REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-440/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Marini Presečki kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Perković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OZ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje: ODO U Varaždinu) broj KO-DO-349/2025 od 16. rujna 2025., nakon održane javne rasprave 27. studenog 2025., u prisutnosti više savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu AZ, okrivljenika te braniteljice okrivljenika Davorke Kovač, odvjetnice u Varaždinu, dana 01. prosinca 2025. izrekao je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvani O, sin A ČZ, rođene Č, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, elektroničar/mehaničar, zaposlen u MB Elektrika d.o.o. Varaždin, sa primanjima u iznosu od oko 2.000,00 eura, neoženjen, bez djece, bez imovine, osuđivan presudama: Općinskog suda u Varaždinu, broj K-56/08 od 18. lipnja 2008., zbog kaznenog djela oduzimanja tuđe stvari iz čl. 221. st. 1. Kaznenog zakona/97 i kaznenog djela narušavanja povredivosti doma iz čl. 122. st. 1. Kaznenog zakona/97, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 5 mj. uz rok kušnje u trajanju od 1 godine, Općinskog suda u Varaždinu, broj K-431/11 od 16. lipnja 2011., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 129. st. 3. Kaznenog zakona/97, na bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci uz sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, Općinskog suda u Čakovcu, broj K 408/11 od 09. lipnja 2011., zbog kaznenog djela oduzimanjem tuđe pokretne stvari iz čl. 221. st. 1. u vezi čl. 4. Kaznenog zakona/97, na uvjetna kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 godine, Općinskog suda u Varaždinu, broj K-75/13 od 19.veljače 2013., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. t. 1. u svezi čl. 216. st. 2. Kaznenog zakona na uvjetna kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, uz dodatni uvjet da u roku 5 mjeseci namiri štetu oštećeniku, Općinskog suda u Varaždinu, broj K-704/13 od 03. ožujka 2014., zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona/11, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 3 godina, Općinskog suda u Varaždinu, broj K - 420/15 od 02. ožujka 2016., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine

– zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 730 sati. Napomena: rješenjem broj Kv-34/20 od 16. ožujka 2020., pravomoćno 21. travnja 2020. određuje se izvršenja kazne zatvora u trajanju od 3 mjeseca i 14 dana, razmjerno neizvršenom radu za opće dobro. Kazna je izdržana 23. siječnja 2021., Njemačkog suda AG Ulm, 5 Cs 28 Js 23486/22 od 92. studenog 2022., zbog kaznenog djela iz čl. ECRIS – StVG § 21 Abs. 1 Nr. 1 – vožnje bez vozačke dozvole ili tijekom zabrane vožnje – sankcija: novčana, uz novčanu kaznu, Općinskog suda u Varaždinu, broj K -84/2023 od 20. veljače 2023., pravomoćne 15. rujna 2023., zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. Kaznenog zakona, na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 2 godine, protiv kojeg je rješenjem suca istrage Županijskog suda u Varaždinu, broj Kir-774/2025 od 22. kolovoza 2025. određen istražni zatvor, koji može trajati mjesec dana od dana lišenja slobode, odnosno od 20. kolovoza 2025.,

k r i v  j e

što je

dana 19. kolovoza 2025., oko 00,00 sati, u Varaždinu, ispred zgrade u [adresa], sa nakanom zastrašivanja svoje bivše partnerice u intimnoj

vezi KZ, imenovanoj rekao da će ju ubiti, da će joj strgati ruke i noge i da će ju strpati u kolica da bude kao Čehokova kćer,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

II. Zbog toga se okrivljenom OZ temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11, za počinjeno kazneno djelo

u t v r đ u je

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI.

III. Na temelju članka 58. stavak 2. KZ/11, okrivljeniku OZ opoziva se uvjetna osuda koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-84/2023-2 od 20. veljače 2023. koja je postala pravomoćna dana 15. rujna 2023. te će se nad okrivljenikom izvršiti kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 te se, sukladno članku 58. stavak 3. KZ/11, ta kazna zatvora od 10 mjeseci smatra okrivljeniku utvrđenom.

IV. Temeljem članka 53. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 51. stavak 2. te u vezi članka 58. stavak 2. i 3. KZ/11 okrivljeni OZ se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE i 3 (TRI) MJESECA

i na temelju članka 57. KZ/11

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

tako da se od kazne na koju je okrivljeni OZ osuđen izvršava 7 (sedam) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljeni OZ u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11, time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja.

V. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. kolovoza 2025. pa nadalje.

VI. Na temelju članka 69. stavak 1. i 2. KZ/11 okrivljeniku OZ se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava dok će se okrivljenik nalaziti na izdržavanju kazne, a tijekom trajanja roka provjeravanja uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje do prestanka roka provjeravanja.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. nalaže se okrivljenom OZ platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 € (sto eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, kao i troškove iz članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu optužnicu protiv okrivljenog OZ pod brojem KO-DO-349/2025 od 16. rujna 2025., zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za inkriminirano mu kazneno djelo.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao: službenu zabilješku o dojavi od 20. kolovoza 2025., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za okrivljenika od 20. kolovoza 2025., obrazac medicinske dokumentacije za okrivljenika (list 32), presudu ovog suda K-84/2023-2 od 20. veljače 2023., koja je postala pravomoćna 15. rujna 2023. te je provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika i pročitan je nalaz i mišljenje vještaka dr. Nenada Horvata od 10. studenog 2025. koji je i neposredno ispitan na raspravi 27. studenog 2025.

3.1. Sud je u svojstvu svjedoka saslušao: žrtvu KZ te svjedoka JZ na raspravi 12. studenog 2025.

3.2. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

3.3. Na raspravi 27. studenog 2025., temeljem čl. 421. st. 1. t. 2. i 4. ZKP/08 odbijeni su kao nevažni i odugovlačeći prijedlozi okrivljenika da se u svojstvu svjedoka saslušaju ZZ, TZ i LZ obzirom da isti nemaju saznanja o predmetu ovog postupka.

4. Okrivljenik se na raspravi 27. studenog 2025. branio navodeći da je te inkriminirane večeri bio u benzinskoj postaji INA-i u kvartu Đurek gdje je još s dvojicom prijatelja pio pive te su se družili. U jednom trenutku je vidio da dolazi KZ, išla je prema njemu, sjela se pored njega i pitala ga da li će joj platiti pivo. Ona je popila pivo, kratko su popričali nakon čega se ona digla i otišla odnosno nestala. Odmah je krenuo za njom, za par minuta, pa je došao još prije nje do ispred zgrade u kojoj je ona tad boravila. Inače misli da ga je KZ te zgode došla tražiti kod INA-e, misli da je bila pod utjecajem alkohola, ona nije mogla znati da je on baš tamo, ali je znala da je tad slobodan odnosno da ne radi. Kad je zvao KZ ona je rekla da je kod zgrade i kad je došla se uplašila jer je vidjela da netko sjedi ispred zgrade, a to je bio on. Opet ju je pozvao na pivo ali je ona odbila i krenula je u zgradu. Krenuo je za njom jer ona nije zatvorila vrata jer ju je htio nagovoriti da još sa njim popije pivu i kad je hodao po stepenicama KZ je bila već kat iznad njega i kad je došao do ispred stana JZ gdje je KZ tad boravila ona je tad već ušla u stan. Ne sjeća se da li joj je tad nešto govorio ili prijetio, moguće je da ju je udario nogom u vrata stana i da ju je glasnije dozivao. JZ mu je tad rekao da će mu zvati policiju te je čuo da na telefon razgovara s policijom i da je zvao policiju jer je okrivljeni vikao i udario jednom o vrata. Ova tri mjeseca kako je u istražnom zatvoru pokušavao se sjetiti da li je govorio nešto prijeteće KZ te večeri, ali se nije sjetio, samo se sjetio da ju je nagovarao da sa njim popije još jedno piće. Inače u zadnje vrijeme je KZ još više znala popiti nego on jer je on radio. Naime, radio je i sve financirao, znao joj je u nekoliko navrata i dati novce da plati alimentaciju za svoje dijete. KZ je uvijek bila ljubomorna, znala je zvati na posao gdje je on, time da su oni do 14. kolovoza još živjeli zajedno na stanu u zgradi preko Elektre u Milkovićevoj ulici. Te večeri 14. kolovoza je on zvao policiju jer je KZ bila agresivna i udarila ga, a bila je i pod utjecajem alkohola što su vidjeli i policajci kada su došli po njegovoj dojavi, međutim rekao je da će tu večer otići da KZ odspava, a kad se vratio KZ već nije bilo i ona je otišla kod JZ. Inače su KZ i on bili u vezi te su živjeli zajedno skoro pet godina i u tom razdoblju promijenili 15-ak stanova, KZ je tijekom te veze znala otići na par dana kod JZ pa bi se vratila, a to bi bilo kad bi se oni posvađali ili je on ne bi htio kasno navečer voziti negdje da si kupi pive. Inače su znali boraviti i kod JZ u tim situacijama kad ne bi imali gdje živjeti odnosno kad bi mijenjali stanove. Svjestan je da i on ima problema sa alkoholom te je o tome imao prilike razmišljati i u zatvoru. Znao je inače i tablete Normabel miješati sa alkoholom u situacijama kad bi KZ tako otišla na par dana kod JZ. Svjestan je da mu treba pomoć zbog alkohola te se spreman podvrgnuti mjeri liječenja koju bi mu sud odredio.

Na poseban upit naveo je da u tih pet godina koliko su zajedno živjeli je KZ bila zaposlena samo mjesec i pol nakon čega više nije radila, on joj je rekao da sa tim poslom prestane jer su bila premala primanja, dakle on je financirao njihov zajednički život. Za vrijeme radnog vremena on nije konzumirao alkohol jer im je to bilo i strogo zabranjeno, a i radio je takav posao gdje si to nije mogao dozvoliti. Naime, radio je na krovu, montirao solarne panele. Poslije posla je znao otići na pivo, ali ne uvijek. Ne može znati zašto je KZ prilikom iskazivanja navela da ga se boji, ona se njega ne boji, sad 20. studenog su bili i zajedno na sudu gdje je ona okrivljena, a on svjedok i tad se ona njemu prva obratila. Ponavlja da se on uopće nije mogao sjetiti tri mjeseca koliko je u zatvoru da bi rekao KZ nešto od toga za što ga se tereti.

5. Slijedom takve obrane u postupku nije bilo sporno jedino to da je okrivljeni inkriminirane zgode bio na predmetnoj adresi u [adresa], odnosno ispred zgrade u [adresa]. te da je tamo bila i ovdje oštećena KZ.

6. Sporno je da li se okrivljeni inkriminirane zgode, s nakanom zastrašivanja svoje bivše partnerice u intimnoj vezi KZ, istoj zagrozio riječima na način kako ga se to terete optužnicom.

7. Svjedokinja žrtva KZ je na raspravi 12. studenog 2025. iskazala da je sa OZ do inkriminiranog događaja bila u intimnoj vezi gotovo četiri i pol godine tijekom koje su i zajedno živjeli kao podstanari. Već ju je i ranije okrivljeni znao tjerati van iz stana pa je znala odlaziti kod JZ kod kojeg sad ima boravište, znalo je biti i fizičkog nasilja, a zadnja dva mjeseca do ovog događaja je okrivljeni bio skoro svaki dan pijan. Tri dana prije ovog događaja je konačno otišla od OZ te je boravila kod JZ, ali si nije uspjela pokupiti stvari. Tih tri dana je bio na neki način mir, ali ju je OZ nazvao i javio da ih je gazda tog stana gdje su živjeli izbacio, odnosno da je njega izbacio iz stana jer ona tad već nije bila tamo s njim, da je njihove stvari ostavio ispred stana nakon čega da je OZ njezine stvari bacio u kontejner, a svoje uzeo. Tog dana 19. kolovoza 2025. je bila u stanu kod JZ te je navečer odlučila otići po cigarete na benzinsku na INA-i, JZ je pošao sa njom da joj pravi društvo te mu je rekla da ju pričeka kod jedne zgrade, da ne ide skroz do INA-e. Kad je došla na benzinsku postaju INA-e u Đureku vidjela je da je tamo OZ sa svojim društvom i vidjela je da je bio pijan, krenuo je prema njoj, ona se kratko pozdravila sa društvom s kojim je bio jer su se ranije svi znali družiti i nakon toga je rekla da ide doma. JZ je u međuvremenu otišao natrag do stana, a OZ je krenuo za njom. Rekla je OZ da se vrati i da ne ide za njom do stana jer je već kasno pa se na 5 min vratila natrag do benzinske radi toga da OZ ne ide za njom. U međuvremenu ju je JZ zvao na mobitel pitajući gdje je jer da on ne misli ostaviti stan otključani preko noći pa je stoga krenula natrag prema stanu. Od benzinske do tog stana je možda nekih 15 -ak min pješice. Ona se cijelo vrijeme okretala i nije nigdje vidjela OZ da bi išao za njom, ali kad je već došla do zgrade u [adresa] vidjela je OZ da je već čekao ispred zgrade. OZ je tad htio unutra ući u zgradu i u stan sa njom, ona mu je govorila da neka ode jer ga JZ neće pustiti u stan i zvat će mu policiju. Naime, OZ je sa njom znao u više navrata boraviti u stanu kod JZ, kad ne bi imali gdje živjeti te je već znao raditi probleme, naime znao je na nju vikati i vrijeđati me zbog čega su se znali i susjedi pobuniti, pa je zbog toga JZ već u više navrata znao zvati policiju ali bi OZ u tim situacijama pobjegao. U jednom trenutku je iz zgrade izašao jedan dečko pa je uspjela "šmugnuti" u zgradu te je potrčala stepenicama do trećeg kata gdje je stan od JZ. OZ je uspio ući također u zgradu te je trčao za njom po stepenicama i govorio joj da stane i da će ju ubiti. Kad je došla ispred stana JZ on ju je pustio unutra jer je čuo da dolazi i odmah je brzo zaključao vrata. Međutim OZ je ostao ispred vrata i tu je vikao i galamio. Govorio je JZ da će ga razbiti ko pičku, a njoj je i dalje govorio da će ju ubiti i tad je govorio i da ako ju neće ubiti da će joj strgati i ruke i noge i da će završiti u invalidskim kolicima kao Čehokova kćer. Osim toga OZ je lupao i s rukama i nogama po vratima stana. JZ ga nije htio pustiti u stan i upozorio ga je da će mu zvati policiju u više navrata te je OZ otišao tek kad je JZ uzeo mobitel i pozvao policiju i taj poziv stavio na razglas. Ona je tad bila u strahu, bojala se, jer je konačno odlučila da je kraj njihovoj vezi. OZ joj je i ranije u više navrata znao prijetiti da će ju ubiti, ona bi ga prijavljivala, ali bi svaki put odustala od prijave, a znalo je biti i fizičkog nasilja prema njoj od strane OZ. Tu večer se najviše bojala što će joj OZ napraviti ako ne bude zadržan u zatvoru i ako ga negdje sretne. Sad kad ga je vidjela vani ispred sudnice se isto jako uznemirila i sada drhti, boji se što će biti ako i kad on izađe iz zatvora. Ponavlja da je OZ zadnja dva mjeseca prije ovog događaja skoro svaki dan bio u alkoholiziranom stanju, znala ga je čekati u stanu u strahu kakav će doći s posla, da li će doći pijan ili neraspoložen zbog nečega na poslu. Htjela bi svakako da se OZ odredi nekakva mjera u smislu zabrane prilaska njoj ako i kada izađe na slobodu. Ona je znala ponekad popiti pivu ili dvije zajedno s OZ ali ne nikad da bi se napila kao on, on je znao popiti po litru vodke.

Na upit koliko su bile učestale svađe između nje i OZ navela je da dosta često tijekom njihove veze, barem tri puta tjedno, a te svađe bi u većini slučajeva počinjao OZ kad bi bio pijan ili neraspoložen zbog nekakvih problema na poslu ili slično. Točno je da je ona tijekom te njihove veze u više navrata odlazila od okrivljenika i vraćala mu se, a vraćala mu se jer joj je bilo stalo do njega i mislila je da će se popraviti, međutim ovaj put je odlučila da je definitivno kraj jer tako više ne može jer će i ona oboljeti od svega toga. Tijekom njihove veze su živjeli zajedno kao podstanari, ona nije radila dok je okrivljenik bio zaposlen i on ih je financirao. Kad je došla na INA-inu benzinsku bilo je negdje oko ponoći, a kad se vratila do stana odnosno do ispred zgrade gdje je vidjela OZ je bilo možda negdje 01:00 sat ujutro. Bojala se svaki put kada bi se svađali jer je znala kakav je OZ, znao je biti agresivan i nasilan. Nije točno da bi ona znala popiti 3 pive po 2 litre na dan zadnjih godinu dana. Inkriminirane zgode je popila 2 pive po pola litra. Na upit da li ona ima stvarno razloga se bojati navela je da ima.

7.1. Žrtva u jednom detaljnom i okolnosnom iskazu opisuje događanja inkriminirane zgode kada je srela okrivljenika na benzinskoj postaji nakon čega je on išao za njom do zgrade u kojoj je boravila te joj potom prateći ju po stepenicama zgrade do stana, izgovorio inkriminirane riječi.

7.2. Svjedokinja je opisivala i ranije ponašanje okrivljenika zbog kojeg je ona i u više navrata znala odlaziti od njega te mu se potom ipak vraćati, a navela je i da se te zgode jako bojala, jer je ipak prethodno napustila okrivljenika koji joj je i ranije znao prijetiti da će ju ubiti, time da je i prilikom iskazivanja na raspravi (gotovo 3 mjeseca nakon inkriminiranog događaja) navela da se i dalje boji okrivljenika, posebice što će se dogoditi ako i kada izađe iz zatvora zbog čega želi da mu se svakako po izlasku iz zatvoru izrekne nekakava mjera zabrane prilaska.

7.3. Svjedokinja žrtva je i sama navela da je točno da ona nije radila i da je nju kao i sve zajedničke troškove financirao okrivljenik.

7.4. Nadalje, svjedokinja je iskazivala u svim bitnim detaljima suglasno u različitim fazama postupka, njezin je iskaz djelomično potvrđen (vezano za ponašanje okrivljenika inkriminirane zgode) i iskazom svjedoka JZ.

7.5. Stoga sud iz svih prethodno navedenih razloga ne nalazi razloga niti motiva zašto bi svjedokinja neistinito iskazivala i lažno teretila okrivljenika i time ujedno sebe izvrgavala eventualnoj kaznenopravnoj odgovornosti pa je njezin iskaz prihvaćen u cijelosti kao vjerodostojan.

8. Iskaz svjedokinje žrtve je dakle u bitnome potvrđen i iskazom svjedoka JZ.

8.1. Svjedok JZ je na raspravi 12. studenog 2025. iskazao da poznaje negdje unazad 2 godine okrivljenika i ovdje oštećenu. Oni su bili podstanari u istoj zgradi na 3 katu, a jedno vrijeme su bili i kod njega kao podstanari, time da je OZ bio samo kratko vrijeme, možda mjesec dana kad ga je otjerao jer je već postao neugodan. Naime, kad bi konzumirao alkohol bi znao galamiti i vrijeđati i njega i KZ. Prije ove večeri KZ je bila kod svjedoka možda nekih 2 do 3 dana, bila je i u Cvetlinu kod roditelja pa se vratila kod svjedoka jer kod njega ima boravište i danas živi kod njega. OZ je negdje od kraja prošle godine počeo biti neugodan kada bi popio. U odnosu na događaj od 19. kolovoza 2025. naveo je da je KZ tad bila kod njega te je u večernjim satima otišla van na benzinsku jer je tamo znao biti i OZ. Otišao je za njom te je ostao prije benzinske čekati ju i kad se nije odmah vratila ju je zvao da ide doma. Bila je već skoro ponoć i krenuo je natrag na stan, okretao se i vidio je da je i KZ krenula, ali da je i OZ krenuo za njom, međutim nakon semafora više OZ nije vidio. Kad je došao u stan zvala ga je KZ da je ispred zgrade i da neka joj otvori vrata. Pitao ju je da li je i OZ došao za njom pa je rekla da je sama. Otvorio je vrata iz stana i izašao ispred da vidi da li KZ dolazi te je vidio KZ da ide po stepenicama, a potom je na stubištu na 2 katu i primijetio i OZ da ide za njom. Kad je KZ ušla u stan ušao je za njom i odmah zatvorio vrata. Tad je i OZ došao do ispred stana te je odmah počeo s nogom lupati po vratima jer nije mogao otvoriti vrata. I sad ima još udubljenje na vratima. Govorio je OZ da će zvati policiju te je tad OZ govorio da će on dobiti i da će ga razbiti kao pičku. KZ se tad tresla od straha i bojala se OZ. Nakon te večeri 4 dana nije htjela izaći iz stana jer se bojala da negdje ne sretne OZ. Na upit da li mu je poznato da bi OZ te večeri prijetio KZ naveo je da se samo sjeća da je kad je hodao po stubištu govorio "naići ćeš" ili "doći ćeš". Kada mu se predočava dio ranijeg iskaza sa zapisnika ODO Varaždin od 10. rujna 2025. i to " KZ mi je tada ispričala da je OZ išao za njom do stana i da joj je tom prilikom prijetio da će je ubiti, da će joj osakatiti noge, da bude invalid kao Čehokova kćer" naveo je da je to točno, KZ mu je pokazala na mobitel te poruke. Dakle, KZ je OZ slao poruke takvog sadržaja već i prije, ali ih ona nije pokazivala ali tu večer nije, te poruke su negdje od par dana ranije.

KZ mu nije ispričala što se događalo između nje i OZ kad je ušla u stan ali se tresla. Na upit da li je bilo kakve galame kad je OZ išao za KZ po stepenicama naveo je da nije bilo. Na daljnji upit zašto je onda zvao policiju naveo je da zato jer mu je OZ lupao po vratima. Na daljnji upit, kada mu se predočava da iz iskaza žrtve KZ proizlazi da je njoj OZ i ispred stana i prije tu večer govorio da će ju ubiti i da će joj strgati i ruke i noge pa da će završiti u invalidskim kolicima kao Čehokova kćer naveo je da on to nije čuo, a niti mu je to KZ pričala jer je bila prestrašena i tresla se kad je ušla u stan, a nije niti njemu te zgode bilo baš svejedno. Naveo je da se on sad više točno ne sjeća, a nije se ni točno sjećao u ranijem iskazu jer mu nije baš ugodno svjedočiti i sav je „izbezumljen“.

Na upit da li je KZ te večeri konzumirala alkohol odnosno da li je bila pod utjecajem alkohola naveo je da je KZ možda popila jednu pivu, ali nije bila pijana. Na upit da li se KZ i sada boji okrivljenika naveo je da mu je znala govoriti da se boji okrivljenika kada su znali prekidati vezu. Oni nisu mogli biti jedan bez drugoga. OZ je radio i financirao njih dvoje. Tu večer su KZ i on zajedno krenuli do dućana " K" po pivu, popili tu pivu, a onda je KZ rekla da ide skočiti do benzinske da vidi nešto, ali je on krenuo za njom. Kad su OZ i KZ bili zajedno kod njega nije čuo da bi on njoj prijetio. OZ je bio ok dok ne bi popio. KZ ga je ponekad znala zamoliti da joj posudi Normabele, ali ona te tablete ne bi miješala s alkoholom odnosno znala si je popiti pivu uz to.

8.2. Iskaz svjedoka u bitnome je suglasan s iskazom žrtve te je objektivan jer isti nije ni u kakvom srodstvu bilo sa okrivljenikom bilo sa žrtvom. Sud također nije našao motiva da bi on lažno iskazivao u navedenim bitnim činjenicama.

8.3. Iskaz svjedoka na raspravi je doduše i pomalo konfuzan što sud pripisuje nelagodi svjedoka zbog činjenice svjedočenja, radi se o osobi starije životne dobi koja, po vlastitim navodima, nije nikada svjedočila na sudu zbog čega je te zgode bio sav „izbezumljen“.

8.3.1 Iz tog razloga sud nije prihvatio dio iskaza navedenog svjedoka kada navodi da je točno da mu je KZ tada ispričala da je OZ išao za njom do stana i da joj je tom prilikom prijetio da će je ubiti, da će joj osakatiti noge, da bude invalid kao Čehokova kćer, međutim da se zapravo radilo o porukama takvog sadržaja koje je okrivljenik slao žrtvi.

8.3.2. Sud je u tom dijelu prihvatio iskaz svjedoka JZ sa zapisnika ODO-a [adresa] od 10. rujna 2025. kada je isti decidirano naveo da mu je KZ inkriminirane zgode, odnosno nakon što je ušla u stan, ispričala da joj je OZ kada je išao za njom po stepenicama do stana prijetio da će je ubiti, da će joj osakatiti noge da bude invalid kao Čehokova kćer, obzirom da je u navedenom njegov iskaz u cijelosti suglasan iskazu žrtve.

9. Iz službene zabilješke o dojavi od 20. kolovoza 2025. proizlazi da je u 00:11 sati, JZ Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskoj postaji Varaždin dojavio da OZ lupa po vratima njegovog stana.

10. Uvidom u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 20. kolovoza 2025. proizlazi da je okrivljenik, idući dan, prilikom alkotestiranja u 09,59 sati bio pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,29 g/kg alkohola u krvi.

11. Uvidom u obrazac medicinske dokumentacije za okrivljenika (list 32) vidljivo je da je isti dana 20. kolovoza 2025., nakon uhićenja, pregledan u prostorijama PP Varaždin kojom prilikom nisu konstatirane ozljede niit neke druge zdravstvene poteškoće kod okrivljenika.

12. Uvidom u presudu ovoga suda posl. broj K-84/2023-2 od 20. veljače 2023., pravomoćnu 15. rujna 2023., proizlazi da je istom prihvaćen zahtjev ODO -a [adresa] te je temeljem članka 541. stavka 1. i 2. ZKP/08 izdan kazneni nalog kojim je okrivljeni OZ proglašen krivim “što je dana 03. siječnja 2023., oko 16,00 sati, ispred zgrade u [adresa], pod vidnim utjecajem alkohola, nakon verbalne prepirke s izvanbračnim drugom KZ, u cilju da je tjelesno ozlijedi, udario istu zatvorenom šakom u predio nosa, nanijevši joj time površinsku ozljedu nosa”, dakle što je drugoga tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi čime je počinio kazneno djelo tjelesne ozljede opisano po članku 117. stavak 2. u svezi stavka 1, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci s rokom kušnje od 2 godine.

13. Navedenu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu jer potječe od tijela nadležnih za njezino izdavanje, a niti stranke nisu osporavale vjerodostojnost iste.

14. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Nenada Horvata od 10. studenog 2025. u bitnome proizlazi da je okrivljeni osoba srednje životne dobi bez duševne bolesti, bez privremene duševne poremećenosti te bez nedovoljne duševne razvijenosti. Kod njega se dijagnosticira emocionalno nstabilni poremećaj ličnosti I ovisnost o akoholu koja ej u sporno vrijeme bila u aktivnoj fazi.

Okrivljenik je zbog svoje alkoholne ovisnosti i prateće epizode (teškog) pijanstva, uz nezanemarivi utjecaj aktualnog afektivnog stanja, u sporno vrijeme i u odnosu na sporno ponašanje imao smanjenu sposobnost shvaćanja suštine svog postupanja, ali ne bitno te smanjenu sposobnost upravljanja svojom voljom i postupcima, ali ne bitno, odnosno bio je smanjeno ubrojiv, ali ne bitno. Prema mišljenju vještaka uslijed opisane ovisničke psihijatrijske patologije detektira se povišeni rizik kaznenog recidivizma na strani okrivljenika, pri čemu se kao kritični i presudni moment prepoznae ovisnost o alkoholu te su ispunjene sve kliničke i forenzičko-psihijatrijske pretpostavke potrebne za preporuku sigurnosne mjere obveznog liječenja od alkoholne ovisnosti u odnosu na okrivljenika. Okrivljenik je zatečen u psihičkom stanju koje ga čini raspravno sposobnim.

14.1. Vještak je na raspravi 27. studenog 2025. naveo da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 10. studeni 2025.

Na upit, s obzirom na preporučenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, može li se očitovati kojeg trajanja bi ona eventualno trebala biti, naveo je da je kod optuženika utvrđena bolest ovisnosti koja po svojoj prirodi ima oznake kroničnosti. Pored toga jedna od najbitnijih oznaka bolesti ovisnosti je sklonost recidiviranju. Imajući na umu ove dvije glavne odlike bolesti ovisnosti, svake pa tako i ovisnosti o alkoholu, a također držeći na umu i nesavršenu strukturu osobnosti koju nosi optuženik ostaje na stanovištu da se ova sigurnosna mjera treba izreći u najduljem trajanju koje omogućuju propisi.

Na daljnji upit dodaje da terapijski nezahvaćeni alkoholizam ima tendenciju eskalacije, dakle u budućnosti se vrlo utemeljeno može očekivati ne samo veća frekvencija i veći intenzitet pijenja nego i sve dublji i teži bihevioralni ispadi koji u slučaju ovoga optuženika mogu poprimiti i kaznena obilježja. Upravo zbog toga je sudu predložio da mu se odredi i sigurnosna mjera kako bi se vjerojatnost da će se optuženik iznova naći u istom, sličnom ili čak i težem ponašanju smanjila. Na upit, a uzimajući u obzir činjenicu da je okrivljeni već više od tri mjeseca u istražnom zatvoru pa da li to ima kakvog utjecaja na njegovu bolest ovisnosti o alkoholu, te da li isti koristi nekakvu terapiju u tom smislu i kako funkcionira naveo je da je apsolutno zajamčeno da je optuženik unutar penalnih uvjeta u apstinenciji od alkohola. Naglašava da postizavanja apstinencije od alkohola je svakako prvi, nužni i neizbježni korak u liječenju bolesti ovisnosti, međutim liječenje tu ne može i ne smije stati. Ovo prije svega zbog visoke ranjivosti svakog ovisnika u odnosu na recidiv. U kliničkoj i forenzičkoj praksi se susreću slučajevi gdje se apstinencija nikako ne može postići izvan bolničkog liječenja. U ovom slučaju apstitencija je postignuta u uvjetima prisile tako da bolničko liječenje ovdje sada više nije indicirano. Liječenje bi se svakako moglo i moralo nastaviti ambulantnim putem ili u optimalnim uvjetima u kontektsu dnevne bolnice. Svakako pozdravlja tri mjeseca apstinencije optuženika ali još smo vrlo daleko od toga da se proglasi kraj liječenja, a i još smo puno dalje od toga da se konstatira da je kod okrivljenika postignuta rehabilitacija.

14.2. Nalaz i mišljenje sačinila je os oba potrebne str uke, čija objektivnost ničim nije do vedena u pitanje, temelji s e na dostupnoj medicinskoj doku mentaciji, jasan je i određeni. Stoga sud ocjenjuje istog vjerodo stojnim , a isto tako ocjenjuje i da nije sv rsishodno istog više ni na koji način dopunjavati ili ra zjašnjavati.

15. Okrivljeni negira da bi počinio djelo koje mu se stavlja na teret.

15.1. Analizirajući obranu okrivljenika samu za sebe te u vezi s drugim provedenim dokazima ista nije prihvaćena jer je neuvjerljiva, suprotna drugim provedenim dokazima i usmjerena k oslobođenju kaznenopravne odgovornosti okrivljenika.

15.2. Okrivljenik zapravo navodi da se ne sjeća da li je kritične zgode izrekao nešto prijeteće žrtvi, ali da se sjeća da je lupao nogom o vrata stana od JZ te pritom glasnije dozivao KZ. Također je detaljno opisivao događanja inkriminirane večeri, počevši od trenutka kad je sreo KZ na benzinskoj postaji pa do trenutka kada je došao ispred vrata stana u koji je KZ ušla.

15.3. Iz iskaza svjedokinje KZ proizlazi da je okrivljeni izgovorio upravo inkriminirane riječi, a isto je potvrdio i svjedok VZ prilikom prvotnog iskazivanja na ODO-u [adresa].

15.4. Okrivljenik zapravo potvrđuje da je inkriminirane večeri pratio KZ do zgrade u kojoj je živjela te ju nagovarao da s njim popije još jedno piće iako to ona nije htjela nakon čega da ju je i pratio po stepenicama unutar zgrade do stana u kojem je boravila, a prethodno opisuje događanja prije dolaska do predmetne zgrade. Stoga se ukazuje u tom dijelu nevjerodostojna obrana okrivljenika kada navodi da se ne sjeća baš da bi KZ izgovarao prijeteće riječi dok se svega drugog sjeća.

16. Za biće kaznenog djela prijetnje relevantno je da se radi o ozbiljnoj prijetnji, objektivno podobnoj da kod žrtve izazove strah, a prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju radi se upravo o takvim prijetnjama.

16.1. Stoga je, imajući u vidu sve izneseno, prijetnja okrivljenika u konkretnom slučaju, po svojoj naravi i okolnostima pod kojima je izvršena, bila objektivno podobna izazvati kod oštećenice osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti.

17. Ubrojivost i svijest o protupravnosti ničim nisu dovedeni u pitanje. Naime, okrivljenik ničim nije kod suda pobudio sumnju na okolnost da bi isti bio neubrojiv u trenutku počinjenja djela.

17.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka samo proizlazi da je njegova ubrojivost tempore criminis bila smanjena.

18. Što se tiče svijesti o protupravnosti na strani okrivljenika valja reći da je notorna činjenica da je zabranjeno drugim osobama prijetiti, a pogotovo prijetiti im smrću.

19. Budući da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret za isto djelo ga je sud proglasio krivim i kaznio.

20 Odlučujući o odmjeravanju kazne u konkretnom slučaju, ovaj sud je, u smislu odredbe članka 47. stavak 1. KZ/11. cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža uzimajući u obzir i svrhu kažnjavanja iz odredbe članka 41. KZ/11.

20.1. Otegotnim je okrivljeniku cijenjena činjenica da je već pravomoćno osuđivan za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11 počinjeno na štetu iste oštećenice (izvanbračne partnerice KZ), i to presudom ovoga suda posl. broj K-84/2023-2 od 20. veljače 2023., pravomoćnom 15. rujna 2023., kojom je okrivljenik bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci te mu je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Dakle, izrečena uvjetna osuda nije utjecala na okrivljenika da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa društveno prihvatljivim već isti, u roku kušnje iz ranije presude, čini novo kazneno djelo na štetu iste žrtve.

20.2. Olakotnim je okrivljeniku uzeto to da iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme i u odnosu na inkriminirano ponašanje bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno.

21. Stoga je sud okrivljeniku za počinjeno kazneno djelo odmjerio kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, a nakon toga (obzirom da je okrivljenik u roku provjere po ranijoj presudi koja mu je izrečena uvjetno počinio novo kazneno djelo), temeljem čl. 58. stavka 2. KZ/11, okrivljeniku opozvao uvjetnu osudu koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem K -84/2023-2 od 20. veljače 2023., (koja je postala pravomoćna 15. rujna 2023. te kojom je okrivljenik bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, uvjetno na 2 godine) odlučivši da će se nad okrivljenikom izvršiti kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 te se ujedno, sukladno članku 58. stavku 3. KZ/11, ta kazna zatvora od 10 mjeseci smatra okrivljeniku utvrđenom.

21.1. Potom je, na temelju članka 53. stavka 1. u vezi članka 51. stavak 2. u svezi članka 58. stavak 2. i 3. KZ/11, okrivljenik OZ, kojemu se i osuda iz ovog spisa broj K-84/2023 smatra utvrđenom, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca, time da će za postizanje svrhe kažnjavanja biti dovoljno da izdrži samo dio kazne, i to 7 mjeseci.

21.2. Ostali dio kazne u trajanju od 8 mjeseci neće se izvršiti ako okrivljeni u roku 3 godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11.

21.3. Sud ocjenjuje da će se takvom vrstom i mjerom kazne izraziti dostatna mjera prijekora prema okrivljeniku te da je takva kazna potrebna za postizanje opće i posebne prevencije. Obzirom na okrivljenikovu alkoholnu ovisnost koja ima progresivni karakter, sud smatra da je nužno okrivljeniku opozvati uvjetnu osudu te da u tom smislu nije dostatno samo postupanje u smislu članka 58. stavak 4. točke 1. i 2. KZ-a jer okrivljenik još u roku kušnje iz ranije presude nastavlja s istovrsnim ponašanjem odnosno prekomjernom konzumacijom alkohola, a koja konzumacija alkohola i nosi sa sobom izvjesnu te neposrednu opasnost od kaznenog recidivizma.

21.4. Konačno, okrivljeniku je izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11 jer se nesumnjivo, prema utvrđenjima u nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka, radi o osobi koja boluje od dijagnoze ovisnosti o alkoholu koja ima progresivni trend a zbog čega na strani istog postoji i povišeni rizik od kaznenog recidivizma.

22. Nadalje, u ovome predmetu okrivljenik je bio uhićen 20.08.2025. i nakon toga je neprekidno lišen slobode pa je svo ovo razdoblje lišenja slobode valjalo uračunati u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora na osnovu u izreci citirane odredbe KZ/11.

23. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura u roku od 30 dana, time da su troškovi odmjereni prema donjem iznosu utvrđenim rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju okrivljenika. Također je okrivljeniku, temeljem citiranih zakonskih odredbi naloženo naknaditi i troškove iz članka 145. stavak 1. i stavak 2. točka 1. ZKP/08. u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

24. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Varaždinu, 01. prosinca 2025.

Sutkinja:

Marina Presečki

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenik i njegov branitelj te oštećenica (protiv odluke o troškovima postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu) mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Varaždin, na broj: KO-DO-349/2025,

2. okrivljeni OZ, Zatvor u Varaždinu,

3. Braniteljica okr., Davorka Kovač, odvjetnica u Varaždinu,

4. ošt. KZ.