1              Poslovni broj: 6 Us I-4/2023-12

            Poslovni broj: 6 Us I-4/2023-12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja 1. Z. G., i 2. A. G., oboje iz M., U. i. d., oboje zastupani po opunomoćeniku N. V., odvjetniku u R., K., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 12. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/21-26/261, URBROJ: 531-07-01-03/09-22-2 od 11. studenog 2022.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Opatiji, KLASA: UP/I-361-03/18-13/385, URBROJ: 2170/1-03-06/6-21-8 od 26. veljače 2021. odbijen je zahtjev tužitelja za prekidom postupka u predmetu donošenja rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje manje zahtjevne zgrade izgrađene na k.č.br. … i … k.o. M.

 

2.              Tuženik je pobijanim rješenjem KLASA: UP/II-361-05/21-26/261, URBROJ: 531-07-01-03/09-22-2 od 11. studenog 2022. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

 

3.              Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja, tužitelji u tužbi i kasnijem tijeku spora ističu da ishod parnice koju su tužitelji pokrenuli 30. prosinca 2019. pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalnom službom u Opatiji pod posl.br. P-…/… predstavlja prethodno pitanje za postupak ozakonjenja, budući da pitanje vlasništva terase i prostora ispred terase predstavlja samostalno pravno pitanje. Smatraju da je stoga trebalo prekinuti postupak pokrenut zahtjevom tužitelja za ozakonjenje, te da je postupanje upravnih tijela arbitrarno i suprotno legitimnim očekivanjima tužitelja, te protivno pravu na pravično suđenje.

 

4.              Tužbenim zahtjevom predlažu da Sud poništi pobijano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela, te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužiteljima.

 

5.              Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

 

6.              U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 5. listopada 2023., u prisutnosti prvotužitelja te opunomoćenika tužitelja, a na temelju čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

 

7.              Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

 

8.              Razmatrajući sva sporna, činjenična i pravna pitanja ovog spora, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9.              Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je po zahtjevu tužitelja doneseno rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/12-13/14, URBROJ: 2170/1-03-06/5-13-7 od 27. siječnja 2014., koje je postalo pravomoćno 25. veljače 2014. Povodom zahtjeva nositeljice prava na susjednoj nekretnini prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje KLASA: UP/I-361-03/12-13/14, URBROJ: 2170/1-03-06/5-14-10 od 24. ožujka 2014. kojim je dopuštena obnova postupka, odgođeno izvršenje rješenja o izvedenom stanju, te određeno provođenje očevida.

 

10.              U obnovi postupka, nakon što je u postupku tužiteljima naloženo da uklone istake koji prelaze među te zazidaju otvore na međi, prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-361-03/12-13/14, URBROJ: 2170/1-03-06/5-14-18 od 26. kolovoza 2014. poništeno je rješenje o izvedenom stanju od 27. siječnja 2014. te donijeto novo rješenje o izvedenom stanju.

 

11.              Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-1991/17-2 od 13. lipnja 2018. poništena je presuda ovoga suda posl.br. UsI-2073/14-11 od 6. travnja 2017., rješenje tuženika od 18. studenog 2014. te rješenje o izvedenom stanju od 26. kolovoza 2014., uz uputu da je u ponovnom postupku potrebno utvrditi da li su svi istaci uklonjeni odnosno da li su otvori zazidani.

 

12.              U ponovnom postupku, tužitelji su podneskom od 3. siječnja 2020. obavijestili prvostupanjsko tijelo da su 27. prosinca 2019. podnijeli tužbu radi utvrđenja prava vlasništva terase na prvom katu zgrade, te predložili da prvostupanjsko tijelo prekine predmetni upravni postupak do pravomoćnog okončanja te parnice, ističući da se radi o prethodnom pitanju za postupak ozakonjenja.

 

13.              Upravna tijela u obrazloženjima donijetih rješenja navode da na temelju čl. 19. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama zakonski razlog za prekid postoji samo u situaciji kad je spor za zaštitu prava vlasništva pokrenut prije podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju, o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.

 

14.              Iznijeto obrazloženje pobijanog rješenja prihvaća i ovaj sud.

 

15.              Sukladno čl. 19. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj 86/12, 143/13, 65/17, dalje: ZPNIZ), rješenje o izvedenom stanju ne može se donijeti za nezakonito izgrađenu zgradu u vezi s kojom je u tijeku sudski spor pokrenut prije podnošenja zahtjeva za donošenje tog rješenja povodom tužbe za zaštitu vlasništva ili drugog stvarnog prava u vezi s tom zgradom ili zemljištem na kojemu je izgrađena, ako to stranka istakne i dokaže prije donošenja rješenja (st. 1.). Postupak donošenja rješenja o izvedenom stanju za zgradu iz stavka 1. ovoga članka prekida se do okončanja sudskog spora (st. 2.). Stavci 1. i 2. ovoga članka ne odnose se na slučaj u kojemu stranka koja je tužitelj dade pisanu izjavu da se ne protivi donošenju rješenja o izvedenom stanju (st. 3.).

 

16.              Sukladno čl. 32. ZPNIZ-a, rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena.

 

17.              Iz citiranih odredbi proizlazi da u smislu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, pokrenuti spor oko vlasništva predstavlja zapreku za ozakonjenje odnosno razlog za prekid samo u situaciji kada je spor pokrenut prije podnošenja zahtjeva za donošenje tog rješenja, i tamo samo ako to stranka istakne i dokaže prije donošenja rješenja.

 

18.              U konkretnom slučaju, tužitelji (ujedno i podnositelji zahtjeva za ozakonjenje) pokrenuli su sudski spor tek 30. prosinca 2019., dakle nakon podnošenja zahtjeva za ozakonjenje (12. rujna 2012.), pa čak i pravomoćnosti ranije izdanog rješenja o izvedenom stanju.

 

19.              Stoga su pravilno upravna tijela utvrdila da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za prekid postupka odlučivanja o zahtjevu tužitelja za legalizaciju.

 

20.              Neosnovani su navodi tužitelja da pitanje prava vlasništva predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak, budući da sukladno čl. 32. ZPNIZ-a rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojemu je ta zgrada izgrađena, dok se pitanje tijeka pružanja međe utvrđuje na temelju važećeg katastarskog plana.

 

21.              Zaključno, navodi tužitelja o arbitrarnosti postupanja upravnih tijela i povredi legitimnih očekivanja neobrazloženi su i paušalni, te ih stoga sud nalazi neosnovanima.

 

22.              Slijedom navedenog, budući je tuženik pobijanim rješenjem zakonito odbio žalbu tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog tijela kojim je odbijen zahtjev tužitelja za prekidom postupka, to je na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao pod t. I. izreke ove presude.

 

23.              Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 79 st. 4. ZUS-a, prema kojoj tužiteljima, koji su izgubili predmetni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

 

U Rijeci 12. listopada 2023.

 

                                                                                                                                            Sutkinja

 

                                                                                                                                  Daria Pugel, v.r.

 

 

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.