REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
P-679/2020-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Makarskoj po sucu Mati Kukavici u pravnoj stvari tužitelja RR iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) protiv tuženika ŠR iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kojeg zastupa Mirko Perkušić, odvjetnik iz Imotskog, radi zabrane uznemiravanja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, 01. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja RR koji glasi: „I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloniti plastičnu (rebrastu) cijev, koju je postavio u kanal, vlasnost tužitelja na njegovoj nekretnini označenoj kao č.z. 2709 k. o. [katastarska općina] - [adresa].
Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove prijepora prema određenju suda sa zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos počev od dana presuđenja, a na uplate počev od dana uplate.“
II/ Nalaže se tužitelju RR naknaditi tuženiku ŠR trošak parničnog postupka u iznosu od 656,25 eura u roku od 15 dana.
III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika ŠR za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 593,75 eura.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužitelja RR za donošenjem rješenja o osiguranju privremenom mjerom koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da odmah prestane instalirati plastične cijevi u kanal vlasnost tužitelja na njegovoj nekretnini označenoj kao č.z. 2709 k. o. [katastarska općina] – [adresa] pod sankcijama koje predviđa Ovršni zakon.“
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnik nekretnine označene kao zk. č. 2709 k. o. [katastarska općina], a da je tuženik bez ikakvog pitanja i odobrenja tužitelja instalirao plastičnu rebrastu cijev u kanal koji se nalazi na toj nekretnini. Slijedom navedenog, traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku ukloniti predmetnu cijev iz kanala koji se nalazi na nekretnini u njegovom vlasništvu, a uz to sve zahtjeva i naknadu troška parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da je doista postavio plastične cijevi u predmetni kanal, ali da je to učinio po dopuštenju susjeda LR na čijoj nekretnini se i nalazi kanal, a sve budući da se s njim dogovorio da i on putem tog kanala može natapati svoju zapadno položenu nekretninu. Pored toga, napominje da je bolje i za tužitelja da je položio te cijevi jer je kanal oštećen pa može doći do izlijevanja vode i na tužiteljevu nekretninu, koja je susjedna ovoj gdje se nalazi kanal.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u priklopljeni spis ovog suda Pu R-4/2019 (ranije R1-197/2015), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ĐR i JR.
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; nadalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
5. Između stranaka je nesporno da je tuženik položio plastične cijevi u predmetni kanal, ali je sporno je li se predmetni kanal nalazi na nekretnini tužitelja, pa je time sporno je li tužitelj mogao položiti predmetne cijevi bez dopuštenja tužitelja.
6. U smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Taj teret dokaza tijekom parničnog postupka može prelaziti s jedne stranke na drugu ovisno o dokazima u pogledu iznijetih činjenica, a načelno, inicijalno je uvijek na tužitelju teret dokaza, te je tako i u ovom konkretnom slučaju.
6.1. U tom smislu, tužitelj je s obzirom na odredbu čl. 167. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) trebao dokazati činjenicu da je vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi kanal u koju je položena predmetna cijev od strane tuženika.
6.2. Unatoč tome, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz radi utvrđenja te činjenice, a opravdavajući teret dokaza, doista je predložio izvesti dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje, no sud je sukladno odredbi čl. 153. st. 3. ZPP-a odustao od izvođenja predmetnog dokaza jer tužitelj niti u dodatnom roku nije uplatio predujam za izvođenje istog, te je osim toga upravo sam tužitelj i izričito istaknuo nakon toga da nema potrebe za izvođenjem tog dokaza jer da se sve nalazi u priklopljenom spisu radi utvrđenja međa, pa da zbog toga nije niti plaćao predujam za izvođenje navedenog dokaza.
6.3. Međutim, uvidom u spis Pu R-4/2019 (ranije R1-197/2015) koji se po prijedlogu ovdje tužitelja vodi radi utvrđenja međa između njegove nekretnine i nekretnina protustranki u tom izvanparničnom postupku, među kojima je i ovdje tuženik (kao nasljednik iza svog oca ER), utvrđeno je da isti nije pravomoćno okončan.
6.3.1. Naime, sud je rješenjem od 16. svibnja 2008. pod poslovnim brojem R1- 26/00 (list 37-40 priklopljenog spisa) donio odluku o međi, ali je to rješenje upravo po žalbi ovdje tužitelja rješenjem Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gžx- 154/09 od 21. srpnja 2009. ukinuto u cijelosti i nakon toga uopće nije niti doneseno novo meritorno rješenje, veće je jedino rješenjem od 21. ožujka 2018. utvrđen prekid postupka zbog smrti oca ovdje tuženika.
6.4. U konkretnom slučaju se, dakle, ne radi o izvanparničnom postupku osiguranja dokaza nego o izvanparničnom postupku utvrđenja međa, pa sud ne može koristiti dokaze izvedene u tom postupku ukoliko nema suglasnosti stranaka (kako iskaze svjedoka, tako niti nalaz i mišljenje vještaka geodeta) koja je u konkretnom slučaju izostala.
6.5. Nastavno na navedeno, valja ukazati da bi legitiman dokaz za činjenične navode u ovoj parnici bilo pravomoćno rješenje suda iz izvanparničnog postupka utvrđenja međa, a kako isti postupak nije pravomoćno okončan, kako je već objašnjeno, takva odluka niti ne postoji.
7. Slijedom navedenog, a suprotno tvrdnjama tužitelja, upravo je njegov dokazni prijedlog za izvođenjem dokaza uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje na okolnost identifikacije nekretnine na kojoj je položen predmetni kanal bio osnovan i svrsishodan dokazni prijedlog, ali kako je sud odustao od tog dokaza, a i sam tužitelj prema njegovim navodima, isti nije izveden.
8. Upravo zbog svega toga, zaključak je ovog suda da tužitelj ničim nije dokazao da se predmetni kanal u koji je položena cijev nalazi na njegovoj nekretnini.
8.1. Suprotno tome, iz iskaza svjedoka ĐR i JR, čije je saslušanje predložio upravo tuženik, utvrđeno da se radi o kanalu koji je napravljen od strane svjedokinje ĐR i njenog supruga negdje 1977. ili 1978., te da cijelom dužinom ide njihovom nekretninom pa do nekretnine tuženika, a da u nijednom dijelu ne ide preko nekretnine tužitelja.
8.2. Ovaj sud prihvaća iskaze svjedoka kao vjerodostojne i to jer su isti logični i jasni, te životni, a nalaze se u međusobnom skladu, pri čemu je za ukazati da sud nije odlučio izvoditi daljnje dokaze u vidu saslušanja daljnjih svjedoka koje je predložio tuženik, a upravo zbog stanja spisa glede spomenutog tereta dokazivanja. Naime, za ponoviti je, tužitelj na okolnost svojih tvrdnji nije dostavio niti jednu ispravu, niti je predložio bilo kakav personalni dokaz.
9. Slijedom svega navedenog, budući da je zaključak suda da se predmetni kanal nalazi na nekretnini koja graniči s tužiteljevom nekretninom, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci pod točkom I ove presude.
10. Jednako tako, zbog istih razloga nije osnovan ni tužiteljev prijedlog radi osiguranja u vidu privremene mjere, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.
11. Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a naloženo je tužitelju da mu naknadi trošak parničnog postupka. Tako je temeljem Tbr. 7. – 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) tuženiku dosuđeno po 150,00 eura za zastupanje na ročištima od 12.11.2020., 13.01.2025. i 15.10.2025., te po 37,50 eura za sastav podneska od 24.07.2025. i za zastupanje na ročištu od 25.10.2024., što ukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 656,25 eura, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
12. Sud tuženiku nije dosudio zatraženi iznos za sastav podneska od 24.07.2025. jer taj podnesak sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife spada u kategoriju „ostalih podnesaka“ za koje je u konkretnom slučaju predviđena nagrada upravo u iznosu od 37,50 eura koliko je za ovu radnju tuženiku i dosuđeno, a nije dosuđen tuženiku niti zatraženi iznos za ročište od 25.10.2024. jer je ročište zbog neuredne dostave odgođeno prije početka raspravljanja pa je sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife predviđena nagrada u iznos u od 37,50 eura, upravo koliko je tuženiku za ovu radnju određeno. Nadalje, kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, nije dužan platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama pa mu niti taj dio troška nije dosuđen. Pored navedenog, za ukazati je da je sud određivao trošak prema vrijednosti predmeta spora (6.000,00 kn odnosno 796,33 eura) pa je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u izreci pod točkom III.
U Imotskom, 01. prosinca 2025.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
DNA:
1. tužitelju
2. pun. tuženiku
