Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 13. Pr-162/2022-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao
sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I.J. iz O.O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D.U., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H.a. d.o.o., Z., OIB: …, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. kolovoza 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja L.K., odvjetnice, te punomoćnice tuženika B.B.G., dipl. iur., dana 12. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o redovitom otkazu
ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, Klasa: …
, Urbroj: … od 22. prosinca 2021. i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku H.a. d.o.o., Z., OIB: … da vrati tužitelja I.J., O.O.,
OIB: … na rad na poslove radnog mjesta vozač i strojar u roku od osam dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati plaće od dana dostave Odluke o
redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 22.
prosinca 2022. pa do povratka tužitelja na posao, te da plati zakonsku zateznu
kamatu po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana koje je prethodilo tekućem polugodištu
za 3 postotna poena, u roku od osam dana, koja teče od dospijeća svakog pojedinog
iznosa do isplate.
2 Poslovni broj: 13. Pr-162/2022-24
IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju dosuđeni parnični trošak
zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja
prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna
poena, sve u roku od 15 dana.".
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog za određivanjem privremene mjere tužitelja o vraćanju zaposlenika na rad koja glasi:
" I. Nalaže se tuženiku H.a. d.o.o., Z., OIB: … da tužitelja I.J., O., OIB:
… u roku od 3 dana od dana dostave ovog rješenja, privremeno do okončanja ovog spora, vrati na rad na radno mjesto VOZAČ STROJAR (…) TJO L.-OPERATIVA (…), Sektor za održavanje, koji posao je obavljao sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj … od 26. veljače 2020..
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju za vrijeme trajanja ove privremene mjere odnosno ovog radnog spora plaća naknadu u visini plaće prema Ugovoru o radu.
III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda.".
Obrazloženje
1. Tužitelj je tužbi i tijekom postupka navodio da je bio zaposlen kod tuženika na
radnom mjestu Vozač Strojar I. u Sektoru za održavanje, da bi mu tuženik redovito
otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, za koji otkaz tužitelj smatra da je
nezakonit te nedopušten, s obzirom da je po stajalištu tužitelja upravo tuženik
onemogućio njegov pristup na radno mjesto te obavljanje poslova (na način da je
tuženik tražio predočenje EU digitalne covid potvrde ili negativni brzi antigenski ili
PCR test), kojim slijedom se onda izostanci tužitelja ne mogu smatrati neopravdanim
te je stoga u ovom postupku zatraženo utvrđenje nezakonitosti tj. nedopuštenosti
otkaza, uz utvrđenje da radni odnos nije prestao, te uz nalog tuženiku kao
poslodavcu da tužitelja vrati na posao te mu isplati zaostale plaće, uz naknadu
parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Uz
navedeno, tužitelj je predlagao i donošenje privremene mjere vraćanja na rad do
pravomoćnog okončanja spora.
2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se u cijelosti
protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći u bitnom da je tuženik postupao sukladno
odlukama nadležnih tijela a vezano za provođenje antipandemijskih mjera, po kojima
je tužitelj odbijao postupati te je tuženik zaključno morao tužitelju otkazati ugovor o
3 Poslovni broj: 13. Pr-162/2022-24
radu, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao što se
predlagalo i odbijanje prijedloga za određivanje privremene mjere.
3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u
Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 22. prosinca 2021. (list 8-12 spisa),
presliku e-mail poruke (list 13 spisa), dopis od 6. prosinca 2021. (list 14 i 36 spisa),
očitovanje tužitelja (list 15, 33, 37 spisa), zahtjev za zaštitu prava radnika od 29.
prosinca 2021., uz presliku povratnice (list 16-20 spisa), Odluku od 15. studenog
2021. (list 28-30 spisa), evidenciju radnih sati (list 31-32 spisa) i zahtjev za iznošenje
obrane od 13. prosinca 2021. i 1. prosinca 2021. (list 34-35, 38-39 spisa), kao što je
saslušan i sam tužitelj na ročištu održanom 29. kolovoza 2022. (list 82-85 spisa) te
svjedoci I.K., Ž.Ć., oboje na ročištu održanom 25. siječnja 2023. (list 93-96 spisa), J.G., V.G. i D.J., svi na ročištu održanom 4. svibnja 2023. (list 99-101 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza
zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je
utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.
5. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na
radnom mjestu Vozač Strojar I. u Sektoru za održavanje tuženika, da bi mu tuženik
redovito otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, za koji otkaz tužitelj
smatra da je nezakonit te nedopušten, s obzirom da je po stajalištu tužitelja upravo
tuženik onemogućio njegov pristup na radno mjesto te obavljanje poslova (na način
da je tuženik tražio predočenje EU digitalne covid potvrde ili negativni brzi antigenski
ili PCR test, što tužitelju nije bilo prihvatljivo), kojim slijedom se onda izostanci
tužitelja ne mogu smatrati neopravdanim tim više što je tužitelj redovito pristupao na
mjesto rada te se prijavljivao nadređenima, kojim slijedom je onda u ovom postupku
zatraženo utvrđenje nezakonitosti tj. nedopuštenosti otkaza, uz utvrđenje da radni
odnos nije prestao, te uz nalog tuženiku kao poslodavcu da tužitelja vrati na posao te
mu isplati zaostale plaće. S druge strane, tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom
postupka iznosio da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći u bitnom
da je postupao sukladno odlukama nadležnih tijela a vezano za provođenje
antipandemijskih mjera koje su obvezivale sve zaposlene, a po kojima je tužitelj
odbijao postupati te je tuženik, kako smatra, morao tužitelju otkazati ugovor o radu, u
kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.
6. U svrhu utvrđenja činjeničnog stanja, a s obzirom na prethodno iznesene
suprotstavljene navode stranaka, tijekom postupka izvođeni su odgovarajući dokazi
sukladno prijedlozima stranaka, te je tako saslušan tužitelj, kao i naprijed spomenuti
svjedoci, a izvršen je uvid i u priloženu dokumentaciju.
7. Tako je tužitelj u svom iskazu iznosio da je kod tuženika kao agencijski radnik
radio negdje od 2010., da bi bio zaposlen baš kao radnik tuženika od 2013., na
neodređeno, te je radio na održavanju prometnica, kao vozač odgovarajućih strojeva,
pojašnjava da je prvotno bio zaposlen u trgovačkom društvu A.R. - Z., no temeljem kasnijih statusnih promjena postao je radnik ovdje tuženika.
8. Uredno je obavljao svoje poslove i radne zadatke, bez primjedbi poslodavca, a što može potvrditi i njegovi nadređeni, da bi u jednom trenutku, a na što se odnosi
4 Poslovni broj: 13. Pr-162/2022-24
ovaj postupak, temeljem odluke tzv. nacionalnog stožera, koji je odredio određene
zdravstvene mjere, i njegov poslodavac donio odluku vezano za uvjete za pristup na
rad, kojom je u bitnome propisao obvezu ili cijepljenja ili redovitog testiranja, kao
uvjeta za pristup na rad, i što njemu nije bilo prihvatljivo, s obzirom na njegova
saznanja o mogućoj štetnosti takvih postupaka, kao i o njegovim saznanjima o
spornom nastanku predmetne pandemije, u čemu po njegovom mišljenju ima brojnih
nelogičnosti.
9. S obzirom na navedeno, navodi da se konzultirao i sa sindikatom aktivnim
kod tuženika te s odvjetnicima, te su mu oni načelno govorili da zapravo nema
drugog izbora već doći na posao, no on je bio ustrajan na svojem stajalištu, tj. da mu
niti cijepljenje odnosno testiranje nije prihvatljivo, no s druge strane, svakako je želio
nastaviti raditi, i bio je spreman na uobičajeni način dolaziti na posao. Napominje da
je koristio i određeni broj dana bolovanja, bio je spreman koristiti i novi godišnji za
razdoblje od 1. siječnja 2022., no kako je sam otkaz dobio neposredno prije toga, tj.
još tijekom 2021., navedeno nije bilo moguće. Nije imao saznanja da je eventualno
mogao tražiti plaćeni ili neplaćeni dopust, tako da to nije niti tražio.
10. Također navodi da je u nekoliko navrata dolazio na posao, i to
svakodnevno, za što postoje dokazi, te je ishodio i evidentiranja od strane portira, pri
čemu se SMS/om ili pozivom javljao i nadređenima da je došao, no ulazak u radni
prostor mu nije bio omogućen, te ističe da je svakodnevno dolazio sve do primitka
odluke o otkazu, što je bilo poštanskim putem, i to dana 27. prosinca 2021..
Napominje da je u jednom momentu pozvao i policiju, kako bi se evidentiralo da mu
pristup nije omogućen, te je takav zapisnik i napravljen. Točno je da nakon toga dan
ili dva nije dolazio na posao, s obzirom na takvu situaciju, budući da i dalje njegov
pristup nije bio omogućen, policija to nije osigurala, a on nije bio siguran kako da
nadalje postupi.
11. Navodi i da mu je poslodavac, također poštanskim putem, poslao poziv na
očitovanja u dva navrata, na što se on pisano očitovao, i može potvrditi da je npr. u
oba očitovanja naveo da mu nije prihvatljivo tj. da odbija testiranje i cijepljenje zbog
zabrinutosti za vlastito zdravlje i život, i za što smatra da ima argumente, kako je
prethodno već spominjao, no proizlazi da je poslodavac ustrajao na namjeri da mu
otkaže ugovor o radu, što je i učinio spomenutom odlukom koju je i zaprimio
poštanskim putem.
12. Poznato mu je da je određeni broj njegovih kolega pristalo na cijepljenje,
odnosno testiranje, i sam poslodavac je navedeno organizirao, kako je već rekao,
predmetno nije njemu prihvatljivo te je odbio kako testiranje tako i cijepljenje. Ukazuje
također i da je sindikat bio protiv davanja otkaza, kao i radničko vijeće, postoji
dokumentacija o navedenom.
13. Nakon otkazivanja kod tuženika tužitelj navodi da više nije bio zaposlen,
npr. kod drugog poslodavca, kao što nije ostvarivao niti drugih prihoda. Nema obveza
uzdržavanja, npr. maloljetne djece i sl., ukazuje da živi u istom kućanstvu s majkom,
čiji su prihodi u naravi mirovina, u niskom iznosu.
14. Dakle, tužitelj ističe da je njegova prvenstveno želja da se vrati na svoj
posao kod ovdje tuženika, za koji ugovor smatra da mu je nezakonito otkazan, u tom
5 Poslovni broj: 13. Pr-162/2022-24
smislu navodi da nije bilo za očekivati da će posebno tražiti dodatni posao, osobito u
državnom sektoru, s obzirom na spomenute mjere koje su njemu neprihvatljive. Nije
bio u mogućnosti prijaviti se na Zavod za zapošljavanje, tamo je pristupio dok su još
na snazi bile mjere te nije niti pušten unutra, rečeno mu je da koristi računalni pristup
što mu također nije bilo prihvatljivo jer se opet spominjala obveza osobnog pristupa,
uz potvrde koje on nema, kako je prethodno već obrazložio, s obzirom da mu je
neprihvatljivo cijepljenje ili testiranje, kao što nema niti potvrdu o eventualnom
preboljenu bolesti uzrokovane virusom Covid-19, što inače generalno osporava
smatrajući da za sve navedeno nema znanstvene osnove.
15. Zaključno, navodi također da se on inače držao pravila i uputa poslodavca
tijekom svog rada za ovdje tuženika, kao što se i generalno držao zakona i propisa u
svom životu, kako je već ranije rekao, smatra da regule i upute od strane nacionalnog
stožera te poslodavca, a vezano za pandemiju, nisu utemeljene na znanosti, smatra
da njemu kao niti široj javnosti nisu prezentirani odgovarajući dokazi koji bi bili
podloga za takve mjere.
16. Ocjenjujući naprijed navedeno, prvenstveno se ukazuje da je u konkretnom
slučaju tužitelj dobio redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem,
u smislu čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), kod čega je iz same
odluke o otkazu vidljivo da se tužitelju stavlja na teret neopravdani izostanak s posla
u naznačenom razdoblju (vidljivo iz toč. 9. obrazloženja Odluke, tj. na dane 24., 25.,
28. i 29. studeni 2021. te 6., 7., 10., 11., 14., 15., 18. i 19. prosinac 2021.), i što po
stajalištu tuženika predstavlja teško kršenje obveze iz radnog odnosa, osobito iz čl. 8.
i čl. 103. Pravilnika o radu tuženika.
17. Nadalje se ističe da je ocjenom provedenih dokaza, i to iskaza samog
tužitelja, kao i iskaza saslušanih svjedoka, kao i temeljem uvida u priloženu
dokumentaciju, utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, i to iz razloga što
proizlazi da je u razdoblju na koje se odnosi ovaj postupak tuženik donio Odluku o
postupanju radnika prilikom dolaska na posao vezano za epidemiju virusa Covid-19
od 15. studenog 2021., a temeljem ranije Odluke Stožera civilne zaštite Republike
Hrvatske o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika,
državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama,
službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te
zaposlenika trgovačkih društava i ustanova (među koje spadaju i stranke u ovom
postupku), od 12. studenog 2021.. Temeljem citirane Odluke tuženika radnici koji
nisu preboljeli spomenutu bolest bili su dužni prilikom dolaska na posao ili predočiti
potvrdu (EU digitalna Covid potvrda, odnosno drugi odgovarajući dokaz), ili se
podvrgnuti testiranju brzim antigenskim testom najmanje dva puta u sedam dana, i
koje testiranje je osigurao poslodavac tj. tuženik, na mjestu rada, i navedeno je bilo
uvjet za pristup na sam posao, za sve radnike, što je vidljivo iz priložene
dokumentacije, iskaza tužitelja kao i iz iskaza saslušanih svjedoka, i što je sud
prihvatio.
