REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-358/2022-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Jadranka Babić-Milberg u pravnoj stvari tužitelja NR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Josipu Jelić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv 1. tuženog HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužene ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po Zvonimiru Barun, odvjetniku iz Zaprešića, radi Stvarno – pravo utvrđenja vlasništva na nekretnini, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 29. listopada 2025., u nazočnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja Mirka Jelića, odvjetnika, 1.tuženika HR i punomoćnika tuženika Zvonimira Barun, odvjetnika, 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br [katastarska čestica], broj D.L. 26, ŽR sa 418 m2 (kuća i dvorište sa 418 m2, ukupno 418 m2) na kojoj su tuženi HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u gruntovnim knjigama upisan kao DR, [adresa], i ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u gruntovnim knjigama upisana kao ĆR rođ. KR, [adresa]., upisani kao suvlasnici, svatko u ½ suvlasničkog dijela nekretnine.

II. Tuženici HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u gruntovnim knjigama upisan kao DR, [adresa], i ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u gruntovnim knjigama upisana kao ĆR rođ. KR, [adresa]., dužni su trpjeti da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br [katastarska čestica] Kuća br. 7 i dvorište u ulici I. Gorana Kovačića sa 418 m2, upiše tužitelj TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.178,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio kod ovoga suda tužbu s istaknutim tužbenim zahtjevom kojim traži da im sud pruži pravnu zaštitu presudom kojom bi se utvrdilo da je stekao pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Kuća br.7. i dvorište u ulici I. Gorana Kovačića sa 418 m2 i upišu kao vlasnik u zemljišnim knjigama.

1.1. U tužbi navodi da su u zemljišnim knjigama ovoga suda tuženi DR i ĆR upisani kao suvlasnici svako u ½ dijela navedenih nekretnina za koje ne zna adrese prebivališta niti boravišta a koji su mu dopustili gradnje garaža sagrađenih prije 1982 godine kada su i napustili posjed nekretnine.

1.2. Predlaže tužiteljima postaviti privremenog zastupnika i nakon provedenog postupka udovoljiti tužbenom zahtjevu kako je on postavljen.

2. Rješenjem ovoga suda, poslovni broj P-358/2022 od 25. srpnja 2022., nakon provjere u sustav Jedinstvenog registra osoba (MUP), utvrđeno je da tužena ĆR ima prebivalište na adresi u [adresa] sa koje adrese su pozvani tuženici na podnošenje odgovora na tužbu.

3. Tuženici su dostavili odgovor na tužbu u kojem su naveli da su predmetnu nekretninu kupili 70.-tih godina prošlog stoljeća i da im je početkom 80-tih godina u postupku eksproprijacije ista oduzeta od strane nadležnih tijela i isplaćena naknada tako da se počev od tada ne nalaze u posjedu.

3.1. Navode da oni kao naznačeni tuženici nisu stvarni vlasnici niti slijedom mogu priznati pravo vlasništva a da se sve vrijeme nalaze u Njemačkoj gdje žive i rade.

3.2. Naknadno, podneskom od 8. studenog 2022. tuženici po punomoćniku navode da dopunjuju odgovor na tužbu i ističu da žive dugi niz godina u Njemačkoj, da povremeno dolaze u Hrvatsku i da im se nikada nitko nije obratio sa zahtjevom za prijenos prava vlasništva te da nisu dopustili tužitelju ulazak u posjed nekretnine jer da bi u tom slučaju sačinili ugovor ili drugi pisani dokument. Nadalje ističu da je u 1999. rađena identifikacija čestice i da su oni upisani i dalje kao vlasnici.

3.3. Slijedom predlažu odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4. Podneskom od 17. veljače 2023. tužitelj se očitovao na navode tuženika navodeći da su tužitelji odjednom i iz nepoznatog razloga promijenili svoj prvotni stav smatrajući da im pripada pravo vlasništva na nekretnini, da ugovor o predaji posjeda nekretnine nije sastavljen u pisanom obliku već je dano usmeno dopuštenje a da se u postupku identifikacije čestice nije izlazilo na teren niti utvrđivao posjed nekretnine već se prepisivalo upisano pravo vlasništva.

5. U daljnjem tijeku postupka stranke su u bitnome ostale kod prvotnih navoda.

6. U ovom postupku nije sporno:

- da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Kuća br.7. i dvorište u ulici I. Gorana Kovačića sa 418 m2, do kraja ovog postupka promijenjeno i navedeno kao z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br [katastarska čestica], broj D. [adresa], ŽR sa 418 m2 (kuća i dvorište sa 418 m2, ukupno 418 m2), upisani DR i ĆR kao suvlasnici svako u ½ dijela navedenih nekretnina,

- da su upisani vlasnici predmetnu nekretninu kupili 70.-tih godina prošlog stoljeća i da im je nakon toga u postupku eksproprijacije ista oduzeta od strane nadležnih tijela i isplaćena naknada tako da se počev od tada ne nalaze u posjedu.

7. Sporno je da li je tužitelj stekao pravo vlasništva na navedenoj nekretnini dosjelošću.

8. Na sporne okolnosti sud je u postupku u smislu odredbe članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u izvadak iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Slavonski Brod Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj 5518 k. o. [katastarska općina] (str. 4 spisa), u prijepis posjedovnog lista Državne geodetske uprave Područni ured za katastar Slavonski Brod , broj 4898 k. o. [katastarska općina] (str. 3 spisa), u zemljišnoknjižni izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i raspravni zapisnik broj 5248 od 29. rujna 1999. (str. 16. -22 i 51-56 spisa), u povijest promjena na katastarskim česticama, za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 45-46 spisa), u kupoprodajni ugovor od 9. kolovoza 1976. (str. 49-50 spisa), u uvjerenje o prebivalištu za ER i ĆR (str. 92-93 spisa), u potvrdu o statusu stranca za ER (str. 94-96 spisa), u potvrdu o statusu stranca za ĆR (str. 98-100 spisa), u vjenčani list od 24.3.1972. (str. 103- 104 spisa), u rodni list za FR (str. 107-108 spisa), u rodni list za ER (str. 110-112 spisa), proveden je očevid na licu mjesta, saslušani su tužitelj i 1.tuženik kao stranke te svjedoka VR, LR, JR, KR, AR i ČR.

9. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je na predmetnoj nekretnini izgradio dvije garaže 1981. na 1982. godinu, da su tuženici napustili posjed prije 1980-tih godina i da misli da su živjeli u [adresa] negdje iza pošte gdje je s njima i stupio u kontakt prije izgradnje garaža, da se na čestici nalazila srušena stara dvorišna zgradica za koju je dobio odobrenje tuženika da uklonim ruševinu i očisti parcelu. Nadalje, da se sjeća da su njihov sporazum napisali na običnom listu papira i da misli da su svi troje to potpisali a vezano za sadržaj da se sjeća da je pisalo nešto kao da mu dopuštaju da uđe u prostor čestice koju oni napuštaju i da njemu ostavljaju na čuvanje, održavanje i uživanje česticu. Nakon što je očistio česticu počeo je sa izgradnjom garaža i koliko je njemu poznao tuženici nakon toga nisu više dolazili na navedenu česticu, niti ih ja viđao. Izgradio je montažne garaže i počev od izgradnje garaže do danas nikada ga nitko nije smetao u mirnom i nesmetanom posjedu navedenih garaža i čestice i da ga nikada nitko, niti pismeno, niti usmeno nije obavještavao da ne bi imao pravo na posjed navedenih garaža. Nije mu poznato niti da je bilo tko odnosno jedinica lokalne samouprave ili RH vršila bilo kakve prenamjene ili radnje oduzimanja navedene čestice. Poznata mu je cijela situacija zato što je rođen jako blizu navedene čestice, odnosno rođen je u Zadubravlju ali mu je na tom dijelu živjela baka, i poslije njegova tetka koja i danas živi blizu. Iskazao je i da se poznaje sa 1.tuženikom iz tog dijela grada a da je doselio u [adresa] u to vrijeme 1981. na 1982. godinu, a vezano uz uspostavljanje kontakta s tuženima naveo je da su oni njega došli potražiti na [adresa] i nakon toga su događanja kako ih je naveo. Inače da je poznavao tuženike od 1972., 1973., tih godina, da je tih godina živio u [adresa], a tuženici su živjeli u tom dijelu gdje je i katastarska čestica. Sve navedeno da iskazuje koliko se može sjetiti. Ne zna da li su imali djecu, a nisu se posjećivali a prestao ih je viđati 1980-tih godina. Inače da su sporazum potpisivali vani i bili su susjedi za koje više ne znam niti gdje su, bio je susjed prezimena N i dvije sestre iz susjedne kuće. Kada je iskazivao da su tuženici napustili navedenu česticu govorio je o periodu prije nego što su mu prepustili česticu na uživanje, a od susjeda je doznao da se sele u sklopu nekakvog vojnog zbrinjavanja u stambene zgrade u [adresa]. Siguran je da ima razloga zašto su baš njemu prepustili tu česticu, i misli da je to zbog toga što je on to održavao i što je susjed. Iskazao je i da je prije potpisivanja sporazuma znao manje radove obavljati na čestici u smislu održavanja. Nakon što su odselili s te čestice i napustili ju nisu više dolazili niti održavali tu česticu.

10. Prvotuženik HR je iskazao da su 1970-tih godina supruga i on kupili navedenu česticu od osobe za koju se više ne može sjetiti ime. Na čestici je bila kuća u kojoj se moglo stanovati za nuždu ali da nikada nisu živjeli u toj kući. Inače supruga i on da su zajedno u Njemačkoj od 1969. Neposredno nakon što su supruga i on 1975. kupili tu česticu imao je saznanje da su za nešto istu oduzeli. Cijeli postupak je prepustio odvjetniku i ne može sa sigurnošću reći da li su dobili neko obeštećenje, naknadu ili ne, da nije siguran. Sjeća se da je bio u prostorijama misli općine, gdje je bio pozvan radi rasprave i gdje su mu tamo prisutne osobe rekle da to više nije njegovo. Neposredno prije toga su dobili građevinsku dozvolu i nakon čega je naručio dio građevinskog materijala, misli cigle koje su dovezli na česticu. U općinu misli da je bio pozvan 1976. ili 1977. Misli da su od kupnje bili u posjedu čestice godinu ili dvije. Nakon toga oni su došli na česticu gdje ih ja po prethodnom pozivu čekao i gdje su mu rekli da tu više nema gradnje jer se planira nešto izgraditi na tome, odnosno proširiti te da su nešto i mjerili. Iskazao je da nikada nakon toga nije ništa dobio vezano uz navedeni postupak već mu je usmeno rečeno da tu nema gradnje. Nakon toga je iz Zagreba dobio obavijest da mu je poništena građevinska dozvola. Nikada ni minute nije živio u [adresa] a tužitelja nikada nije vidio niti upoznao i nema nikoga u [adresa]. Nije niti dobio nikakav stan u [adresa], niti je živio u [adresa]. Počev od 1977. kada mu je usmeno rečeno da mu je ta čestica oduzeta više nikada nije bio na nekretnini, sve do zaprimanja tužbe kada je otišao vidjeti u gruntovnicu i katastar činjenice koje su navedene u tužbi. Ponovio je da mu je nekretnina oduzeta otprilike 1977.godine. Iskazao je da se smatra vlasnikom te nekretnine zato što kada su mu rekli da su mu oduzeli nekretninu tako da se više nije pojavljivao na istoj. Tek s primitkom tužbe je imao saznanja da je upisani vlasnik. Kada je primio tužbu uplašio se da će platiti nekakvu kaznu i otišao je u gruntovnicu. Zemljište je kupio u [adresa] iz razloga što je njegova supruga iz Dervente a da niti on a niti supruga nije živjela nikada u [adresa]. Misli da su neko kratko vrijeme dvije djevojke stanovale u toj kućici koju su kupili. Nikada nije bilo nikakvog razgovora sa suprugom da bi ona imala saznanja da bi netko htio kupiti tu nekretninu a misli da je zadnji puta bio na nekretnini 1977., a nakon toga prije dvije godine i po njegovom mišljenju parcela je ista samo je kraća. Inače kada su kupili česticu ona je sa tri strane bila ograđena žicom i s prednje strane je bila kapija i betonsko postolje za ogradu. U periodu kada su posjedovali navedenu česticu do 1977. misli da je neka tvornica bila u neposrednoj blizini i misli da su oni pomakli ogradu radi odlaganja materijala. To mu je i susjed rekao. Nikada nije potpisivao nikakav sporazum, niti je vidio ovdje tužitelja, odnosno vidi ga prvi puta u životu.

Pozdravio je samo jednom lijevog susjeda.

11. Svjedoci tužitelja VR, LR i SR, kojima sud u cijelosti priklanja vjeru, u bitnom su identično iskazivali da je tužitelj uređivao predmetnu parcelu od sredine 80-tih prošlog stoljeća, da je u to vrijeme izgradio i garaže posjed kojih je neometano uživao. Svjedok LR ne poznaje 1.tuženika a svjedok VR je iskazala da joj je malo poznat iz viđenja ali ne zna od kada i gdje.

12. Svjedoci tuženika CR, BR i ČR u bitnome su i na činjenicu prebivališta tuženika iskazivali na identičan način, da su se tuženi upoznali u Njemačkoj, oženili 1969 i da sve vrijeme žive i rade u Njemačkoj, da su 70.-tih kupili plac i htjeli graditi kuću, kupili i dio građevinskog materijala a naknadno da im je nekretnina oduzeta. I njihovim iskazima u navedenom dijelu sud je priklonio vjeru.

13. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno i primjenom čl. 8. ZPP sud je ocijenio da je postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

14. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema st. 2. istog članka samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja a prema st. 3. istog članka samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

15. Prvenstveno je potrebno istaći, da dosjelost, kao institut koji pretvara faktičnu vlast u pravnu, djeluje stabilizirajuće na socijalne odnose koji već dulje vrijeme postoje. Posjedovanjem stvari kroz zakonom propisano razdoblje, dosjelost legalizira postojeće stanje. Institut dosjelosti u pravu vezan je uz potrebu da se određena faktična stanja, faktična vlast nakon izvjesnog vremena uskladi s pravom, pretvori u subjektivno pravo. To nalaže kako načelo pravičnosti tako i načelo sigurnosti u pravnom prometu.

16. U ocjeni činjeničnog osnova stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pored činjenice da je posjed neke osobe nad nekretninom neprekidno trajao zakonom određeno vrijeme, uz okolnosti i sposobnosti subjekta za stjecanje te da je stvar sposobna biti objektom stjecanja, od odlučnog značaja su i okolnosti da stjecatelj ima samostalni posjed stvari te da mu taj posjed ima onu kakvoću koja se traži za dosjelost.

17. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičku vlast ne izvršava time ničiju tuđu, „višu“, posrednu vlast (vlasnički posjed).

18. Inače, pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure), čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti. Naime, dosjelost nije samo pravna osnova stjecanja koja bi imala nastupiti tek nekim aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost.

19. Međutim, ako netko stekne nekretninu putem dospjelosti postaje njezin vlasnik bez obzira što nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, a i bez obzira što je prijašnji vlasnik ostao upisan kao da je on i nadalje vlasnik nekretnine premda to više nije. Novi vlasnik, dakle onaj tko je vlasništvo nekretnine stekao dosjelošću, ima pravo ishoditi upis svog prava u zemljišnoj knjizi, što implicira brisanje upisa dotadašnjeg prava vlasništva. Ako se on tim pravom ne posluži, nije zbog toga manji vlasnik.

20. Analizirajući iskaze stranaka i saslušanih svjedoka, te uvidom u materijalnu dokumentaciju spisa ovaj sud je utvrdio:

- temeljem uvida u kupoprodajni ugovor od 9. kolovoza 1976. (str. 49-50 spisa) da su tuženici kupili nekretninu tada upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi zgrada br. 7 bez zemljišta sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica]-a-4-2 te da su stekli pravo korištenja na navedenoj čestici površine 94 čhv,

- temeljem uvida u povijest promjena na katastarskim česticama, za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 45-46 spisa) da staroj parceli gr.č.br. 618/1-a-4-2 k. o. [katastarska općina]. Brod odgovara parcela nove izmjere k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da su preuzeti poznati podaci vlasnika,

- temeljem navoda iz odgovora na tužbu tuženika, iskaza 1.-tuženika i svjedoka KR, BR i ČR da ime je nakon par godina nekretnina oduzeta, a prema iskazu 1.-tuženika i da su za to dobili naknadu;

- temeljem iskaza 1.-tuženika da ime je nakon toga poništena prethodno ishođena građevinska dozvola.

21. U ovom postupku tuženi osporavaju tužiteljima da bi ih oni pustili u posjed, odnosno osporavaju poštenje posjeda.

22. Teret dokazivanja nepoštenja posjeda pada na onoga tko to tvrdi. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da se posjed „smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno“ (čl. 18., st. 5., ZV). To znači da suprotna strana u sporu mora iznijeti i dokazati okolnosti koje pokazuju da posjednik, u trenutku stjecanja posjeda ili kasnije, nije bio u dobroj vjeri.

23. U ovom postupku na navedene okolnosti tuženi su predložili svjedoke KR, BR i PR iz čijih iskaza se ne mogu utvrditi činjenice nepoštenja posjeda tužitelja. Oni su iskazivali na okolnost prebivališta tuženika a ne znaju što se dalje događalo s nekretninom nakon "oduzimanja". Znači, ne znaju ništa o tome da li su ovdje parnične strane bile u nekakvom usmenom ili pismenom dogovoru tako da se njihovim iskazima nije dokazala činjenica "nepoštenog posjedovanja" nekretnine.

24. Istovremeno, temeljem iskaza tužitelja i svjedoka tužitelja, dokazano je da je tužitelj sagradio garaže početkom 80. -tih godina ili u kratkom periodu nakon napuštanja nekretnine od strane tuženika, što dalje ukazuje na logičniji iskaz tužitelja od onoga koji je dao tuženik. Da je tužiteljev iskaz logičniji od iskaza tuženika u dijelu stupanja u posjed tužitelja na predmetnim nekretninama ukazuje i činjenica da tužitelj iz niti jedne dostupne isprave nije mogao znati da je tuženima nekretnina oduzeta i da su ju napustili. Ovaj sud zaključuje da se tužitelj zasigurno se ne bi upustio u izgradnju čak dvije garaže u 80-tim godinama prošlog stoljeća i u situaciji da prethodno nije razgovarao sa upisanim vlasnicima, odnosno vlasnicima za koje je znao da su kupili nekretninu. Životno je i logično da to ne bi učinio niti da je imao saznanja da je to izvlašteno za potrebe izgradnje prometnice. Nadalje, nekretnina je napuštena prema iskazu 1.tuženika 1977. godine a tužitelj je nakon par godina izgradio dvije garaža što mu nitko nikada nije osporavao, niti od strane upisanih vlasnika, niti od strane tada općine ili njenog upravnog tijela.

25. Nesporno je i da je sve godine tužitelj održavao predmetnu nekretninu o čemu su iskazivali svjedoci predloženi po tužitelju kao i da se sve godine tuženici nisu pojavljivali niti na bilo koji način osporavali posjed tužitelja.

26. Upravo tako su tuženi u odgovoru na tužbu i naveli, da se ne smatraju vlasnicima, s tim da je 1.tuženik u svom iskazu na raspravi 21. veljače 2025. naveo da je u gruntovnicu otišao nakon zaprimanja tužbe i utvrdio da su upisani i dalje kao vlasnici, ali je unatoč tome u pisanom odgovoru naveo da nisu stvarni vlasnici i da isto ne mogu niti priznati tužitelju.

27. Zaključno i u skladu sa odredbama ZV, posjednik uživa pretpostavku poštenja sve dok protivna strana ne dokaže okolnosti koje obaraju tu pretpostavku. Nepostojanje razgovora ili sporazuma s bivšim vlasnikom ne umanjuje samostalni, javni i pošteni posjed, pa ne može spriječiti dosjelost.

28. Kako je posjed tužitelja trajao neprekinuto i neometano više od 20 godina u smislu odredbe čl. 159. st. 3. ZV, tužbeni zahtjev je usvojen u cijelosti kako je to i navedeno pod I. i II. izreke presude.

29. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe 154. i 155.ZPP-a tako da se tužitelju dodjeljuje pravo na nužne i potrebne troškove vođenja predmetnog postupka.

30. Tužitelj je zatražio troškove u ukupnom iznosu od 2.125,00 eura s pridodanim pristojbama na tužbu i presudu. Priznat me je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tuže u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 28.1.2025., 21.2.2025., 28.2.2025. (očevid), 1.7.2025., 17.9.2025. i 29.10.2025. 17.6.2021., 13.7.2021., 8.9.2021., 22.5.2024. i 14.10.2025. , za svako u iznosu od 200,00 eura ili ukupno 1.200,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 100,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 17.2.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.700,00 eura, skupa s pridodanim PDV-om od 425,00 eura, ukupno 2.125,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i jednako toliko za presudu, ili ukupno 2.178,08 eura.

31. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod III. izreke presude.

Slavonski Brod, 1. prosinca 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna: 1. Odvj. Josip Jelić, Slavonski Brod,

2. Odvj. Zvonimir Barun, Zaprešić.