Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: Pr-114/2021-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sucu Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Almi Kulenović, odvjetnici u Puli, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi zaštite dostojanstva radnika i naknade štete, VPS: 18.142,03 EUR-a, nakon održane glavne javne rasprave 19. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvane z.z. tužene, dana 1. prosinca 2025. javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I.

Zabranjuje se tuženiku daljnje uznemiravanje i povreda dostojanstva tužitelja na način da se tuženiku nalaže da omogući tužitelju nesmetano obavljanje poslova radnog mjesta zamjenika načelnika Policijske uprave ličko-senjske te da obustavi postupak tužiteljevog privremenog premještaja na drugo radno mjesto, sve u roku od 8 dana.

II.

Nalaže se tuženiku da tužitelju, po osnovi naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade, isplati bruto iznos od 14.142,03 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 361,52 eura počev od 08. lipnja 2020. godine,

- na iznos od 767,39 eura počev od 07. srpnja 2020. godine,

- na iznos od 342,65 eura počev od 07. kolovoza 2020. godine,

- na iznos od 461,11 eura počev od 07. rujna 2020. godine,

- na iznos od 464,04 eura počev od 08. listopada 2020. godine,

- na iznos od 1.426,95 eura počev od 09. studenog 2020. godine,

- na iznos od 871,13 eura počev od 08. prosinca 2020. godine,

- na iznos od 471,29 eura počev od 08. siječnja 2021. godine,

- na iznos od 1.478,47 eura počev od 08. veljače 2021. godine,

- na iznos od 1.871,18 eura počev od 08. ožujka 2021. godine,

- na iznos od 1.930,13 eura počev od 08. travnja 2021. godine,

- na iznos od 330,68 eura počev od 07. svibnja 2021. godine,

- na iznos od 490,06 eura počev od 07. lipnja 2021. godine,

- na iznos od 1.407,49 eura počev od 07. srpnja 2021. godine,

- na iznos od 612,03 eura počev od 09. kolovoza 2021. godine,

- na iznos od 531,13 eura počev od 08. rujna 2021. godine,

- na iznos od 324,78 eura počev od 08. listopada 2021. godine

do 31. prosinca 2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, isplati ukupan iznos od 3.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa viškom tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog koji se odnosi na naknadu neimovinske štete, odnosno sa iznosom od 1.000,00 eura, kao neosnovanim.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 8.825,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi zaštite dostojanstva radnika i naknade štete navodeći da je tužitelj policijski službenik neprekidno od 5. ožujka 1991. godine te da je tijekom svog dugogodišnjeg radnog staža obavljao najodgovornije radne poslove uključujući poslove radnog mjesta zapovjednika Postaje granične policije Donji Lapac i Policijske postaje Plitvička Jezera – Korenica te načelnika Policijske postaje Gospić i Policijske postaje Otočac. Da je na radnom mjestu zamjenika načelnika PU Ličko-senjske tužitelj proveo od 2. studenoga 2019. godine tijekom kojeg razdoblja je ocjenjivan najvišim ocjenama, a da tužitelj ima osobno zvanje policijskog savjetnika i visoku stručnu spremu. U postupku provedenom suprotno odredbama Zakona o općem upravnom poslu i Zakona o policiji, bez tužiteljeve suglasnosti i uopće mogućnosti da se o tome izjasni, MUP RH donijela je rješenja od 4. svibnja 2020. kojim je tužitelj privremeno premješten sa radnog mjesta zamjenika načelnika PU Ličko-senjske na radno mjesto zamjenika načelnika PP Novalja, najduže na rok od 6 mjeseci. Ističe se da nikakve potrebe službe nisu opravdavale predmetni premještaj, a koji da je predstavljao tužiteljevu profesionalnu degradaciju jer je riječ o radnom mjestu niže složenosti poslove, za koje je kao uvjet propisana niža stručna sprema i niže osobno zvanje od tužiteljevog. Povodom tužiteljeve žalbe da je Odbor za državnu službu svojim Rješenjem od 29. lipnja 2020. poništio spomenuto Rješenje utvrdivši da nisu postojali razlozi za tužiteljev premještaj. Unatoč navedenom MUP nije tužitelju omogućio obavljanje poslova svog radnog mjesta već je 18. rujna 2020. donijelo novo Rješenje o tužiteljevom premještaju koje je sadržajno potpuno jednako prijašnjem poništenom Rješenju. Povodom žalbe na to Rješenje da je Odbor za državnu službu 27. listopada 2020. poništio pobijano Rješenje o premještaju. Unatoč postojanju dvaju poništenih Rješenja o premještaju, da MUP ustraje pri tužiteljevom nezakonitom premještaju te u cijelosti zanemaruje upute i pravna stajališta Odbora za državnu službu kao drugostupanjskog tijela te 17. studenoga 2020. donosi treće po redu sadržajno potpuno identično Rješenje o tužiteljevom premještaju, a koje Rješenje ponovno poništava Odbor za državnu službu svojim Rješenjem od 20. siječnja 2021. godine. Stoga da se tužitelj onemogućava da obavlja poslove svojeg radnog mjesta te tuženik uporno donosi nezakonita rješenja o premještaju te tužitelj drži da je riječ o nedopuštenom uznemiravanju na način da mu se na nezakonit način onemogućuje obavljanje poslova njegovog radnog mjesta kao i da je riječ o očitoj diskriminaciji zbog činjenice da se tužitelja želi premjestiti na radno mjesto koje uopće ne odgovara njegovom osobnom zvanju, obrazovanju i iskustvu. Takvo postupanje ima za posljedicu povredu tužiteljevog dostojanstva, ugleda i časti te kod tužitelja uzrokuje strah, osjećaj nesigurnosti za vlastitu egzistenciju te neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje na radnom mjestu. Zbog opisanog postupanja da je tužitelj od 6. svibnja 2020. privremeno nesposoban za rad zbog čega ostvaruje naknadu plaće nižu od iznosa plaće koja mu pripada za radno mjesto zamjenika načelnika policijske uprave. Stoga tužitelj potražuje naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade kao što potražuje i naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti kao što predlaže i da se donese presuda kojom se zabranjuje tuženiku daljnje uznemiravanje i povreda dostojanstva, odnosno predlaže se donošenje presude kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen nakon provedenih predloženih vještačenja podneskom od 3. studenoga 2025. godine (list 669 – 671 spisa).

2. Tužena u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti iznoseći najprije da se predlaže odbaciti navedenu tužbu kao preuranjenu jer da je tužitelj zahtjev za mirno rješenje spora dopunio 5.10.2020. te 7.12.2020. odnosno tužbu je podnio prije isteka roka od 3 mjeseca. Naime, da je tužitelj dopunom od 7.12.2020. dostavio nove dokaze te povisio predmetni zahtjev. Isto tako se predlaže da se tužba odbaci kao nedopuštena jer da je predmetnim zahtjevima za mirno rješenje spora tužitelj zahtijevao zabranu uznemiravanja i neimovinsku štetu, a predmetnom tužbom zahtjeva i iznos imovinske štete, a koji nije zahtijevao u predmetnom zahtjevu za mirno rješenje spora. Nadalje se navodi da tužitelj nije dokazao da mu je zbog donošenje Rješenja o privremenom premještaju povrijeđeno pravo osobnosti, a pogotovo pravo na zaštitu od diskriminacije te da se postupanje poslodavca u vidu donošenje privremenog rješenja o premještaju ne može podvesti pod osnove diskriminacije propisane Zakonom o suzbijanju diskriminacije niti je postupanjem poslodavca podnositelju bilo povrijeđeno dostojanstvo, ugled i čast. Nadalje se navodi da je tužitelj na radno mjesto zamjenika načelnika PP Novalja premješten zbog potreba službe koje su se temeljile na povećanom opsegu posla te slijedom navedenog u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na rad podnositelja niti do povrede njegovog materijalnog prava zbog privremenog premještaja jer je sukladno odredbi čl. 73. st. 2. Zakona o policiji zadržao pravo na osnovnu plaću ostvarenoj na radnom mjestu s kojeg je premješten jer je za njega takva plaća povoljnija. Prigovara se i visini štete koja je postavljena previsoko i proizvoljno te se predlaže odbaciti tužbu odnosno odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. Ovaj Sud je odbio prigovor preuranjenosti tužbe s obzirom da je iz spisa razvidno da je tužitelj podnio Zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom ODO-u u Gospiću 24. rujna 2020. godine te je potom isti u dva navrata dopunio i to 6. listopada 2020. i 7. prosinca 2020.. U razdoblju od dana podnošenja Zahtjeva za mirno rješenje spora pa do podnošenja tužbe nadležno ODO nije odgovorilo na tužiteljev zahtjev iz čega proistječe da tužba nije preuranjena s obzirom da je ista podnesena 19. veljače 2021. iz čega proistječe da je protekao rok od 3 mjeseca propisanog čl. 186.a st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19

- u daljnjem tekstu: ZPP). Naprotiv, ODO u Gospiću očitovao se na Zahtjev za mirno rješenje spora podneskom od 25. veljače 2021. kojim je izvijestilo tužitelja da nema pravne osnove za zaključenje izvansudske nagodbe.

4. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Rješenja o privremenom premještaju tužitelja i to od 4. svibnja 2020. godine, 1. rujna 2020., 17. studenoga 2020., 20. travnja 2021., 1. srpnja 2021., nadalje, u Rješenja Odbora za državnu službu kao drugostupanjskog tijela radi odlučivanja po žalbama protiv prvostupanjskih rješenja i to od 29. lipnja 2020., 27. listopada 2020., 20. siječnja 2021., 21. svibnja 2021., 23. srpnja 2021., list 181 – 256 spisa, izvršen je uvid u Rješenja o rasporedu tužitelja i to od 30. travnja 2022., 25. kolovoza 2022., 5. prosinca 2022., 19. travnja 2023. te u Rješenja Odbora za državnu službu kojim su poništavana predmetna Rješenja i vraćana prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje, list 257 – 346 spisa, izvršen je uvid u Prijedlog MUP-a PU Ličko-senjske za izvanredni kontrolni zdravstveni pregled tužitelja, list 144 i 145 spisa, u Poziv tužitelju na izvanredni kontrolni zdravstveni pregled, list 146 spisa, u Izvješće o izvršenom sistematskom pregledu tužitelja od 27.11.2020., list 395 i 396 spisa, u Izvješće o izvršenom sistematskom pregledu tužitelja od 13.9.2021., list 365 – 367 spisa, saslušani su svjedoci MB, LB, ĐB, list 423 – 430 spisa, saslušan je tužitelj u svrhu dokazivanja, list 433 – 440 spisa, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje, list 645 – 663 spisa te vještačenje po vještaku psihijatru, list 554 – 562 spisa.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Odredba čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisuje da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. St. 2. dalje navodi da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

7. Odredba čl. 1100. citiranog Zakona navodi pak da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

8. Odredba čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN br. 85/08, 112/12) propisuje pak da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl. 1. st. 1. ovoga Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Konačno, odredba čl. 134. Zakona o radu (NN 93/14, 151/22) propisuje da se postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja uređuje posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

9. Na temelju svih izvedenih dokaza po ocjeni ovoga Suda nedvojbeno je da su postupanja tuženika u vidu donošenja Rješenja o privremenom premještaju, a također i Rješenja o rasporedu na radno mjesto, a koja Rješenja su redovno povodom tužiteljeve žalbe bila poništena, predstavljala uznemiravanje tužitelja te je predstavljalo povredu njegovog dostojanstva.

10. U situaciji kada se tužitelja, inače raspoređenog na radno mjesto zamjenika načelnika Policijske uprave Ličko-senjske, Rješenjima tuženika i to od 4. svibnja 2020., 18. rujna 2020., 17. studenoga 2020., 20. travnja 2021. i 1. srpnja 2021. godine privremeno premješta na druga radna mjesta, a povodom tužiteljeve žalbe nadležni Odbor za državnu službu redovito sva ta Rješenja poništava, svakako predstavlja povredu njegovog dostojanstva i predstavlja uznemiravanje. Naime, premda Odbor za državnu službu koji predstavlja drugostupanjsko tijelo radi odlučivanja o žalbama protiv prvostupanjskih rješenja tuženika u svojim Rješenjima iznosi svoje stavove te žalbene navode ovdje tužitelja smatra osnovanim te daje i uputu prvostupanjskom tijelu radi donošenja novoga, zakonitog rješenja, proistječe da tuženik u ponovljenom postupku donosi gotovo sadržajno identična rješenja protiv kojih tužitelj ponovno ulaže žalbu, što opet rezultira poništavanjem takvog prvostupanjskog rješenja i tako čak u pet navrata.

11. Dapače, proistječe da osim donošenja Rješenja o privremenom premještaju tužitelja koja su sva redom poništena od strane Odbora za državnu službu, tuženik donosi i Rješenja o rasporedu na radna mjesta, a koja Rješenja također povodom tužiteljeve žalbe bivaju poništena Rješenjima Odbora za državnu službu. Iz spisa je razvidno (list 181 te 257 – 354 spisa) da je riječ o Rješenjima tuženika od 20. travnja 2022., 25. kolovoza 2022., 5. prosinca 2022., 19. travnja 2023. te Rješenjima Odbora za državnu službu kojim se poništavaju takva Rješenja i to od 6. lipnja 2022., 3. listopada 2022., 14. veljače 2023.

12. Iz ukidnih Rješenja Odbora za državnu službu razvidno je da se navodi da prvostupanjska pobijana Rješenja ne sadrže obrazloženje sukladno čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku jer da osim pozivanja na propise iz obrazloženja nije moguće utvrditi konkretne razloge rasporeda žalitelja na radno mjesto iz izreke pobijanog Rješenja.

13. Sud je punu vjeru poklonio iskazu tužitelja koji je iznio kronologiju postupanja tuženika u odnosu na njega te je naveo da su njegovi problemi počeli odlaskom odnosno smrću načelnika PU Ličko-senjske AB u koje vrijeme da je obnašao dužnost zamjenika načelnika PU Ličko-senjske i to prema trajnom rješenju. Nakon toga, da je za načelnika navedene PU imenovan MB koji mu je ubrzo priopćio da potraži drugo radno mjesto jer da ne svom radnom mjestu zamjenika načelnika PU Ličko-senjske ne može ostati. Navodi da mu je to bilo nevjerojatno da se to može događati u sustavu MUP-a u kojem da je više od 30 godina i u kojem da je obavljao sve svoje radne zadatke uspješno. Međutim, da je već 28.4.2020. iz PU Ličko-senjske odaslan prijedlog za njegovim privremenim premještajem za radno mjesto pomoćnika načelnika u PP Novalja koja je više od 100 km udaljena od mjesta njegovog prebivališta, a na radno mjesto 6 zvanja niže od njegovog poslovnog zvanja kao i na radno mjesto sa višom stručnom spremom što je značilo da je "vraćen 25 godina unatrag". Tužitelj je potom opisao kronologiju donošenja Rješenja o privremenom premještaju, ulaganju žalbi na takva rješenja te poništavanju takvih rješenja od strane nadležnog Odbora za državnu službu. Nadalje navodi da je u međuvremenu bio upućen i na izvanredni bolnički pregled u bolnicu MUP-a u Zagrebu kojeg je obavio 27.11.2020. te tužitelj navodi da je Povjerenstvo "pod pritiskom donijelo odluku o njegovoj privremenoj nesposobnosti za obavljanje poslova ovlaštene službene osobe" da bi potom nakon dostavljene dodatne dokumentacije liječnička komisija 12.4.2021. godine donijela odluku da je sposoban za obavljanje poslova ovlaštene službene osobe uz ograničenje od jedne godine. Tužitelj nadalje navodi da je konačno ipak vraćen na svoje radno mjesto zamjenika načelnika Policijske uprave te da je 15.9.2021. godine izvršena primopredaja dokumentacije navedenog radnog mjesta, međutim, da ga se sustavno isključivalo iz radnih procesa, primjerice, nije ga se pozivalo na jutarnje kolegije. Pojašnjava da se potom stanje donekle normaliziralo jer je postao redoviti član kolegija, međutim, da je u ožujku 2022. donesen novi Pravilnik o unutarnjem redu te su se donosila i nova rješenja za sve službenike, nakon čega da se protiv njega nastavio "protuzakoniti progon" u smislu nezakonitih rasporeda na druga radna mjesta. Navodi da je protiv takvih Rešenja redovito podnosio žalbe te ih je Odbor za državnu službu poništio. Vezano za njegove subjektivne osjećaje radi navedenih postupanja navodi da je zbog svega doživio veliki stres jer da se cijeli svoj radni vijek razvijao i napredovao da bi mu se odjednom "srušio svijet". Da mu je to sve utjecalo na raspoloženje, san, na njegovo strpljenje vezano za obitelj, okolinu te da mu je psihijatar jedne prilike rekao da na taj način može izgubiti i zdravlje i obitelj. Zbog velikog stresa da je otišao k liječniku te da je otvorio i bolovanje. Objašnjava da su ta bolovanja u više navrata otvarana i zatvarana, odnosno nakon svakog rješenja o poništenju prvostupanjskog rješenja od strane Odbora za državnu službu da bi se bolovanje prekinulo jer bi mu se vratilo samopouzdanje, no, što ne bi dugo trajalo jer bi se ubrzo donijelo novo prvostupanjsko nezakonito rješenje.

14. S druge pak strane, MB, načelnik PU Ličko-senjske obrazlaže da su prilikom preuzimanja njegove funkcije načelnika PU Ličko-senjske bila tri krucijalna problema među kojima je bio i problem vezan za PP Novalja jer da je u toj PP došlo do odljeva policijskih službenika pa da je zbog toga predložio da se tužitelj kao iskusni policijski službenik premjesti za zamjenika načelnika PP Novalja budući je smatrao da je isti adekvatna osoba za to. Takav njegov prijedlog da je i usvojen te je odluka donesena, no, da tužitelj na tom poslu nije proveo ni jedan dan. Također navodi da je podnio prijedlog za izvanredni liječnički pregled tužitelja između ostalog iz razloga dugotrajnosti bolovanja, a da je to bolovanje bilo i zbog nekih psihičkih problema.

15. Svjedok LB pojasnio je razlike između trajnog i privremenog premještaja te je iznio stav da je pristanak službenika za premještaj potreban isključivo ukoliko se radi o trajnom premještaju, a da se službenik može premjestiti i bez suglasnosti i to na niže policijsko zvanje od osobnog i to maksimalno do 6 mjeseci. Međutim, proistječe da je nadležni Odbor za državnu službu u svojim Rješenjima kojim je ukinuo prvostupanjska Rješenja tuženika iznio drugačije stajalište.

16. Svjedokinja ĐB, izvanbračna partnerica tužitelja, opisala je svoj dojam tužiteljevog proživljavanja navedenih događaja navodeći da je tužitelj sve to teško podnosio, da je bio šokiran, loše je spavao, slabo jeo te navodi da je bio frustriran te razočaran jer da su i on i ona vjerovali u pravdu, a onda da se "sve srušilo". Pojašnjava da je tužitelju znao varirati krvni tlak te da je i njegov otac primijetio promjenu kod njega, a da se i njoj pogoršalo zdravstveno stanje jer su i nju, budući je i ona djelatnica PU Ličko-senjske, počeli izbjegavati radne kolege, a neki su je prestali i pozdravljati.

17. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke, Lovrović Dragana, dr. med. spec. psihijatar, proistječe da se kod tužitelja nakon izloženosti stresorima na poslu razvila dijagnoza akutne reakcije na stres, da je ista trajala od 6.6.2020., a da tada prelazi u drugu dijagnozu poremećaj prilagodbe. Obje duševne smetnje da su reaktivnog karaktera i prolazne, a za trajanja kojih da je tužitelj bio smanjenih životnih aktivnosti te je veći dio proveo na bolovanju. U privatnom životu da je funkcionirao uz dodatni napor. Vještak smatra da tužitelj trpi neimovinsku štetu u vidu sramoćenja te dovođenja u ponižavajući poziciju gdje nema adekvatnih uvjeta za rad te da mu je zbog, u spisu opisanih degradacija na poslu, okaljan ugled i čast te da se osjeća posramljeno u zajednici, no, zbog zrele strukture osobnosti tužitelja i kapaciteta nošenja sa stresom, da nije nastupjela trajna promjena u duševnom zdravlju i nije došlo do smanjenja opće životne aktivnosti.

18. S obzirom na izneseno valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u smislu da se tuženiku zabrani daljnje uznemiravanje i povreda dostojanstva tužitelja kako je to navedeno u točki I. izreke ove Presude. Istovremeno, naloženo je tuženiku da tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete, a zbog povrede prava osobnosti, isplati ukupan iznos od 3.000,00 eura. Naime, ovaj Sud drži da težina povrede prava osobnosti kao i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, s obzirom da je tužitelj dugogodišnji policijski službenik, na visokim pozicijama u sustavu te kao takav nedvojbeno ugledan član zajednice te je razumljivo da je predmetno uznemiravanje i povredu svoga dostojanstva zasigurno tegobno podnio te mu je nedvojbeno bila narušena psihička ravnoteža.

18.1. No, riječ je dakle, o pravičnoj novčanoj naknadi, a ne ekvivalentu ugroženom ili izgubljenom dobru, u konkretnom slučaju pravu na dostojanstvo, a Sud smatra da je dosuđeni iznos primjeren težini povrede i okolnostima slučaja te je tužitelja valjalo odbiti sa viškom tužbenog zahtjeva kao neosnovanom.

19. S druge pak strane, valjalo je tužitelju dosuditi i naknadu imovinske štete, a zbog izgubljene zarade i to pozivom na odredbu čl. 1085. ZOO-a. Pri tome je Sud punu vjeru poklonio Nalazu i mišljenju financijsko knjigovodstvene vještakinje mr. sci. TB koja je utvrdila da je ukupan iznos razlike zbog primanja naknade za privremenu nesposobnost za rad tužitelja iznos od 14.142,03 eura, odnosno razlika između naknada za privremenu nesposobnost za rad i iznosa plaće koju bi primao da je kroz isto razdoblje obavljao poslove i radne zadatke svoga radnog mjesta zamjenika načelnika Policijske uprave.

19.1. Iz tog razloga valjalo je naložiti tuženiku plaćanje navedenog iznosa.

20. Zatezne kamate na dosuđene iznose naknade imovinske odnosno neimovinske štete dosuđene su sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

21. Budući tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, to je Sud odlučio da tuženik tužitelju nadoknadi sav prouzročeni parnični trošak, a temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a.

22. Sud je priznao zatraženi trošak tužitelja i to za sastav tužbe iznos od 500,00 eura, nadalje, za zastupanje na ročištima od 21.2.2023., 28.11.2023., 9.1.2024., 19.11.2025., sve u iznosu od po 500,00 eura za svako ročište, nadalje, za sastav obrazloženih podnesaka od 13.9.2021., 14.2.2023., 12.5.2023., 27.12.2023., 10.6.2024. i 3.11.2025., a u kojim podnescima se i očitovalo na nalaza i mišljenja vještaka te na navode odgovora na tužbu, u iznosu od po 500,00 eura za svaki podnesak. Također je priznat troška sastava Zahtjeva za mirno rješenje spora, u iznosu od 500,00 eura, što daje ukupan iznos od 6.000,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om od 1.500,00 eura daje ukupni iznos od 7.500,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također je priznat i trošak predujma za medicinsko vještačenje od 625,00 eura te za financijsko vještačenje od 700,00 eura, pa proistječe da je ukupan iznos kojeg je tuženik dužan platiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 8.825,00 eura.

23. Zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

24. Temeljem iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 1. prosinca 2025.

S u d a c:

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Alma Kulenović, odvjetnica u Puli

2. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću