REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-2547/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Lubina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d u stečaju, Split, a ovaj po privremenom zastupniku Branku Čuturi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u stečaju, Split, protiv tuženika: pod 1) CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Goran Parlov, odvjetnik u Splitu, pod 2) SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Fabjanović & Marinelić u Supetru, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Željka Lubine te punomoćnika tuženika pod 1) i zamjenika punomoćnika tuženice pod 2) Gorana Parlova, na ročištu za objavu presude, dana 1. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženima UR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj],da u roku od 15 dana solidarno isplate tužiteljici AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 597,25 EUR (ranije 4.500,00 kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. veljače 2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženima da u roku od 15 dana tužiteljici solidarno plate parnične troškove sa zateznim kamatama , koje teku od objave presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena."

II Nalaže se tužiteljici AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana naknadi tuženiku pod 1) CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 650,00 eura.

III Nalaže se tužiteljici AR, OIB: [osobni identifikacijski broj] da, u roku od 15 dana naknadi tuženoj pod 2) HR, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 650,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 29. lipnja 2022. ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika pod 1) i pod 2) radi isplate iznosa od 4.500,00 kuna (sad 597,25 EUR) sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 5. veljače 2022. do isplate. U tužbi navodi kako su tužiteljičin stan, površine 72,36 m2, koji se nalazi u Splitu, u zgradi anagrafske oznake [adresa], u lipnju 2020. koristili tuženici bez pravne osnove. S obzirom da najamnina za takav stan iznosi najmanje 4.500,00 kuna mjesečno, smatra kako upravo taj iznos predstavlja izmaklu korist za tužiteljicu, jer bi toliku najamninu naplaćivala kada bi raspolagala svojim stanom. Stoga je tužiteljica predložila sudu donošenje presude kojom će naložiti tuženicima da joj solidarno isplate iznos od 4.500,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 29. ožujka 2023., tuženik pod 1) i pod 2) predlažu odbacivanje tužbe, odnosno odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, uz obvezu snašanja parničnog troška. Navode kako je dana 27. ožujka 2014. ovaj sud donio presudu poslovni broj Pst-12/13, koja je postala pravomoćna dana 15. siječnja 2015. te ovršna dana 20.veljače 2015., a kojom presudom da je odbijen zahtjev tužiteljice za iseljenjem tuženika. Tuženik ad.1 da od svog rođenja živi u stanu na adresi [adresa] površine 76,60 m² na III. katu zgrade u [adresa], označenog kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], [broj poduloška], K. O. [katastarska općina], i to baš kao član obiteljskog domaćinstva, kao i njegova majka, tužena ad.2, sve temeljem Ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) od 10. travnja 1998. godine, a kojeg je sklopio TR, kao zaštićeni najmoprimac, sa bivšom vlasnicom stana NR iz [adresa].

2.2. Radi navedenog, da je u potpunosti neosnovana tvrdnja tužiteljice kako tuženici neovlašteno koriste predmetni stan. Navode da uredno podmiruju mjesečni iznos najamnine za predmetni stan s obzirom da je rješenjem ovog suda posl. br. R1- 743/12 od 26. veljače 2016., a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-1847/2016, prihvaćen njihov prijedlog za osnivanjem pologa za polaganje sredstava. Tužiteljica da je pokretala niz parničnih postupaka protiv tuženika radi isplate mjesečnog iznosa najamnine, međutim tužbeni zahtjevi tužiteljice da su pravomoćno odbijeni.

3. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: oglas sa Njuškala, zk izvadak za čest. zgr. [katastarska čestica]/zgr , ZU 7832, K. O. [katastarska općina], Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom zaključenog dana 10. travnja 1998., spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-12/13 od 27. ožujka 2014., rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1–743/12 od 26. veljače 2016., rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž–1847/2016 od 26. rujna 2017., priložene preslike općih uplatnica, presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-352/2016 od 19. svibnja 2016., presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-975/2016 od 20. svibnja 2016., presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-11629/2015 od 07. ožujka 2016., Ugovor o kupoprodaji stana zaključenog dana 31. kolovoza 2012. između NR i AR, dopis od 8.prosinca 2022., koji je tuženik pod 1) uputio tužiteljici, zapisnik od 6. prosinca 2022., Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i njegovog Anexa zaključenih između TR i JR, zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige broj Z- 8500/2005/5164 od 24. prosinca 2013., ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen dana 3.prosinca 2023. između ARKS kao prodavatelja i TR kao kupca, račune HEP-a, zk izvatke. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka te je suglasnošću stranaka pročitan iskaz svjedoka TR koji je dan u predmetu ovog suda broj P-1667/2022.

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice, vlasnice stana koji se nalazi u Splitu, u zgradi anagrafske oznake [adresa], označenog kao 4. etaža, dvosobni stan sa nusprostorijama na III. katu, položen u stambenoj zgradi sagrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica], upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], površine 76,60 m, naspram tuženika pod 1) i pod 2) , koji koriste predmetni stan, za solidarnom isplatom razlike prosječne tržišne najamnine za stan iste ili slične površine i kakvoće i iznosa najamnine koju prima od tuženika, a koji koriste predmetni stan u svojstvu članova obitelji zaštićenog najmoprimca, u iznosu od 4.500,00 kn / 597,25 eura i to za mjesec veljaču 2022.

6. U konkretnom slučaju, a sukladno članku 460. stavka 1. ZPP, obzirom na vrijednost predmeta spora – tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 4,500,00 kn / 597,25 eura, radi se o sporu male vrijednosti.

7. Tijekom postupka među strankama nije bilo sporno:

- da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa];

- da je tužiteljica vlasništvo predmetnog stana stekla kupnjom od tadašnje vlasnice NR, temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora od 31. kolovoza 2012.;

- da su tuženici ušli u posjed spornog stana u svojstvu članova obitelji zaštićenog najmoprimca TR, te da su predmetni stan tuženici koristili i u mjesecu veljači 2022.;

- da tuženici na sudski polog plaćaju zaštićenu najamninu te da su istu uplatili i za mjesec veljaču 2022.

7.2. Među strankama je sporno:

- postoji li na strani tuženika pod 1) i pod 2) obveza plaćanja tržišne najamnine za korištenje predmetnog stana;

- koriste li tuženici predmetni stan bez valjane pravne osnove.

8. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je , ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog povedenog dokaznog postupka, utvrdio u nastavku navedene pravnorelevantne činjenice.

9. Čitanjem pravomoćne presude ovog suda poslovni broj Pst-12/13 proizlazi da je istom pravomoćno odbijen zahtjev tužiteljice spram istih tuženika, kojim se traži iseljenje iz predmetnog stana i predaju istog slobodnog od osoba i stvari upravo njoj kao vlasnici stana. U navedenom predmetu sud je izrazio shvaćanje prema kojem tuženici predmetni stan koriste temeljem valjanog pravnog osnova – Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 10. travnja 1998. godine, a koji da nije od strane tužiteljice kao novog vlasnika stana na valjani način otkazan sukladno odredbama Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 i 68/18; dalje: ZNS).

10. Čitanjem pravomoćne presude ovog suda poslovni broj Pst-728/13 od 3. travnja 2020., na koju se tužiteljica u postupku poziva, a koji postupak je formiran povodom protutužbe ovdje tuženika u postupku pod poslovnim brojem Pst-12/13, utvrđeno je kako je odbijen zahtjev tužitelja (ovdje tuženika) radi donošenja presude koja mijenja ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom sa njima kao najmoprimcima. U navedenoj presudi sud je zauzeo shvaćanje prema kojem bi to pravo tuženicima pripadalo samo u slučaju iz odredbe čl. 38. ZNS-a, a tužitelji da u tom predmetu (ovdje tuženici) nisu niti tvrdili da je TR, kao osoba koja je sa tadašnjom vlasnicom stana zaključila ugovor o najmu stana, iselio iz stana odnosno trajno napustio stan, već, upravo suprotno, da on još uvijek živi sa njima u stanu odnosno da u stan povremeno dolazi te da se u stanu nalaze njegove stvari.

11. U obje presude sud je jasno izrazio stav prema kojem je TR (bivši suprug tužene ad 2 i otac tuženika ad 1) osoba koja je na dan stupanja na snagu ZNS-a imala status nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu, a time da je stekao i status zaštićenog najmoprimca, dok su članovi njegovog obiteljskog domaćinstva bili njegova bivša supruga – tužena ad 2, njegov sin – tuženik ad 1 i kći ŠR koja je u međuvremenu iselila iz stana.

11.1. Navedeno je utvrđeno i u ovom postupku čitanjem Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom koji je sklopio TR sa ranijom vlasnicom stana NR **.**.1998. i u kojem su u čl. VII kao osobe koje zajedno sa najmoprimcem mogu koristiti stan navedeni tužena pod 2, tuženik pod 1. i tužena pod 3) ŠR.

12. Isto tako, čitajući navedene presude jasno je kako tuženici sa tužiteljicom, niti prednicom tužiteljice, nisu zaključili ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom, niti je takav ugovor zamijenila pravomoćna sudska odluka.

13. U konkretnom predmetu, kao mjerodavno materijalno pravo za primijeniti je odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) te Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06; dalje: ZNS).

14. Prema odredbi članka 165. st. 1. i 2. ZV, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, a vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana. Stavkom 6. istog članka propisano je da, od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

14.1. S druge strane, odredbom članka 164. st. 1. ZV, propisano je kako pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati, mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

15. Prema članku 30. st. 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, dalje ZNS), danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovog Zakona, a temeljem stavka 2 istog članka osobe iz stavka 1. ovog članka danom stupanja na snagu ovog Zakona stječu prava i obveze najmoprimca, dok sukladno st. 3 istog članka prava i obveze najmoprimca iz odredbi st. 1. i 2. ovog članka iznimno ne stječu osobe protiv kojih je u tijeku postupak za otkaz ili prestanak stanarskog prava.

15.1. Temeljem čl. 31. st. 1 ZNS, vlasnik stana i osoba iz članka 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju sukladno odredbama ovog Zakona ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu.

15.2. Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZNS, osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.), upisuju se u ugovor o najmu stana.

15.3. Člankom 38. st. 1. ZNS propisano je kako u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana, ovisno o sporazumu tih osoba.

15.4. Odredbom čl. 24. st. 1. ZNS, propisano je da, u slučaju promjene najmodavca, prava i dužnosti najmodavca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova pravnog sljednika. Nadalje, prema odredbi st. 2. istog članka u slučaju kada najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova bračnog druga. Ako bračnog druga nema, prava i obveze iz ugovora o najmu prelaze na dijete, pastorka ili najmoprimčeva usvojenika koji je naveden u ugovoru o najmu, ovisno o njihovu sporazumu.

15.5. Odredbom čl. 32. st. 1. ZNS, propisano je kako vlasnik stana i osoba iz članka 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju, sukladno odredbama ovoga Zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu. Stavak 2. istog članka navodi kako pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji u dijelu stana obavlja poslovnu djelatnost i ima u vlasništvu useljivu kuću ili stan.

16. Iz stranačkog iskaza tužiteljice AR u bitnome proizlazi da je ista vlasnica predmetnog stana u [adresa], anagrafske oznake [adresa], a koji se nalazi na trećem katu te zgrade. Vlasništvo stana je stekla kupoprodajnim ugovorom od gospođe Lidije Rančić 2012 godine, a u trenutku sklapanja tog ugovora od prodavateljice je imala saznanja kako u tom stanu živi obitelj ŠR, odnosno da u istome žive ovdje tuženici, i to bez pravnog osnova. Kako tuženici koriste stan bez pravnog osnova, to u ovom postupku potražuje naknadu zbog toga, iako je prosječna najamnina takvog stana sa takvim karakteristikama u gradu Splitu oko nekih 700,00 do 1.000,00 eura, da oni njoj ne plaćaju ništa, uopće ne dopuštaju da uđe u stan. Prema njezinim saznanjima, TR je 2013 godine kupio zemljište u [adresa], na kojemu je 2014. godine sagradio kuću sa dva stana. Tužena SR je njegova bivša žena, a tuženik CR je njegov sin. U trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora, da je SR živjela u inozemstvu, nakon nekoliko godina se vratila te je samo uselila u stan u kojemu je živio njezin sin. Tužiteljica navodi da ima saznanje da je njezin sin upravo taj stan koristio za zubotehničku ordinaciju, gdje radi privatno, kao i da su u jednom vremenskom razdoblju on i njegova majka imali registriranu djelatnost "Silvana skuter" za iznajmljivanje skutera. Iako im se obraćala da isele iz stana te pokretala sudske postupke, da oni to izbjegavaju, sa njom da nemaju nikakav pravni odnos, a prijašnja vlasnica joj je rekla da ni tada nisu imali nikakav pravni osnov temeljem kojega koriste stan. Misli da je TR iz stana iselio negdje oko 2010., možda čak i ranije, ali je imao i dalje prijavljeno prebivalište na toj adresi, dok joj je poznato da je službenu promjenu mjesta prebivališta izvršio 2016. godine, u studenome. Prije toga je stanovao u [adresa], gdje je imao svoju stomatološku ordinaciju.

17. Iz stranačkog iskaza tuženika pod 1) CR, proizlazi kako isti u stanu u [adresa], na adresi [adresa], živi cijeli svoj život, a obzirom na sudske postupke koji su u tijeku po tužbi tužiteljice AR, poznato mu je da je ista vlasnica stana. Navodi da ne podmiruje nikakvu naknadu s osnova korištenja tog stana tužiteljici AR, a da mjesečni najam od oko 200,00 kn plaća, odnosno da njegova majka plaća, ali mu detalji o tome nisu poznati. Nije mu poznato niti na kojem pravnom osnovu njegova obitelj živi u tom stanu, od kada se rodio da u tom stanu živi, a zna da su tu živjeli njegova baka i djed već od 1950. - te godine. Njegovi su roditelji razvedeni, ali mu nije poznato točno od kada, te ne zna ima li njegov otac kuću u [adresa].

18. Iz stranačkog iskaza tuženice pod 2) HR, u bitnome proizlazi da se 1980. udala za TR, u tome braku da su dobili dvoje djece te su od početka braka živjeli u stanu koji je predmet ovog postupka, na adresi [adresa]. TR da je taj stan stekao od bake i djeda, a oni da su u njemu bili zaštićeni najmoprimci. Njihov brak da je prestao razvodom prije nekih petnaestak godina, ne može točno reći kada, a on da je iselio iz stana prije dvije godine. Kao nositelj stanarskog prava da je bio naveden TR, a njihova djeca i ona da su u ugovoru navedeni kao članovi obiteljskog domaćinstva. Svih ovih godina uredno plaćaju zaštićenu najamninu, a nije joj poznato osobno da bi TR stekao pravo vlasništva neke druge nekretnine, ali je čula na prethodnim raspravama koje se vode pred ovim sudom da bi njegova nova supruga stekla pravo vlasništva neke druge nekretnine, o čemu osobno nema nikakva saznanja. Otprilike 2012. god. ili 2013. god., da je AR, ovdje tužiteljica, kupila predmetni stan, o čemu da oni nisu bili obaviješteni, te da su dobili tužbu na iseljenje iz istoga.

16. Iz iskaza svjedoka TR danog u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem P-1667/22, a koji je, suglasnošću stranaka, kao dokazno sredstvo korišten i u ovom predmetu, proizlazi kako je isti bivši suprug tuženice pod 1) te otac tuženika pod 2), te je u stanu na adresi [adresa] živio od svog rođenja, a iz toga je stana definitivno iselio negdje krajem 2022. godine. Negdje u razdoblju od otprilike 2014. pa do njegovog definitivnog iseljenja 2022., u tom stanu je povremeno znao boraviti i to par dana u tjednu, a da u tom stanu njegov sin živi od rođenja, dok bivša supruga u tom stanu živi od kada se udala za njega. Ne zna točno koje godine je razveden njegov brak s tuženicom pod 1), jednostavno slabije pamti datume i godine. Predmetni stan u kojemu žive tuženici ima tri sobe i površinu od cca 80 m2. Objekt u [adresa] u kojemu ima prijavljeno prebivalište nije njegovo vlasništvo, već je vlasnik te prizemne kuće JR i u tom objektu da on besplatno stanuje. Za sada da je još uvijek on uknjižen kao vlasnik predmetne kuće u [adresa], a da kuća ima dva stana. Svjedok nadaje navodi da on nije kupio zemljište prije nego li je na istom izgrađena ta kuća, a da građevinska dozvola glasi na njega. Ne zna točno na koga glase računi za električnu energiju, drži vjerojatno da glase na njega, a sve u svezi plaćanja računa obavlja JR, koja da je njegova supruga koja je bila prodala jedan stan te kako bi izbjegla plaćanje poreza na stjecanje prve nekretnine, zamolila ga je da on bude evidentiran kao vlasnik, što je on i učinio, a kasnije je ugovorom o doživotnom ili možda dosmrtnom uzdržavanju, nije siguran u vrstu pravnog posla, njoj vratio vlasništvo nekretnine. On da je krajem 2022. iz stana u [adresa], iznio i sve svoje stvari koje su se tu do tada nalazile.

16.1. Sud je ročištu pregledao osobnu iskaznicu svjedoka TR koja je izdana 7. studenog 2016. godine od strane PU Splitsko-dalmatinske te iz koje je vidljivo da je adresa prebivališta u [adresa], a važenje osobne iskaznice je trajno.

19. Ocjenom svih provedenih dokaza, prema stavu ovog suda, tuženici pod 1) i pod 2) imaju pravnu osnovu za korištenje predmetnog stana, jer imaju pravni položaj zaštićenih najmoprimaca, ovo bez obzira što ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom nije zaključen na ime njih kao najmoprimaca, niti ga je nadomjestila sudska presuda.

19.1. Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je TR, kao osoba kojoj je stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova prestalo stanarsko pravo i koja je stekla prava i obveze najmoprimca sa ranijom vlasnicom stana NR, u smislu odredbe čl. 31. st. 1. ZNS, sklopio Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Također proizlazi da su kao članovi njegova domaćinstva, u smislu odredbe čl. 37. st. 1. ZNS, navedeni ovdje tuženici pod 1) i pod 2). Nadalje, proizlazi i činjenica da je TR iselio iz predmetnog stana te da je zapisnikom o iseljenju 6. prosinca 2022. za novog zaštićenog najmoprimca određen tuženik pod 1) CR, sve u smislu odredbe čl. 38. st. 1. ZNS-a, te da je o tome, u smislu odredbe čl. 38. st. 3. ZNS, obaviještena tužiteljica.

20.2. Utoliko je ovaj sud stava kako je navedenim u cijelosti postupljeno prema odredbama ZNS, jer je takva ovlast, da se u slučaju iseljenja najmoprimca iz stana, sporazumom odredi tko će iz kruga osoba iz čl. 37. ZNS, nadalje vršiti ulogu zaštićenog najmoprimca dana odredbom čl. 38. ZNS-a. U takvoj situaciji vlasnik stana-najmodavac u obvezi je sklopiti ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom, sa osobom koja je sporazumom određena, dok je obveza te osobe o tome obavijestiti vlasnika stana-najmodavca.

20.3. Za navesti je kako navedena situacija nije identična situaciji iz odredbe članka 24. ZNS, kada u slučaju smrti ili napuštanja stana zaštićenog najmoprimca, novi zaštićeni najmoprimac postaje bračni drug, pa tek potom potomak, upisan u ugovor o najmu, ovo jer su tuženici pod 1) i pod 2) u ovom postupku osobe iz odredbe čl. 37. ZNS-a, dakle osobe koje su status članova obiteljskog domaćinstva stekle prema odredbama Zakona o stambenim odnosima.

20.4. S obzirom na navedeno, valja kazati kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-I-533/200 od 24. svibnja 2000. ("Narodne novine" broj: 56/20) ne prihvaćajući prijedlog za pokretanje postupka ocjene ustavnosti članaka 24., 37. i 38.

Zakona o najmu između ostalog naveo:

"Naime, napuštanje stana najmoprimca nije u zakonu predviđen razlog za prestanak ugovora o najmu stana te ove odredbe samo detaljnije uređuju način prelaska prava i obveza iz ugovora o najmu na osobe koje su ostale u stanu i koje su istovremeno obuhvaćene tim ugovorom kao osobe koje stanuju s prvotnim najmoprimcem. Stoga nastavljanje najamnog odnosa s osobama koje u tom odnosu sudjeluju od njegova početka, odnosno u ugovor su upisane u skladu sa Zakonom nije u nesuglasju s temeljnom vrednotom ustavnog poretka o nepovredivosti vlasništva niti je protivno Ustavom zajamčenom pravu vlasništva, niti se njome na neustavan način uvodi neko novo ograničenje prava vlasništva."

25. Zaključno, preostalo je za utvrditi jesu li tuženici pod 1) i pod 2) u obvezi tužiteljici isplatiti zaštićenu najamninu (koju nesporno plaćaju) ili tržišnu najamninu predmetnog stana.

25.1. Naime, tužiteljica navodi kako je TR kao zaštićeni najmoprimac stekao drugu useljivu nekretninu, čime da je, u smislu odredbe čl. 32. ZNS, prestalo pravo tuženika na plaćanje zaštićene najamnine.

25.2. Vezano za izneseno, tužiteljici je za ukazati da, prema stavu ovog suda, iseljenjem TR (čiji brak s tuženicom pod 2) je razveden) iz predmetnog stana tuženici nisu izgubili pravo stanovati u predmetnom stanu uz plaćanje zaštićene najamnine jer su, kako je ranije objašnjeno, tuženik pod 1) CR i TR postigli sporazum u smislu čl. 38. ZNS. Eventualno vlasništvo kuće u [adresa] na ime TR nema utjecaja na status tuženika pod 1) i pod 2) (pravo da stanuju u stanu uz plaćanje zaštićene najamnine) budući je TR razvodom i iseljenjem prestao biti član domaćinstva tuženika pod 2), koji je temeljem odredbi čl. 38. ZNS postao novi zaštićeni najmoprimac.

25.4. Sve kad bi se i prihvatile tvrdnje tužiteljice da je TR iselio iz predmetnog stana 2016. (kad je prijavljen na adresi u [adresa] u objektu koji je uknjižen kao njegovo vlasništvo), a ne 2022. godine (kad je sastavljen zapisnik o primopredaji stana), to samo po sebi ne znači da bi tuženici bili u obvezi iseliti s njim i da bi im automatizmom prestalo pravo priznato čl. 37. ZNS. Sudska praksa se izjasnila u većem broju odluka kako nekretnina osim što mora biti useljiva, treba biti takva da u potpunosti ispunjava potrebe članova domaćinstva zaštićenog najmoprimca.

26. S obzirom da je tijekom postupka utvrđeno kako u nekretnini koja se nalazi u [adresa], anagrafske oznake [adresa], TR stanuje sa svojom novom suprugom, već samim time ne može se smatrati da bi suživot TR, njegove nove supruge te tuženika pod 1) i pod 2) mogao u potpunosti ispunjavati njihove potrebe.

27. Nadalje, tijekom postupka tužiteljica nije niti tvrdila da bi tuženici pod 1) i pod 2) imali u vlasništvu useljivu nekretninu, a navode da bi tuženik pod 1) u predmetnom stanu vršio poslovnu djelatnost, nije ničim dokazala. Za navesti je da su stranke, sukladno odredbi čl. 219. ZPP, dužne iznijeti tvrdnje o određenim činjenicama i predložiti odgovarajuće dokaze, a tužiteljica u konkretnom slučaju nije do zaključenja prethodnog postupka iznosila tvrdnje o imovinskom stanju i radnoj sposobnosti tuženika pod 1) i pod 2).

28. Stoga, kad je sud utvrdio da tuženici pod 1) i 2) imaju valjanu pravu osnovu za korištenje predmetnog stana, odnosno da su pošteni posjednici predmetnog stana, te kada je nesporno da tuženici plaćaju zaštićenu najamninu, onda prema odredbama čl. 164. i 165. ZV, nisu u obvezi tužiteljici naknaditi koristi koje imaju, a niti su joj dužni naknaditi štetu koju tužiteljica trpi uslijed nemogućnosti ostvarenja tržišne najamnine.

29. Slijedom iznijetog i obrazloženog , tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I izreke.

30. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima parničnog postupka. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. st. 1. ZPP i članku 164. Obzirom na navedene odredbe, tužiteljica, koja je izgubila parnicu, dužna je tuženicima pod 1) i pod 2) u cijelosti naknaditi troškove postupka.

31. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 597,25 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.; dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

32. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku pod 1) su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

-zastupanje na pripremnom ročištu od 4. srpnja 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 100,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 10. listopada 2024. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr 9/2 Tarife), iznos od 50,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 4. prosinca 2024. (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 100,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 6. ožujka 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 100,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 28. svibnja 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 100,00 eura;

-sastav podneska od 3.srpnja 2024. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 100,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 15. listopada 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 100,00 eura, dakle ukupni iznos od 650,00 eura.

32.2. Tuženiku pod 1) nije priznat trošak sudskih pristojbi obzirom da zahtjev za naknadom troškova sa navedenog osnova nije određen.

33. Tuženici pod 2) su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

-sastav odgovora na tužbu od 4. kolovoza 2022. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 100,00 eura;

-zastupanje na pripremnom ročištu od 4. srpnja 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 100,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 10. listopada 2024. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr 9/2 Tarife), iznos od 50,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 4. prosinca 2024. (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 100,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 6. ožujka 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 100,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 28. svibnja 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 100,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 15. listopada 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 100,00 eura, dakle ukupni iznos od 650,00 eura.

33.2. Tuženici pod 2) nije priznat trošak sudskih pristojbi obzirom da zahtjev za naknadom troškova sa navedenog osnova nije određen.

34. Dakle, tuženiku pod 1) je na ime parničnog troška dosuđen iznos od 650,00 eura, a tuženici pod 2) iznos od 650,00 eura, odnosno odlučeno je kao pod točkom II i III izreke.

35. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak je izostala obzirom da ista nije zatražena (čl. 151. st. 3. ZPP).

U Splitu, 1. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku pod 1) po punomoćniku

- tuženici pod 2) po punomoćniku

- u spis