18. Utvrđeno je i da tužitelj nije pristao niti na predočenje potvrde, koju nije niti
imao, a niti na testiranje, u kojem smislu mu onda nije bilo dopušteno pristupanje na
rad i obavljanje poslova, i što je također iznosio tužitelj u vlastitom iskazu, te što su
potvrdili u bitnome i saslušani svjedoci. Na taj način onda proizlazi da je osnovano
stajalište tuženika da je tužitelj neopravdano izostao sa posla te da je kršio prethodno
6 Poslovni broj: 13. Pr-162/2022-24
citirane odredbe Pravilnika, odbijajući postupiti u smislu Odluke od 15. studenog
2021., koju Odluku je inače tuženik kao poslodavac na koju se odnosi ranije
spomenuta Odluka Stožera od 12. studenog 2021. bio dužan donijeti, i koja je
nesporno bila na snazi u vremenu na koje se odnosi ovaj postupak, kao i Odluka
Stožera, koja je između ostalog prošla i ustavno-pravnu kontrolu (Odluka i rješenje
Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-7149/2021 i dr. od 15. veljače 2022., na
koji način onda nisu osnovane tvrdnje tužitelja vezane za eventualnu povredu
ustavnih prava tužitelja na rad i dr., a kojim slijedom nije bilo potrebno provoditi niti
dodatne dokaze koje je tužitelj prvotno predlagao, vezano za utvrđenje činjenica koje
se odnose na prirodu i način prenošenja bolesti uzrokovane virusom Covid-19 /kako
je npr. naveden podneskom od 25. srpnja 2022./).
19. Pritom nije od značaja da je tužitelj nesporno pristupao na mjesto rada te se
i prijavljivao nadređenima (što sud kao utvrđenje prihvaća), no navedeno ne
umanjuje okolnost da se tužitelj vlastitim (ne)postupanjima, a s obzirom na postojanje
pandemije te prethodno citirane odluke Stožera i poslodavca, doveo u situaciju da
mu poslodavac nije u mogućnosti omogućiti obavljanje njegovih poslova, i što onda u
naravi predstavlja kršenje od strane tužitelja ranije citiranih odredbi Pravilnika o radu
tuženika, tj. predstavlja odstupanje tužitelja od redovitog i savjesnog obavljanja
poslova te postupanja po uputama poslodavca, i što onda po prirodi stvari dovodi do
poremećaja u radu (neovisno od okolnosti što iz iskaza svjedoka proizlazi da tu to
vrijeme nije bilo hitnih situacija vezanih za održavanje prometnica u zimskim
uvjetima) te gubitka povjerenja (neovisno od okolnosti što se ocjenom izvedenih
dokaza ukazuje da se u slučaju tužitelja radilo o načelno uzornom radniku).
20. U tom smislu onda proizlazi da je tuženik, na kojem je teret dokazivanja, s
uspjehom dokazao postojanje opravdanog razloga za redovito otkazivanje tužitelju
zbog skrivljenog ponašanja, u smislu već citirane odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3.
Zakona o radu, na koji način je onda tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se traži
utvrđenje nedopuštenosti otkaza neosnovan, kao posljedično i u dijelu u kojem se
traži utvrđenje postojanja radnog odnosa te vraćanja na rad. Također, neosnovan je i
novčani dio potraživanja koji se odnosi na izmaklu dobit tj. primanja nakon
otkazivanja, s obzirom da tužitelj nije uspio sa dijelom zahtjeva koji se odnosi upravo
na pobijanje samog otkaza, u kojem smislu onda nije bilo potrebno provoditi niti
zasebne dokaze (financijsko vještačenje) s tim u vezi.
21. Tim slijedom odlučeno je kao u izreci ove presude, s tim da tužitelj u smislu
odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku nema pravo na nadoknadu
parničnih troškova, s obzirom da je u cijelosti izgubio u ovoj parnici.
22. Nadalje, proizlazilo bi da je valjalo odbiti i prijedlog za određivanje mjere
privremenog vraćanja na rad, s obzirom da, sukladno prethodno iznesenom, tužitelj
nije u smislu čl. 346. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.) dokazao vjerojatnim
postojanje svoje tražbine, kao što nije dokazao niti da bi došlo do nastanka
nenadoknadive štete (s obzirom na gubitak prihoda i dr.), tim više što iz iskaza
tužitelja proizlazi da nakon otkazivanja nije poduzimao radnje usmjerene na
umanjenje moguće štete, tj. nije dokazao da je aktivno tražio novi posao, prijavljivao
se na zavod za zapošljavanje i sl., kojim slijedom onda tužitelj nije u mogućnosti
osnovano tvrditi da bi bez njegove krivnje do takve (nenadoknadive) štete i došlo.
7 Poslovni broj: 13. Pr-162/2022-24
23. U tom smislu odlučeno je kao u izreci rješenja o odbijanju prijedloga za
određivanjem privremene mjere.
Zagreb, 12. listopada 2023.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda
u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje
nadležan Županijski sud.
Protiv rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda
u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana, a o žalbi odlučuje nadležan
Županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- tuženiku
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.