REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ivana Gundulića 27

Split

P-2177/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić u pravnoj stvari tužiteljica KČ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Varnici odvjetniku u Kaštel Kambelovcu protiv tuženika HRVATSKE POŠTANSKE BANKE d.d. [adresa] OIB:87939104217, zbog ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 30. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja te u izočnosti tuženika, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 01. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu broj 210527, solemniziran od strane javnog bilježnika Vedrane Bilan u Splitu pod brojem OV-6500/17 od dana 16.08.2007. godine koji glasi: „protuvrijednost od 10.747,60 CHF slovima: desettisućasedamstočetrdesetsedam švicarskih franaka i šezdeset centi) po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate“.

II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu broj 210527, solemniziran od strane javnog bilježnika Vedrane Bilan u Splitu pod brojem OV- 6500/17 od dana 16.08.2007. godine koji glasi: „promjenjiva sukladno s odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ POŠTANSKOJ BANCI d.d. [adresa] OIB:87939104217 da tužitelju KČ OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 293,38 € (dvjestodevedesettrieuratridesetosamcenti) na ime preplaćenih kamata koji odgovara razlici između zbroja svih anuiteta obračunatih po stvarno primjenjivoj kamatnoj stopi i zbroja svih anuiteta obračunatih po početnoj stopi ugovorenih kamata u visini od 5.20 % uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koje na taj iznos teku po stopi od 15,00 % godišnje do 31. prosinca 2007., od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14,00 % godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12,00 % godišnje; od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje; od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje; od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88 % godišnje; od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68 % godišnje; od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41 % godišnje; od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09 % godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54 % godišnje, od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30 % godišnje, od 01. siječnja 2020. do 18. travnja 2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 19. listopada 2020. do 31. prosinca 2020.po stopi od 5,89 % godišnje, od 01. siječnja 2021.do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49 % godišnje, od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31 % godišnje, od dana 01. siječnja 2023. do dana 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, od dan 01. srpnja 2023. do dana 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00 % godišnje, od dana 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50 % godišnje od 01. srpnja 2024. po stopi od 7, 25 %, od dana 01 siječnja 2025.do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 01. srpnja 2025. pa do isplate po stopi od 5,15 % , a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuje uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:

-na iznos od 6,40 € od 02.01.2009.

-na iznos od 5,36 € od 02.02.2009.

-na iznos od 5,29 € od 02.03.2009.

-na iznos od 4,28 € od 01.04.2009.

-na iznos od 6,09 € od 02.05.2009.

-na iznos od 4,17 € od 01.06.2009.

-na iznos od 5,03 € od 01.07.2009.

-na iznos od 4,95 € od 01.08.2009.

-na iznos od 4,89 € od 01.09.2009.

-na iznos od 7,63 € od 01.10.2009.

-na iznos od 8,48 € od 02.11.2009.

-na iznos od 6,49 € od 01.12.2009.

-na iznos od 8,24 € od 02.01.2010.

-na iznos od 6,30 € od 01.02.2010.

-na iznos od 7,10 € od 01.03.2010.

-na iznos od 6,99 € od 01.04.2010.

-na iznos od 8,62 € od 03.05.2010.

-na iznos od 5,06 € od 01.06.2010.

-na iznos od 6,65 € od 01.07.2010.

-na iznos od 7,37 € od 02.08.2010.

-na iznos od 5,62 € od 01.09.2010.

-na iznos od 6,32 € od 01.10.2010.

-na iznos od 6,99 € od 02.11.2010.

-na iznos od 5,32 € od 01.12.2010.

-na iznos od 7,48 € od 03.01.2011.

-na iznos od 4,38 € od 02.02.2011.

-na iznos od 5,74 € od 09.03.2011.

-na iznos od 5,62 € od 04.04.2011.

-na iznos od 6,20 € od 04.05.2011.

-na iznos od 9,98 € od 06.07.2011.

-na iznos od 5,15 € od 10.08.2011.

-na iznos od 5,03 € od 19.09.2011.

-na iznos od 10,29 € od 15.11.2011.

-na iznos od 4,07 € od 06.12.2011.

-na iznos od 5,11 € od 02.01.2012.

-na iznos od 3,85 € od 13.02.2012.

-na iznos od 4,28 € od 06.03.2012.

-na iznos od 4,68 € od 16.04.2012.

-na iznos od 4,03 € od 02.05.2012.

-na iznos od 3,41 € od 01.06.2012.

-na iznos od 4,26 € od 02.07.2012.

-na iznos od 3,19 € od 01.08.2012.

-na iznos od 3,52 € od 06.09.2012.

-na iznos od 3,38 € od 01.10.2012.

-na iznos od 3,66 € od 20.11.2012.

-na iznos od 2,73 € od 01.12.2012.

-na iznos od 3,36 € od 08.01.2013.

-na iznos od 2,50 € od 07.02.2013.

-na iznos od 2,72 € od 08.03.2013.

-na iznos od 2,91 € od 08.04.2013.

-na iznos od 4,47 € od 11.06.2013.

-na iznos od 4,20 € od 08.08.2013.

-na iznos od 2,13 € od 09.09.2013.

-na iznos od 1,53 € od 07.10.2013.

-na iznos od 1,82 € od 07.11.2013.

-na iznos od 1,48 € od 09.12.2013.

-na iznos od 1,33 € od 08.01.2014.

-na iznos od 1,04 € od 10.02.2014.

-na iznos od 1,04 € od 10.03.2014.

-na iznos od 0,89 € od 08.04.2014.

-na iznos od 0,84 € od 09.05.2014.

-na iznos od 0,60 € od 18.06.2014.

-na iznos od 0,39 € od 23.07.2014.

-na iznos od 0,30 € od 01.08.2014.

-na iznos od 0,15 € od 01.09.2014.

IV. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:87939104217 da tužitelju KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 1.960,10 € (tisućudevestvošezdeseteuradesetcenti) kojeg je tužitelj pretplatio na ime ništetne valutne klauzule u CHF koji je vrijedio na dan plaćanja svakog pojedinačnog anuiteta i zbroja svih anuiteta obračunatih po tečaju CHF koji je vrijedio na dan prijenosa sredstava na račun tužitelja uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koje na taj iznos teku po stopi od 15,00 % godišnje do 31. prosinca 2007.g., od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14,00 % godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12,00 % godišnje; od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje; od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje; od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88 % godišnje; od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68 % godišnje; od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41 % godišnje; od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09 % godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54 % godišnje, od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30 % godišnje, od 01. siječnja 2020. do 18. travnja 2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 19. listopada 2020. do 31. prosinca 2020.po stopi od 5,89 % godišnje, od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49 % godišnje, od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31 % godišnje, od dana 01. siječnja 2023.g. do dana 30. lipnja 2023.g. po stopi od 5,50 % godišnje, od dan 01. srpnja 2023. do dana 31. prosinca 2023. po stopi od 7,00 % godišnje, od dana 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50 % godišnje, od 01. srpnja 2024. po stopi od 7, 25 %, od dana 01 siječnja 2025.do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 01. srpnja 2025. pa do isplate po stopi od 5,15 %, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koje se određuje uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:

-na iznos od 0,65 € od 01.02.2008.

-na iznos od 2,05 € od 01.03.2008.

-na iznos od 3,31 € od 01.04.2008.

-na iznos od 0,57 € od 02.05.2008.

-na iznos od 0,89 € od 01.07.2008.

-na iznos od 0,54 € od 01.10.2008.

-na iznos od 8,42 € od 03.11.2008.

-na iznos od 2,64 € od 01.12.2008.

-na iznos od 9,39 € od 02.01.2009.

-na iznos od 10,29 € od 02.02.2009.

-na iznos od 10,75 € od 02.03.2009.

-na iznos od 9,67 € od 01.04.2009.

-na iznos od 9,51 € od 02.05.2009.

-na iznos od 7,81 € od 01.06.2009.

-na iznos od 6,32 € od 01.07.2009.

-na iznos od 6,84 € od 01.08.2009.

-na iznos od 7,95 € od 01.09.2009.

-na iznos od 7,44 € od 01.10.2009.

-na iznos od 6,82 € od 02.11.2009.

-na iznos od 8,25 € od 01.12.2009.

-na iznos od 9,61 € od 02.01.2010.

-na iznos od 11,04 € od 01.02.2010.

-na iznos od 10,67 € od 01.03.2010.

-na iznos od 13,08 € od 01.04.2010.

-na iznos od 12,46 € od 03.05.2010.

-na iznos od 13,67 € od 01.06.2010.

-na iznos od 20,49 € od 01.07.2010.

-na iznos od 18,94 € od 02.08.2010.

-na iznos od 24,77 € od 01.09.2010.

-na iznos od 21,69 € od 01.10.2010.

-na iznos od 6,23 € od 02.11.2010.

-na iznos od 13,15 € od 04.11.2010.

-na iznos od 26,41 € od 01.12.2010.

-na iznos od 8,38 € od 03.01.2011.

-na iznos od 22,12 € od 02.02.2011.

-na iznos od 27,32 € od 09.03.2011.

-na iznos od 30,40 € od 04.04.2011.

-na iznos od 49,52 € od 04.05.2011.

-na iznos od 34,37 € od 06.07.2011.

-na iznos od 35,20 € od 10.08.2011.

-na iznos od 44,71 € od 30.08.2011.

-na iznos od 40,70 € od 19.09.2011.

-na iznos od 1,40 € od 01.10.2011.

-na iznos od 36,94 € od 15.11.2011.

-na iznos od 33,30 € od 06.12.2011.

-na iznos od 62,04 € od 02.01.2012.

-na iznos od 37,27 € od 13.02.2012.

-na iznos od 41,39 € od 06.03.2012.

-na iznos od 47,16 € od 16.04.2012.

-na iznos od 38,25 € od 02.05.2012.

-na iznos od 38,97 € od 01.06.2012.

-na iznos od 38,19 € od 02.07.2012.

-na iznos od 23,87 € od 01.08.2012.

-na iznos od 51,93 € od 06.09.2012.

-na iznos od 36,21 € od 01.10.2012.

-na iznos od 2,65 € od 02.11.2012.

-na iznos od 35,18 € od 20.11.2012.

-na iznos od 5,45 € od 01.12.2012.

-na iznos od 30,67 € od 08.01.2013.

-na iznos od 66,53 € od 07.02.2013.

-na iznos od 9,56 € od 08.03.2013.

-na iznos od 38,21 € od 08.04.2013.

-na iznos od 109,31 € od 11.06.2013.

-na iznos od 33,59 € od 08.08.2013.

-na iznos od 35,13 € od 09.09.2013.

-na iznos od 37,90 € od 07.10.2013.

-na iznos od 40,12 € od 07.11.2013.

-na iznos od 30,60 € od 09.12.2013.

-na iznos od 39,72 € od 08.01.2014.

-na iznos od 43,91 € od 10.02.2014.

-na iznos od 36,58 € od 10.03.2014.

-na iznos od 56,53 € od 08.04.2014.

-na iznos od 42,64 € od 09.05.2014.

-na iznos od 40,37 € od 18.06.2014.

-na iznos od 44,77 € od 23.07.2014.

-na iznos od 2,23 € od 01.08.2014.

-na iznos od 36,48 € od 11.08.2014.

-na iznos od 13,27 € od 01.09.2014.

-na iznos od 26,74 € od 03.09.2014.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Splitu za suđenje u ovoj pravnoj stvari.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.650,00 € sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 02. lipnja 2022. ustao tužbom u kojoj je naveo da je kao korisnik kredita, sa pravnim prednikom tuženika, 16. kolovoza 2007., sklopio Ugovor o kreditu broj 210527. Riječ je o namjenskom kreditu za kupnju vozila sa rokom otplate od 84 mjeseca. Temeljem tog odnosa tuženik je tužitelju stavio na raspolaganje iznos u kunama u protuvrijednosti 10.747,60 CHF. Pored valutne klauzule ugovorena je i promjenjiva kamatna stopa sa početkom od 5,30% godišnje. Kredit je u cijelosti otplaćen. Uslijed jednostranih promjena kamatne stope kao i promjene tečaja švicarskog franka, iznos koji je po ovome kreditu u konačnici otplaćen, znatno je premašio iznos kojega je tužitelj očekivao i kojeg je mogao predvidjeti prilikom zaključenja Ugovora o kredita. Ugovor je bio unaprijed pripremljen, tipski i prilikom sklapanja o nijednoj odredbi nije se pojedinačno raspravljalo. Tužitelj zbog svega navedenog smatra da je tuženik postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Tužitelj se pozvao i na odluke iz kolektivnih postupaka Udruge potrošač, a gdje su Trgovački sud u Zagrebu, Visoki trgovački sud RH i Vrhovni sud RH donijeli presude u korist zaštite interesa i prava potrošača kada su banke koristile u ugovorima ništetne i nepoštene odredbe. Tužitelj je predložio da sud provede raspravu, utvrdi ništenima i bez pravnog učinka odredbe članaka 1 i 2 predmetnog Ugovora o kreditiranju broj 210527, naloži isplatu preplaćenih iznosa kao i troška postupka.

1.1. Nakon što je u postupku proveden dokaz financijskim vještačenjem tužitelj je podneskom od 12. kolovoza 2025. uredio tužbeni zahtjev. glede isplate, u cijelosti akceptirajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa. U preostalom dijelu je tužbeni zahtjev ostao nedirnutim.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prvenstveno istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu te je dodatno naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu a istakao je i prigovor zastare. Tuženik smatra da je tužitelj bio dovoljno informiran o svim ugovornim obvezama te da je iste imao vremena provjeriti i o njima se raspitati što znači da su mu sve odredbe bile jasne, razumljive i lako uočljive. Tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Prije svega ovdje valja navesti razloge zbog kojih je sud odbio tuženikov prigovor o nenadležnosti Općinskog suda u Splitu za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

3.1. Ovo stoga jer se u konkretnom slučaju ukazuje da odredba o prorogacijskoj klauzuli predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu sukladno Direktivi Vijeća 93/13EEZ od 05.04.1993.

3.2. Naime, odredbom čl.1 st.3 Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 05.04.1993. (u daljnjem tekstu: Direktiva) reguliraju se nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

3.3. U ovom slučaju ispunjeni su navedeni uvjeti, jer je mjesna nadležnost određena u tipskom ugovoru, na unaprijed formuliranom obrascu, pa se smatra da je riječ o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka nije imala mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj, a protivno je načelu savjesnosti i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju nadležnost suda, te se tuženika dovodi u znatno povoljniji položaj od tužitelja i time ga dovodi u neravnopravan položaj. Nepoštenost takvih odredbi propisuje i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP), koji se primjenjuje u ovom postupku, jer zahtjev tužitelja proizlazi iz Ugovora o kreditu broj:418-50- 2805092 u kojem tuženik ima status trgovca, a tužitelj status potrošača.

3.4. Odredbom čl.49 st.1 i 2 ZZP-a propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, je nepoštena ugovorna odredba. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nastavno je odredbom čl.51 ZZP-a propisano da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, a odredbom čl. 55 st.1 ZZP-a je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

3.5. Prema praksi Suda Europske unije proizlazi obveza nacionalnih sudova da po službenoj dužnosti ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira je li riječ o materijalnim ili procesnim odredbama presuda Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, gdje je sud zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga treba smatrati nepoštenom u smislu čl.3 Direktive, ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

3.6. Ugovor o kreditu broj 210527 na kojem tužitelj temelji potraživanje prema tuženiku sklopljen je 16. kolovoza 2007., na unaprijed, od strane tuženika formuliranom obrascu, tako da odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti iz čl.11.4. predmetnog pravnog posla predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ona je formulirana od strane tuženika, te tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a ta odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja koji je u vrijeme sklapanja ugovora imao prebivalište u [adresa] gdje je konačno i ugovor sklopljen, te bi tužitelj radi zaštite svojih prava i interesa trebao putovati u Zagreb i biti izložen financijskim i drugim čimbenicima koji su uz to vezani. To je u svome iskazu potvrdio i sam tužitelj KČ.

4. Tijekom dokaznog postupka pregledani su Ugovor o kreditu broj 210527 solemniziran od strane Javnog bilježnika u Splitu, Vedrane Bilan, plan otplate u jednakim anuitetima, promet na kartici po kreditu broj 210527, otplatna kartica po kreditu, izračun na temelju Ugovora, promjena kamatnih stopa, tečaja i prometa po računu od 3. studenog 2021. Proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Anti Beusu te je saslušan tužitelj kao parnična stranka.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Prigovor zastare nije osnovan.

7. Stranke su popisale parnični trošak.

8. Predmet ove parnice je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditiranju o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzulu i isplata stečenog bez osnove po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

9. Među strankama nije sporno da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj:210527 u kojem je ugovoren iznos kredita od 10.747,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita a čl.8 da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećim na dan dospijeća i da je čl.2 Ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 5,30 % i da je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

10. Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04.07.2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 09.04.2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04.07.2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 03.09.2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.

11.1. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - POTROŠAČ protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl.502c) ZPP-a, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131 st.1 Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131 st.1 Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14-2 od 09. 04.2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10 od 03.09.2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017- 2010. Visoki trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja. Suprotno navodima tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Naime, tuženik ponavlja u ovom postupku svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i to navodi da se pojedinačno pregovaralo sa strankama, da se radi o razumljivoj odredbi, ali u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača je utvrđeno da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, ocijeniti ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl.58 Zakona o javnom bilježništvu. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

13. U dokazne svrhe sud je saslušao tužitelja KČ koji je na ročištu za glavnu raspravu 30. listopada 2025. kazao da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu u tzv. švicarcima sve kako bi kupio motocikl za svoje osobne potrebe, ne kao obrtno sredstvo ili sredstvo poduzeća. On u banku da je upućen od strane auto kuće gdje je našao prometalo koje je želio kupiti, a u banci ga je čekao gotovi i pripremljeni tekst. Njegovo je bilo samo da ga potpiše. Sa bankarskim službenikom o ničemu nije razgovarao niti pregovarao. Tužitelj je nadalje naveo da nema nikakvih bankarskih znanja, jer je po struci informatičar, te da nema spoznaja niti o valuti CHF niti o promjenjivim kamatnim stopama. Njegov jedini cilj da je bio kupiti motocikl i da to može napraviti putem kredita kojeg će moći otplatiti. Prilikom dolaska u banku njemu nije ponuđena nikakva druga opcija kredita, već je bio upućen baš na podizanje kredita u CHF kao najpovoljnijem na tržištu.

13.1. Iz navedenog iskaza jasno je vidljivo da je tužitelj u konkretnom slučaju bio potrošač i da motocikl kupio za osobne potrebe. Tuženik nije pružio dokaz da bi bilo drugačije.

14. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da je ništetna odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredba o ugovorenoj kamati utvrđena nepoštenom s obzirom da nije određena, odnosno odrediva u smislu odredbe čl.269 st.2 i čl.272 ZOO-a pa se u smislu odredbe čl.87 st.1 Zakona o zaštiti potrošača (2003), odnosno čl.102 Zakona o zaštiti potrošača ta ugovorena odredba kao i ona o valutnoj klauzuli koja nije razumljiva i protivna je načelu savjesnosti i poštenja, imaju smatrati i utvrditi ništetnima, slijedom čega je odlučeno kao u točci I. izreke presude.

15. S obzirom da su odredbe Ugovora o kreditu, a odnosi se to na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, utvrđene ništetnima, to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano a stečeno po tom Ugovoru u skladu s propisom iz odredbe čl.1111 ZOO- a.

16. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje po vještaku za financije i računovodstvo Anti Beusu koji je u svome pisanom nalazu i mišljenju od 14. lipnja 2025. kazao da je zbog promjene tečaja, odnosno utjecaja valutne klauzule, tužitelj kao korisnik kredita platio tuženiku više kredita u iznosu od 1.960,10 €, bez utjecaja promjene kamatnih stopa dok je zbog promjene kamatne stope, tužitelj kao korisnik kredita, platio tuženiku više kamata u iznosu od 293,38 € bez utjecaja promjene valutne klauzule.

16.1. Nalaz i mišljenje vještaka Beusa u cijelosti je akceptirao tužitelj te je sukladno nalazu i mišljenju vještaka uredila tužbeni zahtjev. Tuženik se o vještvu nije očitovao.

17. Slijedom iznesenog sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev na isplatu.

18. Naprijed navedeno i iz razloga što je sud zaključio neosnovanim prigovor zastare kojeg je tuženik isticao. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u povodu pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, jer je pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći iz početka. Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 01. ožujka 2022.

18.1. Stoga, budući da se odredbe o ništetnosti ugovora primjenjuju i u slučaju djelomične ništetnosti ugovora tj. nišetnosti pojedinih ugovornih odredbi, zahtjev za povrat preplaćenih iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od 5 godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 7129/13 od 13.06.2014. i od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14.06.2018.

19. Prema odredbi čl.1115 ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

19.1. U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja predmetnog ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem. Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud stoga smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016-4).

19.2. Dakle, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.

20. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl.154 st.3, 155, i 164 ZPP-a te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, sastav obrazloženih podnesaka od 14. veljače 2024. i 12. kolovoza 2025. te za pristupe i zastupanja na ročištima od 7. travnja i 30. listopada 2025. - svaka radnja po 100 bodova. Ukupan zbir od 500,00 bodova pomnožen je s iznosom od 2 €, koliko iznosi vrijednost jednog boda, te je tako dobiven iznos od 1.000,00 €. Tome iznosu pridodali su se još i iznosi od 250,00 € na ime 25 % PDV-a i 400,00 € na ime predujma za vještačenje. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos od 1.650,00 € koliko će tuženik morati isplatiti tužitelju, obzirom da je postupak u cijelosti izgubio. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podnesaka – požurnica, smatrajući da sastav tih podnesaka nije utjecao na samu prirodu spora, nije bio neophodan taj trošak, a isto tako tužitelju nisu priznati ni popisani troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu obzirom da su potrošači oslobođeni od plaćanja pristojbi slovom Zakona o sudskim pristojbama.

20.1. Kamate na tako dosuđeni trošak tužitelju su temeljem odredbe čl.30.st.2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) dosuđene od presuđenja do isplate.

21. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u ovoj odluci.

U Splitu, 01. prosinca 2025.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a za viši, županijski sud.

Dna: - punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis