REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1611/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, protiv tuženice ŠO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanja Smontara, odvjetnica u Varaždinu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-112/2020-54 od 25. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-112/2020-54 od 25. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I/ Tužitelj ČO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik je nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA U [adresa] sa 5955 m2 i nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA U [adresa] sa 6132 m2, pa tako i na dijelu tih nekretnina označenih kao kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] koji je u skici mjerničkog vještaka Šoštar Dragutina, dipl. ing., od 8. svibnja 2019., označen slovima C-D-E-F-G-K-J-I-C u površini od 1668 m2, što je tuženica ŠO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna priznati tužitelju i površinu označenu u skici mjerničkog vještaka Šoštar Dragutina, dipl. ing., od 8. svibnja 2019. točkama C-L-M-N-K-J-I-C na licu mjesta predati u posjed tužitelju u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II/ Tuženica ŠO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna je trpjeti da se međa između nekretnine tužitelja ČO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA U [adresa] sa 5955 m2 i nekretnine tuženice upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA U ČRNOGLAVCU sa 5755 m2 označi pravcem C-I- J-K, a kako je isti označen u skici mjerničkog vještaka Šoštar Dragutina, dipl. ing., od 8. svibnja 2019. u postupku uređenja međe koji se vodio pod brojem R1-141/18 kod Općinskog suda u Varaždinu, stalne službe u Ivancu.

III/ Nalaže se tuženici ŠO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju ČO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana plati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.442,01 eur (dvije tisuće četiristo četrdeset dva eura i jedan cent) sa zateznom kamatom koja teče od 25. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je u postupku bilo sporno gdje se nalazi međa između nekretnina stranaka. Naime, sud utvrđuje da je tuženica posjekla šumu i sporno je u čijem je vlasništvu upravo taj dio šume koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženica tvrdi da su sve linije međa zamaknute i da je ona naslijedila od oca, koji je još tako uživao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], cijeli svoj život, upravo u dijelu gdje su posječena stabla, odnosno najvećim dijelom na k. č. br. [katastarska čestica]. Sud utvrđuje da tuženica tako tvrdi jer je posjekla stabla tužitelja, međutim upravo je nejasno zašto onda ne bi bila posjekla stabla na k. č. br. [katastarska čestica], a posjekla ih je samo na k. č. br. [katastarska čestica]. Tuženica nije sjekla na katastarskoj k. č. br. [katastarska čestica], pa prešla i na k. č. br. [katastarska čestica], već su stabla posječena samo na k. č. br. [katastarska čestica]. To je tuženica i potvrdila činjenicom da su još od njenog oca postojale tzv. lise na drveću, odnosno oznake gdje se nalazi međa čestice koju je ona, odnosno njen otac uživao, i sukladno tome ona i njezin otac su vršili vlasništvo i posjed, i u tom dijelu su stabla posječena. Ovdje se radi o vlasničkoj tužbi i sud nigdje ne opisuje pravni temelj stjecanja prava vlasništva tužitelja, a to je potrebno tim više jer su njegovi prednici uživali, a što sud utvrđuje, čestice drugih odnosno starih brojeva, a tužitelj nije identifikacijom dokazao slijed stjecanja prava vlasništva, niti je sud utvrdio taj slijed. Isto tako, tužitelj nije povijesnim katastarskim podacima dokazao da su linije međe tih starih čestica identične novima. Sud doduše utvrđuje da temeljem podataka koje je pribavio mjernički vještak, takav oblik parcele kakav je danas postoji duži niz godina. Nije jasno što znači duži niz godina jer Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jasno propisuje koliko godina se mora posjedovati nekretnina da bi se postalo vlasnikom, a sud nije naveo pravni temelj stjecanja prava vlasništva tužitelja. Sud ocjenjuje iskaze svjedoka, međutim još u postupku uređenja međe svjedoci i stranke nisu bili vjerodostojni, pa je linija međe uređena po pravičnoj ocjeni suda, a jedino što je konkretno jesu lise kao oznake međe na stablima, koje je sud utvrdio na licu mjesta i zasigurno je to bio način obilježavanja međe i uživanja posjeda čestica. Stoga je sud trebao ocijeniti vjerodostojnim iskaz tuženice koja je navela da njezina čestica ima linije međe na način kako je to obilježeno lisama. Tužitelj je trebao dokazati i temelj i način stjecanja prava vlasništva, ali i posjed, a dokazuje ga samo svjedocima s kojima je u izrazito bliskim odnosima i koji su zainteresirani za drvo iz šume. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno ukinuti presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu svih troškova.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio da je vlasnik na dijelu nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], koji je u skici mjerničkog vještaka Dragutina Šoštara od 8. svibnja 2019. označen slovima C-D-E-F-G-K-J-I-C u površini od 1668 m[2] , što je tuženica dužna priznati i predati mu taj dio nekretnina u posjed i da se međa između nekretnine tužitelja označene kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i nekretnine tuženice označene kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označi pravcem C-I-J-K, a kako je isti označen u skici mjerničkog vještaka Dragutina Šoštara od 8. svibnja 2019., s obrazloženjem, u bitnome, da je na temelju svih provedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj vlasnik sporne međašnje površine, koja je nastala prilikom uređenja međe u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj R1-141/2018.

6. Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. ZPP-a.

7. I činjenično je stanje pravilno i potpuno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:

- da je tužitelj vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], šuma u [adresa], površine 5955 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i k. č. br. [katastarska čestica], šuma u [adresa], površine 6132 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tužena vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], šuma u [adresa], površine 5755 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženica pokrenula izvanparnični postupak radi uređenja međe između nekretnina stranaka, i to nekretnine tuženice označene kao k. č. br. [katastarska čestica] i nekretnine tužitelja označene kao k. č. br. [katastarska čestica], te se navedeni predmet vodio pod poslovnim brojem R1-141/2018,

- da je u navedenom predmetu uređena međa temeljem pravične ocjene suda, na način da ista ide pravcem koji je označen u skici mjerničkog vještaka Dragutina Šoštara slovima C-L-M-N, s time da nezadovoljna stranka može pokrenuti parnicu radi utvrđenja vlasništva na spornoj površini koja je naznačena u skici mjerničkog vještaka slovima C-D-E-F-G-K-J-I-C,

- da je tužitelj pravovremeno podnio tužbu radi utvrđenje prava vlasništva na spornoj međašnjoj površini,

- da prije postupka uređenja međe nije bila vidljiva granica parcela stranaka, u naravi šuma,

- da je na temelju iskaza stranaka, svjedoka i mjerničnog vještačenja utvrđeno da je sporna međašna površina vlasništvo tužitelja, između ostalog i jer su sve nekretnine na tom području identičnog oblika i gotovo jednake veličine, a po kazivanju tuženice o međi, njoj bi pripao dio nekretnine tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] i dio tužiteljeve nekretnine k. č. br. [katastarska čestica],

- da se tuženica pozivala da takva međašna linija proizlazi iz tzv. „lisa“ iako su na očevidu bile vidljive tek dvije „lise“, i to na stablima manjeg obujma.

8. U vezi sa žalbenim razlogom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tuženica ukazuje da je među trebalo utvrditi prema tzv. lisama, međutim taj žalbeni navod nije osnovan. Prvostupanjski sud na očevidu nije utvrdio postojanje lisa, osim dvije na stablima manjeg obima, dakle da tamo nisu duži niz godina. Da su postojale lise koje bi nedvojbeno predstavljale među predmetnih parcela, u vanparničnom postupku međa bi se na taj način i uredila, prema lisama, odnosno posjedu stranaka, a ne po pravičnoj ocjeni suda. S druge strane, utvrđeno je da oblik parcela kakav sada postoji, postoji već duži niz godina i nije se mijenjao nikakvom reambulacijom, koje nije niti bilo u prethodnom razdoblju, već su parcele samo dobile nove katastarske oznake, a ostale su istog oblika i površine. Prema tome, neosnovano se žaliteljica poziva na lise a prema kojima bi svojoj parceli pripojila znatni dio nekretnine tužitelja, a da za navedeno nema nikakav pravni osnov, uzevši u obzir oblike i površine predmetnih nekretnina.

9. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjena materijalnog prava. Tužitelj je ovaj postupak pokrenuo po članku 103. stavku 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP) kojim je propisano da nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo jer je tužitelj dokazao vlasništvo sporne međašnje površine činjenicom da je istu naslijedio od oca i bio u posjedu iste kao dijela svojih upisanih nekretnina, a sporna površina s obzirom na oblik i površinu čestica pripada tužitelju. Za dodati je da tuženica ničime nije dokazala da su sve međe na tom području „zamaknute“, niti da je ikada došlo do promjene u oblicima i površinama parcela, već samo u njihovoj oznaci (dobile su nove brojeve). Suprotno žalbenim navodima, da tužitelj nije dokazao osnov stjecanja vlasništva valja reći da je taj osnov nasljeđivanje, tužitelj je u posjedu naslijeđenih nekretnina na kojima je i upisan u zemljišne knjige u obliku i površini kako je utvrđeno mjerničnim vještačenjem, pa tako i sporne međašne površine. Tuženica neosnovano ističe da bi tužitelj trebao dokazati da je dosjelošću stekao spornu površinu, kad je istu naslijedio od oca u obliku i površini kako je ona označena u katastarskim mapama i kako ju je držao u posjedu. Stoga su neosnovani i suprotni provedenim dokazima žalbeni navodi tuženice da je sporna površina njezino vlasništvo jer navedeno ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.

10. Slijedom navedenog, odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 1. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić