Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Poslovni broj: Gž-299/2024-4
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područni ured u Sisku, Sisak, Ulica Lipa 4, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 94472454976, Zagreb, Remetinačka cesta 98, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-39/2023-8 od 29. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 01. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn- 39/2023-8 od 29. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-39/2023-8 od 29. ožujka 2024. presuđeno je:
" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku koji glasi:
"Tuženik ADRIATIC OSIGURANJE d.d.je dužan tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku na račun broj HR1001005- 1863000160, poziv na broj: HR26, 5908-19-19-03512415423 isplatiti iznos od 3.089,76 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. svibnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkih društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku da tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 1.312,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tužitelj pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći kako je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu tužitelja te preinačiti presudu, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud nije počinio niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje samo općenito ukazuje tužitelj u žalbi.
6. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete nastalom isplatom obiteljske mirovine UH, suprugu HH smrtno stradaloj u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika DH, a koja mirovina je isplaćena za vremensko razdoblje od 01. kolovoza 2018. do 30. studenoga 2019. u visini od 3.089,76 eur.
7. Prvostupanjski sud je presudom poslovni broj Pn-4/22 od 18. listopada 2021. naložio tuženiku naknaditi tužitelju ukupan iznos od 23.279,80 kn, dok je zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate odbijen. Povodom žalbe tuženika Županijski sud u Vukovaru je rješenjem poslovni broj Gž-4/22 od 20. ožujka 2023. uvažio žalbu tuženika, ukinuo presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
8. U ponovljenom prvostupanjskom postupku, utvrđeno je:
- da je rješenjem tužitelja od **.**.2020. UH, udovcu osiguranice HH priznato pravo na obiteljsku mirovinu zbog smrti osiguranice tužitelja HH koja je smrtno stradala u prometnoj nesreći, koju nesreću je prouzročio osiguranik tuženika DH;
- da nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja;
- da je vozilo osiguranika tuženika DH u trenutku nezgode imalo kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu;
- da je osiguranik tuženika DH pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: K-231/2012. od 21. listopada 2016. proglašen krivim za kazneno djelo izazivanje prometne nesreće;
- da nije sporan doprinos odgovornosti za štetu na strani tužitelja u omjeru od 20%;
- da je tužitelj osiguraniku tužitelja UH isplatio obiteljsku mirovinu u iznosu od 6.679,05 kuna u vremenskom periodu od 01. kolovoza do 31. prosinca 2018., iznos od 16.670,82 kuna u vremenskom periodu od 01. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. i iznos od 5.749,88 kuna u vremenskom periodu od 1. siječnja 2019. do 30. studenog 2019.
9. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete u ukupnom iznosu od 3.089,56 eur zajedno sa zateznim kamatama, primjenom članka 27. stavak 1., 2., i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - u daljnjem tekstu ZOOP).
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja na ime naknade štete nastale zbog isplate obiteljske mirovine UH.
11. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina uvećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
12. Odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP propisano je kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istoga članka propisano je kako se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 4. istoga članka propisano kako se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
13. Prema članku 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16 i 18/18 dalje: ZOMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, dok je stavkom 2. točka 2. istog članka propisano kako naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
14. Slijedom navedenih zakonskih odredbi, a osobito odredbi članka 27. stavak 1. i 2. ZOOP društvo za osiguranje (tuženik) obvezno je zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja (ovdje tužitelju) naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju tužitelj trpi, ako se radi o obvezi osiguranja iz okvira djelatnosti tužitelja.
15. Prema stavu ovoga drugostupanjskog suda, za odluku radi povrata obiteljske mirovine koju pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja – štetnika mjerodavne su odredbe ZOOP, a ne odredbe ZOMO.
16. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, pa tako i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP. To stoga, što ZOOP uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZOMO koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetu, općenito. Prema tome, valjalo je primijeniti ZOOP, kao posebniji zakon i to onaj koji je bio na snazi kada je izdatak učinjen (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev- 1359/24 od 05. studenoga 2024., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.), a ne ZOMO, suprotno žalbenim navodima tužitelja.
17. U odnosu na sporno pitanje opsega (stvarne) štete, ističe se da prema odredbi članka 161. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (stavak 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostaloga novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (stavak 2. točka 1. ZOMO).
18. No, suprotno izraženom stavu prvostupanjskog suda, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika odlučuje se primjenom odredbi ZOMO i to na način da stvarnu štetu koju tužitelj trpi isplatom obiteljske mirovine članovima obitelji svog osiguranika čini razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblje u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1235/2021-2 od 22. veljače 2022., Rev-384/22 od 11. listopada 2022. i Rev-1289/24 od 10. prosinca 2024).
19. Dakle, tužitelj smatra kako stvarnu štetu u konkretnom slučaju predstavlja puni iznos isplaćene obiteljske mirovine, a ne njegov razmjeran dio, a tužitelj je u postupku osim osnovanosti dužan dokazati i visinu svog zahtjeva, što tužitelj nije učinio. Tužitelj je na okolnost visine štete koju potražuje dostavio samo dokaze o obavljenim isplatama iznosa mirovine koju potražuje, ali nije dostavio niti jedan dokaz o visini štete u smislu članka 161. ZOMO, iako je na njemu bio teret tog dokaza temeljem članka 221.a. ZPP, a imajući u vidu kako je tuženik osporio visinu štete. Dakle, kako tužitelj nije dokazao visinu utuženog potraživanja, niti je predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost izračuna stvarne štete, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako tužitelj nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva pa je pravilno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP).
20. Prema tome, kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je primijenio odredbe ZOOP, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
21. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP pravilno odlučio o svim troškovima postupka, a za što je dao jasne i prihvatljive razloge.
22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 01. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Krešimir Biljan
