REPUBLIKA HRVATSKA

P-801/2025-10

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja EH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Petković, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženice LH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik IH iz [adresa] (suprug), radi uknjižbe, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. listopada 2025. u nazočnosti stranaka s punomoćnicima, na ročištu za objavu presude održanom 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev i sudi:

1. Ovlašćuje se EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za suvlasnički udio 500/1000, zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na: k. č. [katastarska čestica], VINOGRAD površine 340 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], uz istodobno umanjenje toga prava sa imena: LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za suvlasnički udio 500/1000.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim je tražio da se ovlasti, za daljnji suvlasnički udio 167/1000, zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva na k. č. [katastarska čestica], VINOGRAD površine 340 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], uz istodobno umanjenje toga prava sa imena tuženice za daljnjih 167/1000.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmet ovog postupka kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koja da je bila predmetom kupoprodajnog ugovora sklopljenog između stranaka 24. lipnja 2021. te u kojem ugovoru da su stranke naznačile suvlasničke udjele u postotcima umjesto u odgovarajućem suvlasničkom udjelu, s tim da je u više navrata pokušao s tuženicom sklopiti aneks kupoprodajnog ugovora, a što da je ista odbila učiniti. Nadalje je naveo da je zemljišnoknjižnom sudu podnio prijedlog za uknjižbu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini u odgovarajućem suvlasničkom udjelu, međutim, da je navedeni odbijen rješenjem ovog suda br. Z-10960/2024 od 24. lipnja 2021. Slijedom istaknutih činjeničnih navoda, tužitelj je konačno predložio donošenje presude sadržaja kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu zapravo opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu u dijelu koji prelazi suvlasnički udio od ½ dijela, a budući da su kupci predmetne nekretnine od nje bili tužitelj i TH na jednake dijelove, ukupno za cijelo, suviše toga navodeći da je od strane tužitelja dovedena u zabludu zbog koje da je pristupila sklapanju Kupoprodajnog ugovora od 24. lipnja 2021.

3. Očitujući se na navode tuženice istaknute u odgovoru na tužbu tužitelj je naveo da je između tuženice, kao prodavateljice te njega i TH, kao kupaca, **.**.2019. sklopljen Privremeni kupoprodajni ugovor kojim da je dogovorena prodaja predmetne nekretnine, i to na način da je kupci kupuju svaki za suvlasnički udio od ½ dijela, međutim, da je tuženica s njim 24. lipnja 2021. sklopila Kupoprodajni ugovor u kojem da je konstatirano da joj je na ime kupovnine isplatio iznos od 14.000,00 EUR od ukupno 21.000,00 EUR, slijedom čega da ga s obzirom na postotak plaćanja pripada suvlasnički udio od 667/1000 (66,7%), međutim, da je u ugovor unesen suvlasnički udio u postotku (66,7%), a ne u suvlasničkom udjelu, zbog čega da taj ugovor nije bilo moguće provesti u zemljišnim knjigama.

4. Tuženica je, pak, u nastavku postupka navela da nije sporno da je prodala predmetnu nekretninu i primila ugovorenu kupovninu u cijelosti, i to sa zakašnjenjem u odnosu na rok do kojeg je trebalo isplatiti ukupnu kupoprodajnu cijenu, međutim, da se s njezine strane ne problematizira navedena činjenica. Ujedno je navela da se u ovom postupku radi o odnosu između kupaca na koji da nije u mogućnosti utjecati, dok da je Kupoprodajni ugovor od 24. lipnja 2021. potpisala vjerujući na riječ tužitelju.

5. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda za K. O. [katastarska općina], Privremenog kupoprodajnog ugovora od 8. travnja 2019., Kupoprodajnog ugovora od 24. lipnja 2024., nacrta Aneksa potonje navedenog ugovora, iskaza stranaka te iskaza svjedoka TH, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Analizom u postupku provedenih materijalnih dokaza proizlazi kako slijedi:

- da je predmet Privremenog kupoprodajnog ugovora sklopljenog 8. travnja 2019. između tuženice, kao prodavateljice te tužitelja i TH, kao kupaca na jednake dijelove (za po ½ dijela) - dalje: Privremeni kupoprodajni ugovor, bila kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (kao vlasnica koje nekretnine je u zemljišnim knjigama ovog suda i danas upisana tuženica za cijelo), te je tim ugovorom kupovnina utvrđena u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.000,00 EUR (koja kupovnina se imala isplatiti prijenosom u vlasništvo tuženice vozila vrijednosti 11.000,00 EUR, te isplatom iznos od 10.000,00 EUR najkasnije do 1. rujna 2019., s tim da su kupci odmah stupili u posjed predmetne nekretnine, te je ujedno ugovoreno da će se nakon isplate kupovnine u cijelosti sklopiti konačni kupoprodajni ugovor. Ujedno je na tom ugovoru rukom dopisano da je prodavateljica od kupca TH **.**.2019. primila iznos od 1.000,00 EUR (koji tekst je supotpisan od strane tuženice i TH), zatim, da je od istog kupca 10. rujna 2019. primila daljnji iznos od 25.000,00 kuna (što su supotpisale sve stranke ugovora), kao i da je 8. studenog 2019. primila daljnje iznose od 26.000,00 kuna i 2.500,00 EUR (što su supotpisale sve stranke ugovora),

- da su kao stranke Kupoprodajnog ugovora od 24. lipnja 2021. (dalje: Kupoprodajni ugovor) navedene sve stranke Privremenog kupoprodajnog ugovora, te je u istom navedeno da je tužitelj isplatio tuženici dio kupovnine u visini od 14.000,00 EUR (66,7%), a TH preostali dio u visini od 7.000,00 EUR (33,3%), međutim, u sklapanju tog ugovora sudjelovali su tek stranke ove parnice, a ne i TH, s tim da je tužitelj nudio tuženici i sklapanje Aneksa Kupoprodajnog ugovora na način da se utvrdi da suvlasnički dijelovi koje stječu kupci iznose 333/1000 dijela (TH) odnosno 667/1000 dijela (tužitelja), međutim, koji Aneks u konačnici nije sklopljen.

8. Nadalje iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka proizlazi kako slijedi:

- tužitelj je u svom iskazu naveo da je predmetnu nekretninu stekao zajedno sa svjedokom E, kao i da je njihova intencija bila da tu nekretninu steknu za po ½ dijela, međutim, da je on na ime kupovnine tuženici konačno isplatio iznos od 14.000,00 EUR (od čega 11.000,00 EUR u vrijednosti vozila te daljnji iznos od 2.500,00 EUR kojeg da je isplatio 8. studenog 2019., s tim da je TH u svezi prve isplate u visini od 1.000,00 EUR predao iznos od 300,00 EUR, kao i da je tuženici predao nove gume za vozilo u vrijednosti od 300,00 EUR, a koje da je nabavio o svom trošku na traženje prodavateljice). Naveo je i da se ne nalazi u posjedu ili suposjedu predmetne nekretnine, kao i da je daljnji ugovor ponudio prodavateljici na potpis kako bi na takav način zaštitio svoja prava glede predmetne nekretnine, s tim da je u taj ugovor unio iznos kojeg je isplatio na ime kupovnine u visini od 14.000 EUR, te u svezi sklapanja kojeg ugovora da nije razgovarao sa E, dok da je tuženica prihvatila potpisati navedeni ugovor upravo kraj svojih saznanja koji iznos je njoj isplatio na ruke te predajom vozila i novih automobilskih guma,

- tuženica je saslušana tijekom postupka navela da su joj oba predmetna ugovora ponuđena na potpis u već pripremljenom sadržaju, kao i da potvrđuje primitak iznosa u gotovini kako je to rukom dopisano na Privremenom kupoprodajnom ugovoru, dok da je Kupoprodajni ugovor sklopila vjerujući na riječ tužitelju, a ne znajući da o istom TH nije imao saznanja. Ujedno je navela da joj je bilo svejedno tko će je isplatiti i kome se računa isplata u vrijednosti vozila tako da joj ni danas nije poznato koje iznose na ime kupovnine joj je isplatio koji od kupaca. Ujedno je navela da je za problem u svezi Kupoprodajnog ugovora saznala od TH nakon što je isti bio pozvan na podmirenje poreza u svezi predmetne kupoprodaje, i to otprilike godinu dana nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora. Osim toga, navela je da je punomoćnik tužitelja nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora pozvao na sklapanje Aneksa istog navodeći da ukoliko ne pristane na isto da će biti tužena putem suda, međutim, koji Aneks da nije željela potpisati. Navela je i da je Privremeni kupoprodajni ugovor potpisala nakon što je iščitala njegov sadržaj, dok da Kupoprodajni ugovor nije čitala prije potpisivanja, a prihvaćajući pritom tvrdnje koje joj je tom prigodom iznosio tužitelj, s tim da u to vrijeme nije znala da kupci ne komuniciraju međusobno,

- svjedok TH je u svom iskazu naveo da je u svezi kupnje predmetne kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] 2019. sklopljen Privremeni kupoprodajni ugovor, kao i da je kupovnina po tom ugovoru bila ugovorena u visini od 21.000,00 EUR, od čega da je na ime dijela kupoprodajne cijene tuženici predano tužiteljevo vozilo čija je vrijednost utvrđena u visini od 11.000,00 EUR, dok da je ostatak ugovorene kupovnine isplaćen u više navrata, i to upravo u iznosima kako se to i navodi u rukom dopisanim potvrdama na navedenom ugovoru, s tim da je od zadnje izvršene isplate na njega pao iznos od 26.000,00 kuna, dok da je tužitelj tom prigodom isplatio iznos od 2.500,00 EUR. Ujedno je naveo da nije sudjelovao u sklapanju kakvog daljnjeg ugovora, a niti da je bio pozvan na njegovo sklapanje. Osim toga, naveo je da je Privremeni kupoprodajni ugovor glasio na način da svaki od kupaca stječe po ½ dijela kupljene nekretnine, slijedom čega da ustraje u tome da se predmetna nekretnina ima upisati na imena tužitelja i njega za po ½ dijela, dok da će tužitelju podmiriti iznos kupovnine kojeg da je platio u njegovo ime, kao i više plaćeni iznos na ime poreza na promet nekretnina (kojeg da on nije podmirio) tj. u dijelu preko 50%. Naveo je i da je prvu uplatu dijela kupovnine u visini od 1.000,00 EUR prodavateljici izvršio u [adresa], a kada da joj je ujedno predao u posjed vozilo čija je vrijednost uračunata u kupoprodajnu cijenu, dok da je daljnju isplatu iznosa od 25.000,00 kuna prodavateljici izvršio u Zagrebu, a čemu da tužitelj nije nazočio, te u svezi s čim da se ne sjeća kada je tužitelj supotpisao navedenu isplatu. Konačno je naveo da je zadnji iznos kupovnine tuženici isplatio u visini od 26.000,00 kuna, a tužitelj u visini od 2.500,00 EUR.

9. Analizom i ocjenom u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja nalazi djelomično osnovanim.

10. Naime, ovaj sud je stajališta da Privremeni kupoprodajni ugovor zapravo predstavlja predugovor o kupoprodaji (članak 268. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), a kojim je preuzeta obveza da se kasnije sklopi drugi glavni (konačni) ugovor, te što primijenjeno na ugovor o kupoprodaji nekretnine znači da se istim preuzima obveza da se naknadno, po isteku ugovorenog roka ili ispunjenju ugovorenog uvjeta (u konkretnom slučaju isplate kupovnine do određenog roka), sklopi glavni (konačni) ugovor o kupoprodaji. Da bi predugovor obvezivao stranke, on mora sadržavati bitne sastojke budućeg glavnog ugovora (dakle, time su stranke postigle suglasnost o bitnim sastojcima budućeg ugovora i isti moraju s tim sadržajem biti navedeni u budućem glavnom ugovoru), te mora biti određeno kada nastaje obveza da se sklopi glavni ugovor, a što je u konkretnom slučaju učinjeno. Susljedno navedenom, stajalište je ovog suda i da sve stranke predugovora moraju biti stranke glavnog (konačnog) ugovora, kao i da sadržaj obaju ugovora mora biti jednaki glede bitnih sastojaka. Slijedom navedenog, kako u sklapanju Kupoprodajnog ugovora (kao glavnog ugovora) nije sudjelovao jedan od kupaca, i to TH, te kako se Kupoprodajni ugovor sadržajno razlikuje od Privremenog kupoprodajnog ugovora glede bitnog sastojka koji se tiče veličine suvlasničkih udjela kupaca glede predmetne nekretnine koje imaju steći predmetnom kupoprodajom, to je zaključak ovog suda da Kupoprodajni ugovor ne proizvodi pravne učinke, međutim, polazeći od činjenica da je u konkretnom slučaju ispunjen uvjet za sklapanje glavnog ugovora utvrđen Privremenim kupoprodajnim ugovorom, te da tuženica zapravo ne osporava zahtjev tužitelja u dijelu koji se tiče uknjižbe 500/1000 tj. ½ dijela predmetne nekretnine, to je zahtjevu tužitelja valjalo udovoljiti u potonje navedenom dijelu i presuditi kao pod točkom I. izreke, dok je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu (koji se tiče uknjižbe 167/1000 dijela predmetne nekretnine) valjalo odbiti kao neosnovanog i presuditi kao pod točkom II. izreke, a u svezi koje odluke se ističe da tužitelj prema svjedoku TH ima na raspolaganju obveznopravni zahtjev za isplatu dijela kupovnine izvršene u njegovo ime, kao i na ime više podmirene porezne obveze iz osnova poreza na promet nekretnina.

11. Kako je tužitelj u ovom postupku uspio s dijelom zahtjeva kojeg tuženica (koja nije dala povoda ovoj tužbi, te koja nije stavila zahtjev za nadoknadu parničnog troška) zapravo nije ni osporavala, odnosno kako tužitelj u ovom postupku nije uspio isključivo u osporavanom dijelu, to se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška ukazuje neutemeljenim pa je odbijanjem istog valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.

Šibenik, 8. prosinca 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- strankama, po punomoćnicima