Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: Pn-102/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, u pravnoj stvari tužitelja OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Snježani Popović, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb Ulica Stjepana Širole 4, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Zakoršćak & Partneri d.o.o., Pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. listopada 2025. godine u prisutnosti zamjeničkog punomoćnika tužitelja Marka Popovića, odvjetnika u Osijeku i punomoćnika tuženika Damira Zagoršćaka, odvjetnika u Osijeku, dana 1. prosinca 2025. godine, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, Ulica Stjepana Širole 4, Zagreb, isplatiti tužitelju OR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.957,48 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2025. pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu, a koji se odnosi na zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos u razdoblju od 17. siječnja 2022. do 30. studenoga 2025. godine, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.199,29 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2025. godine pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 1. prosinca 2022. godine podnio Općinskom sudu u Osijeku tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi navodi da je dana 16. siječnja 2022. godine u 03,30 sati, krećući se autocestom A3 iz smjera Zagreba u smjeru Županje, Općina Rugvica, naletio svojim osobnim vozilom na lisicu, uslijed čega je pretrpio štetu na vozilu, Volkswagen Passat, godina proizvodnje 2011. Opisuje kako je prednjim dijelom vozila naletio na lisicu koja je pretrčavala kolnik s lijeve na desnu stranu, te unatoč tome što je kolnik bio osvijetljen, nije mogao izbjeći nalet na lisicu niti je imao vremena poduzeti radnju kočenja, a sve zbog neočekivanog i brzog pojavljivanja lisice na kolniku. Na mjestu događaja je pronađena uginula lisica koja je preuzeta od strane dežurnog ophodara tuženika, a od strane policijskih službenika je sačinjeno pisano izviješće i potvrda o predmetnom događaju, te nije utvrđena prekršajna odgovornost tužitelja. Na toj dionici autoceste je prometnim znakom postavljeno ograničenje brzine 130km/h. Dalje navodi kako su na vozilu na vozilu nastala materijalna oštećenja a koja su evidentirana od strane HOK osiguranja d.d. kao tuženikovog osiguratelja, zatim, nabraja nastala oštećenja, te navodi da je izvršio zamjenu oštećenih dijelova i vozilo popravio toliko da bi se dovelo u tehnički ispravno stanje. Vrijednost ugrađenih dijelova navodi da je iznosila 18.844,25 kuna, a rad automehaničara 4.000,00 kn. Prije popravka vozila, tužitelj se obratio osiguratelju tuženika s prijedlogom nagodbe, no zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan. Tužitelj smatra da je odgovornost za štetni događaj na tuženiku, jer da je bez obzira na postavljenu zaštitnu žičanu ogradu, lisica ipak prošla kroz istu i dospjela na autocestu, a koja se smatra opasnom stvari, s time da drži i kako djelatnost autocestom predstavlja opasnu djelatnost, iz čega da onda proizlazi i objektivna odgovornost tuženika kao osobe koja upravlja autocestom. Slijedom svega navedenog, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev za isplatu 22.844,25 kuna/2.501,06 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2022. godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporavao svoju odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Sporio je tužiteljevu pretpostavku da zbog činjenice da se divljač lisice našla na kolniku autoceste, samo po sebi da bi značilo da tuženik nije postupio u skladu s pravilima i da je napravio propust. Isticao je kako u slučajevima štetnih događaja zbog naleta vozila na divljač na javnoj cesti, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu kulpoznosti temeljem čl. 50. Zakona o cestama, a lovoovlaštenici i lovozakupnici po načelu kauzaliteta temeljem odredbi čl. 1045. st. 3. i 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima. Ističe, dakle, da tuženik za štetu nastalu na autocesti odgovara po načelu krivnje i to u situacijama kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja autoceste i suprotno zakonskoj obvezi. Tuženik drži da u predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, odnosno zbog propusta ili krivnje tuženika, već zbog iznenadnog dolaska lisice na ograđeni prostor autoceste, a što tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa. Također, suprotno navodima tužitelja, tuženik drži da cesta nije opasna stvar i da poslovi tuženika redovitog održavanja ne predstavlja opasnu djelatnost. Tuženik navodi da je autocesta, a radi zaštite od ulaska životinja, čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom, te se ista održava na način da se redovito pregledava, a po potrebi popravlja ili zamjenjuje, te se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata i to na način da u određenim vremenskim razmacima služba obilazi autocestu te po potrebi intervenira. Ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, a iz ophodarskog dnevnika proizlazi da je i predmetnog dana ophodnja stvarno izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta. Navodi da je ophodnja bila neposredno prije štetnog događaja, oko 22 sata, kojom prilikom nije uočena divljač na kolniku autoceste. Također, navodi kako u dnevniku rada nigdje nije evidentirano oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi, niti prokop ispod ograde, te s obzirom na činjenicu da je lisica na kolnik autoceste dospjela očito neposredno prije nesreće, proizlazi kako se nije mogao spriječiti ulazak životinje jer se ophodarska služba ne može naći u svako vrijeme na svakom mjestu. Isto tako, za vrijeme trajanja očevida predmetnog štetnog događaja, radnici tuženika su pregledali žičanu ogradu od 39. km do 42. km u oba smjera i na istoj nisu pronašli oštećenja. Navodi kako prethodno nije bilo dojavljena pojava divlje životinje na autocesti, što upućuje na to da je ista u potpunosti nepredvidivo i neposredno prije naleta tužitelja dospjela na kolnik, a što tuženik nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Tuženik zatim ističe kako za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara njezin vlasnik, dakle, ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu, a da se u neposrednoj blizini nalazi lovište Črnec-Ježevečki Čret, pa sukladno tome, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Također, tuženik navodi da se predmetna nezgoda dogodila u blizini čvora Ivanja Reka, dakle sjecištu osi dviju ili više nerazvrstanih cesta, gdje su pristupne ceste u pravilu državne ili županijske i njima ne upravlja tuženik, te za te ceste ne postoji zakonska obveza da budu ograđene zaštitnom žičanom ogradom, pa tuženik ne može biti odgovoran za štetni događaj iz razloga što je na čvorištu izostala ograda, jer tamo nije trebala ni biti, a pretpostavlja da je upravo na mjestu gdje završava autocesta i zaštitna žičana ograda, divljač lisice mogla započeti svoje kretanje prema autocesti. Tuženik osim osnove, spori i visinu štete na vozilu, držeći kako tužitelj nije dostavio dokaze o nastalim oštećenjima, račune o kupnji dijelova i izvršenoj zamjeni, a spori i zahtijevani tijek zateznih kamata, pa slijedom svega predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Tuženik je o predmetnoj parnici predložio obavijestiti svoje osiguravajuće društvo, HOK osiguranje d.d. Zagreb.

3. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj 31-Su-223/2023-5 od 14. lipnja 2023. godine, ovaj sud je određen kao stvarno nadležan sud te je spis predmeta dostavljen ovome sudu na daljnje postupanje.

4. Na prijedlog tuženika, o predmetnoj parnici je obavješteno HOK osiguranje d.d. Zagreb (dopisom od 4. travnja 2025. godine), no isto se nije očitovalo i miješalo u ovu parnicu.

5. Nakon provedenog prometno-tehničkog vještačenja, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na iznos od 2.957,48 eura, zajedno s kamatama tekućim od 17. siječnja 2022. godine. Kako je tužitelj prethodno tužbom zahtijevao isplatu 2.501,06 eura, zajedno sa kamatama tekućim od 21. veljače 2022. godine, proizlazi da je povećao tužbeni zahtjev, što se ima smatrati preinakom. Tuženik se preinaci nije protivio, no ista je u smislu čl. 190. st. 4. i čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) svakako dopuštena, jer je učinjena nakon vještačenja, a tužitelj iz iste činjenične osnove zahtijeva samo drugu novčanu svotu, pa se takvoj preinaci tuženik ni ne može protiviti.

6. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu, saslušao tužitelja, svjedoke FR i ŠR, te je proveo prometno-tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Draženu Jeđudu iz Moto ing iz Osijeka, a na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na vozilu tužitelja. Sud je odbio kao nepotreban i odugovlačeći dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka TR, automehaničara koji mu je vršio popravke na vozilu. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7. Temeljem ovih izvedenih dokaza, a cijeneći iste zasebno, kao i u njihovoj ukupnosti, primjenom čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, osim za dio zahtijevanih zateznih kamata.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na njegovu vozilu nastale u nezgodi do koje je došlo 16. siječnja 2022. godine na autocesti broj A3, kada je na vozilo tužitelja naletjela divljač – lisica.

9. Iz iskaza svjedoka ZR utvrđeno je da je on u trenutku prometne nesreće bio ophodar tuženika, te je pristupio na mjesto događaja oko 3,45 h i zatekao tužitelja s njegovim osobnim automobilom, dok se lisica u koju je udario automobil nalazila na udaljenosti oko 100 do 150 m. Pregledom zaštitne žičane ograde u duljini od 39. do 42. kilometra nije uočio nikakva oštećenja, niti prokope. Prometna nesreća se dogodila u blizini čvorišta autoceste i odvajanja za industrijsku zonu, pa je njegova pretpostavka kako je moguće da je životinja ušla na tom dijelu. Pregled autoceste se ne radi pješice, već automobilom pri brzini 65 do 70 km/h i kretanjem po prometnoj traci, što je udaljeno oko 10 do 20 m od zaštitne žičane ograde. Mjesto događaja je osvijetljeno, a prometna nesreća se dogodila oko 1 km od čvorišta.

10. Iz iskaza svjedokinje ĆR utvrđeno je da se nalazila na mjestu suvozača vozila kojim je upravljao njezin suprug, tužitelj. U jednom trenutku je čula udarac i tada je tužitelj počeo kočiti. Kada su se zaustavili vidjela je oštećenja na prednjem dijelu vozila, a kada je došao ophodar pronađena je lisica. U trenutku prometne nesreće je bila noć, postojala je rasvjeta u daljini, tako da nije bila dobra vidljivost.

11. Tužitelj je iskazao da je upravljao svojim automobilom i u jednom trenutku je osjetio iznenadni udarac, te je počeo kočiti. Kada su se zaustavili vidio je oštećenja na prednjem dijelu vozila. Nakon što je došao ophodar saznali su da je uzrok prometne nesreće bila lisica koje se nalazila udaljena nekih 100-tinjak metara. Kretao se u okviru dopuštene brzine. Prometna nesreća se dogodila prije početka petlje, rasvjetni stupovi su bili međusobno udaljeni oko 80 do 100 m. Vozio je s uključenim dugim svjetlima, jer u tome trenutku nije bilo drugih vozila.

12. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo kako se prometna nesreća dogodila kao frontalni nalet prednjeg lijevog dijela osobnog automobila na lijevi bočni dio tijela divljači (lisice). U trenutku prometne nesreće tužitelj se s osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] kretao zapadnom (desnom) prometnom trakom zapadne kolničke trake kolnika autoceste A3 iz smjera sjevera u smjeru juga, a lisica je pretrčavala kolnik iz smjera zapada u smjeru istoka, odnosno s desne na lijevu stranu gledano u smjeru kretanja osobnog automobila. Obzirom da policijskim očevidom nisu pronađeni tragovi na kolniku, niti je fiksiran i evidentiran zaustavljeni položaj osobnog automobila i tijela lisice nakon prometne nesreće, tehničkim putem nije moguće odrediti mjesto naleta na kolniku, brzinu osobnog automobila u pojedinim fazama prometne nesreće, niti je moguće provesti vremensko-prostornu analizu prometne nesreće. Vještak navodi da je tužitelj mogao lisicu najranije uočiti u trenutku njezinog stupanja na zaustavnu traku zapadne kolničke trake, odnosno oko 5,8 m prije dolaska lisice u mjesto kontakta. Približno vrijeme mogućeg uočavanja lisice od strane tužitelja je bilo oko 0,84 s. Obzirom da je vrijeme mogućeg uočavanja lisice bilo u okviru vremena reagiranja prosječno trijeznog vozača, slijedi zaključak vještaka da tužitelj u konkretnoj prometnoj situaciji nije imao tehničku mogućnost za izbjegavanje prometne nesreće. Vještak je pobrojao oštećenja na osobnom automobilu: prednji branik polomljen u donjem lijevom dijelu, rešetke prednjeg branika oštećene, prednji spojler oštećen u lijevom dijelu, prednja lijeva maglenka oštećena, te potom specificirao potrebne materijale odnosno dijelove za zamjenu i potreban rad, pa zaključio da šteta s PDV-om iznosi ukupno 2.957,48 eura.

13. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je sukladno istom postavio tužbeni zahtjev na iznos od 2.957,48 eura. Tuženik je, pak, istaknuo prigovore u smislu da je nalaz nepotpun s obzirom da je vještak naveo da tehničkim putem nije moguće provesti vremensko-prostornu analizu prometne nesreće jer nisu pronađeni tragovi na kolniku i evidentiran zaustavljeni položaj vozila i tijela lisice nakon nesreće, pa da je nejasno kako je utvrđena mogućnost uočavanja lisice, a u odnosu na procjenu visine štete, tuženik je isticao da se predmetna šteta ne može utvrditi većom od iznosa kojeg je oštećeni platio, a da je vještak isto tako pri kalkulaciji troškova popravka koristio program Audatex, temeljem kojeg je utvrdio cijene originalnih dijelova za popravak vozila na dan vještačenja, a ne usporednu metodu odnosno usporedne cijene oštećenih dijelova vozila na tržištu Republike Hrvatske. Tuženik je također postavio pitanje je li tužitelj mogao izbjeći nalet na divljač obzirom je vozio s upaljenim dugim svjetlima, odnosno, ima li doprinosa tužitelja nastanku štete.

14. Povodom prigovora tuženika vještak je pozvan i usmeno saslušan pred sudom gdje je prije svega naveo da unatoč prigovorima tuženika ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Odgovorio je kako je tužitelj, obzirom na dimenzije i boju lisice, istu mogao uočiti tek u trenutku kada je stupila na ravnu površinu zaustavne kolničke trake, odnosno oko 5,8 m prije naletnog položaja, da snop pravilno podešenog dugog svjetla osvjetljava kolnik ispred vozila u duljini od najmanje 100 m, a da se s desne strane kolnika gledano iz smjera kretanja vozila tužitelja, nadovezuje travnata površina, pa tužitelj u fazi prilaza ni s uključenim dugim svjetlima, a obzirom na dimenziju i boju lisice, istu nije mogao uočiti kada se kretala po navedenoj travnatoj površini, odnosno prije stupanja lisice na površinu zaustavne trake kolnika autoceste. Dalje, naveo je kako ostaje i kod svog pisanog očitovanja od 21. svibnja 2024., a u kojemu je pak odgovorio da na vrijeme mogućeg uočavanja divljači ne utječe brzina kretanja automobila, već brzina kretanja divljači. Dalje je obrazložio da je kalkulaciju visine štete na vozilu tužitelja izvršio u programu Audatex koji sadrži cijene novih originalnih dijelova u Republici Hrvatskoj kod ovlaštenog trgovca i servisera za vozila Volkswagen, a da prema pravilima struke nije propisano obvezno provođenje tzv. usporedne metode, odnosno provjerom cijene dijelova kod više različitih izvora, no, naveo je da se iskustveno, cijene dijelova iz programa Audatex za vozila njemačkih proizvođača kao što je Volkswagen u cijelosti podudaraju s cijenama takvih dijelova kod ovlaštenog trgovca i servisera u Republici Hrvatskoj. Radi se o licenciranom programu, a kalkulaciju troška popravka je izvršio na temelju oštećenja evidentiranih na fotografijama očevida, izvidu štete te fotografijama procjene štete HOK osiguranja d.d.

15. Iako je tuženik nakon saslušanja vještaka navodio kako ostaje kod istaknutih prigovora na njegov nalaz i mišljenje, sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio kao ispravan, ocjenjujući da je dan potpuno u skladu s pravilima struke, da je okolnosno obrazložen te ničim doveden u pitanje, a na sve prigovore tuženika su dani obrazloženi odgovori koje ovaj sud u cijelosti prihvaća. Iz istog je prije svega otklonjeno pitanje je li tužitelj mogao pravodobno uočiti i izbjeći nalet lisice, a opširnim obrazloženjem vještaka u tom dijelu, je zaključeno kako je obzirom na stranu prilaza lisice (s travnate površine koja se nalazi bočno uz zaustavnu kolničku traku) i brzinu njenog kretanja, neodlučna činjenica koju vrstu svjetala je tužitelj imao uključeno na vozilu, kao i da na istu nema utjecaja sama brzina vozila, već brzina kretanja divljači - lisice. Također, sud je prihvatio vještakovo obrazloženje da je u predmetnoj stvari opravdano koristiti licencirani program Audatex za utvrđivanje cijena oštećenih dijelova vozila, a koji program sadrži cijene vozila njemačkih proizvođača kao što je to vozilo tužitelja (jer je isti marke Volkswagen), a u kojem programu se cijene zapravo podudaraju s cijenama dijelova kod ovlaštenog trgovca i servisera u Republici Hrvatskoj. Ovo stoga i jer tuženik nije ničim učinio vjerojatnim da bi se radilo o suprotnom, tj. nije naveo ni primjera radi kojeg bi to konkretno dijelovi imali drugačiju cijenu no što ju je utvrdio vještak primjenom spomenutog programa. Konačno, kalkulaciju vještaka svih troškova, kako zamjene oštećenih dijelova tako i potrebnih sati rada popravaka vozila, tuženik nije sporio u smislu da neki od specificiranih nije potrebno napraviti, pa je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, a temeljem kojega je sud imao utvrditi dinamiku nastanka nezgode, odnosno mogućnost izbjegavanja iste, kao i visinu štete na vozilu.

16. Iz prethodno opisanih provedenih dokaza, kao i priložene materijalne dokumentacije u spisu (prije svega Potvrde o prometnoj nesreći, str. 5 do 6 spisa), sud je utvrdio da je 16. siječnja 2022. u 03,30 sati na autocesti A3 kod općine Rugvica, 40 km + 100 m, tužitelj u noćnim uvjetima svojim vozilom Volkswagen Passat reg. oznake [registarska oznaka] naletio na divljač – lisicu koja je pretrčavala kolničku traku kojom se kretao, s desne na lijevu stranu gledano u smjeru kretanja vozila, da je pozvana policija koja je sačinila očevid i utvrdila oštećenja na prednjem dijelu vozila tužitelja, fotografirala mjesto događaja, izvršila alkotestiranje tužitelja te da kod istog nije utvrđena koncentracija alkohola, kao i da nije utvrđena prekršajna odgovornost tužitelja kao vozača, da je pronađena uginula lisica koja je preuzeta od strane dežurnog ophodara tuženika, zatim, provedenim prometno-tehničkim vještačenjem sud je utvrdio da tužitelj nije imao tehničku mogućnost za izbjegavanje prometne nesreće, da nema podataka da bi tužitelj prekoračio dopuštenu brzinu od 130 km/h, kao i da se prije naleta na divljač lisice, u noćnim uvjetima, koristio dugim svjetlima. Dalje, utvrđeno je da su na vozilu tužitelja nastala sljedeća oštećenja: prednji branik polomljen u donjem lijevom dijelu, oštećene su rešetke prednjeg branika, prednji spojler u lijevom dijelu, te prednja lijeva maglenka. U dokumentima tuženika (putni radni listovi i dnevnici rada, str. 63 do 80 spisa) nisu evidentirana eventualna oštećenja zaštitne žičane ograde koja se nalazi uz autocestu. Konačno, utvrđeno je kako na mjestu predmetne nesreće nije bio postavljen prometni znak broj A33 "divljač na cesti", a isto je od spomenutog čvorišta, gdje prestaje žičana zaštitna ograda, udaljeno oko 1 km.

17. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud zaključuje da je divlja životinja – lisica ušla na autocestu unatoč postojanju zaštitne ograde i formalno izvršenoj ophodnji i pregledu autoceste koju tuženik obavlja i bilježi u dnevnik rada, te tuženik, koji je bio dužan osigurati neometan i siguran promet na autocesti, a što u konkretnom slučaju nije učinio, jer se divljač nalazila na dijelu autoceste gdje se nije trebala naći, odgovara po načelu presumirane krivnje temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje ZOO) .

18. Tuženik neosnovano otklanja svoju odgovornost navodeći da odgovara po načelu krivnje u skladu s odredbama čl. 6. i 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama, smatrajući da nije dovoljna sama činjenica što se divljač našla na autocesti, a da u konkretnom slučaju ne postoji nikakav njegov konkretan propust.

19. Naime, odredba čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine” broj 84/11, 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., dalje ZC), propisuje da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a odredba čl. 50. st. 2. istog Zakona propisuje da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz st. 1. ovog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

20. Divlja životinja – lisica se u konkretnom slučaju mogla pojaviti na autocesti ili kroz postojeću žičanu ogradu, a koju je dužan održavati tuženik, ili je došla iz područja spominjanog čvorišta, a što upućuje svakako na zaključak da je izostao nadzor tuženika, jer osim pažljivog pregledavanja zaštitne ograde, tuženik je dužan nadzirati i samu dionicu autoceste, a pogotovo područje gdje završava zaštitna ograda, jer da je nadzor bio poduzet na odgovarajući, odnosno primjeren način, ne bi došlo do ulaska divlje životinje u zaštićeni prostor autoceste gdje se dogodila nezgoda, a koje se njome ne smiju kretati. Dakle, i u slučaju da je lisica došla s područja gdje nema zaštitne ograde (čvorišta), odnosno iz područja koje nije pod nadzorom tuženika, ona se u konačnici zatekla na prostoru koje je pod nadzorom tuženika, te je isti mogao i morao poduzeti druge mjere osim pregledavanja zaštitne ograde (do njenog završetka), u vidu pojačanog nadzora i pravodobnog uočavanja i sprečavanja nedozvoljenog ulaska divljači, te postavljanjem odgovarajućih znakova upozorenja za divljač. Ovdje je također konkretno još utvrđeno da nije ni bio postavljen prometni znak upozorenja o mogućnosti divljači na cesti.

21. Neupitno je da je tuženik dužan osigurati nesmetan i siguran promet autocestom, a valja nadodati kako je odredbom čl. 29. st. 1. ZC-a propisano da se nadvožnjak, podvožnjak i drugi cestovni objekt u raskrižju autoceste i državne, županijske, lokalne, odnosno nerazvrstane ceste održava kao sastavni dio autoceste.

22. Na navode tuženika kako on nije vlasnik divlje životinje (opasne stvari) valja nadodati kako je tuženik kao osoba kojoj je povjereno upravljanje autocestom dužan osigurati neometan i siguran promet autocestom i stoga odgovara po načelu pretpostavljene krivnje.

23. S obzirom da u postupku nije utvrđeno da bi uzrok nezgode bio na strani tužitelja, jer prema ocjeni prometnog vještaka tužitelj nije mogao izbjeći nalet lisice, a vozio je s upaljenim dugim svjetlima, nije bio pod utjecajem alkohola, nije utvrđena njegova prekršajna odgovornost i da je možebitno vozio nedopuštenom brzinom, pa se utvrđuje, dakle, da u ponašanju tužitelja nema doprinosa štetnom događaju, a kako je tuženik propustio osigurati nesmetan i siguran promet, jer je održavanjem zaštitne ograde i pojačanim nadzorom na mjestima gdje zaštitna ograda završava, trebao spriječiti dolazak divlje životinje na prostor autoceste, što se u konkretnom slučaju i dogodilo, pa tuženik, po načelu pretpostavljene krivnje, temeljem odredbe čl. 1045. ZOO-a, odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio na svom vozilu i dužan mu je istu naknaditi u cijelosti.

24. Prema odredbi čl. 1085. ZOO-a koja se odnosi na popravljanje imovinske nenovčane štete, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Stoga u situaciji kada oštećeni ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada se određuje u onom iznosu koji je prema redovitom tijeku stvari potreban da se stanje oštećenika dovede u prijašnje stanje, time da u slučaju oštećenja stvari naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijene dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari. Iz navedenog razloga jedino dosuđenjem ukupnog iznosa koji je bio potreban za popravak vozila tužitelju može biti u potpunosti naknađena imovinska šteta koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju za koji je odgovoran tuženik, jer se jedino na taj način vrijednost tužiteljeve imovine (vozila) može u potpunosti vratiti u stanje koje je postojalo prije štetnog događaja. Pri tome, pravo na naknadu u opisanom opsegu, uključujući i PDV, nije uvjetovano prethodnim popravljanjem stvari, odnosno plaćanjem izdataka potrebnih za popravak. Zato činjenica da je tužitelj vozilo popravio za manji iznos od iznosa predviđenog za vraćanje stvari u prijašnje stanje (s time da je utvrđeno kako ga nije u potpunosti ni popravio već onoliko da bi vozilo doveo u vozno stanje) ne oslobađa tuženika od obveze za isplatu tužitelju naknade koja mu omogućuje potpunu restituciju. Stoga je tužitelju u cijelosti priznat zahtijevani iznos od 2.957,48 eura, a koliko je vještačenjem utvrđena šteta nastala na njegovu vozilu, koja uključuje potrebne dijelove za zamjenu, radne sate i potrošni materijal.

25. Međutim, tužitelj neosnovano potražuje zatezne kamate tekuće od 17. siječnja 2022. godine, odnosno odštetnog zahtjeva kojim se tuženiku obratio prije pokretanja parnice. Naime, visina štete je utvrđena tek u ovom postupku i to prema cijenama u vrijeme presuđenja, zbog čega zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO- a od tada i teku. Stoga je pod točkom II. izreke ove presude valjalo odbiti kao neosnovane prethodno zahtijevane zatezne kamate.

26. Obzirom da tužitelj nije uspio samo dijelom glede zateznih kamata, dok je u glavnici u cijelosti uspio, to mu pripada u cijelosti parnični trošak, temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine” broj 138/2023., dalje Tarifa), sastava obrazloženog podneska od 15. rujna 2023. kojim se očitovao na odgovor na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), sastava podneska od 11. travnja 2024. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka u zahtijevanom iznosu od 25 bodova, zatim, sastava obrazloženog podneska od 23. srpnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje na tri ročišta (18. siječnja 2024., 29. veljače 2024. i 28. listopada 2025.) u visini od 100 bodova svako (Tbr. 9.1. Tarife) te pristup ročištu za objavu presude u visini od 50 bodova (Tbr. 9.4. Tarife), što sve pomnoženo s vrijednošću boda 2,00 eura i uvećano za PDV iznosi ukupno 1.687,50 eura. Tužitelju je uz navedeno priznat trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,76 eura te presudu 76,03 eura. Sve navedeno ukupno iznosi 2.199,29 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

27. Primjenom čl. 155. ZPP-a, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 19. (ispravno 24.) listopada 2023. u visini od 100 bodova, jer je sud isti ocijenio nepotrebnim, kao i sastava podneska od 19. (ispravno 22.) siječnja 2024. u zahtijevanoj visini od 25 bodova, jer je tim podneskom tužitelj uredio tek zatezne kamate a što je mogao učiniti na ročištu koje je održano neposredno prije 18. siječnja 2024. Dalje, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 15. siječnja 2024. zahtjevan u visini od 25 bodova, jer je ocijenjen nepotrebnim, a isti je k tome podnesen svega tri dana prije ročišta, a nepotrebnim je ocijenjen i podnesak od 10. (ispravno 11.) listopada 2024. u zahtijevanom iznosu od 25 bodova kojim se tužitelj nepotrebno ponovno očitovao na nalaza i mišljenje vještaka, a što je prethodno učinio podneskom od 11. travnja 2024., koji trošak mu je i priznat. Konačno, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 17. listopada 2025. u zahtijevanoj visini od 100 bodova, jer se istim tužitelj ponavljao u prethodnim navodima, te je isti stoga ocijenjen nepotrebnim. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom IV.

U Đakovu 1. prosinca 2025.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku