Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagreb

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-1933/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: Druga fundacija SPV d.o.o., OIB: 25132169807, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Filip Vukadinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80 A, protiv tuženika:

Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partnetri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 13. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, danom objave 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320; da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, isplati novčanu tražbinu u domaćoj valuti s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja novčana tražbina će se sa pojedinačnim iznosima odrediti kada tuženik tužitelju dostavi podatke iz toč. 1 tužbenog zahtjeva, kao i nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, sve u roku 15 dana.“

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem uZagrebu, [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, dostavi prvi/početni otplatni plan, sve odluke ili obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, knjigovodstvenu karticu kredita, pregled prometa po kreditu, sve otplatne planove koji su izrađeni kod promjene kamatne stope, specifikaciju uplata te sve vezano za Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5102022032 od dana 23.08.2004. godine, sve to u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja ove presude 1. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. lipnja 2023. navodi da njegova aktivna legitimacija proizlazi iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), koji je sklopio sa ustupiteljem AB a koja je sa tuženikom sklopila dana 23.08.2004. Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160 /51400607-5102022032 na iznos od 77.100,00 CHF obračunato u kunskoj protuvrijednosti. Smatra da se radi o ništetnosti dijela odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. Korisnik kredita, kao Ustupitelj, ustupio je tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku s naslova povrata preplaćenih iznosa na temelju Ugovora o kreditu, zajedno sa svim sporednim pravima, ali tužitelj nije u mogućnosti odrediti tužbeni zahtjev za isplatu u ovom predmetu obzirom da tuženik nije do dana podnošenja tužbe postupio po zahtjevu tužitelja da mu tuženik dostavi ugovornu dokumentaciju, odnosno nije dostavio prvi otplatni plan, knjigovodstvenu karticu kredita ("Pregled prometa za klijenta"), sve odluke tuženika o promjeni kamatne stope, kao i otplatni planovi koje je tuženik bio dužan izraditi kod svake izmjene kamatne stope, te "Specifikacija uplata". Stoga tužitelj temeljem čl. 186. b. Zakona o parničnom postupku predlaže da sud naloži tuženiku dostavu navedene dokumentacije i podnosi stupnjevitu tužbu na isplatu novčanog iznosa s osnova ništetnosti dijela ugovora o kreditu a koji će odrediti po dostavi dokumentacije od strane tuženika i po provedenom financijskom vještačenju na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja. Prije upuštanja u raspravljanje navodi da tužitelj zahtijeva da sud tuženiku naloži da dostavi dokumentaciju koja se odnosi na Ugovor o kreditu te da se tuženiku naloži isplata tužitelju iznosa čiju će visinu tužitelj odrediti nakon što tuženik dostavi svu dokumentaciju potrebnu za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Međutim, institut stupnjevitih tužbi koristi se u situacijama u kojima tužitelj nije u stanju postaviti procesno dopustiv tužbeni zahtjev, u vidu njegove određenosti, a iz razloga jer tuženik ili ne želi položiti račun ili iz razloga što mu tuženik ne želi dati podatke kojima raspolaže. U odnosu na stupnjevitu tužbu ističe da potraživanje tužitelja nije određeno u pogledu pojedinačnih iznosa i perioda isplate, zbog čega predlaže postupiti po čl. 109. st. 1. Zakona o parničnom postupku dok u odnosu na zahtjev za dostavom dokumentacije navodi da je kredit zatvoren tijekom 2010. i sukladno Zakonu o kreditnim institucijama čuvala se ugovorna dokumentacija do 31.12.2021. pa više ne raspolaže istom. Tuženik ističe da tužitelj uopće ne dostavlja dokaze da je od tuženika zatražio dostavu dokumentacije te da mu ih je tuženik odbio dostaviti. Ujedno je tuženik kao kreditna institucija na temelju članka 156. Zakona o kreditnim institucijama u obvezi čuvati bankovnu tajnu, a koja se odnosi na sve podatke, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom, a što nedvojbeno obuhvaća i zatraženu dokumentaciju. Iako je tužitelj možebitno i preuzeo navodna potraživanja korisnika kredita prema tuženiku, time nije postao klijent tuženika te je stoga tuženik i dalje u obvezi čuvati bankovnu tajnu. Tuženik ističe da je dana 6. lipnja 2019. zaprimio zahtjev korisnika kredita, za dostavom dokumentacije te je istom zahtjevu i udovoljio i to dostavom dokumentacije e- mailom od 11. lipnja 2019. godine. Slijedom navedenog, prednik tužitelja, pa tako i tužitelj raspolažu svom potrebnom dokumentacijom za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva. Shvaćanje da stupnjevita tužba nije dopuštena u slučaju kada je tuženik već dostavio svu potrebnu dokumentaciju potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u revizijskoj odluci poslovnog broja Rev 677/2021-2 od 2. veljače 2022. Tuženik stoga predlaže sudu da sukladno odredbi članka 109. st. 1. ZPP naloži tužitelju da ispravi tužbu odnosno dopuni na način da određeno naznači pojedinačne iznose i periode za isplatu koje tužbom zahtjeva, podredno da tužbu shodno odredbama zakona odbaci.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušao je svjedokinju ŽB dok nije proveo financijsko vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva jer vještaku nije dostavljena u spis dokumentacija (promet po kreditu, promjena kamatnih stopa i datum isplate kredita-list 150 spisa) temeljem koje bi vještak izvještačio.

4. Temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio je stupnjevitu tužbu neosnovanom.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli a koji iznos se tužitelj obvezao specificirati po dostavi dokumentacije od strane tuženika i po provedenom financijskom vještačenju.

6. Sporno je između stranaka da li su ispunjene pretpostavke za stupnjevitu tužbu.

7. Člankom 186.b ZPP-a propisano je da tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini – da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni (st. 1.). U sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza (st. 2.).U sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati (st. 3.). U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba (St.4.). U tužbi iz stavka 1. ovoga članka tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. ovoga Zakona; prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ovoga Zakona (st. 5.).

8. Pretpostavka urednosti tzv. stupnjevite tužbe iz odredbe čl. 186.b ZPP-a je na tužitelju dokazati da je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan. To znači da tužitelj prije svega mora dokazati da mu tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi (ili mu tuženik neopravdano uskraćuje uvid u te podatke) i bez kojih se objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev. Ovakav stav iznio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev- 677/21 od 2. veljače 2022.

9. Konkretno, tužitelj navodi da je dopisom zatražio, prije podnošenja tužbe, od tuženika da mu dostavi Prvi otplatni plan, knjigovodstvena kartica kredita ("Pregled prometa za klijenta"), sve odluke tuženika o promjeni kamatne stope, kao i otplatni planovi koje je tuženik bio dužan izraditi kod svake izmjene kamatne stope, te "Specifikacija uplata". Dopis tužitelja od 10. lipnja 2023., tuženik je zaprimio 14. lipnja 2023. (list 23 spisa) a tužitelj nije sačekao odgovor tuženika već je istog dana 14. lipnja 2023. podnio predmetnu tužbu.

10. U odnosu na dostavljanje kreditne dokumentacije sud je donio rješenje od 25. ožujka 2025. kojim je naložio dostavu iste tuženiku ali je navedeno rješenje ukinuto rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-1546/2025 od 28. travnja 2025. uz obrazloženje da je na dan podnošenja tužbe sudu tuženik primio dopis tužitelja za dostavom kreditne dokumentacije i da stoga nema govora da je tuženik odbio dati podatke prije podnošenja tužbe što je jedna od pretpostavki za prihvaćanje manifestacijskog zahtjeva te da nije ispitano u tijeku postupka raspolaže li tužitelj ili korisnik kredita ispravama odnosno dali ima ovlaštenje od korisnika kredita da traži podatke o kreditu.

11. Obzirom na ovakvu uputu Višeg suda, ovaj je sud ispitao pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbu i utvrdio da je tužitelj isti dan kada je podnio tužbu i zatražio do tuženika dokumentaciju pa se ne radi o tome da je tuženik uskratio ju dostaviti. Međutim, čak i da je sačekao odgovor tuženika, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da više ne posjeduje navedenu dokumentaciju budući da je kredit zatvoren tijekom 2010. i sukladno Zakonu o kreditnim institucijama ista se čuvala do 31.12.2021. Stoga dokumentaciju koja se odnosi na kredit tuženik niti ne bi dostavio jer ju više ne posjeduje.

12. U odnosu na pitanje dostavljanja kreditne dokumentacije i ovlaštenja da se ista zatražio od tuženika valja reći da iz spisa predmeta proizlazi da se korisnica kredita AB obratila tuženiku i zatražila 6. lipnja 2019. (list 76 spisa) inicijalni otplatni plan, promet po kreditu i pregled promjena kamatnih stopa te proizlazi da je tuženik putem e-maila od 11. lipnja 2019. (list 71 spisa) dostavio joj traženu dokumentaciju. Isto tako iz Ugovora o ustupu od 10. lipnja 20219. (list 11-15 spisa) proizlazi da se ustupitelj AB obvezala tužitelju predati sve isprave o ustupljenoj tražbini koje posjeduje i bez odgađanja pribaviti sve isprave od banke s kojom je sklopila ugovor o kreditu a koje zatraži tužitelj kao primatelj (čl. 2.3. i 2.4.).

13. Dakle, iz navedenog proizlazi da je korisnica kredita bila dužna dostaviti dokumentaciju tužitelju ali i po pozivu tužitelja, zatražiti dokumentaciju vezanu uz kredit od banke (tuženika) te nema nikakvih dokaza da bi ista prenijela na tužitelja ovlaštenje da od tuženika zatraži dokumentaciju.

14. Tužitelj nije bio ovlašten od tuženika zatražiti kreditnu dokumentaciju, što je i potvrdio na ročištu 27. listopada 2025. Što se tiče navoda tužitelja na navedenom ročištu da je od korisnice kredita dobio samo Ugovor o kreditu ali ne i drugu dokumentaciju te da nije imao saznanja da je ista tražila 6. lipnja 2019. od tuženika dokumentaciju, navedeno ne znači da ju tužitelj može u ovom sporu sa uspjehom zatražiti podnošenjem stupnjevite tužbe. Tužitelj je bio dužan od korisnice kredita zatražiti kreditnu dokumentaciju a ona od tuženika što je ona očito i učinila prije sklopljenog Ugovora o ustupu i dobila dokumentaciju nakon što je sa tužiteljem potpisala Ugovor o ustupu. Tužitelj nije niti osporavao navode tuženika iz odgovora na tužbu da je dostavio dokumentaciju korisnici kredita niti je predlagao njezino saslušanje odnosno da ju ista dostavi u spis.

15. Slijedom svega navedenog ovaj sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje manifestacijskog zahtjeva odnosno stupnjevite tužbe u smislu čl.186. b. ZPP-a pa bi takav tužbeni zahtjev trebalo odbaciti ali kako su se u ovom postupku provodili dokazi, to je sud odbio tužbeni zahtjev kao i prijedlog tužitelja da tuženik dostavi dostavi traženu dokumentaciju. Stoga je odlučeno kao u izreci presude i u točki I. izreke rješenja.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa). Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 4. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak pristupa na ročišta 12. srpnja 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), sastava žalbe protiv rješenja u iznosu od 500,00 eura, što sve uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 2.500,00 eura.

17. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 29. studenog 2024. kojim je izvijestio da neće pristupiti na ročište i odustao od predloženog saslušanja svjedoka, sastava podneska od 3. veljače 2025. kojim je dostavio dokaz po plaćenom predujmu za provođenje vještačenja jer nije bio potreban radi vođenja ove parnice. Također nije mu priznat niti sastava podneska od 21. ožujka 2025. jer je ponovio navode iz podneska od 4. ožujka 2025.

18. Stoga je o troškovima tuženika odlučeno kao u točki II. i III. Izreke rješenja.

U Zagrebu, 1. prosinca 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odnosno od dana objave ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po odvj. uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 180,51 EUR

2. tuženiku po odvj.

3. pisarnica – kal. 60 dana