaštenike, pa tako i za prvotuženika Lovačko društvo „Orebica“ Krk. Predmetnim osiguranjem sva lovačka društva/udruge osigurana su od odgovornosti isključivo za imovinsku i neimovinsku štetu koje prouzroče divlje životinje na motornim ili željezničkim vozilima i to policom osiguranja važećom od 1. svibnja 2021. do 31. svibnja 2021. br. police 078700078616 (polica na stranici 72-73 spisa) na svotu osiguranja od 9.954,21 EUR/75.000,00 kuna o štetnom događaju, uz ugovoreni agregatni limit ugovora od 597.252,64 EUR/4.500.000,00 kuna (gornja granica obveze za sve osigurane slučajeve nastale unutar jedne osigurateljne godine). Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

15.2. Drugotuženik je istaknuo prigovor da je ugovoreni limit iscrpljen u cijelosti jer je drugotuženik po polici osiguranja br. [broj police osiguranja] isplatio na ime naknade štete sveukupni iznos od 617.384,11 EUR/4.651.680,58 kuna. Drugotuženik dalje navodi da s obzirom da je predmetnom policom osiguranja ugovoren agregatni limit u iznosu od 597.252,64 EUR/4.500.000,00 kuna, koji je iscrpljen te je polica osiguranja br. [broj police osiguranja] prestala važiti, a štete snosi lovoovlaštenik, u ovom slučaju prvotuženik. Stoga je drugotuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije.

15.3. Budući da je tužitelj osporio da je u konkretnom slučaju bio iscrpljen agregatni limit, to je sud prihvatio prijedlog drugotuženika i odredio izvođenje dokaznog postupka vještačenjem po vještaku financijske struke. Zadaća vještaka bila je utvrditi je li iscrpljen ugovoreni agregatni limit u iznosu od 597.252,64 EUR/4.500.000,00 kuna po polici osiguranja od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti za sve članove Hrvatskog lovačkog saveza i lovoovlaštenike broj 078700078616 od 30. travnja 2021. važećom od 1. svibnja 2021. do 31. svibnja 2021. (polica na stranici 72-73 spisa).

15.4. Stalni sudski vještak za područje ekonomije i financija DIA dipl. oec. iz [adresa] u svom Nalazu i mišljenju zaprimljenom kod suda 26. veljače 2025. (stranica 759-775 spisa) utvrđuje da je ugovoreni agregatni limit po polici osiguranja od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti za sve članove Hrvatskog lovačkog saveza i lovoovlaštenike broj 078700078616 od 30. travnja 2021. važećom od 1. svibnja 2021. do 31. svibnja 2021. iscrpljen. Po polici osiguranja br. [broj police osiguranja] isplaćen je sveukupan iznos od 617.366,11 EUR/4.651.544,96 kuna (Tab. br. 1.), s time da je zadnje plaćanje po predmetnoj polici izvršeno 30. prosinca 2021. (stranica 773 spisa).

15.5. Tužitelj je u odnosu na Nalaz i mišljenje vještaka naveo da nije jasno na temelju koje konkretno dokumentacije (osim popisa drugotuženika koji je dostavio uz odgovor na tužbu) je vještak donio zaključak o iscrpljenosti agregatnog limita te je također predložio da se vještak očituje jesu li zbrojeni samo iznosi isplaćene glavnice ili predmetni iznos uključuje i iznos troškova zastupanja te zateznih kamata. Vještak u svom očitovanju od 18. rujna 2025. ističe da je Nalaz izradio na temelju dokumentacije koju je dostavio drugotuženik (stranica 819 spisa), a koja dokumentacija predstavlja dokaze iz poslovnih knjiga drugotuženika pa vještak nije imao razloga u nju sumnjati. Osim toga, vještaku je drugotuženik dao mogućnosti da osobno obavi uvid u poslovni sustav drugotuženika vezano za sve štete iz navedenog popisa. Vještak navodi da se utvrđeni isplaćeni iznos odnosi na sve isplate (glavnicu, kamate i troškove).

15.6. U konkretnom slučaju se ne radi o osiguranju od auto odgovornosti, gdje se za izračun limita uzima samo glavnica, već se radi o osiguranju o odgovornosti za obavljanje djelatnosti te u iznos osigurane svote ulaze sve isplate, odnosno glavnica, kamate i troškovi. Prilikom izrade Nalaza i mišljenja vještak je obavio uvid u poslovne knjige drugotuženika. Stoga je sud u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući da je logičan, objektivan, argumentiran i u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu.

15.7. Agregatni limit predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve ostvarene unutar jedne osigurateljne godine. Da bi se drugotuženik mogao opravdano pozivati na ispunjenje agregatnog limita, trebao je i morao nakon primitka vansudskog regresnog zahtjeva, kojeg je od tužitelja nesporno zaprimio 20. rujna 2021., rezervirati utužena novčana sredstva za naknadu štete, a ne protekom vremena isticati predmetni prigovor.

15.8. Među strankama nije sporno da se predmetni štetni događaj dogodio 16. svibnja 2021., te da je tužitelj drugotuženiku podnio vansudski regresni zahtjev 20. rujna 2021., kada je drugotuženik saznao za predmetnu štetu. Nadalje, iz podneska drugotuženika od 16. rujna 2025., proizlazi da 6. listopada 2021. agregatni limit nije bio upitan. Isto proizlazi i iz Nalaza i mišljenja vještaka financijske struke iz kojeg je vidljivo da je drugotuženik na temelju predmetne police plaćao štete nastale nakon predmetne te da je posljednja isplata štete po predmetnoj polici bila 30. prosinca 2021. Stoga po ocjeni ovoga suda drugotuženik ne može isticati prigovor iscrpljenosti svote osiguranja jer je mjerodavan trenutak nastanka štetnog događaja, odnosno saznanje drugotuženika kao osiguratelja da je nastao osigurani slučaj. Budući da je u postupku utvrđeno da je tužitelj pravovremeno prijavio štetu 20. rujna 2021.; da 6. listopada 2021. agregatni limit nije bio upitan te da je posljednja isplata štete po predmetnoj polici bila 30. prosinca 2021., dakle nakon što je tužitelj drugotuženiku prijavio štetu, to drugotuženik ne može isticati prigovor iscrpljenosti agregatnog limita. Stoga je sud odbio drugotuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

16. Tužitelj je tužbu podnio i protiv trećetuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb navodeći da se predmetni štetni događaj dogodio na državnoj cesti kojom upravlja trećetuženik, a koji je propustio učiniti da cesta bude sigurna za promet pa je odgovoran za nastanak štetnog događaja solidarno s ostalim tuženicima.

16.1. Trećetuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i naveo da se odgovornost trećetuženika prosuđuje temeljem odredbe čl. 50. Zakona o cestama.

16.2. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23 i 133/23.) koja odredba uređuje naknadu štete od divljači, propisano je da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2. istog članka). Dakle, odredbom ovoga članka uređuje se pitanje odgovornosti za štetu nastalu na vozilu zbog iznenadnog naleta divljači na javnu cestu. Osobe koje upravljaju javnom cestom odgovorne su samo ako javna cesta nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, s time da zahtjev za postavljanje odgovarajuće prometne signalizacije podnosi osoba koja temeljem posebnih propisa gospodari lovištem.

16.3. Tužitelj u tužbi uopće nije naveo u čemu se sastoji propust trećetuženika u smislu citirane odredbe Zakona o cestama, odnosno nije dokazao, niti je predložio izvođenje dokaza na okolnost da je postojao zahtjev osobe koja gospodari lovištem upućen trećetuženiku za označavanje dijela javne ceste na kojem je nastala predmetna prometna nesreća prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, a prije nastanka predmetne nesreće, odnosno da po tom zahtjevu tuženik nije postupio (čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a). Slijedom toga, tužitelj nije dokazao postojanje propusta trećetuženika u postupanju temeljem odredbe čl. 50. ZC-a, pa slijedom toga ne postoji krivnja niti odgovornost trećetuženika za naknadu predmetne štete tužitelju. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u odnosu na trećetuženika i donio odluku kao u t. II. izreke presude.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP- a. Budući da su prvotuženik i drugotuženik u cijelosti izgubili parnicu, dužni su tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.444,30 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 2.316,36 EUR (t. III. izreke presude). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR sukladno Tar. br. 1/1 Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7/1, troška zastupanja na ročištima 26. rujna 2024., 28. studenog 2024., 11. veljače 2025., 18. rujna 2025. i 13. studenog 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (ukupno 1.000,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, troška sastava obrazloženog podneska od 2. rujna 2025., kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, što ukupno iznosi 1.400,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 350,00 EUR sukladno Tbr. 42, sve uvećano za troškove prometnog vještačenja od 500,00 EUR.

17.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki III. izreke presude.

Rijeka, 1. prosinca 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a u vezi s čl. 502. st. 1. ZPP-a).