Poslovni broj: UsI-2842/21-28

 

 

                 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. K., OIB: …, iz I. G., kojeg zastupa opunomoćenica S. B., odvjetnica u S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: …, Središnja služba, Z., radi priznavanja prava na obiteljsku mirovinu, 12. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

  Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-03/21-01/03109599298, Urbroj: 341-99-05/3-21-1236, broj spisa: … od 23. kolovoza 2021. i predmet vraća na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Klasa: UP/II 140-03/21-01/03109599298, Urbroj: 341-99-05/3-21-1236, broj spisa: … od 23. kolovoza 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, P. s. u Z., Klasa: UP/I 140-03/20-01/03109599298, Urbroj: 341-25-05/3-20-124667, broj: … od 29. siječnja 2021. kojim je njegov zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu odbijen kao na zakonu neosnovan.

2.              Tužitelj osporava rješenje tuženika te ističe da se iz obrazloženja rješenja ne može utvrditi na kojem činjeničnom utvrđenju vještaci zasnivaju svoje mišljenje. Tuženik nije dostavio tužitelju nalaz i mišljenje vijeća vještaka od 23. lipnja 2021. kao niti nalaz i mišljenje vještaka od 7. siječnja 2021., niti tijekom postupka niti uz pobijano rješenje, a ujedno ne citira nalaz i mišljenje, ne navodi razloga iz nalaza i mišljenja niti na bilo koji način obrazlaže svoju odluku. Nadalje, iako članak 125. Zakona o mirovinskom osiguranje propisuje da tuženik donosi rješenje temeljem nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka, to ga ne oslobađa obveze da predoči osiguraniku razloge svoje odluke, jer ovako osiguraniku nije dana mogućnost da provjeri na kojem činjeničnom utvrđenju temelji svoju odluku niti da postavlja pitanja i traži objašnjenja u pogledu danog nalaza i mišljenja, zbog čega je činjenično stanje ostalo nedovoljno utvrđeno. Tužitelj ističe da je tuženik pogrešno ocijenio provedene dokaze, te je iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak u pogledu činjeničnog stanja zbog čega je pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava. Naime, tužitelj je nezaposlen, godinama se liječi od PTSP-a, pod kontrolom je psihijatra, ima OA oba koljena, artroskopiju lijevog koljena, pod kontrolom fizijatra. Ima status mirnodopskog ratnog vojnog invalida. Sukladno Listi težine i vrste invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti, utvrđuje se tjelesno oštećenje (kronična bolest) stupnja 1. i mentalno oštećenje stupnja 2. Promjena zdravstvenog stanja je trajna. Pomoć mu je potrebna u smislu potpore na redovno psihijatrijsko liječenje te za aktivnosti koje zahtijevaju veća psihofizička opterećenja i kao takav trajno nesposoban za rad, a što su utvrdili vještaci Područnog ureda u Zagrebu u postupku po zahtjevu tužitelja radi prava na doplatak za pomoć i njegu, a koju dokumentaciju je tužitelj dostavio tuženiku uz svoju žalbu. Tužitelj smatra da su ispunjeni zakonski uvjeti za odobrenje prava na obiteljsku mirovinu. Tužitelju nije jasno temeljem čega je tuženik zaključio kako je sam naveo: "činjenica da mu je u postupku vještačenja težine i vrsta invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti, radi ostvarivanja prava na doplatak za pomoć i njegu iz sustava socijalne skrbi utvrđena trajna nesposobnost za rad, ne znači ujedno da su ispunjeni kriteriji iz čl. 39. st. 4. ZOMO-a da bi mu se mogao utvrditi potpuni gubitak radne sposobnosti, odnosno isto ne obvezuje vijeće vještaka u postupku vještačenja radne sposobnosti tužitelja radi ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja." Tužitelj smatra da je ovakvo kontradiktorno razmišljanje tuženika podložno preispitivanju ovog pravnog pitanja od strane suda.

              3.              Predlaže da sud poništi rješenje tuženika, uz naknadu troška ovog upravnog spora.

4.              Tuženik se u odgovoru na tužbu navodi kako je pobijano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Ističe da je nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, broj dnevnika: 481985 od 12. listopada 2020. na koji se tužitelj poziva, donesen u postupku koji se vodio u Centru za socijalnu skrb te je na traženje navedenog tijela isti i donesen radi ostvarivanja prava iz područja socijalne skrbi. Međutim, postupak ocjene radne sposobnosti radi ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja provodi se na traženje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te je stoga povodom tužiteljevog zahtjeva za priznanje prava na obiteljsku mirovinu u smislu odredbe članka 69. stavak 4. ZOMO i provedeno vještačenje u Zavodu za vještačenje za potrebe ovoga Zavoda u kojima su donesenih nalazi i mišljenja koji se odnose na ocjenu radne sposobnosti u smislu odredbe članka 39. ZOMO. Na temelju donesenih nalaza i mišljenja doneseno je osporavano rješenje u kojem je i citirano obrazloženje nalaza i mišljenja Središnjeg ureda od 26. siječnja 2021. Napominje da se strankama u upravnom postupku, prema odredbama ZUP-a dostavljaju upravni akti, a budući nalaz i mišljenje nije upravni akt u smislu odredbi navedenog zakona, već je samo dokaz na temelju kojeg je upravni akt donesen, navedeni žalbeni navod je neosnovan. Tužitelj se o istome mogao informirati uvidom u spis sukladno odredbi članka 84. ZUP-a. Također napominje da su oba rješenja u upravnom postupku donesena sukladno odredbi članka 125. ZOMO iz koje je razvidno da se postupak vještačenja u svrhu donošenja ocjene o radnoj sposobnosti provodi u zasebnom, neovisnom Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, a na zahtjev drugih javnopravnih tijela, u ovom slučaju na zahtjev Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

5.              Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

6.              Sud je održao usmene i javne rasprave, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.).

7.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je sukladno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9.              Iz priloženog spisa predmeta utvrđeno je da je tužitelj podnio 21. listopada 2020. zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu.

10.              Iz priloženog spisa predmeta razvidno je da je predmetni zahtjev podnesen iza korisnika starosne mirovine pok. K. D., majke tužitelja, koja je umrla 9. studenog 2019., te da je tužitelj, rođen ..., u trenutku smrti korisnice mirovine imao navršenih 45 godina i 1 mjesec života.

11.              Odredbom članka 69. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine,  broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019. – u daljnjem tekstu: ZOMO), propisano je da dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti roditelja i može se tim pravom koristiti i nakon navršene 15. godine života u razdobljima kada nije zaposlen, ali najduže do 18. godine života.

12.              Dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. stavku 4. ovoga Zakona, do dobi iz stavka 1. ovoga članka, ima pravo na obiteljsku mirovinu za vrijeme dok traje potpuni gubitak radne sposobnosti (stavak 2.).

13.              Dijete kod kojega nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti nakon dobi do koje se djeci osigurava pravo na obiteljsku mirovinu iz stavka 1. ovoga članka, a prije smrti osiguranika ili korisnika prava, ima pravo na obiteljsku mirovinu ako ga je osiguranik ili korisnik prava uzdržavao do svoje smrti (stavak 3.).

14.              Odredbom članka 39. stavka 4. ZOMO propisano je da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

15.              Prvostupanjsko rješenje tuženika temelji se na nalazu i mišljenju Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom ev. br. … od 7. siječnja 2021. iz kojeg proizlazi kako je temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju vještak mišljenja da kod tužitelja ne postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, prije petnaestog rođendana, kao niti dan prije smrti majke jer je u tijeku liječenje.

16.              U povodu žalbe tužitelja pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka ev. br. … od 23. lipnja 2021. koje je mišljenja da s obzirom na aktualno zdravstveno stanje opisano u priloženoj medicinskoj dokumentaciji još nije došlo do trajnog i potpunog gubitka radne sposobnosti na dan prije smrti majke 8. studenog 2019.

17.              U obrazloženju se navodi da je Vijeće vještaka temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju bez pregleda radi epidemiološke situacije cijenilo da bolesna stanja ne zadovoljavaju kriterije za ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu po smrti majke. Žalitelj ima ostvareno pravo iz socijalne skrbi no ostvarenje tog prava ne obvezuje i ocjenu prava na obiteljsku mirovinu, a kriterij je potpunog gubitka radne sposobnosti. Također je u nalazu za ostvarivanje prava na socijalnu zaštitu 12. listopada 2020. pogrešno utvrđena trajna radna nesposobnost. Iz medicinske dokumentacije vidljivo je liječenje po ortopedu i fizijatru zbog bolnosti koljenskih zglobova. Bilježi se artroskopska toaleta lijevog koljena kojim je uklonjen slobodni fragment iz koljenskog zgloba (op. 26. studenog 2015.), a nađene su i intraartikularne degenerativne promjene za koje su preporučene ambulantne rehabilitacije koje je provodio uz poboljšanje zglobova. Ima ostvaren TO kao civilna žrtva. Povremeno se ambulantno kontrolira po psihijatru zbog pojedinih simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja i terapijski se održava zadovoljavajuća remisija bez produbljivanja psihopatologije. Sniženog je raspoloženja bez simptoma psihotičnosti, nema niti obmana osjetila, kao niti destruktivnih promišljanja. Intelektualne sposobnosti su prosječne, a mnestičke funkcije izvanredne. Testiranje osobnosti pokazalo je uredan rezultat (psiholog 20. lipnja 2016., psihijatar 21. rujna 2016.).              

              18.              Člankom 33. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice. Sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio (stavak 2.). Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (stavak 3.). Dokazi su isprave, saslušanje stranaka, iskaz svjedoka, mišljenje i nalaz vještaka, očevid i druga dokazna sredstva (stavak 4.). Sud izvodi dokaze prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje u parničnom postupku (stavak 5.).

              19.              Budući da tužitelj navodi razloge zbog kojih osporava nalaz i mišljenje ovlaštenih vještaka, to je sud je usvojio prijedlog tužitelja radi provođenja dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ortopedu doc.dr.sc. M. M. i sudskom vještaku medicine rada prim. dr. M. Z., sa zadatkom da u svom pismenom nalazu i mišljenju sukladno priležećoj medicinskoj dokumentaciji, te drugim ispravama u spisu, utvrdi je li kod tužitelja nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. stavak 4. ZOMO, te ukoliko je isto stanje kod tužitelja nastupilo da se utvrdi datum s kojim je takov stanje kod tužitelja nastupilo.

              20.              Stalni sudski vještak doc. dr. sc. M. M. u nalazu i mišljenju od 21. srpnja 2023., nakon uvida u medicinsku dokumentaciju te nakon kliničkog pregleda tužitelja smatra da je kod tužitelja nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti na radnom mjestu s danom 25. listopada 2018. kada je ortoped u svom nalazu napisao slijedeće: uznapredovala artroza koljena. Kontraktura koljena 10-100. prisutni osteofiti. Moli se izbjegavati veće napore na koljeno u vidu dizanja tereta za duljeg stajanja i hodanja.

21.              Stalni sudski vještak prim dr. sc. M. Z. u nalazu i mišljenju od 21. srpnja 2023., navodi da uzimajući u obzir opis poslova tužitelja, opise funkcionalnog stanja sustava za kretanje te dugotrajnost psihičkih tegoba tužitelja i uspoređujući ih sa opisanim statusom sustava za kretanje u pregledu specijalista ortopeda, ovdje sudskog vještaka, neosporno je da su već dana 25. listopada 2018. godine kod tužitelja postojala funkcionalna oštećenja koja su uzrok trajne nesposobnosti za rad. Uz trajna funkcionalna ograničenja pokreta u oba koljena, detaljno opisana u nalazima ortopeda 25. listopada 2018. godine, a potvrđena i pregledom sudskog vještaka u ovom vještačenju, iz medicinske dokumentacije vidljivo je da je već dana 19. rujna 1996. kirurg ustanovio bolnost desnog gležnja uz ograničenu gibivost srednjeg stupnja i ograničene kretnje u desnom AC zglobu blagog stupnja što je potvrđeno u nekoliko nalaza fizijatra i ortopeda nakon toga, a prije 25. listopada 2018. godine i potvrđeno i pregledom vještaka ortopeda u ovom vještačenju.

22.              U pogledu bolesti psihe stalni sudski vještak prim dr. sc. M. Z. navodi da je iz psihijatrijske dokumentacije vidljivo da se zbog razdražljivosti i izolacije psihijatrijski liječi počevši od 14. veljače 1995. Dana 21. veljače 2016. u PB V. postavljena mu je dijagnoza kroničnog PTSP te psihoorganskog sindroma. Unatoč terapiji i višekratnom korigiranju iste, stanje je najprije stacionarno, a vremenom dolazi do daljnjeg pogoršanja i uz uzimanje propisane terapije i redovitih kontrola.

23.              Zaključno, sudski vještaci doc. dr. sc. M. M. i prim dr. sc. M. Z., sukladno priležećoj medicinskoj dokumentaciji te drugim ispravama u spisu, uzimajući u obzir zahtjeve radnog mjesta opisanih u priloženom Opisu poslova, mišljenja su da su naprijed opisana funkcionalna oštećenja sustava za kretanje i trajne psihičke promjene uzrokovane PTSP-em i psihoorganskim sindromom uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja u smislu članka 39. stavak 4. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13 – 102/19). Potpuni gubitak radne sposobnosti nastupio je dana 25. listopada 2018. godine.

24.              Tuženik dostavlja očitovanje Vijeća viših vještaka na nalaz i mišljenje sudskih vještaka u kojem navodi da je vještačenje dr. M. prihvatljivo kao zasebno no zaključak spec. medicine rada se ne može prihvatiti jer tužitelj u potpunosti testira realitet te njegov psihički habitus ne ograničava radnu sposobnost. Smatraju da je potrebno provesti vještačenje psihijatra koji je bitan za ocjenu radne sposobnosti za pravo na obiteljsku mirovinu.

25.              Tužitelj u svom očitovanju u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskih vještaka te ističe da je njegovo psihičko stanje detaljno opisano na stranicama 5-7 Nalaza, te je očito iz zaključka psihijatra "izražen je visok agresivni naboj, kojeg je osoba sklona usmjeravati prema sebi", lako zaključiti o kakvoj osobi se radi. Također ističe da nalazu prileži opširna psihijatrijska dokumentacija iz koje je vidljivo da je u kontinuiranom psihijatrijskom tretmanu, više puta hospitalno liječen, ali se ne postiže nikakvo poboljšanje jer je stanje kronično i ima tendenciju progresije.

26.              Mišljenja stalnih sudskog vještaka osporava nalaz i ocjenu ovlaštenih vještaka budući da detaljno opisuje tužiteljevo zdravstveno stanje, navodi tijek liječenja tužitelja, te analizira svu priloženu medicinsku dokumentaciju.

27.              Prema stavu suda, ocjena Vijeća viših vještaka da kod tužitelja ne postoji gubitak radne sposobnosti, nije pravilna, jer nema osnove u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, tim više što je sudski vještak ocijenio svu medicinsku dokumentaciju i opisao zdravstvena stanja tužitelja, uzimajući u obzir i priloženi Opis poslova. Prema mišljenju suda, činjenica da se Vijeće viših vještaka očitovalo da je vještačenje dr. M. prihvatljivo, kao zasebno, dovoljno je za zaključak da je kod tužitelja nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti na radnom mjestu s danom 25. listopada 2018. kada je ortoped u svom nalazu napisao uznapredovala artroza koljena, te su utvrđena trajna funkcionalna ograničenja pokreta u oba koljena. Nastavno, iz medicinske dokumentacije je vidljivo da je već 19. rujna 1996. kirurg ustanovio bolnost desnog gležnja uz ograničenu gibivost srednjeg stupnja i ograničene kretnje u desnom AC zglobu blagog stupnja, što je potvrđeno u nekoliko nalaza fizijatra i ortopeda nakon toga a prije 25. listopada 2018. Sukladno navedenom, iako Vijeće viših vještaka osporava zaključak spec. medicine rada o psihičkom statusu tužitelja i o utjecaju istog na radnu sposobnost, prema ocjeni suda, isto nije od utjecaja na konačnu ocjenu o radnoj sposobnosti, obzirom je nesporno utvrđeno da funkcionalna oštećenje sustava za kretanje uzrokuju potpuni gubitak radne sposobnosti s danom 25. listopada 2018.

28.              Iz svih navedenih razloga Sud osporavano rješenje nije mogao ocijeniti zakonitima jer je prema ocjeni suda u provedenom upravnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje, odnosno iz priložene medicinske dokumentacije izveden je pogrešan zaključak o tužiteljevoj radnoj sposobnosti, slijedom čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Budući da je u konkretnom slučaju gubitak radne sposobnosti tužitelja nastupio 25. listopada 2018., a koji datum ne osporava niti u svom očitovanju Vijeće viših vještak Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, to je bilo potrebno u cijelosti usvojiti zahtjev tužitelja kako je to zatraženo u tužbi, s time da je tuženo tijelo, u nastavnom postupku, dužno temeljem naprijed utvrđenog činjeničnog stanja kao i ocjene stalnog sudskog vještaka o gubitku radne sposobnosti tužitelja pravilno primijeniti citiranu odredbu članka 69. ZOMO.

29.              Slijedom svega navedenog, sud je na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima uvažio tužbeni zahtjev, te je odlučeno kao u izreci presude.

 

 

U Zagrebu 12. listopada 2023.

 

 

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec., v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke žalba nije dopuštena  (članak 66.a Zakona o upravnim sporovima).

 

 

 

 

 

 

 

 

1