P-870/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

ZAGREB, Kennedyjev trg 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Anđelo Vunić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HOK- OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Capraška 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Vučić, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate iznosa od 2.250,18 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 30. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika ZJ, odvjetničkog vježbenika, s danom objave 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.250,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 21.06.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, da tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., Capraška 6, Zagreb, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnome navodi da se 11. travnja 2023. u Zagrebu, u podzemnoj garaži hotela Hilton Garden Inn, dogodila prometna nezgoda na način da se osiguranik tuženika svojim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] kretao u traci za suprotan smjer, uslijed čega je na njega naletjelo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu osiguranika tužitelja te da je došlo do materijalne štete, da je tužitelj na ime naknade štete nastale svome kasko osiguraniku Unicredit Leasing Croatia d.o.o. isplatio dana 20. lipnja 2023. naknadu u iznosu od 7.500,62 EUR, da tužitelj ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete od tuženika u visini 2.250,18 EUR, a što predstavlja 30% od ukupno isplaćenog iznosa budući je osiguranik tuženika suodgovoran u nastanku predmetne nesreće u omjeru od 30%.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnome ne osporava nastanak štetnog događaja, ali osporava osnovu, visinu i (su)odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetne nezgode jer osiguranik tužitelja nije postupio sukladno postojećem prometnom znaku te je oduzeo pravo prednosti prolaska vozaču vozila osiguranika tuženika, što osiguranika tužitelja čini isključivo odgovornim za nastanak prometne nezgode, a pored toga je osiguranik tužitelja provjerom u ogledalu mogao uočiti vozilo osiguranika tuženika koje se kretalo cestom s prednošću prolaska pa da je on od radnje uključivanja odustao, do predmetne nezgode ne bi ni došlo, što je u svojoj prijavi potvrdio i sam osiguranik tužitelja. Osporava i tijek zateznih kamata jer tuženik nije imao nikakvog saznanja o regresnom zahtjevu i nije mogao doći u zakašnjenje.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao europsko izvješće o prometnoj nesreći (list 5 spisa),zahtjev za naknadu štete (list 6 do 9 spisa), potvrda o uplaćenoj premiji (list 10 spisa),polica kasko osiguranja (list 11 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji (list 12 do 15 spisa), Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila (list 16 do 29 spisa), preslika prometne dozvole (list 30 i 31 spisa), preslika vozačke dozvole (list 32 i 33 spisa), preslika prometne dozvole (list 34 i 35 spisa), izvid štete (list 36 i 37 spisa), preslike fotografija (list 38 do 57 spisa), obračun visine štete (list 58 i 59 spisa), račun (list 60 do 62 spisa), izvid štete (list 63 i 64 spisa), preslike fotografija (list 65 do 76 spisa), zahtjev za isplatu štete (list 77 spisa), komercijalni račun (list 78 do 90 spisa), potvrda o izvršenom plaćanju (list 91 spisa), regresni zahtjev (list 92 spisa), odgovori na odštetni zahtjev (list 93 do 96 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 134 do 142 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka VJ (list 125 i 126 spisa), svjedoka JJ (list 126 i 127 spisa) i vještaka Berislava Šimunovića (list 152 do 153 spisa).

Sud na prijedlog tužitelja nije izveo dokaze rekonstrukcijom i očevidom na licu mjesta jer te dokaze, pored svih nastavnih utvrđenja, ne smatra važnima za odluku. Sud na prijedlog tuženika nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka GJ jer je tuženik od tog dokaza odustao.

4. Na temelju tako izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi regresa naknade imovinske štete koja je radi oštećenja na vozilu isplaćena njegovom kasko osiguraniku u iznosu od 2.250,18 EUR, što predstavlja 30% od ukupno isplaćenog iznosa s obzirom na tvrdnju tužitelja da je osiguranik tuženika suodgovoran u nastanku predmetne nesreće u omjeru od 30%.

6. Među strankama su sporni (su)odgovornost osiguranika tuženika za navedeni štetni događaj, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti za navedenu prometnu nesreću izveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Berislavu Šimunoviću. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tužitelja prednjim desnim dijelom naletjelo na prednji lijevi dio vozila osiguranika tuženika, da se mjesto sudara nalazilo na sjecištu pravaca kretanja vozila, tj. na sjecištu prilazne trake parkirališnog prostora kojim se kretalo vozilo osiguranika tužitelja i glavnog parkirališnog puta kojim se kretalo vozilo osiguranika tuženika, da budući da nije poznat položaj i raspored tragova koji su zaostali nakon ovog štetnog događaja, kao niti konačni zaustavni položaji vozila nakon sudara, nije moguće utvrditi točno mjesto sudara po širini glavnog parkirališnog puta, da za izračun brzina kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku sudara, nema elemenata, da iz spisa nije moguće utvrditi da li se vozilo osiguranika tuženika kretalo svojom desnom ili je djelomično prelazilo na prometnu traku namijenjenu kretanju vozila u suprotnom smjeru, kako je to iskazao vozač vozila osiguranika tužitelja. Naime, ukoliko je vozilo osiguranika tuženika djelomično prelazilo na suprotnu prometnu traku, tada bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut da se osiguranik tuženika kretao svojom desnom prometnom trakom glavnog parkirališnog puta. Ako se pak u trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika kretalo svojom desnom stranom glavnog parkirališnog puta, tada je u tom slučaju vozač vozila osiguranika tužitelja prilikom skretanja desno tu radnju vršio u nedovoljno oštrom luku pa je prilikom skretanja prešao u prometnu traku kojom se kretalo vozilo osiguranika tuženika i na taj način uzrokovao ovaj štetni događaj, a u ovoj bi varijanti štetni događaj bio izbjegnut da je vozač vozila osiguranika tužitelja radnju skretanja desno vršio u oštrijem luku, kojom prilikom ne bi prešao preko središnje linije na dio kolnika kojim se kretalo vozilo osiguranika tuženika. Međutim, bez obzira na to po kojoj od ove dvije varijante se predmetni štetni događaj odigrao, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da bi ovaj sudar bio izbjegnut da je vozač vozila osiguranika tužitelja ispoštivao vertikalnu prometnu signalizaciju i ucrtani prometni znak "Raskrižje s cestom s prednošću prolaska". Dakle, da je osiguranik tužitelja došavši pred raskrižje s glavnim parkirališnim putem pogledao u prometno zrcalo koje se nalazilo na betonskom stupu nasuprot njega (malo s lijeve strane), vidio bi nailazak vozila osiguranika tuženika, pa da je tada propustio vozilo osiguranika tuženika i tek nakon toga poduzeo radnju skretanja desno, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Nadalje je sud utvrdio na su u predmetnom štetnom događaju mogla nastati sva utvrđena oštećenja na oba vozila sudionika ovog sudara.

8. Sud je u povodu tužiteljevih primjedbi iz podneska od 29. svibnja 2025., na temelju nalaza i mišljenja vještaka nadalje utvrdio da policija nije napravila očevid predmetnog štetnog događaja i da nije poznato kada su snimljene dostavljene fotografije jer ako su snimljene neposredno po štetnom događaju, onda bi bilo za očekivati da bi bile snimljene i fotografije vozila u sudarnom položaju, na temelju kojih bi bilo moguće utvrditi po kojoj varijanti se predmetni štetni događaj i odigrao. Međutim, s obzirom na nepoznavanje točnog mjesta sudara, moguće su dvije opisane varijante odigravanja predmetnog štetnog događaja. U odnosu na tragove ispod vozila osiguranika tuženika i na lokvicu, što je vidljivo na listu 39 spisa, gornja fotografija, valja reći da nije moguće utvrditi potječu li ti tragovi od vozila osiguranika tuženika. S tim u svezi, valja reći da je iz izvida štete za vozilo osiguranika tuženika vidljivo da je potrebno zamijeniti kondenzator klime, međutim, iz izvida nije vidljivo da li je kondenzator "procurio" ili su samo lamele bile oštećene u tolikoj mjeri da je potrebna zamjena navedenog kondenzatora iako isti nije "procurio". U slučaju da je kondenzator procurio, vozilo bi i dalje bilo u voznom stanju jer se radi o kondenzatoru klime, a ne o hladnjaku motora. Pod pretpostavkom da spomenuta lokvica potječe iz kondenzatora klime vozila osiguranika tuženika, postojala bi mogućnost da je prije sudara vozilo osiguranika tuženika djelomično prelazilo iz desne u lijevu prometnu traku namijenjenu kretanju vozila iz suprotnog smjera. Sud je nadalje utvrdio da bi vozilo osiguranika tuženika, bez obzira da li se kretalo svojom desnom trakom ili djelomično prelazilo i na lijevu prometnu traku, uslijed naleta bilo odbačeno u svoju desnu stranu, ali s obzirom na brzine kretanja vozila, sila i mase vozila, sila sudara ne bi bila tolika da bi vozilo osiguranika tuženika bilo odbačeno na zid odnosno stup.

9. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka s obzirom na to je vještak u cijelosti postupio sukladno zadatku koji mu je odredio sud, da je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju spisa, da je valjano obrazložen i dan u suglasju s pravilima struke, te iz razloga jer je vještak u cijelosti odgovorio na sva pitanja suda i stranaka te otklonio sve primjedbe tužitelja. Iz tog je razloga sud i odbio prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza novim prometnim vještačenjem.

10. S obzirom na sva naprijed navedena utvrđenja suda stečena na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, a napose pored činjenice da u spis nisu dostavljene fotografije vozila u samom sudarnom položaju, a da tragovi prikazani na gornjom fotografiji na listu 39 spisa ne potječu nužno od vozila osiguranika tuženika, sud je povjerovao iskazu svjedoka VJ u dijelu iz kojega proizlazi da njegovo vozilo kretalo svojom desnom prometnom trakom i da nije bilo prelaska na prometnu traku namijenjenu kretanju vozila iz suprotnog smjera. Uostalom, takav iskaz potvrđuje upravo i sadržaj skice na Europskom izvješću o prometnoj nesreći koje su sastavila i potpisala oba sudionika tog štetnog događaja.

11. Nasuprot tome, svjedok JJ je iskazao da prije započinjanja skretanja udesno tj. prije sudara nije uočio prometni znak na kolniku kojim se kretao te da nije uočio postavljeno ogledalo putem kojega je mogao provjeriti može li tu radnju učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, a iz dostavljenih fotografija br. 4972 i 4975 na listu 40 spisa je razvidno da su navedeni prometni znak i ogledalo jasno vidljivi iz smjera kojim se isti kretao.

12. Člankom 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Prema odredbi st. 2. istog članka ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

13. Prema utvrđenju suda osiguranik tužitelja je postupio protivno odredbama čl. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, dalje: ZSPC) kojima je uz ostalo propisano da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu (st. 1.) i da je prije započinjanja radnji iz stavka 1. toga članka, vozač dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja (st. 2.). Osim toga, postupio je protivno i odredbi čl. 57. st. 4. ZSPC-a kojom je propisano da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom.

14. S druge strane, u odnosu na osiguranika tuženika nije utvrđeno da bi propustio postupiti sukladno propisima o sigurnosti cestovnog prometa radi čega nema niti njegova doprinosa u nastanku štete pa niti obveze da tužitelju plati utuženi iznos po osnovi naknade imovinske štete prouzročene u navedenoj prometnoj nezgodi.

15. Slijedom toga, sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

16. Tuženiku u trošak parničnog postupka valja priznati trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 1. srpnja 2025., oba podneska po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i nakadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: OT) u iznosu od 200,00 EUR po podnesku, zastupanje na ročištima 15. listopada 2024., 7. ožujka 2025., 9. srpnja 2025. i 29. listopada 2025., sva po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 200,00 EUR po ročištu, što zajedno iznosi 1.200,00 EUR i što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 1.500,00 EUR na koji iznos mu pripadaju i zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 1. prosinca 2025.

Sudac:

Sandra Rotar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.