1                     Poslovni broj: 18.UsI-573/21-29

 

                   

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. R., OIB: …, iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik F. B., OIB: …, odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, OIB: …, Z., radi priznavanja statusa HRVI, 12. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/20-01/501, Urbroj: 522-4/1-1-1-21-4 od 22. siječnja 2021. i predmet vraća na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/20-01/501, Urbroj: 522-4/1-1-1-21-4 od 22. siječnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje G. Z., G. u. za b., Klasa: UP/I-564-01/18-31/25, Urbroj: 251-24-02/1-20-19 od 24. ožujka 2020. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi psihičke bolesti PTSP.

2.              Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja te ističe da je dragovoljac Domovinskog rata od 1991. godine i sudjelovao je u mnogim vojnim akcijama. Tijekom Domovinskog rata je bio izložen izuzetno stresnim i životno ugrožavajućim situacijama koje su ostavile duboki trag i ranu na psihu tužitelja od koje se isti dan danas nije oporavio. Prve smetnje su se tužitelju počele javljati 1992. godine kada je tužitelj proglašen kao nesposoban za vojnu službu te mu je utvrđena dijagnoza Psychoneurosis depressiva i Reactio psychogenec depress. Dakle, još od 1992. godine tužitelj boluje od post traumatskog poremećaja, anksiozno-depresivnog poremećaja, smetnje ličnosti, nesanica, itd. Uvidom u medicinsku dokumentaciju razvidno je da je tužitelj teško bolesna osoba koja već 28 godina trpi posljedice svojeg sudjelovanja u Domovinskom ratu, posljedice koje se nisu smanjile još od 1992. godine. Tužitelj ukazuje da je osporeno rješenje nedovoljno argumentirano te nedovoljno obrazloženo i istim nisu otklonjeni svi prigovori koje tužitelj iznosi u žalbi. Tuženik se poziva na nalaz i mišljenje vještaka od 4. rujna 2020. godine u kojem vještaci utvrđuju koje se bolesti imaju uzeti u obzir pri odlučivanju, a koje ne. Pritom tužitelj napominje kako tuženik ne objašnjava zašto se neke bolesti imaju uzeti u obzir, a druge se u potpunosti imaju ignorirati. Tužitelju bi bilo razumljivo da je vijeće vještaka, pa zatim i tuženik odlučilo ne uzeti u obzir bolesti koje nemaju nikakve veze sa posttraumatskim stresnim poremećajem, ali u ovome slučaju se radi o bolestima koje su usko povezane i koje se kao takve trebaju ocjenjivati zajedno, a ne da se PTSP tužitelja ocjenjuje zasebno ignorirajući ostale bolesti koje su nastale kao uzrok PTSP-a. Tužitelj ističe kako ni vijeće vještaka ni tuženik ni u jednom dijelu nalaza i pobijanog rješenja ne navode temeljem kojih su to odredbi iz konačnog odlučivanja izuzete ostale bolesti tužitelja. Vijeće vještaka je neosnovano odredilo da je oštećenje organizma manje od 20% te je tuženik to odmah prihvatio. Tužitelj posebno napominje da je nalazom i mišljenjem vještaka u prvostupanjskom postupku od 12. rujna 2019. godine utvrđeno oštećenje organizma od 20%, dok bi u sljedećim nalazima vještaka od 11. ožujka 2020. i 4. rujna 2020. godine bilo određeno oštećenje organizma manje od 20%. Tužitelju je nejasno što se u tih godinu dana promijenilo da bi vijeće vještaka donijelo takve nalaze.

3.              Stoga, predlaže da sud poništi osporeno rješenje, i prizna mu status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP.

4.              U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ostaje kod navoda iz osporenog rješenja, detaljno interpretira tijek provedenog postupka, poziva se na relevantne zakonske odredbe, ističe da je Vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sve dokaze ocijenilo sveobuhvatno i temeljito te je njihov nalaz i mišljenje sačinjen lege artis. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, obzirom je u zapisniku o vještačenju predsjednik vijeća dao iscrpno i cjelovito obrazloženje u pogledu odlučnih medicinskih činjenica potrebnih za donošenje odluke, a koje je tuženik prihvatio, jer je utemeljeno na konkretnoj medicinskoj dokumentaciji u spisu (analizirana je sva medicinska dokumentacija i zdravstveno stanje tužitelja). Protivi se provođenju sudsko-medicinskog vještačenja jer tužitelj u tužbi osim što osporava utvrđeno činjenično stanje po nadležnim vještacima, ničim konkretnim nije osporio njihove zaključke niti se pozvao na bilo kakve dokaze koji bi doveli u dvojbu medicinska utvrđenja od strane istih već ih osporava samo paušalno. Nadalje, nije se pozvao niti na neki od medicinskih nalaza koji bi govorio suprotno od onoga što su utvrdila nadležna vijeća viših vještaka. Puka činjenica da se nalaz i mišljenje revizijskog te žalbenog vijeća viših vještaka razlikuju od prvostupanjskog nalaza i mišljenja nije valjan argument za traženje sudsko medicinskog vještačenja, a procesni propisi koji uređuju konkretan upravni postupak upravo i uređuju drugostupanjsko vještačenje, kako bi tijelo drugog stupnja preispitalo utvrđenja prvog stupnja. Ishod predmetnog postupka nije zapreka za podnošenje novog zahtjeva za utvrđivanje postotka oštećenja organizma, sukladno članku 173. Zakona o hrvatskim braniteljima, ako i kada tužitelj bude smatrao da je u međuvremenu došlo do pogoršanja njegove bolesti koje dovodi do većeg postotka oštećenja organizma.

5.              Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6.              Sud je održao usmene i javne rasprave, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.).

6.1.              U očitovanju na dostavljeni odgovor na tužbu tužitelj ukazuje da su iz nalaza i mišljenja u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku vidljiva vrlo slična obrazloženja, a drugačija viđenja o oštećenju organizma tužitelja. Jedan nalaz tvrdi da tužitelj boluje od PTSP-a srednjeg stupnja, dok sljedeći nalaz tvrdi da se u biti radi samo o PTSP-u lakog stupnja, a pri tome koriste vrlo slično obrazloženje kao prijašnji nalaz i mišljenje. Pri tome niti jedno vijeće vještaka ne objašnjava jasnije i konkretnije zašto tužitelj boluje od PTSP-a srednjeg, odnosno lakšeg stupnja. Ako su vijeće vještaka i tuženik doista obavili uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja vidjeli bi da već 28 godina trpi posljedice svojeg sudjelovanja u Domovinskom ratu. Više puta je hospitaliziran i ambulantno liječen što prikazuje oboljenje tužitelja kao teško, a ne prolazno i lakšeg stupnja kako to prikazuju tuženik i vijeća vještaka. Vijeće vještaka i tuženik su svjesni da tužitelj prije sudjelovanja u Domovinskom ratu nije bolovao od nikakvih mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja. Također su svjesni da su PTSP i ostale dijagnoze tužitelja izravna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Suprotno navodima tuženika, vijeće vještaka nije sveobuhvatno i temeljito ocijenilo dokaze, jer iz tužitelju nepoznatog razloga nisu uzeli ostale psihičke bolesti u obzir pri svojem ocjenjivanju postotka oštećenja organizma. Nigdje u obrazloženjima nalaza i odgovoru na tužbu se ne navodi razlog izuzeća tih bolesti i temeljem kojih činjenica te bolesti nisu uzročno povezane s sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Također, niti jednom riječju vijeće vještaka ni tuženik ne objašnjavaju što je to točno lakši, srednji i teški stupanj PTSP-a i zašto konkretno tužitelj boluje samo od PTSP-a lakšeg stupnja. U nalazima i mišljenjima te u odgovoru na tužbu se nigdje ne navode kriteriji i smjernice kojima su se vodila vijeća vještaka pri odlučivanju. Tužitelj ne osporava nalaze i mišljenja paušalno već se poziva na opsežnu medicinsku dokumentaciju koja jasno prikazuje teško zdravstveno stanje tužitelja te ujedno predlaže saslušanje svoje dugogodišnje doktorice, gospođe U. i članova obitelji koji će sudu jasno prikazati teško psihičko stanje tužitelja, a ujedno je tužitelj i predložio da ovaj sud odredi neovisnog sudskog vještaka.             

7.              Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis, te isprave priložene spisu tuženika.

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9.              Uvidom u priloženi spis predmeta utvrđeno je da je tužitelj podnio 5. siječnja 2018. zahtjev za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata temeljem bolesti PTSP.

10.              Prema potvrdi Ministarstva obrane od 24. siječnja 2018. utvrđeno je da tužitelj ima priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u razdoblju od 10. prosinca 1991. do 19. veljače 1992., odnosno ima 2 mjeseca i 10 dana sudjelovanja u Domovinskom ratu.

11.              Prema dopisu Ministarstva obrane od 14. veljače 2018. tužitelj je tijekom Domovinskog rata bio pripadnik VP … Z.-S. (…. brigada HV) te je kao pripadnik postrojbe organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske te je objektivno bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi. Navedena postrojba izvršavala je bojne zadaće na crti bojišnice i na osiguranju istih u području odgovornosti ukinute OZ Z., te je bila izložena djelovanjima neprijatelja (otvaranjem paljbe iz pješačkog, topničkog i raketnog naoružanja) po njenim položajima.

12.              Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17., 98/19.

– dalje u tekstu: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

13.              Stavkom 2. istog članka ovog Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

14.              Člankom 12. stavak 1. Zakona propisano je da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog:

a) rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske

b) zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili

c) bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

Smatra se da je oštećenje organizma zatočenika iz stavka 1. točke b) ovoga članka po toj osnovi najmanje 20% trajno (stavak 2.).

15.               Člankom 180. stavak 1. Zakona propisano je da prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje se, između ostalog, opisom ratnog puta koji je prikaz ratnih zadataka koje je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata izvršavao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

16.              Člankom 181. stavak 1. Zakona propisano je da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, činjenica o uzroku smrti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata radi ostvarivanja statusa člana obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na doplatak za njegu i pomoć druge osobe, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na ortopedski doplatak, činjenica postojanja oštećenja organizma radi priznavanja prava na doplatak za pripomoć u kući, činjenica oštećenja organizma radi ostvarivanja prava na naknadu troška prilagodbe osobnog automobila i činjenica nesposobnosti za privređivanje utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja koje daje posebna organizacijska jedinica Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom koja provodi medicinska vještačenja u postupcima ostvarivanja statusa i prava iz ovoga Zakona sukladno posebnom propisu.

17.              Prije nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz stavka 1. ovoga članka o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske potrebno je obaviti stručnu procjenu u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi (stavak 2.).

18.              Člankom 185. stavak 3. Zakona propisano je da u drugostupanjskom postupku, povodom izjavljene žalbe na prvostupanjsko rješenje, žalbeno vijeće donosi nalaz i mišljenje isključivo nakon neposrednog pregleda hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata odnosno nakon neposrednog vještačenja u kojem sudjeluje stranka.

19.              Obavljenom stručnom procjenom od strane Klinike za psihijatriju V. navodi se da je tužitelj prema ratnom putu objektivno bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi, no istovremeno prisutni i drugi psihotraumatizirajući događaji (smrt sestre). Razvojačen 1992. godine zbog utvrđenih dijagnoza Psychoneurosis depressiva, Reactio psychogenes depress. Ambulantno liječen 1992. psihijatrijski u par navrata. Od 2006. godine redovito se psihijatrijski liječi pod dg: F 62.0. Uvidom u ratni put, medicinsku dokumentaciju, egzaminacijom i procjenom aktualne kliničke slike, te rezultatom psihologijskog testiranja, mišljenja su da je kod pacijenta razvijen PTSP (lakšeg stupnja) koji se može povezati sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH, a kliničku sliku dodatno kompromitira nepovoljna egzogena situacija uz aberacije u primarnoj strukturi ličnosti.

20.              Iz priloženog nalaza i mišljenja Vijeća vještaka  Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 12. rujna 2019. ev. br. … proizlazi kako je pregledom, uvidom u medicinsku dokumentaciju i ratni put ocijenjeno da tužitelj boluje od PTSP-a srednjeg stupnja i koji je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Naime, branitelj se liječi od 1992. godine, ali je u intenzivnom tretmanu od 2006. godine zbog PTSP-a. Uzimajući sve navedeno u obzir sukladno Uredbi o metodologijama vještačenja cijeni se oštećenje organizma s 20% prema T238b za stalno.

21.              Sukladno odredbi članka 185. stavak 2. Zakona spis predmeta proslijeđen je na reviziju, te je Vijeće viših vještaka u svom nalazu i mišljenju od 11. ožujka 2020., ev.br. …, uzimajući u obzir ratni put i uvidom u kompletnu medicinsku dokumentaciju mišljenja da branitelj boluje od PTSP-a lakšeg stupnja i koji je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Naime, branitelj se liječi od 1992. godine, ali je u intenzivnom tretmanu od 2006. godine zbog PTSP-a. Uzimajući sve navedeno u obzir sukladno Uredbi o metodologijama vještačenja cijeni se oštećenje organizma lakšeg stupnja s manje od 20% prema T238a za stalno.

22.              U povodu žalbe tužitelja, sukladno odredbi članka 185. stavak 3. Zakona, pribavljen je nalaz i mišljenja Vijeća viših vještaka od 4. rujna 2020., ev.br. … kojim navode da je ponovno proučena priložena dokumentacija, nalaz i mišljenja vijeća vještaka u 1. stupnju (20%, 238b), nalaza i mišljenje viših vještaka u revizijskom postupku (manje od 20%), navode iz žalbe branitelja, stručnu procjenu (lakši oblik PTSP-a), ratni put. Posebno je uzeto u obzir obrazloženje vijeća viših vještaka u revizijskom postupku na koje se branitelj žalio, te slijedom te argumentacije, a uzimajući u obzir sve relevantne podatke koji se odnose na početak, tijek liječenja, kliničku sliku – mišljenja su koje je jednako Nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka u revizijskom postupku da je nastupilo oštećenje organizma koje temeljem PTSP-a cijene sa manje od 20% (T238a) kao lakše, za stalno.

23.              Člankom 33. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice. Sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio (stavak 2.). Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (stavak 3.). Dokazi su isprave, saslušanje stranaka, iskaz svjedoka, mišljenje i nalaz vještaka, očevid i druga dokazna sredstva (stavak 4.). Sud izvodi dokaze prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje u parničnom postupku (stavak 5.).

24.              Budući da tužitelj navodi razloge zbog kojih osporava nalaz i mišljenje ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, to je sud je usvojio prijedlog tužitelja radi provođenja dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim.dr. G. M., specijalist psihijatrije.

25.              Stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju od 1. veljače 2023., navodi, uvažavajući ratni put, vrstu i narav poremećaja, te razinu simptomatike, da Oštećenje organizma iznosi 20%, sukladno točki 238b – srednjeg stupnja / Liste postotaka oštećenja organizma koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja (NN broj: 67/17, 56/18). U obrazloženju svog nalaza i mišljenja navodi da temeljem detaljne analize podataka iz priložene medicinske dokumentacije razvidno je da je tužitelj prvi psihijatrijski pregled učinio 12. siječnja 1992. godine, kad je shvaćen kao anksiozno stanje. Intenzivno ambulantno, kao i višekratno bolničko psihijatrijsko liječenje počinje od prosinca 2003. godine pod kliničkom slikom ratnog PTSP-a (F43.1), koji je već tada definiran kao kronični. Tijekom bolničkog liječenja od 22. svibnja – 2. lipnja 2006. godine u PB V. definira se dijagnoza Trajne promjene ličnosti (F62.0) nakon ratnog PTSP-a (F43.1). Slijedi ekstenzivno ambulantno, pa i bolničko psihijatrijsko liječenje pod navedenom dijagnozom, uz komorbiditete (F33.; F41.1). U psihijatrijskoj medicinskoj dokumentaciji bilježi se kontinuirano značajno izražena simptomatika osnovnog poremećaja, kao i opaske da je slijedio upute liječnika. Također napominje da se u medicinskoj dokumentaciji, usprkos primjerenom psihijatrijskom liječenju, ne bilježi eventualnih značajnijih poboljšanja statusa psihičkih funkcija.

26.              U očitovanju na dostavljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka prim.dr. G. M. tuženik navodi da se dostavljeno sudsko medicinsko vještačenje tužiteljevog postotka oštećenja organizma s osnove bolesti PTSP-a bazira na medicinskoj dokumentaciji o liječenju istog, ali ne i na sagledavanju tih čimbenika u cjelini s navodima iz opisa ratnog puta i činjenici da je u Domovinskom ratu sudjelovao od 10. prosinca 1991. do 19. veljače 1992. godine kao pripadnik ratne postrojbe VP … Z.-S. (…. brigada HV-a) u kojoj je bio objektivno izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi. Također je razvidno da je početak liječenja tužitelja od 1992. godine, a u intenzivnijem tretmanu je od 2006. godine zbog PTSP-a. S obzirom na ovako iznesene činjenice, te s obzirom na početak i intenzitet, odnosno trajanje psihijatrijskog liječenja tužitelja, tuženik je i dalje stava da je činjenično stanje u upravnom postupku potpuno i pravilno utvrđeno. Stoga, tuženik ne prihvaća Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka jer isti ne odgovara činjenicama proizašlim iz opisa ratnog puta tužitelja, područja na kojem je bio stacioniran i razdoblja sudjelovanja u Domovinskom ratu. Smatra da je u drugostupanjskom upravnom postupku provedeno temeljito vještačenje u kojem su vještačenju sudjelovali liječnici specijalisti te isto nije dovedeno ni u kakvu sumnju, a time ni zakonitost osporavanog rješenja tuženika.

27.              U očitovanju na iznesene prigovore sudski vještak prim.dr. G. M. navodi da je vještački nalaz i mišljenje sačinio temeljem podatak o ratnom putu. Detaljno je analizirao podatke iz spisu priložene medicinske dokumentacije iz koje je razvidno da se tužitelj intenzivnije počeo psihijatrijski liječiti 2003. godine, a ne kako tvrdi tuženik 2006. godine. Naime, već je 22. prosinca 2003. godine utvrđena dijagnoza kroničnog PTSP-a, uz komorbiditete, koja je ponovno istaknuta tijekom boravka u Dnevnoj bolnici Klinike za psihološku medicinu KBC Z. (26. siječnja – 16. veljače 2004.). Tijekom bolničkog liječenja 22. svibnja – 2. lipnja 2006. godine u PB V. definira se dijagnoza Trajne promjene ličnosti (F62.0) nakon ratnog PTSP-a (F43.1). Slijedi ekstenzivno ambulantno, pa i bolničko psihijatrijsko liječenje pod navedenom dijagnozom, uz komorbiditete (F33.2; F41.1). U analiziranoj se psihijatrijskoj medicinskoj dokumentaciji bilježi kontinuirano značajno izražena simptomatika osnovnog poremećaja, kao i opaske da je slijedio upute liječnika. Također napominje da se u medicinskoj dokumentaciji, usprkos primjerenom psihijatrijskom liječenju, ne bilježi eventualnih značajnih poboljšanja statusa psihičkih funkcija.

28.              Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prim.dr. G. M. obzirom je sačinjen vrlo detaljno opisujući svu priloženu medicinsku dokumentaciju u spisu predmeta kao i tijek bolesti, te je predmetni nalaz dan u skladu s pravilima struke, sukladno medicinskoj dokumentaciji.

29.              Mišljenje stalnog sudskog vještaka prim.dr. G. M. dovodi u sumnju ocjenu Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom budući da se detaljno očitovao o tijeku psihijatrijskog liječenja tužitelja, pa prigovori tužitelja da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, nisu se mogli otkloniti. Naime, navedeno je kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da se tužitelj intenzivnije počeo psihijatrijski liječiti 2003. godine, a 22. prosinca 2003. utvrđena je dijagnoza kroničnog, nedovoljno liječenog PTSD-a i posljedičnom depresivnom sindromu. U razdoblju od siječnja 1992., kad je postavljena dijagnoza Anksiozno stanje, pa sve 22. prosinca 2003. nema podataka o liječenju, kad se utvrđuje da nije sposoban za posao zbog, sad već kroničnog, ne liječenog PTSP-a. U svim nastavnim nalazima postavlja se dijagnoza kronificiranog ratnog PTSP-a, sa posljedičnom trajnom promjenom ličnosti (bolničko liječenje 22.5.-2.6.2006. u PB V.). Slijedi liječenje pod navedenom dijagnozom, uz komorbiditete.

30.              U očitovanju na dostavljeni nalaz i mišljenje tuženik u biti ne osporava utvrđene medicinske činjenice i ocjenu, već se referira na opisu ratnog puta tužitelja, područja na kojem je bio stacioniran i razdoblja sudjelovanja u Domovinskom ratu.

31.              Obzirom na višegodišnje psihijatrijsko liječenje i opisano zdravstveno stanje kod tužitelja, prigovori tužitelja da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, nisu se mogli otkloniti. Iz navedenih razloga sud osporavano rješenje nije mogao ocijeniti zakonitim, stoga je predmet vraćen na ponovni postupak.

32.              Sukladno svemu navedenom, Sud je na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima uvažio tužbeni zahtjev, te presudio kao u izreci. U nastavnom postupku tuženik je sukladno odredbi članka 81. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

 

U Zagrebu 12. listopada 2023.

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena  (članak 66.a Zakona o upravnim sporovima).