REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-125/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sucu toga suda Marijanu Muži, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Frani Šturi, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 9. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku, 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103124806, sklopljenog 30.08.2006. godine, između tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermärkische bank d. d. iz Rijeke, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, potvrđenog (solemniziranog) dana 04.09.2006. godine po javnom bilježniku Ranka Spevec iz Velike Gorice, pod brojem: OU-993/2006, kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te koja glasi „Iznos kredita = 131.280,00 CHF (stotridesetjednatisućadvjestoosamdeset CHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj“, kao i odredba čl. 7.st. 10. istog Ugovora, a koja glasi: „valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d. d. iz Rijeke, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, da u roku od 15 dana, isplati tužitelju ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.803,59 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku:

-na iznos od 79,95 EUR od dana 15.07.2009. godine do isplate,

-na iznos od 161,80 EUR od dana 14.08.2009. godine do isplate,

-na iznos od 31,24 EUR od dana 16.09.2009. godine do isplate,

-na iznos od 15,48 EUR od dana 16.02.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,29 EUR od dana 16.03.2010. godine do isplate,

-na iznos od 46,96 EUR od dana 15.04.2010. godine do isplate,

-na iznos od 45,70 EUR od dana 15.05.2010. godine do isplate,

-na iznos od 48,16 EUR od dana 16.06.2010. godine do isplate,

-na iznos od 69,51 EUR od dana 16.07.2010. godine do isplate,

-na iznos od 65,11 EUR od dana 14.08.2010. godine do isplate,

-na iznos od 78,54 EUR od dana 16.09.2010. godine do isplate,

-na iznos od 73,90 EUR od dana 16.10.2010. godine do isplate,

-na iznos od 71,48 EUR od dana 16.11.2010. godine do isplate,

-na iznos od 87,21 EUR od dana 16.12.2010. godine do isplate,

-na iznos od 107,24 EUR od dana 15.01.2011. godine do isplate,

-na iznos od 93,06 EUR od dana 16.02.2011. godine do isplate,

-na iznos od 98,03 EUR od dana 16.03.2011. godine do isplate,

-na iznos od 91,71 EUR od dana 16.04.2011. godine do isplate,

-na iznos od 92,84 EUR od dana 17.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od 125,88 EUR od dana 15.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od 180,19 EUR od dana 21.09.2011. godine do isplate,

-na iznos od 43,75 EUR od dana 28.10.2011. godine do isplate,

-na iznos od 10,93 EUR od dana 21.06.2012. godine do isplate,

-na iznos od 95,30 EUR od dana 22.07.2012. godine do isplate,

-na iznos od 93,97 EUR od dana 22.08.2012. godine do isplate,

-na iznos od 91,38 EUR od dana 22.09.2012. godine do isplate,

-na iznos od 94,37 EUR od dana 23.10.2012. godine do isplate,

-na iznos od 96,73 EUR od dana 22.11.2012. godine do isplate,

-na iznos od 94,76 EUR od dana 22.12.2012. godine do isplate,

-na iznos od 87,60 EUR od dana 22.01.2013. godine do isplate,

-na iznos od 66,69 EUR od dana 16.02.2013. godine do isplate,

-na iznos od 196,42 EUR od dana 19.02.2013. godine do isplate,

-na iznos od 139,98 EUR od dana 15.03.2013. godine do isplate,

-na iznos od 140,06 EUR od dana 16.04.2013 godine do isplate,

-na iznos od 137,00 EUR od dana 14.05.2013. godine do isplate,

-na iznos od 129,97 EUR od dana 14.06.2013 godine do isplate,

-na iznos od 127,25 EUR od dana 13.07.2013. godine do isplate,

-na iznos od 128,36 EUR od dana 14.08.2013. godine do isplate,

-na iznos od 133,33 EUR od dana 14.09.2013. godine do isplate

-na iznos od 138,52 EUR od dana 15.10.2013. godine do isplate,

-na iznos od 135,84 EUR od dana 15.11.2013. godine do isplate,

-na iznos od 137,74 EUR od dana 15.12.2013. godine do isplate,

-na iznos od 139,89 EUR od dana 15.01.2014. godine do isplate,

-na iznos od 167,58 EUR od dana 14.02.2014. godine do isplate,

-na iznos od 170,41 EUR od dana 14.03.2014. godine do isplate,

-na iznos od 169,48 EUR od dana 12.04.2014. godine do isplate,

-na iznos od 58,80 EUR od dana 15.05.2014. godine do isplate,

-na iznos od 58,07 EUR od dana 14.06.2014. godine do isplate,

-na iznos od 58,40 EUR od dana 12.07.2014. godine do isplate,

-na iznos od 61,00 EUR od dana 15.08.2014. godine do isplate,

-na iznos od 63,18 EUR od dana 13.09.2014. godine do isplate,

-na iznos od 62,73 EUR od dana 14.10.2014. godine do isplate,

-na iznos od 64,62 EUR od dana 08.11.2014. godine do isplate,

-na iznos od 65,90 EUR od dana 16.12.2014. godine do isplate,

-na iznos od 65,15 EUR od dana 10.01.2015. godine do isplate,

-na iznos od 111,71 EUR od dana 10.02.2015. godine do isplate,

-na iznos od 66,15 EUR od dana 02.03.2015. godine do isplate,

-na iznos od 66,15 EUR od dana 02.04.2015. godine do isplate,

-na iznos od 66,15 EUR od dana 02.05.2015. godine do isplate,

-na iznos od 66,15 EUR od dana 02.06.2015. godine do isplate,

-na iznos od 66,14 EUR od dana 02.07.2015. godine do isplate,

-na iznos od 66,15 EUR od dana 02.08.2015. godine do isplate,

-na iznos od 66,15 EUR od dana 02.09.2015. godine do isplate,

po stopi koja je do 31.12.2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. pa do isplate sa kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31.07.2015. određivala za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023. godine pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.062,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 1. prosinca 2025. prvog stupnja pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu 30. kolovoza 2006. br. 2402006-1031262160/51400607-5103124806 kojim je tuženik odobrio tužitelju kreditni iznos od 131.280,00 CHF. Navedenim ugovorom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,750% godišnje (čl. 8.), te je predmetnim ugovorom ugovoreno vraćanje kredita u 360 mjeseci od prijenosa kredita u otplatu. Tuženik je s obzirom na odredbu navedenog ugovora jednom obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope na što je tužitelj usmeno prigovorila, dok je kasnije promjene tuženik vršio bez da o tome obavijesti tužitelja kao ugovornu stranu na bilo koji način tako da tužitelj nije imao mogućnosti za prigovor. Tužitelj je kroz mjesečne rate primijetio da je došlo do promjene tako da joj je mjesečni anuitet u odnosu na prvotni znatno porastao, međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužitelja ostali su bez ikakvog rezultata.

1.1. Tužitelj kontinuirano uredno podmiruje obveze iz predmetnog ugovora o kreditu te je navedeni kredit još uvijek aktivan.

1.2. Kamatna stope se s početnih 4,75% godišnje do sada u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Iz potvrda (obavijesti) tuženika o promjeni kamatne stope po predmetnom kreditu, razvidno je da je korekcijom kamatne stope od 1.2.2008. ista iznosila 5,25%, korekcijom kamatne stope od 1.4.2009. ista je iznosila 5,60%, korekcijom od 3.8.2009. iznosila je 5,60%, korekcijom kamatne stope od 12.10.2010. iznosila je 5,35%, korekcijom od 3.5.2011. iznosila je 5,05 %, korekcijom od 6.10.2012. kamatna stopa je iznosila 4,70%, te od 1.1.2014. stupanjem na snagu Zakona o potrošačkom kreditiranju, kamatna stopa sukladno zakonskoj obvezi bila je određena na iznos od 3,23%. Tužitelj smatra da je takav način promjene kamatne stope ništetan obzirom da se ista mijenjala bez tužitelju jasnih parametara, odnosno ugovorena je na način da tužitelju kao potrošaču nije razumljiva jer ne sadrži jasne kriterije na temelju kojih bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz nje proizlaze. U konkretnom slučaju radi se o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja je u svojoj konkretnoj primjeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno tužitelja u ovom postupku.

