REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-1680/2024-3

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. BJ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].Stjepana Lozara [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. UJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. BJM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. ŠJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. VJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. RJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 9.PJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. JJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 11. KJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 12. SJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 13. IJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].UJM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. ĐJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. MJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. AJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. OJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a sve tužitelje zastupa Josip Perić, odvjetnik u OD Božić i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Ulica grada Vukovara 41, Zagreb, OIB: 85584865987, kojeg zastupa Ladislav Škrinjar, odvjetnik u OD Smolek & Škrinjar d.o.o., Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Međimurje graditeljstvo d.o.o., Zagrebačka 42a, Čakovec, OIB: 15921860232, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Pn-10/2022-233 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održane 1. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Zagrebački holding d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Pn-10/2022-233 od 30. rujna 2024.

r i j e š i o  j e

I. Djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: Pn-10/2022-233 od 30. rujna 2024. se potvrđuje u točki I. izreke, a preinačuje u točki II. izreke na način da se sudi:

"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 21.369,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2024. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke. U preostalom dijelu se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbija u iznosu od 15.620,70 eura kao neosnovan."

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja naložio je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljima ukupan iznos od 83.183,87 eura i to 1. BJ 4.923,92 EUR 2.NJ 5.275,63 EUR 3.UJ 4.923,92 EUR 4. Ana - Mariji Škvorc 4.900,47 EUR 5. ŠJ i VJ 5.533,54 EUR solidarno 6. ĆJ 4.900,47 EUR 7. RJ 3.446,74 EUR 8. PJ 5.486,65 EUR 9. JJ 4.900,47 EUR 10. EJ 5.573,56 EUR 11. SJ 5.134,94 EUR 12. IJ 4.900,47 EUR 13. UJM 4.900,47 EUR 14. ČJ 4.900,47 EUR 15. ĐJ 5.134,94 EUR 16.MJ i AJ 4.923,92 EUR solidarno 17. OJ 3.423,29 EUR sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu od 27. travnja 2012. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

1.1. Rješenjem istog poslovnog broja sud prvog stupnja odlučio je da se dopušta preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 19. lipnja 2024. (točka I. izreke) a u točki II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu 36.990,65 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2024. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

2. Protiv te presude i rješenja ali samo u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Žalitelj ostaje kod istaknutog prigovora prekluzije jer da ga tužitelji nisu obavijestili o skrivenim nedostacima u ugovorenom (jednomjesečnom) ni zakonskom roku (dvomjesečnom), da je tražbina tužitelja zastarjela, da je za svakog tužitelja bilo potrebno utvrditi da li je on prekludiran sa svojim tužbenim zahtjevom, te da nedostaci utvrđeni u nalazu i mišljenju vještaka ne predstavljaju one koji se odnose na konstrukciju zgrade. Osim toga ukazuje da sud prvog stupnja nije prisustvovao očevidu već je vještak istog sam proveo bez da je vršio bilo kakva mjerenja, da nakon izmjene sastava vijeća sud nije po njegovom traženju ponovno proveo određene dokaze, da je vještak u svom nalazu propustio očitovati se o uzrocima i vrsti oštećenja i nedostataka, količini i obujmu radova potrebnih za saniranje svakog pojedinog oštećenja te nije neposredno utvrdio postojanje navodne štete. Pobija odluku o troškovima postupka navodeći da se u slučaju promjene vrijednosti predmeta spora parnični trošak računa prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja parnične radnje. Smatra da je sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st.1. i 2. točka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda i rješenje preinači na način da se odbije tužba i tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da se ukine predmetna presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje kao i da se naloži tužitelju da mu naknadi parnične troškove uključujući i ove žalbenog dijela postupka.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP-a.

4. Tužitelji su dostavili odgovor na žalbu u kojem u bitnome ističu da su navodi žalbe netočni, neistiniti i paušalni a time neosnovani, da je sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio bitne povrede postupka na koje ukazuje žalitelj, a ni one na koje se pazi po službenoj dužnosti. Predlaže odbijanje žalbe tuženika kao neosnovane. Potražuje trošak datog odgovora na žalbu u iznosu od 1.952,98 eura (za sastav odgovora na žalbu 1.252,98 eura i za trošak sudske pristojbe na žalbu 700,00 eura).

5. Žalba tuženika Zagrebački holding d.o.o. nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika posebnih dijelova zgrade u [adresa]; 3; 5. i 7. u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za naknadu štete zbog skrivenih materijalnih nedostataka na zajedničkim dijelovima zgrade u kojoj su tužitelji kupili stanove (posebne dijelove zgrade).

7. Tuženik i nadalje osporava aktivnu legitimaciju, ostaje kod prigovora prekluzije te osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

8. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelji nakon lipnja 2009. od tužitelja kupili stanove u zgradama koje se nalaze u [adresa]; 3; 5. i 7. u [adresa], da su nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina stupili u posjed tih stanova, da su nakon toga uočili skrivene nedostatke, da su o tome obavještavali tuženika i to vlasnici posebnih dijelova zgrade za nedostatke na tim njihovim posebnim dijelovima, a KJ kao predstavnik vlasnika za nedostatke na zajedničkim dijelovima zgrade, da je tuženik o tim nedostacima obavijestio izvođača radova (ovdje umješača) Međimurje graditeljstvo d.o.o. Čakovec, da su tuženik i umješač obećali da će nedostatke ukloniti i da su neki i otklonjeni, da su tužitelji sudu podnijeli prijedlog za osiguranje dokaza 1. svibnja 2011. koji se vodio pod poslovnim brojem: R1-108/2011 a radi utvrđenja postojećeg stanja na zajedničkim i posebnim dijelovima predmetne nekretnine, koji nisu uklonjeni i u kojem predmetu je tužitelj uredno sudjelovao, da su prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke Žarku Željku utvrđeni svi nedostaci na zajedničkim dijelovima zgrade koje se smatraju skrivenim i na kojoj je predstavnik vlasnika KJ ukazivao u svojim prijavama upućenim tuženiku 10. studenog 2010., 17. veljače 2011., 23. ožujka 2011. i 19. travnja 2011., da je tuženik po tim zahtjevima za otklanjanjem nedostataka na zajedničkim dijelovima postupao ali nije otklonio sve nedostatke, da je vještak u svojim nalazima i mišljenjima opisao sporne nedostatke, očitovao se o njihovim uzrocima te o vrijednostima radova potrebnih za saniranje oštećenja kao i o vrijednostima onih radova izvršenim radi saniranja nedostataka od strane tužitelja, te da prigovori prekluzije, zastare, dvostruke litispendecije i aktivne legitimacije nisu osnovani.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a kako je to propisano odredbom čl. 365. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve relevantne činjenice, odlučio je o svim spornim pitanjima i o tome dao valjano obrazloženje, da je pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalitelj ukazuje, a ni one na koje se pazi po službenoj dužnosti. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je njena izreka jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi i razlozima presude.

10. Nesporno je da su tužitelji suvlasnici predmetne zgrade u kojoj su od tuženika kupili stanove, da je izvođač radova na toj zgradi bio umješač Međimurje graditeljstvo d.o.o. Čakovec, da su tužitelji pokrenuli parnični postupak prema tuženiku i radi naknade štete zbog skrivenih nedostataka na njihovim posebnim dijelovima zgrade, a da je predmet ove parnice naknada štete na zajedničkim dijelovima zgrade te da su svi tužitelji vlasnici posebnih dijelova zgrade – stanova ali nisu jedini.

11. Na konkretan slučaj se, i po ocjeni ovoga suda, imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke kupljene stvari kada se ti nedostaci pokažu nakon primitka stvari, a koji se nisu mogli otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari. Tako je odgovornost prodavatelja za materijalne nedostatke prodane stvari propisana odredbama čl. 400. do 409. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), a prava kupca po osnovi materijalnih nedostataka primljene stvari kao i pretpostavke gubitka tog prava odredbama čl. 410. do 422. ZOO.

11.1. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZOO prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari (čl. 401. ZOO) koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato, kao i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga (st. 2).

11.2. Odredbom čl. 403. st. 1. ZOO propisano je da je kupac dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od osam dana, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada, a kad je pregled izvršen u nazočnosti obiju strana, kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka priopćiti prodavatelju odmah, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada (st. 2).

11.3. Prema odredbi čl. 404. st. 1. ZOO, kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja, s time da prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci (st. 2).

11.4. Odredbom čl. 405. ZOO propisano da u slučaju kad je zbog nekog nedostatka došlo do popravka stvari, isporuke druge stvari, zamjene dijelova i slično, rokovi iz prethodna dva članka počinju teći od predaje popravljene stvari, izvršene zamjene dijelova i slično.

12. Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostacima na prodanoj stvari može na temelju odredbe čl. 410. st. 1. ZOO izabrati sljedeća prava: zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka, zahtijevati sniženje cijene ili izjaviti da raskida ugovor. Prema st. 2. te odredbe u svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je pretrpio na drugim svojim dobrima.

12.1. Odredbom čl. 422. st. 1. ZOO-a propisano je da se prava kupca koji je pravodobno obavijestio prodavatelja o postojanju nedostataka gase nakon isteka dvije godine, računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavatelju, osim ako je prodavateljevom prijevarom kupac bio spriječen da ih ostvaruje. Radi se o prekluzivnom roku u kojem kupac može ostvariti svoja prava koja proizlaze iz odgovornosti prodavatelja za mane stvari i na njega se, ne primjenjuju pravila o zastari iz čl. 230. st. 1. ZOO-a.

13. Prije svega valja se očitovati na žalbene navode tuženika koji su procesne naravi:

- u ovom predmetu odlučuje se samo o zahtjevima tužitelja koji su kao vlasnici posebnih dijelova predmetne zgrade i suvlasnici zajedničkih dijelova zgrade za naknadu štete na zajedničkim dijelovima zgrade zbog nastalih skrivenih nedostataka i to prema odredbi čl. 410. st.1. i 2. ZOO, a ne u svezi skrivenih nedostataka na posebnim dijelovima zgrade, pa je neosnovan prigovor dvostruke litispendencije;

- da su suvlasnici zgrade legitimirani na podnošenje takvog zahtjeva, jer takav zahtjev ne moraju podnijeti svi suvlasnici zgrade (prema čl. 46. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – "Narodne novine" broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZV) te da je suvlasnik zgrade KJ i kao predstavnik svih suvlasnika bio ovlašten tuženiku podnositi prijave o nedostacima na zajedničkim dijelovima zgrade;

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena unutar prekluzivnog i zastarnog roka;

- te da je sud osnovano dopustio preinaku tužbe i za to dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a tuženik sa svojom žalbom nije doveo u pitanje ispravnost odluke u tom dijelu.

14. Činjenica da sud prvog stupnja nije tijekom ovog postupka nazočio očevidu, već je to prepustio vještaku koji je tada očevid obavio u nazočnosti predstavnika tužitelja, tuženika i predstavnika suvlasnika i to način da su oni bili upoznati sa svim radnjama koje je tada vještak provodio, nema utjecaja na pravilnost pobijane odluke. Osim toga vještak je u svom nalazu i mišljenju detaljno opisao te nedostatke, priložio je fotodokumentaciju iz koje je vidljivo stanje stambene zgrade u vrijeme očevida, a koje nije u suprotnosti sa stanjem održanog očevida i s nalazom i mišljenjem vještaka obavljenog u predmetu osiguranja dokaza, a ni sa učinjenim prijavama o nedostacima.

15. Točno je da vještak nije izvršio mjerenja zgrade (površine fasade) ali to nije od značaja za pravilnost pobijane odluke suda prvog stupnja obzirom da su se odgovarajuće površine zgrade i oštećenja mogla procijeniti na drugi način a ne osobnom izmjerom od strane vještaka. Tako je u usmenom nalazu i mišljenju vještak naveo da je površinu objekta mogao utvrditi iz dostupne dokumentacije jer je to uobičajeno a osobna izmjera fasade zgrade bila bi otežana i znatno bi povećala troškove vještačenja. Stoga i ovaj sud smatra da navedena mjerenja nisu bila potrebna ni odlučujuća. Osim toga tuženik nije ničim doveo u sumnju te izmjere vještaka.

16. Odredbom čl. 406. st.1. ZOO-a propisano je da u obavijesti o nedostatku stvari kupac nije dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavatelja da pregleda stvar osim ako se radi o trgovačkom ugovoru. U stavku 2. te odredbe propisano je da ako obavijesti o nedostatku koju je kupac pravodobno poslao prodavatelju preporučenim pismom, brzojavom, telefaksom ili na neki drugi pouzdan način, zakasni ili uopće ne stigne prodavatelju, smatra se da je kupac ispunio svoju obvezu da obavijesti prodavatelja.

17. Prema toj odredbi, protivno navodima tuženika, tužitelji nisu bili dužni u svojim prijavama detaljno navesti i opisati nedostatke. Bitno je, a što je i učinjeno, da su nabrojani oni nedostaci koji se odnose na pročelje stambene zgrade, krov, limariju te dimnjake, bravariju te instalacije – elektro, vodovodne i odvodne, iz kojih se može jasno ocijeniti o kakvim se nedostacima radi i što je potrebno ukloniti.

18. Neosnovano tuženik ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što nije ponovno izvodio dokaze, nakon što je ročište održano u izmijenjenom sastavu, iako je izričito tražio da raspravljanje počinje iznova i da se ponovno izvedu svi dokazi. To stoga što je odredbom čl. 315. st.3. ZPP- a propisano da u tom slučaju glavna rasprava mora početi iznova (što je), ali da sudac ili predsjednik vijeća može odlučiti da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza (što je sud prvog stupnja i učinio).

19. Tuženik je ukazao da mu sud nije ostavio rok za očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka od 15 dana, međutim prema rješenju suda prvog stupnja (od 3. lipnja 2024. i 13. lipnja 2024.) proizlazi da je tuženik nalaz i mišljenje primio 3. lipnja 2024. sa pozivom na očitovanje u roku od 15 dana da je sud ročište za glavnu raspravu koje je bilo zakazano za 21. lipanj 2024. promijenio na način da je udovoljio prijedlogu tužitelja pa je ročište održano 20. lipnja 2024., time da se tuženik suglasio sa takvim prijedlogom tužitelja, znači pristao je da se ročište održi 20. lipnja 2024. Stoga ni to njegovo ukazivanje na bitnu povredu odredaba postupka nije osnovano.

20. Sud prvog stupnja nije onemogućio tuženiku raspravljanje time što nije proveo dokaz saslušanjem predloženog svjedoka ZJ na okolnosti provedenog očevida bez prisustva suda. Naime, nije ni utvrđeno da bi na očevidu koji je održan u nazočnosti vještaka, predstavnika tužitelja, predstavnika suvlasnika i predstavnika tuženika, pristupio sud, a što je već navedeno u obrazloženju ove presude, pa na te okolnosti nije bilo potrebe saslušavati tog svjedoka. Vještak je svojim opažanjem ocijenio postojanje nedostataka koja je jasno i stručno opisao i identificirao sud koji nije stručna osoba u ocjenjivanju postojanja tih nedostataka, njihovog uzroka i njihove procjene, mogao je prepustiti takvu ocjenu stručnoj osobi.

20.1. Tuženik posebno na nestručan način rada vještaka nije uputio niti jedan valjani razlog.

21. Prema prijavama nedostataka i poduzetim radnjama u svezi tih nedostataka proizlazi da su tužitelji zatražili od tuženika njihovo uklanjanje bez navođenja roka u kojem se ti nedostaci trebaju ukloniti. Međutim, imajući u vidu da je prva prijava koju je tuženik primio bila u studenom 2010., a slijedeće dvije u ožujku i travnju 2011. a one su se samo nadovezale na prvu, to proizlazi da su tužitelji unutar roka od dvije godine od kada im je nekretnina predana u posjed, ukazali na predmetne nedostatke na zajedničkim dijelovima zgrade.

22. Osim toga pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su tužitelji prodavatelja – tuženika obavijestili o skrivenim nedostacima unutar roka od dva mjeseca, računajući od dana kada su ti nedostaci otkriveni.

23. Tuženik neosnovano ukazuje da ga tužitelji nisu obavijestili o tim nedostacima jer u spisu prileže dokazi da su mu prijave nedostataka uručene, da je on o njima obavijestio izvođače radova, da je izvođač radova otklonio neke od tih nedostataka i da je postojala korispondencija između predstavnika suvlasnika predmetne zgrade, tuženika i izvođača radova koja se odnosi na te nedostatke. Tuženik je osim toga tijekom postupka naveo da je postupao odmah po prijavama uočenih nedostataka, da su materijalni nedostaci postojali, kako oni vidljivi tako i skriveni, a za koje tužitelj kao prodavatelj odgovara, a to je potvrđeno iz nalaza i mišljenja vještaka, prijava tužitelja, priznanja tuženika, zaključaka o pregledu zgrade od 11. ožujka 2022. kao i onih u kojima su navedeni vidljivi nedostaci po primopredaji nekretnine. To sve ukazuje da su određeni radovi na predmetnoj zgradi loše izvedeni te se tuženik ne može pozivati da nedostataka nije bilo.

24. Tužitelji tvrdi da su unutar navedenog roka od dva mjeseca, o kojem govori odredba čl. 404. st.1. ZOO-a obavijestili tuženika o nedostacima. To znači da su navedene nedostatke počeli uočavati u rujnu 2010. znači neke od njih više od godinu dana od useljenja u stan. Mogućnost uočavanja tih nedostataka ne mogu se poistovjećivati s uočavanjem nedostataka u posebnim dijelovima nekretnine (stanovima). Predmetni nedostaci na zajedničkim dijelovima odnose se na pročelje stambene zgrade, na krov zgrade i limariju, na dimnjake, na bravariju (zbog korozije), električnu instalaciju, keramiku na stubištima zgrade i na vodovodnu i odvodnu instalaciju. Ti nedostaci zabilježeni su u nalazu vještaka u postupku osiguranja dokaza, a potvrđeni su od strane istog vještaka Žarka Željka tijekom ovog postupka.

24.1. Prema iskazu svjedoka KJ koji je tada bio predstavnik svih suvlasnika u predmetnim zgradama, proizlazi da je on obavještavao tuženika o svim nedostacima na zajedničkim dijelovima zgrade kako su oni uočeni, a neke za koje je smatrao da trebaju hitnu intervenciju tuženika je obavještavao telefonom, dok ga je za druge obavještavao pisanim putem. Osim toga tuženik je otklonio one jednostavnije nedostatke dok složenije nije.

25. Kada se ima u vidu takav iskaz, kao i priznanje tuženika da je odmah reagirao na obavijesti o nedostacima, tada je logično i životno prihvatljivo da je tuženik pravovremeno obavijestio o tim skrivenim nedostacima tuženika. Spremnost tuženika da se otklone ukazani mu nedostaci samo govori u prilog tome da je o njima on pravovremeno obaviješten. Stoga u takvoj situaciji je na tuženiku bio teret dokaza da je njegov prigovor prekluzije osnovan.

26. Kod toga treba još imati u vidu da se tu radi o nedostacima kod kojih da bi se uočili potreban je protek određenog vremena (da bi izbila korozija na bravariji, da bi se pojavile fleke na keramičkim pločicama, da bi se uočili nedostaci u vodovodnim, odvodnim i elektroinstalacijama, nedostaci na fasadi zgrade te limariji), a za uočavanje nedostataka na krovu zgrade (dimnjacima) potreban je bio odlazak na krov.

27. Prema provedenim dokazima, uglavnom nalazu i mišljenju vještaka Žarka Željka, o svim predmetnim nedostacima tuženik je bio obaviješten, ali predmetne nije otklonio u primjerenom roku. Iz iskaza svjedoka KJ utvrđeno da je odmah po uočavanju nedostataka obavijestio tuženika, pa se može zaključiti da su se ti nedostaci mogli uočiti od rujna 2010. pa nadalje.

28. Nakon što je tuženik o nedostacima obavijestio izvođača radova Međimurje graditeljstvo d.o.o. isti se o prijavama nedostataka očitovao 25. srpnja 2011. (list 98 spisa) i 7. prosinca 2011. (list 100 spisa) na način da je naveo kako je određene nedostatke otklonio, neke se obvezao otkloniti do 15. rujna 2011., a neke je smatrao da nisu nedostaci za koje odgovara.

29. Obzirom da tuženik ničim nije opravdao zašto od prve pisane prijave (10. studenog 2010.) pa do donošenja prijedloga za osiguranje dokaza (31. svibnja 2011.) u predmetu poslovnog broja R1-108/2011 koji je vođen kod suda prvog stupnja, nije mogao ukloniti ukazane mu nedostatke na zajedničkim dijelovima zgrade, to je očito da je primjeren rok za otklanjanje nedostataka protekao pa je prihvatljivo da su tužitelji odustali od toga da tuženiku omoguće otklanjanje nedostataka nakon proteka dva – tri mjeseca od prve pisane prijave nedostataka, time da su neki nedostaci koje je bilo nužno otkloniti, to učinili tužitelji, a radi se o nedostacima koje je vještak opisao u svom nalazu i mišljenju.

30. Ovaj sud ne prihvaća tvrdnje tuženika da su tužitelji te nedostatke mogli uočiti puno prije nego su ga o njima obavijestili, pogotovo se to odnosi na nedostatke vodovodne i odvodne instalacije za koje smatra da ih je svaki suvlasnik mogao uočiti odmah pri korištenju svoga stana, to stoga što odvodna grla (sifoni) nisu mogli prihvatiti svu odvodnu vodu iz kade u pojedinim stanovima, ne znači da su suvlasnici odmah mogli ocijeniti da se radi o nedostacima na zajedničkim odvodnim cijevima. Osim toga tužitelji nisu mogli zaključiti da je uzrok gubitka vode u cijevima u vezi s nedostacima na cijevima koji su zajednički dijelovi zgrade.

31. Ovaj sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja ta se u konkretnom slučaju ne može primijeniti ugovoreni rok od mjesec dana u kojem je kupac dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o skrivenom nedostatku obavijestiti prodavatelja, ne samo iz obrazloženih razloga već imajući u vidu da je odredbom čl. 404. st.4. ZOO-a propisano da se zakonski rok od dvije godine koji je predviđen odredbom čl. 404. st.2. ZOO-a može produljiti, što znači da se drugi rokovi ne mogu ugovoriti kraće od propisanog. Ovdje se radi o potrošačkom ugovoru pa je tendencija zakonodavca da zaštiti potrošača.

32. Slijedom iznijetog ocjena je i ovog suda da prigovor prekluzije nije osnovan.

33. Tuženik neosnovano ukazuje da se pravovremenost podnošenja tužbe treba sagledati u odnosu na svakog tužitelja osobno odnosno od kada je svaki od njih uočio ili mogao uočiti predmetni skriveni nedostatak, obzirom da se tu radi o nedostacima na zajedničkim dijelovima zgrade i da je svaki suvlasnik zgrade protiv svakog ovlašten podnijeti one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, (čl. 46. st.2. ZV) znači da se podnošenje pravovremene tužbe bilo koga od njih ima smatrati da su i drugi suvlasnici zgrade tužbu pravovremeno podnijeli.

34. U situaciji kada je utvrđeno da su tužitelji pravovremeno iskoristili jedno od prava navedenog u odredbi čl. 410. st.1. ZOO-a to su oni zadržali pravo na popravljanje štete (čl.410. st.2. ZOO-a).

35. To svoje pravo na naknadu štete su oni ovlašteni tražiti unutar zastarnih rokova predviđenih odredbom čl. 230. ZOO-a a koji rokovi (subjektivni - tri godine ili objektivni- pet godina) teku od saznanja za štetu i za osobu koja je štetu učinila odnosno od nastanka štete.

36. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 27. travnja 2012., a utvrđeno je da su tužitelji za štetu počinitelja najranije saznali u rujnu 2010. to subjektivni rok zastare nije protekao.

36.1. Pravo na naknadu štete prosuđuje se prema općim pravilima odgovornosti za štetu, a time i prema odredbama koje se odnosi na zastaru potraživanja.

37. Po ocjeni i ovoga suda pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete koju tužitelji trpe zbog nedostataka na zajedničkim dijelovima zgrade i to iznosu koji je potreban da bi se nedostaci mogli ukloniti i u iznosu koji je utrošen od strane suvlasnika te zgrade za otklanjanje određenih nedostataka na zajedničkim dijelovima zgrade.

38. Nije sporno da su tužitelji prema tuženiku ispunili svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene i da se stoga ne mogu koristiti pravom na sniženje cijene.

39. Primjenom odredbe čl. 410. st.2. ZOO-a tužiteljima pripada pravo na naknadu štete koju su pretrpjeli zbog skrivenih materijalnih nedostataka na zajedničkim dijelovima zgrade obzirom tuženik nije u primjerenom roku te nedostatke otklonio.

40. Neosnovano tuženik prigovora visini utvrđene štete jer da vještak istu nije na valjani način odmjerio, imajući u vidu da iz nalaza i mišljenja vještaka na kojima je sud temeljio svoju odluku i koju je valjano obrazložio, jasno proizlazi o kojim se nedostacima radi, koji su uzroci tih nedostataka, koja je količina i obujam radova potrebna za saniranje nedostataka i koji iznos je utrošen iz zajedničke pričuve za otklanjanje točno određenih predmetnih nedostataka. O tim spornim pitanjima vještak Žarko Željko očitovao se u pisanom nalazu i mišljenju, a po prigovorima tuženika i usmenom, kojom prilikom je odgovorio na sve primjedbe i prigovore tuženika.

40.1. Po ocjeni ovoga suda nalaz i mišljenje vještaka Žarka Željka je objektivan, stručan i jasan, a njegovu uvjerljivost tuženik žalbom nije doveo u sumnju.

41. Tuženik žalbom pobija i odluku o parničnom trošku navodeći da je ona nezakonita jer da su se parnični troškovi trebali dosuđivati prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja parnične radnje, a ne prema vrijednosti spora prema konačnom tužbenom zahtjevu, kako je sud prvog stupnja učinio.

41.1. Stoga je tužitelju priznat trošak za sastav tužbe od 250,00 bodova Tbr.8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023. - dalje: Tarifa), za četiri obrazložena podneska, (Tbr. 8. toč.I. Tarife) za koja je sud prvog stupnja i dosudio trošak, a i to za svaki 250,00 bodova odnosno ukupno 1000 bodova, za sastav prijedloga za osiguranje dokaza 50 bodova, za zastupanje na devet ročišta prije preinačenja tužbenog zahtjeva (Tbr.9. toč.1. Tarife) za svakog 250,00 bodova, odnosno ukupno 2.250,00 bodova, za sastav tri podneska nakon preinačenja tužbenog zahtjeva i to za svaki 626,49 bodova odnosno ukupno 1880 bodova, za žalbu protiv dva rješenja (Tbr. 10. toč.4. Tarife) – za svako 150 bodova odnosno ukupno 300 bodova te za žalbu protiv presude (Tbr.10. toč.1. Tarife) 312,50 bodova. Sveukupno za te pravne radnje tužitelju je valjalo priznati trošak od 6042,50 bodova, a imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura to je tužitelju priznat trošak za navedene pravne radnje u iznosu od 12.085,00 eura koji iznos je uvećan za 3.021,25 eura na ime PDV-a, odnosno ukupno mu je priznat iznos od 15.106,25 eura. Taj iznos uvećan je još za trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 311,51 eur i za sudsku pristojbu na presudu 563,61 eur kao i za trošak vještačenja 5.388,58 eura (3.663,18 + 1.725,40 eura).

42. Prema navedenom tužitelju pripada pravo na naknadu troškova u visini od 21.369,95 eura, a kako je sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 36.990,65 eura to je u preostalom dijelu taj zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška valjalo odbiti za iznos od 15.620,70 eura.

43. Slijedom iznijetog o žalbi tuženika valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke i to primjenom odredbe čl. 368. i 380. toč.3. ZPP-a.

44. Tužitelj je potraživao trošak za sastav datog odgovora na žalbu ali prema ocjeni ovoga suda taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o pravnom lijeku tuženika pa je temeljem odredba čl. 155. st.1. ZPP-a taj zahtjev odbijen kao neosnovan.

44.1. Odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka iz razloga što nije uspio sa svojim pravnim lijekom u pogledu glavne rasprave dok je uspio djelomično u pogledu odluke o troškovima a u svezi tog dijela mu nisu nastali posebni troškovi (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 154. st.1. ZPP-a).

U Puli 1. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić