Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagreb

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-1484/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: AUTOLIMARIJA CESAR d.o.o. Stari Gradac,Pitomača, Maršala Tita 67, OIB: 01903711044, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika:

EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Inga Bošnjak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 559,15 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 5. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu zatezne kamate na iznos od 559,15 EUR preko dosuđene stope iz točke I. ove izreke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 321,06 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja 1. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 169,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao i sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos parničnih troškova iz točke III. izreke preko dosuđene kamatne stope.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 21. siječnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke i tipa KIA RIO, oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika MJ iz [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika, prema odredbama Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 8. ožujka 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 240810510073/2. Visina štete sukladno izvidu štete tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi u svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je oštećeniku poslao obrazloženu ponudu sa svojom procjenom visine štete i isplatom iste, koji iznos je oštećenik proslijedio tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 29/P1/1 a koji račun u ukupnom iznosu od 1.564,50 eura (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 1.005,35 eura. Razliku od 559,15 eura po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Dakle, tuženik je platio iznos od sveukupno 1.005,35 eura po računu, međutim nije platio iznos od 559,15 eura te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Navodi da u izvidu štete tuženik priznaje cijenu sata rada od 25,00 eur/sat uvećano za PDV za limarske radove dok je tužiteljeva cijena sata 34,89 eura/sat plus PDV, što dokazuje da tuženik proizvoljno priznaje cijene. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. Obzirom na prethodno navedeno oštećenik/ustupitelj kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja su sklopili dana 13. svibnja 2024. ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja koji je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 559,15 eura na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pasivnu i aktivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost za štetu, nastanak štetnog događaja, osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi da tužitelj nije dostavio dokaze vezano za postojanje i valjanost tražbine, za odgovornost za štetu, za vlasništvo vozila i da bi tuženik bio odgovorni osiguravatelj. Smatra da je oštećeni mogao izvršiti popravak vozila u drugim servisima za bitno manji iznos od onog koji je podmirio a na što je tuženik ukazivao u mirnom postupku. Osporava navodni službeni cjenik tužitelja kao nevjerodostojan i neistinit jer nije potpisan i kojeg sam tužitelj ne koristi. Osim toga, stavke izvida štete nisu suglasne sa računom tužitelja.

3. Na pripremnom ročištu dana 24. studenog 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva a u odnosu na navode iz na odgovora na tužbu ostao je kod već istaknutih navoda da je aktivno legitimiran temeljem sklopljenog ugovora o ustupu a tuženik je poslanom notifikacijom obaviješten o ustupanju tražbine, da je iz Ugovora o ustupu razvidno da se ne radi o vlasništvu oštećenog vozila tužitelja a što se tiče prigovora pasivne legitimacije iz ponude tuženika od 26. ožujka 2024. proizlazi da je isti utvrdio da je odštetni zahtjev koji je predao oštećenik tuženiku kao odgovornom osiguravatelju po polici osiguranja pravno osnovan te se tuženik obvezao temeljem ponude isplatiti iznos od 1.005,35 eura a po tužiteljevom računu br. 29/P1/1. U odnosu na osporavanje nastanka prometne nezgode navodi da je tuženik temeljem činjenice nastanka prometne nezgode dana 21. siječnja 2024. te dokumentacije koju posjeduje vezanu za istu i sam utvrdio pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva oštećenika, a što proizlazi iz Izvida štete br. 240810510073/2 te ponude tuženika od dana 26. ožujka 2024., da je samom isplatom nespornog iznosa potvrdio svoju odgovornost za isplatu štete temeljem navedenog štetnog događaja, a sve prema polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Isto tako, tužitelj ukazuje na osnovnu dužnost štetnika odnosno odgovornog osiguratelja sukladno odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala što u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje ustanovljeno kao i da stranke svoje odnose slobodno uređuju i dužne su u smislu odredbe čl. 9. ZOO-a izvršavati preuzete obveze. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu te je neosnovano smatrao da je tužitelju prekluziji s dokaznim prijedlozima obzirom da ih je predložio već u tužbi i ponovio na ročištu.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid dokumentaciju koja prileži spisu (list 9-62 spisa).

5. Sud nije uzeo u obzir podnesak tužitelja od 13. studenog 2025. jer nije zatražio prethodno odobrenje u smislu čl. 299.a ZPP-a a i radi se o sporu male vrijednosti i u smislu čl. 461.a ZPP-a tužitelj je dužan u tužbi iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze. Tužitelju je na pripremnom ročištu 24. studenog 2025. omogućeno raspravljanje očitovanjem na odgovor na tužbu.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka MJ na okolnost nastanka prometne nezgode , popravka vozila isklapanja ugovora o ustupu i člana uprave tužitelja ŠJ na okolnost cijene sata rada, kao i provođenje prometno tehničkog vještačenja na okolnost cijene sata sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e kao i dokazni prijedlog tuženika za provođenjem prometnog vještačenja na okolnost dali se vozilo moglo popraviti odnosno vratiti u prvobitno stanje po jeftinijoj cijeni od tužitelja, sve iz razloga jer sud je sukladno odredbi čl. 464.a ZPP-a ocijenio da je provođenje saslušanja i vještačenja povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, te je o postojanju odlučnih činjenica zaključio po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile, osobito činjenicu da je tuženik platio dio računa.

7. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Predmet spora je potraživanje tužitelja u iznosu od 559,15 eura na temelju Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja, koji je s tužiteljem sklopio osiguranik tuženika prenijevši na tužitelja svoje potraživanje koje je imao prema tuženiku po polici osiguranja.

9. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija nastanak štetnog događaja i odgovornost za štetu, osnova i visina tužbenog zahtjeva koja se odnosi na cijenu radnog sata tužitelja.

10. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja iz kojeg je razvidno je da su ga tužitelj i MJ sklopili 13. svibnja 2024. (list 16-17 spisa), da je MJ kao ustupitelj, ustupila radi ispunjenja, tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u nepodmirenom iznosu od 559,15 eura prema računu popravka za štetu br. 29/P1/1 u ukupnom iznosu od 1.564,50 eura i temeljem Izvida štete tuženika br. 240810510073/2.

11. Prema tome oštećenik je ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. U konkretnom slučaju stranke su sklopile ugovor o ustupanju tražbine umjesto ispunjenja a u u smislu odredbe čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik (osiguranik tuženika) umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku (ovdje tužitelju) svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine.

12. Iz spisu priloženog Izvida štete tuženika broj: 240810510073/2 (list 10 spisa), koji je istovjetan broju naznačenom u Ugovoru o ustupu, proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila KIA RIO, oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika MJ iz [adresa], po polici tuženika br. 8108178830, upravo iz predmetnog štetnog događaja od 21. siječnja 2024., kao i dan pregleda vozila 8. ožujka 2024. Iz navedenog je razvidno kako je tuženik osiguravatelj po naznačenoj polici osiguranja.

13. Dakle, predmet ustupa tražbine upravo je tražbina naknade štete oštećene prema tuženiku iz tužiteljevog računa br. 29/P1/1 od 20. ožujka 2024. koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. O navedenom ustupu tužitelj je dopisom od 13. svibnja 2024. (poslano putem e-maila 15. svibnja 2024.) obavijestio tuženika kao dužnika u smislu odredbe čl. 82. st. 1. ZOO-a (list 18- 19 spisa), te je stoga, prema ocjeni ovog suda, istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

14. Također nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije, nastanak štetnog događaja i odgovornost budući je iz dokumentacije koja prileži spisu nedvojbeno utvrđeno kako je oštećena MJ odštetnim zahtjevom zaprimljenim 23. siječnja 2024. (list 11 spisa) prijavila tuženiku nastanak štetnog događaja odnosno prometnu nezgodu od 21. siječnja 2024. po osnovi police osiguranja br. [broj police osiguranja] te je tuženik napravio Izvid štete i Ponudu. Nadalje, u Ponudi od 26. ožujka 2024. (list 11 spisa) tuženik je izvijestio oštećenu kako je utvrdio postojanje njegove obveze na isplatu činidbe temeljem odštetnog zahtjeva od 23. siječnja 2024. i prometne nesreće od 21. siječnja 2024. te je utvrdio osnovanost zahtjeva koji je tuženik procijenio u visini od 8.197,58 eur, od čega 8.074,60 eura za štetu na vozilu i 122,98 eur za trošak prijevoza vozila.

15. Prema tome neosnovano tuženik osporava pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja te odgovornost kada je u mirnom postupku priznao osnovanost odštetnog zahtjeva te izvršio djelomičnu isplatu iznosa od 1.005,35 eur po računu tužitelja a što između stranaka nije niti sporno.

16. Dakle, tuženik je u Ponudi procijenio iznos štete od 8.197,58 eur odnosno 8.074,60 eura za štetu na vozilu te nesporno nije u cijelosti izvršio plaćanje tužitelju po predmetnom računu već samo u iznosu od 1.005,35 eur.

17. Sukladno napravljenom Izvidu štete tužitelj je izdao račun br. 29/P1/1 od 20. ožujka 2024. (list 9 spisa), u kojem je naznačen broj izvida štete tuženika, marka i broj šasije vozila oštećenika te zaračunata usluga popravka vozila oštećenika za ukupnu cijenu popravka 1.564,50 eura (s PDV-om). Također u računu je navedeno da je utrošena količina radnih sati i to limarski radovi 17 sati a lakirerski radovi 9,2 sati, istovjetno kao i u Izvidu štete. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata (limarskih i lakirerskih radova) u visini od 34,89 eura bez PDV-a odnosno 43,6125 eura sa PDV-om.

18. Nadalje, također iz Cjenika tužitelja (list 15 spisa) koji je potpisan i ovjeren pečatom tužitelja i važeći za 2024. godinu, dakle u vrijeme nastanka štetnog događaja, proizlazi kako je visina cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova 34,89 eura bez PDV-a odnosno 43,6125 eura.

19. Prema odredbi čl. 464.a ZPP-a u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile, te stoga provođenje prometnog vještačenja na okolnost dinamike i visine te utvrđivanja je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje prema nižim cijenama od onih na koje se poziva tužitelj prouzročilo troškove koji bi znatno premašili vrijednost predmetnog spora te bi izvođenje tog dokaza doprinijelo duljini trajanja postupka, sud je primjenom prethodno citirane odredbe zaključio o odgovornosti osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja, po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave u spisu kao i činjenicu da je tuženik platio dio računa, a da pri tom nije osporavao svoju odgovornost.

20. Međutim, oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore sa osiguravajućim društvima, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo , odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, a kako to navodi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Naime poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.

21. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koja je u skladu s njegovim cjenikom, te slijedom navedenog sud nije provodio prometno vještačenje na okolnost utvrđivanja je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje prema nižim cijenama od onih na koje se poziva tužitelj.

22. Prema tome, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja br. 29/P1/1 od 20. ožujka 2024. ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

23. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

24. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje, a kako je iz računa br. br. 29/P1/1 od 20. ožujka 2024. vidljivo da je rok dospijeća 4. travnja 2024., to tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, dakle od 5. travnja 2024., kako je tužitelj zatražio i kako odlučeno u izreci pod točkom I. izreke.

25. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na naknadu štete, a ne na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora. Kako je tužitelj zatražio stopu zatezne kamate po stopi koja se odnosi na trgovačke ugovore, to je tužitelju dosuđena zatezna kamata po stopi propisanoj za ostale odnose kao u točki I. izreke a odbijen je preko dosuđene stope kao u točki II. izreke.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 - dalje: Tarifa) prema kojoj tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu dana 24. studenog 2025. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9/1 Tarife), na ročištu dana 28. listopada 2025. u iznosu od 25,00 eur (Tbr. 9/5 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 46 Tarife) ukupno iznosi 281,25 eur. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 13,27 eura i presudu u iznosu od 26,54 eura te stoga ukupni trošak iznosi 321,06 eura na koji tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom III. Izreke.

27. Tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude jer nije bio potreban radi vođenja ove parnice, niti trošak sudskih pristojbi preko iznosa koji mu sukladno zakonu pripada, kao niti zatezne kamate na dosuđeni trošak preko stope propisane za ostale odnose sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, obzirom da je neosnovano zatražio po stopi propisanoj za trgovačke ugovore. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. Izreke.

U Zagrebu, 1. prosinca 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odnosno od dana objave ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava ( čl. 467. st. 1. ZPP- a ).

DNA:

1. tužitelju po odvj. uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 26,54 EUR

2. tuženiku po odvj.

3. pisarnica – kal. 60 dana