Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Makarska, Kralja Petra Krešimira IV 2

P-817/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A N J A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu tog suda Barbari Mendeš, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Suzani Alač, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika Općine Gradac, OIB: [osobni identifikacijski broj], Gradac, Stjepana Radića 3, zastupana po punomoćniku Katarina Šentija, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, dana 1. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji NV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključivi vlasnici dijelova čest. zem [katastarska čestica] u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to NV je isključivi vlasnik ove čestice u površini od 98 m2 koji dio je prikazan u skici dijela č. zem. [katastarska čestica] „Split, travanj, 2024. godine” koju je izradila GEOGRAPHICA d.o.o. Split (koja skica čini sastavni dio ove presude) ljubičastom bojom i slovima F-J-K-L-I-H-G-F, a JV je isključivi vlasnik dijela ove čestice u površini od 50 m2, koji je na istoj skici prikazan plavom bojom i slovima A-B-C-D-E-F- G-H-I-A, pa su tužitelji ovlašteni temeljem ove presude, po pravomoćnosti iste, posebnim prijavnim listovima koje će izraditi ovlašteni geometar, a potvrditi Ured za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina Makarska, od navedenih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], formirati zasebne katastarske čestice, koje će temeljem ove presude i tog prijavnog lista, upisati na svoja imena, za cijelo, uz istodobno brisanje vlasničkih prva na navedenim novoformiranim česticama, sa imena tuženika OPĆINE GRADAC, OIB [osobni identifikacijski broj] N [adresa], te uz brisanje ranijeg svojstva „javnog dobra u općoj uporabi".

Obrazloženje

1. Tužitelji pod 1) NV i pod 2) JV su kod ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnog, ustali tužbom protiv tužene Općine Gradac, radi utvrđenja, u kojoj navode da je nekretnina oznake č. zem [katastarska čestica] u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana u zemljišnoj knjizi kao „javno dobro u općoj uporabi” Općina Gradac, OIB [osobni identifikacijski broj]. U katastarskoj evidenciji je upisana u Posjedovnom listu 529 za k. o. [katastarska općina] na imenu Republika Hrvatska, pučkog naziva „Bašta” kat. kulture „put” površine 1437 m2. Prikazana je na izvodu iz katastarskog plana mj 1:1000 Ureda za katastar Split, Ispostava Makarska, kao i u „SKICI dijela č. zem. [katastarska čestica]” za k. o. [katastarska općina] koju je izradila Geographica d.o.o. Split od travnja 2024. godine. Bez obzira na takav zemljišnoknjižni i katastarski upis, tužitelji su isključivi vlasnici dijelova ove nekretnine prikazanih na priloženoj skici dijela č. zem. [katastarska čestica]. Tužitelj JV je isključivi vlasnik dijela označenog plavom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A površine 50 m2. Tužitelj NV je isključivi vlasnik dijela u površini od 98 m2 koji je na istoj skici označen svijetlo crvenom bojom i slovima F-J-K-L-I-H-G-F. Njihova kuća ima oznaku čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], što je od pamtivijeka u vlasništvu njihove obitelji. Ove nekretnine su u zemljišnoj knjizi upisane kao njihovo suvlasništvo. Podijelili su staro obiteljsko imanje, te su ranije pojate i konobe renovirali i dogradili. Između sebe su dogovorili koji do kuće i okućnice kome od njih dvojice pripada. Tako ovi dijelovi čest. zem. [katastarska čestica] pripadaju u isključivo vlasništvo tužiteljima kako je opisano u st. 1. ovog članka. Ovi dijelovi su omeđeni starim suhozidom na kojima su tužitelji izgradili nove zidove ne dirajući gabarite ni međe kakve su bile unatrag više od stotinu godina. Kroz to vrijeme nikada niti njih ni njihove izravne pravne prednike, nitko nije uznemiravao niti ograničavao u ostvarivanju isključivih prava vlasništva na opisanim dijelovima ove nekretnine. Poznato im je ovi dijelovi čest. zem. [katastarska čestica] nisu nikada bili (barem dokazivo dulje od stotinu godina) u funkciji javnog dobra, niti kao put, ni u bilo kojem drugom svojstvu od općeg interesa. Tužitelji osobno i putem izravnih prednika su stekli pravo vlasništva ovih dijelova, ostvarujući potpuna vlasnička prava naočigled cijelog mjesta, pa tako i predstavnika javnih vlasti, bilo Općine Gradac, ranije nadležnih jedinica lokalne samouprave – Općine Metković, Općine Makarska i Općine Ploče. Da se ne radi o dobru u općoj upotrebi niti od putu (koje svojstvo je navedeno u zemljišnoj knjizi), nesporno je iz suglasnosti Općine Gradac, Jedinstvenog upravnog odjela broj Kl: 022-05/16- 04/2686, Ur broj: 2147-04/16-04 od 24. studenog 2016. godine, kojom odlukom je tužena izdala suglasnost da tužitelj JV može izvršiti legalizaciju svoje dograđene stambene zgrade izgrađene na česticama zem. [katastarska čestica] i na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i Odluke Općine Gradac, Općinskog vijeća broj Kl:022-05/16-01/19, Ur broj: 2147-04-16-01 od 22. studenog 2016. godine, kojom je ukinula statusa javnog dobra u općoj upotrebi na dijelu nerazvrstane ceste označene kao č. z. 4567/2 k. o. [katastarska općina]. Odluka je objavljena u Službenom Glasniku Općine Gradac broj 13/16 od 23. studenog 2016. godine. Stambena zgrada tužitelja JV je legalizirana Rješenjem o izvedenom stanju Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Makarska Kl: UP/I 361-02/18-03/0522, Urbroj: 2181/1-11-96/09-22-0012 od 12. svibnja 2022. godine Pravni prednici tužitelja nisu u zemljišnoj knjizi upisali ovo svoje vlasništvo na svoja imena. Zato ni tužitelji nemaju tabularnu kojom bi izravno upisali ovo vlasništvo na svoja imena. Imaju pravo i dužnost uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim. Ovim su naveli način stjecanja ovog vlasništva, kao i svoj pravni interes za provedbu upisa na svoja imena i formiranje građevinske čestice. Stoga podnose ovu tužbu.

2. U svom odgovoru na tužbu zaprimljen dana 5. rujna 2024., tuženik u bitnom navodi da osporava navode tužbe kao neosnovane u cijelosti. Ističe kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan iz razloga što je dio nekretnine za koji tužitelji traže utvrđenje prava vlasništva javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu tuženika. Naime, tužitelji u svojoj Tužbi ističu kako je tuženik vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Makarska, katastarska općina [katastarska općina], u ZK ulošku br. [broj ZK uloška], k č. br. 4567/2, u naravi put-javno dobro u općoj uporabi. Navedena nekretnina se nalazi uz k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR KO [katastarska općina] kojih su tužitelji suvlasnici Na terenu se na ovim nekretninama nalazi kuća/stambena zgrada u njihovom suvlasništvu. Navedena stambena zgrada se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR KO [katastarska općina] koje su u suvlasništvu tužitelja, te na spornom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] površine 148 m2 u vlasništvu tuženika. Tužitelji svojom Tužbom traže utvrđenje prava vlasništva upravo na tom spornom dijelu nekretnine u vlasništvu tuženika. Tuženik ističe kako je njegova nekretnina u naravi put koji sukladno Zakonu o cestama (Narodne novine br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023, dalje u tekstu: „ZC") potpada u nerazvrstanu cestu". Da je tome uistinu tako Naslovni sud se može uvjeriti uvidom u zemljišnoknjižni izvadak nekretnine u vlasništvu tuženika, kao i u posjedovni list koji se dostavlja uz ovaj odgovor na tužbu. Člankom 98. stavkom 1. ZC-a nerazvrstane ceste su definirane kao ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ZC-om i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ZC-a. Člankom 101. stavkom 1. ZC-a je propisano da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Člankom 101. stavkom 2. ZC-a je propisano da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste. Člankom 102. stavkom 2. ZC-a je propisano da se nerazvrstana cesta upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Iz ovdje dostavljene dokumentacije kao i navedenih zakonskih odredaba ZC-a proizlazi zaključak kako je navedena nekretnina u vlasništvu tuženika zapravo nerazvrstana cesta, koja je javno dobro u općoj uporabi jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi (što je tuženik nedvojbeno), koju se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava te da je kao takva upisana u zemljišne knjige. Slijedom svega navedenoga, tužitelji ne mogu svojom Tužbom zahtijevati utvrđenje prava vlasništva na navedenom spornom dijelu nekretnine sve dok je god ista u režimu javnog dobra u općoj uporabi. U svojoj Tužbi tužitelji ističu kako su dijelovi omeđeni starim suhozidom na kojima su tužitelji izgradili nove zidove ne dirajući gabarite ni mede kakve su bile unatrag više od stotinu godina. Ističu da kroz to vrijeme nikada niti njih ni njihove izravne pravne prednike nitko nije uznemiravao niti ograničavao u ostvarivanju isključivih prava vlasništva na opisanim dijelovima ove nekretnine. Poznato im je kako ovi dijelovi čest. zem. [katastarska čestica] nikada nisu bili (barem dokazivo dulje od stotinu godina) u funkciji javnog dobra, niti kao put, ni u bilo kojem drugom svojstvu od općeg interesa. Tuženik ističe kako tužitelji gore navedene tvrdnje i svoje sljedništvo nisu ničim dokazali. Naslovni sud na temelju dostavljene dokumentacije, dokaza i dokaznih prijedloga ni na koji način ne može doći do zaključka kako bi dio nekretnine tuženika bio u vlasništvu ovdje tužitelja. Tim više što se u konkretnom slučaju radi o posebnom pravnom režimu na kojeg se primjenjuju posebna zakonska pravila. U prilog svojim tvrdnjama tužitelji dostavljaju suglasnost od dana 24.11.2016. godine i odluku Općinskog vijeća od dana 22.11.2016. godine. U odnosu na navedeno, tuženik ističe kako navedena suglasnost ni u kojem slučaju ne može predstavljati dokaz da se u konkretnom slučaju ne radi o javnom dobru u općoj uporabi. U samoj suglasnosti je navedeno kako se ista izdaje za potrebe legalizacije i ista ne predstavlja temelj za ukidanje statusa javnog dobra u općoj uporabi. Tim više što se u njoj jasno i točno ne navodi za koji dio nekretnine se ista odnosi, odnosno radi se o neodređenoj suglasnosti. S tim u vezi, a uvidom u dostavljenu odluku Općinskog vijeća, Naslovni sud se može uvjeriti kako se k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] uopće ne spominje niti je konkretizirano i određeno u kojem točno dijelu nekretnine sudu radi provedbe brisanja statusa javnog dobra u općoj uporabi nerazvrstane ceste u zemljišnoj knjizi se ukida status javnog dobra u općoj uporabi. Također, navedena odluka uopće nije dostavljena nadležnom sudu radi provedbe brisanja statusa javnog dobra u općoj uporabi nerazvrstane ceste u zemljišnoj knjizi. Kako bi tužitelji eventualno upisali svoje pravo vlasništva nad navedenim dijelom nekretnine u vlasni tuženika, treba doći do ukidanja statusa javnog dobra u općoj uporabi upravo toj nerazvrstanoj cesti i navedeno treba biti brisano u zemljišnim knjigama. Člankom 103. stavkom 1. ZC-a je propisano da kada je trajno prestala potreba korištenja nerazvrstane ceste ili njezinog dijela može joj se ukinuti status javnog dobra u općoj uporabi, a nekretnina kojoj prestaje ta status ostaje u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi nerazvrstane ceste ili njezinog djela donos predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave sukladno članku 103. stavku 2. ZC-a, a to je u konkretnom slučaju Općinsko vijeće Općine Gradac. Također, tužitelji se nisu prije podnošenja Tužbe obratili sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992. 112/1999, 129/20 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2018 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: „ZPP") niti su na bilo koji način podnijeli svoj prijedlog da donese odluka o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi onako kako to Tužbom traže, čime nisu dokazali svoj pravni interes za podizanje tužbe za utvrđenje sukladno članku 187. stavku 2. ZPP-a p shodno tome i sama Tužba nije dopuštena. Tužitelji se u svojoj Tužbi pozivaju na dostavljeno Rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Makarska KLASA: UP/I-361-02/13-03/1965, URBROJ: 2181/1 11-10/05-21-0013 kojim se ozakonjuje završena polu ugrađena manje zahtjevna zgrada stambene namjere na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]. Što se tiče navedenog rješenja, tuženik ističe kako sukladno članku 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine br. 86/2012, 143/2013, 65/2017, 14/2019) rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju je doneseno i zemljištu na kojemu je ta zgrada izgrađena. Stoga je bespredmetno raspravljati o utjecaju navedenog rješenja na pravo vlasništva dijela nekretnine u vlasništvu tuženika. Slijedom svega navedenoga, predlaže se naslovu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti te naložiti tužiteljima da tuženiku naknade troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke pa do isplate.

3. Dana 26. studenog 2025. zaprimljen je podnesak zajednički podnesak tužitelja i tužene, u kojem isti izjavljuju da tuženik priznaje tužbeni zahtjev tužitelja, te da se tužitelji odriču prava potraživati naknadu parničnog troška od tuženika, a što uključuje nagradu za rad odvjetnika, te svih sudskih pristojbi.

4. Cijeneći naprijed navedenu izjave tužene kojom ista priznaje tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, sud je bez daljnjeg raspravljanja, donio presudu na temelju priznanja kojom je u skladu s odredbom čl. čl. 331. st. 1. i čl. 338. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2), slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

5. Odluka o parničnom trošku izostavljena kao suvišna, obzirom da tužitelji pod 1) i 2) nisu tražile trošak sukladno odredbi čl. 164. st. 1. i st. 3. ZPP-a.

U Makarskoj, 1. prosinca 2025.

S U D A C

BARBARA MENDEŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se uložiti žalba nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. st. 3. ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tužene,

- u spis