1.3. Dana 30. ožujka 2016. tužitelj i tuženik sklopili su Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103124806, a na temelju odredbe članka 19.a do 19.i. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) te su ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR.

1.4. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4.7.2013. te je utvrđeno da između ostalog i tuženik od razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe i to na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, nisu kao trgovci potrošače u cijelosti obavijestili, a tijekom pregovora i u svezi zaključenje predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

1.5. Obzirom da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđena ništetnost ugovornih odredbi u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008., to je tuženik sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje tuženik ističe prigovor zastare navodeći da se na zahtjev tužitelja za isplatu treba primijeniti trogodišnji zastarni rok u smislu čl. 230. ZOO-a u vezi s čl. 118. ZZP-a, imajući u vidu tužiteljevo saznanje o svakoj promjeni kamatne stope i plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima.

2.1.. Tuženik navodi da je u ovom postupku potrebno utvrditi da li je u fazi pregovaranja oko sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i samog sklapanja ugovora o kreditu tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita, odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze, odnosno da li je tužitelj bio informiran glede promjene kamatne stope. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima.

2.2. U odnosu na Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa, tuženik ističe kako je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je objavljena 2. prosinca 2013., a stupila je na snagu 1. siječnja 2014..

2.3. Također tuženik navodi da se o spornim odredbama s tužiteljem pojedinačno pregovaralo slijedom čega iste nisu nepoštene, a samim time ni ništetne. Podredno, tuženica navodi da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Dodatno, navodi da zakonske odredbe članka 138. a ZZP/09 i članka 502. c Zakona o parničnom postupku predviđaju da se potrošači mogu pozvati na pravna utvrđenja iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnim parnicama za naknadu štete, dok u ovom konkretnom slučaju tužitelj traži utvrđenje ništetnosti i isplatu na temelju stjecanja bez osnove. Nadalje, da je tuženica postupala u skladu s kogentnim zakonskim odredbama Zakona o bankama, Zakona o kreditnim institucijama, Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima čime je ispoštovala sve zakonske obveze koje je imala. Tuženica navodi i da o razumljivosti spornih odredbi evidentno svjedoči činjenica da je tužitelj potpisao Ugovor o kreditu, kao i da mu je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila pojašnjena od strane radnika tuženice prilikom odobravanja Ugovora o kreditu. Osim toga, navodi da je Ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika koji je tom prilikom potvrdio da Ugovor o kreditu, pa time i njegove odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, predstavljaju pravu volju tužitelja te da isti prihvaća pravne posljedice koje za njega proizlaze iz takve odredbe. Dakle, javni bilježnik je postupio sukladno članku 57. Zakona o javnom bilježništvu te protumačio tužitelju značenje svih ugovornih odredbi, objasnio mu pravne posljedice koje za njega proizlaze iz Ugovora o kreditu, utvrdio kako su mu iste jasne i razumljive te se uvjerio o njegovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem predmetnog ugovora navedenog sadržaja. Nadalje, navodi da bi posljedica utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na način kako to zahtijeva tužitelj dovela do posljedica kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, a to ne bi odgovaralo pravoj ugovornoj volji ugovornih strana.

2.4. Tužena također spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju.

2.5. Sukladno navedenom tužena smatra da je tužba neutemeljena te da se tužitelj pogrešno poziva na odredbe ZOO-a kao i da je tuženik postupao u cijelosti sukladno ugovoru i preuzetim obvezama te tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovane u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u cijeli predmet, u ugovor o kreditu od 30.8.2006. broj 2402006/1031262160/51400607-5103124806 (list spisa 7-12 spisa),

otplatni plan za kredit (list 13-16 spisa), pregled prometa po partiji kredita (list 17-26 spisa), u aneks broj 1 ugovora o kreditu broj 5103124806 od 30.3.2016. (list 27-29 spisa), u otplatni plan (list 30-33 spisa), u priloženu dokumentaciju (list 50-131 spisa), u pisano očitovanje sudskog vještaka Vatroslava Zovka, dipl.oec., stalni sudski vještak za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku (list 258 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. dipl.oec. Vatroslava Zovka (list 270-275 spisa), u dopunu nalaza sudskog vještaka Vatroslava Zovka (list 292 spisa),

4. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom od 2. svibnja 2023. u cijelosti je osnovan.

5. Uvidom o Ugovor o kreditu broj 2402006/1031262160/51400607- 5103124806 od 30. kolovoza 2006. utvrđeno je da je isti sklopljen između Erste&Steiermärkische bank d. d. kao banke i Mlinac Krešimir iz [adresa], kao korisnik kredita, te da je iznos kredita 131.280,00 CHF, namjena stambeni krediti građena preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu. Stambeni kredit za kupnju nekretnine.

6. Nadalje, uvidom u aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103124806 od 30. ožujka 2016., utvrđeno je da je isti sklopljen između Erste&Steiermärkische bank d. d. i ŽK iz [adresa].

7. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo, poreze i informatiku JK prof. dr.sc. dipl.oec. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza te priležeće dokumentacije vještak je dao svoje mišljenje, navodeći da sveukupno potraživanje tužitelja s naslova ništetnosti odredba ugovora o valutnoj klauzuli sveukupno iznosi 5.803,59 eura. Tuženik prilikom izračuna konverzije kredita tužitelja nije uzimao u obzir početno ugovorenu valutu kredita, kao ni pretplatu temeljem promjena u kamatnim stopama po ugovoru o kreditu. Tužitelj nije direktno izvršio sveukupno 121 uplatu.

7.1. Navedeni vještak je u svojoj dopuni nalaza od 26. prosinca 2023. (list 292 spisa) istaknuo da je osnovni nalaz i mišljenje sačinjen na način da već sadrži obračun i manje plaćenih iznosa ukoliko je tečaj CHF u trenutku uplate po pojedinom anuitetu bio manji od tečaja na dan isplate kredita, odnosno ukoliko je iznos uplate po anuitetu bio manji od ukupno do dospjelog iznosa na dan uplate.

8. Sud je nalaz i mišljenje navedenog vještaka u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i valjan budući da je isti dan u skladu s pravilima struke te od strane stručne osobe.

9. Budući su prigovori tuženice na predmetni nalaz i mišljenje pravne naravi, a o kojima prigovorima je sud dao svoju ocjenu u prethodnom dijelu obrazloženja, isti ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja jer ga je vještak izradio u skladu sa zadatkom koji mu je povjeren od strane suda.

10. Tužitelj ŽK je iskazao da je tijekom 2006. odlučio sa suprugom kupiti nekretninu za stanovanje te su se interesirali radi realizacije stambenog kredita. Odlučio se realizirati kredit u Erste banci jer su mu u toj banci bili najpovoljniji uvjeti realizacije kredita i to realizacija u švicarskim francima kada je bila kamata 4,75%, a uz banka je omogućavala i prijevremeno zatvaranje kredita bez neki dodatnih naplata zbog čega se odlučio za realizaciju kredita u navedenoj banci. Navedenim kreditom kupili su stan u [adresa], veličine 57 m² u kojem tužitelj stanuje sa svojom obitelji. Nadalje je naveo da se u banci nije moglo prigovarati u vezi visine kamatne stope, niti o ugovornim odredbama koje određuju način promjene kamatne stope, a u odnosu na rok otplate kredita te s obzirom na visinu njegovih tadašnjih primanja, bio mu je ponuđen rok otplate 30 godina na iznos kredita od 131.280,00 CHF. Nakon 3 godine su napravili prijevremenu uplatu u iznosu od oko 200.000,00 kuna te je nakon toga uredno otplaćivao anuitete kredita do konverzije i to do 2007., iznos kredita je bio ugovoren u iznosu od 650,00 CHF mjesečno, a početkom 2008. rata se povisila te je nastavio otplaćivati kredit koji je u cijelosti otplaćen tijekom 2019. ili 2020.. Banka ga nije obavještavala o bilo kakvim rizicima vezanim za promjenu kamatne stope. Budući je bilo dogovoreno da se otplata rata kredita vrši obustavom na njegovoj plaći, koja izjava je bila ovjerena od strane javnog bilježnika, zbog toga su uplate na ime otplate kredita vršene od strane njegovog poslodavca pod nazivom Optima direkt d.o.o., koji je često mijenjao svoj naziv. Od banke nije informiran o riziku sklopljenog pravnog posla vezano uz valutu CHF, niti su mu posebno objašnjavani uvjeti koji utječu na odnos CHF prema kuni, a o uvjetima kreditiranja nije se moglo raspravljati, nego ili prihvatiti ili ne prihvatiti ponudu banke u vezi realizacije kredita.

11.Sud iskaz tužitelja ŽK u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit budući da isti ima neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku, te nije u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima tijekom ovog postupka.

12. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14. i 70/19. dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja usklađen podneskom od 2. svibnja 2023. (list 279-280 spisa) u cijelosti osnovan.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja u tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnim odredaba o promjenjivoj valutnoj klauzuli iz članka 7. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5103124806 od 30. kolovoza 2006., te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao i da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli te da stoga tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i po promjenjivom tečaju CHF.

14. Među strankama je sporno jesu li predmetne odredbe Ugovora o kreditu bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja, jesu li bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, te posljedično tome radi li se o ništavim odredbama Ugovora o kreditu. Sporna je i visina zahtjeva, kao i da li je nastupila zastara.

15. Iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da niti na jednom mjestu nisu utvrđeni egzaktni parametri niti metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope slijedom čega je odredba da se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom banke suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a samim time i ništetna. S tim u vezi, ugovorna odredba koja je protivna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to isključivo na štetu tužitelja. Nadalje, tužiteljica osporava navode tuženice o njegovom nesavjesnom ponašanju na njezinu štetu budući da je upravo tuženica ta koja je bez valjane pravne osnove stekla iznose kamate koje je tužitelj platio u anuitetima otplate kredita preko iznosa promjenjive kamatne stope od 4,750%. Prema tome, tužitelj sukladno odredbama članka 1111. te članka 323. Zakona o obveznim odnosima osnovano potražuje od tuženice povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem povećane kamatne stope. Tužitelj navodi i da je odredba o promjeni kamatne stope ključna odredba Ugovora o kreditu, a u ovom slučaju ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se promjena veže, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije u kojoj vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema egzaktnih kriterija.

16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud je mišljenja kako je isti neosnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo je do prekida zastare u smislu odredbe članka 388. ZOO/91, a isto propisuje članak 241. ZOO. Po pitanju zastare izričito se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) u svojoj presudi posl. br. Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. Prema shvaćanju VSRH izraženom u toj odluci pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takovog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od 5 godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti sukladno članku 328. ZOO ne gasi.

17. Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito utvrđivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom članka 140. ZZP propisano da pokretanje ili vođene postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

18. Stoga kako je u konkretnom slučaju tužba podnesena 26. veljače 2021., a s obzirom na gore sve navedeno prigovor zastare tuženika nije osnovan.

19. Isto tako se napominje, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel zauzeo stajalište 30. siječnja 2020. da u slučaju ništetnosti ugovora zastarni rok za povrat danoga počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

20. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5103124806 utvrđeno je da su ga tužitelj i tuženik sklopili 30. kolovoza 2006., a istim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 131.280,00 CHF, da je člankom 8. ugovorena redovna godišnja kamata od 4,750%, a koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama prednika tuženika ili drugog akta banke, te da je člankom 6. Ugovorena otplata u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje, člankom 7. Ugovora regulirana je valutna klauzula.

21. Tužitelj je podneskom od 2. svibnja 2023. (list 279-280 spisa) uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka za financije prof.dr.sc Vatroslava Zovka na način kako je to navedeno pod točkom I. i II. izreke ove presude.

22. Valja napomenuti da glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev- 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. taj sud izjasnio da bez obzira na sklapanja dodatka ugovora o kreditu, tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvarit neka eventualna prava koja im pripadaju, a većinom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

22.1. Stoga, s obzirom na provedeni postupak i provedene dokaze u ovom postupku, sud smatra da je konverzija u konkretnom slučaju napravljena zakonito i računski točno što proizlazi i iz vještačkog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije Vatroslava Zovka, dipl.oec. te da je način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama čl. 19.c ZID ZPK-a.

22.2. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH navodi i u svojem rješenju naprijed navedenom i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.

23. Sud smatra sukladno naprijed navedenom da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, a sukladno podnesku tužitelja od 2. svibnja 2023., a kako je to već naprijed navedeno.

24. Sukladno članku 138. a ZZP/09 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

25. Člankom 502. c. ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavak 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

26. Nadalje, odredbom članka 323. stavak 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. istog Zakona propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

27. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj svoj tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu specificirao podneskom od 2. svibnja 2023., sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka financijske struke, koji ovaj sud prihvaća, to je zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti na temelju odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. ZOO. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 1115. ZOO i to od dana kada su izvršene pojedine uplate kako to tužitelj i zahtjeva, a koji datumi uplata su razvidni iz nalaza i mišljenja vještaka.

28. S tim u vezi, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio je na snazi ZZP/03 koji je u članku 81. stavak 1. definirao pojam nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Nastavno, pojam nepoštene ugovorene odredbe bio je sadržan i u odredbi članka 96. stavak 1. ZZP/07.

29. Pored navedenog, u konkretnom slučaju nepoštenost tuženice utvrđena je u presudi koja je donesena od strane Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P- 1401/12 od 04.07.2013., a potvrđena presudom VTSRH, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno je da je tuženica kamatnu stopu mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe. Dakle, nakon donošenja predmetnih presuda tužiteljica, kao i svaki potrošač, raspolaže sudskim odlukama kojima je riješeno prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je ugovorena redovna kamatna koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka, a sve sukladno članku 502. c ZPP.

30. Stoga je tuženica dužna isplatiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa s naslova ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, sveukupno iznos od 5.803,59 eura, kao stečeno bez osnove i to od dana stjecanja, a što je u konkretnom slučaju dan kada je izvršena svaka pojedina uplata. Odluka o primjeni kamatne stope temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. nadalje na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO., a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP budući da je isti u cijelosti uspio u sporu. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje Tarifa), a sukladno vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, te prema priloženom troškovniku. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 22.3.2021. u iznosu od 200,00 eura, sastav žalbe protiv rješenja od 7.10.2021. u iznosu od 100,00 eura, sastav podneska od 8.12.2021. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 21.12.2021. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 14.3.2023. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 6.4.2023. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 2.5.2023. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 12.10.2023. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 16.2.2024. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 12.3.2024. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 4.4.2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav žalbe protiv rješenja o troškovima od 14.5.2014. u iznosu od 274,38 eura, pristup na ročište 9.10.2025. u iznosu od 200,00 eura što ukupno iznosi 2.574,38 eura uz PDV 25%, odnosno 643,59 eura, troškovi vještačenja u iznosu od 225,00 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 91,31 eura, sudska pristojba na presudu u iznosu od 91,31 eura i sudska pristojba na žalbu u iznosu od 91,31 eura tako da sveukupni troškovi parničnog postupka iznose 3.716,90 eura, a kako je to odlučeno pod točkom III. izreke presude.

32. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 1. prosinca 2025.

Sudac:

Marijan Muža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude.