Poslovni broj: Psp-79/2023-26
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužiteljice DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Bulj i Srdelić d.o.o. Split, protiv tuženika UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. listopada 2025., u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika te tuženika i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave odluke, 1. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I Utvrđuje se da je tuženik UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 17. svibnja 2023. godine zasmetao tužiteljicu DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu tavanskog prostora (potkrovlje) površine 35,86 m2 i krovne terase (mansarda s terasom) koji se nalaze na dijelu nekretnine anagrafske oznake [adresa], upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zk.č.br. 3903/ZGR, opisane kao STAMBENA ZGRADA, DVOR, ukupne površine 212 m2 od čega STAMBENA ZGRADA 124 m2 te DVOR površine 88 m2 i to na način da je provalio u navedene prostorije obivši i izvukavši bravu ulaznih blindo vrata koja su bila pod ključem te je u navedene prostorije unio bicikle, stolice i gradele dok je ulazna vrata vezao žicom.
II Zabranjuje se tuženiku UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svako takvo ili slično smetanje ubuduće.
III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.553,08 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je u tužbi navela da je vlasnik i isključivi posjednik za cijelo tavanskog prostora (potkrovlje) površine 35,86 m2 i krovne terase (mansarda s terasom) a koja posebna uporabna cjelina se nalazi na dijelu nekretnine anagrafske oznake [adresa], upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zk.č.br. 3903/ZGR, opisane kao STAMBENA ZGRADA, DVOR, ukupne površine 212 m2 od čega STAMBENA ZGRADA 124 m2 te DVOR površine 88 m2. Ističe kako je tužiteljica u dugogodišnjem mirnom posjedu predmetne nekretnine. S druge strane, tuženik je vlasnik posebnog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 3903/ZGR, opisane kao STAMBENA ZGRADA, DVOR, ukupne površine 212 m2 od čega STAMBENA ZGRADA 124 m2 te DVOR površine 88 m2 i to 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4). Tuženik da je 17. svibnja 2023. godine oduzeo tužiteljici posjed predmetne nekretnine na način da je protupravno provalio u prostore tužiteljice pri čemu je obio i izvukao bravu "blindo" vrata koja su bila pod ključem te je u navedene prostorije unio bicikle, stolice i gradele dok je ulazna vrata naposljetku vezao žicom. Predlaže provesti postupak i prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik se usprotivio tužbi navodeći kako nije istina da bi tužiteljica bila vlasnica „tavanskog prostora (potkrovlja) površine 35,86 m2 i krovne i krovne terase (mansarde s terasom), a koja posebna uporabna cjelina se nalazi na dijelu nekretnine anagrafske oznake [adresa], upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zk.č.br. 3903/ZGR, opisane kao STAMBENA ZGRADA, DVOR, ukupne površine 212 m2 od čega STAMBENA ZGRADA 124 m2 te DVOR površine 88 m2“. Nije istina da bi opisane prostorije bile posebna uporabna cjelina, a niti da bi tužiteljica bila isključiva posjednica istih, već one predstavljaju zajedničko vlasništvo tj. suvlasništvo svih stanara [adresa]. Tužiteljica da je možda nekoć to bila slijedom njene uzurpacije tih zajedničkih dijelova zgrade, ali je svakako taj posjed bio neistinit, nezakonit i nepošten. Predmetne zajedničke prostorije tavana, a pogotovo zajedničke terase u zgradi [adresa], su oduvijek bile u posjedu svih stanara zgrade i dostupne na način da su stara vrata bez brave bila vezana žicom do trenutka postavljanja brave i sprječavanja pristupa zajedničkim prostorijama. Glede posjeda i vlasništva predmetne nekretnine se između parničnih stranaka već vodi spor pred Naslovnim sudom pod posl. br. P-5560/19. No, tuženik priznaje da se radi ostvarenja pristupa zajedničkim prostorijama poslužio samopomoći jer smatra da ima jednako pravo koristiti se zajedničkim prostorijama, ali je to učinio mnogo prije 17. svibnja 2023. god., no tužiteljici to nije poznato budući da ona već tri godine ne živi u svom stanu u [adresa]. Također je za navesti da tuženik niti jednom svojom radnjom nije tužiteljici oduzeo posjed, s obzirom da ona i dalje ima slobodan pristup spornim prostorijama. Premda tuženik ima jednako pravo na (su)posjed predmeta spora kao i tužiteljica i ostali stanari te unatoč tome što radnjom ulaska u zajedničke prostorije nije počinio smetanje posjeda kako se to navodi u tužbi, ipak je spreman u svrhu iskazivanja dobre vjere, normalizacije odnosa i otvaranja prostora ka sporazumnom rješenju nastalih sporova, postupiti po traženju tužiteljice iz točki II. i III. tužbenog zahtjeva te iz predmeta spora ukloniti bicikle, stolice, gradele i žicu, a ujedno se suzdržati od korištenja svojeg prava na posjed do pravomoćnog okončanja spora koji se između stranaka vodi pred Naslovnim sudom pod posl. br. P- 5560/19, pa u tom smislu predlaže sporazumno rješavanje ove pravne stvari na način da nakon što tuženik to učini, da tužiteljica povuče tužbu u cijelosti, dok bi u tom slučaju svaka stranka snosila svoj parnični trošak.
3. U postupku je sud izvršio uvid u potvrdu PU Splitsko-dalmatinske od 10. srpnja 2023. i službenu zabilješku PU Splitsko-dalmatinske od 15. listopada 2024. ( l.s. 23, 32,33 ), fotografije dostavljene od strane tuženika ( l.s. 55,56), održao očevid uz sudjelovanje vještaka geodeta, saslušao svjedoke ĐŽ, IŽ, TŽ, PŽ, GŽ i stranke. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale i na ročištu od 27. listopada 2025. su predložile zaključiti glavnu raspravu.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Prema čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu ZVDSP) koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Prema čl. 441. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP) raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica posjedovala predmet spora. Sporno je među strankama je li i tuženik jednako posjedovao isti te je sporno kada je tuženik obio bravu na predmetu spora i stavio žicu.
7. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužiteljica mirno posjedovala predmet spora dok ne proizlazi da se tuženik nalazio u istom svojstvu. Ni svjedok GŽ kojeg je predložio tuženik nije znao koristi li, odnosno posjeduje li isti prostor tuženik, već svjedok navodi da mu je to tek tuženik pričao. Ostali svjedoci također nisu navodili da bi tuženik u bilo kojem vremenskom razdoblju posjedovao predmetne prostorije dok navode samo tužiteljicu da je to činila. Iz potvrde PU Splitsko-dalmatinske od 10. srpnja 2023. i službene zabilješke PU Splitsko-dalmatinske od 15. listopada 2024. proizlazi da je tuženik bravu na predmetnim vratim obio upravo 17. svibnja 2023. i da je pred policijskim službenicima to i priznao pa nisu osnovani navodi tuženika da se predmetno smetanje posjeda ( odnosno obijanje brave) dogodilo još 2021. jer o tome ne postoje nikakvi dokazi, niti u vidu iskaza svjedoka ni u vidu isprava. U točki II je odlučeno temeljem čl. 22. st. 1. ZVDSP-a. Sud nije utvrdio da se sud poslužio dopuštenom samopomoći prema čl. 27. ZVDSP-a jer tuženik nije dokazao da je uopće bio u posjedu predmeta spora, kako je ranije obrazloženo.
8. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. ZPP-a i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine) pa je odluka donesena nakon što su izvedeni svi dokazi koji su u postupku predloženi. Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo- 429/11 od 01. ožujka 2012. i Gž-2478/2018 od 22. travnja 2020.– „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati
– članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).
9. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tužiteljici, s obzirom da je uspjela s tužbenim zahtjevom, pripada pravo na naknadu troška i to jednokratna nagrada od 250 bodova( Tarifni broj. 7.2.), za sastav podneska od 19. rujna 2025. vrijednost od 50 bodova ( Tarifni broj. 7.2.), te za zastupanje na ročištu od 30. srpnja 2025. i 27. listopada 2025. vrijednost od po 50 bodova ( Tbr. 7.2.), što uz PDV od 25%, trošak vještačenja od 500,00 eura i trošak pristojbe za tužbu i odluku suda ( ukupno po 26,54 eura) ukupno iznosi 1.553,08 eura.
10. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Splitu, 1. prosinca 2025.
S u d a c
Tomislav Bago
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.
DNA
1. Tužiteljici po punomoćnicima.
2. Tuženiku po punomoćnici.
