Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1625/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĐŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ĐŽP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. TŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 4. KŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Jure Mlinarić, odvjetnik u Zagrebu, a tužitelji ĐŽP, TŽ te KŽ i po punomoćniku Denisu Klarendiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice LŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik David Franjković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužitelja izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-52/2025-13 od 19. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-52/2025-13 od 19. rujna 2025.

r i j e š i o j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-52/2025-13 od 19. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška odgovora na žalbu, kao nepotreban.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom presuđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su I. – IV. tužitelji ukupno u 1/6 dijela suvlasnici nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Korenica, k. o. [katastarska općina], i to; - 6. Suvlasnički dio: 259820/807170 dijela nekretnine upisane u u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zkč. br. [katastarska čestica], u naravi Đ kuća br. 67, oranica, pašnjak, ukupne površine 23062 m², od toga kuća br. 67 površine 719 m², oranica površine 10790 m², te pašnjak površine 11553 m², i to na način da od ukupno 1/6 dijela, 1/12 dijela predmetnog suvlasničkog dijela pripada I. tužitelju, dok 1/12 dijela pripada II. – IV. tužiteljima, a što je tuženi suvlasnik LŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti upis prava suvlasništva na ime i korist I. – IV. tužitelja u odnosu na navedenu nekretninu, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

2. Tužena LŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna je predati u posjed I. – IV. tužiteljima ukupno 1/6 dijela 6. Suvlasnički dio: 259820/807170 dijela nekretnine upisane u u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zkč. br. [katastarska čestica], u naravi Đ kuća br. 67, oranica, pašnjak, ukupne površine 23062 m², od toga kuća br. 67 površine 719 m², oranica površine 10790 m², te pašnjak površine 11553 m², sve u roku 15 dana.

3. Nalaže se tuženoj nadoknaditi I. – IV. tužiteljima troškove ovog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 78/15, 29/18, 126/21), uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja presude pa do isplate, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“.“,

a riješeno je:

„II. Odbija se zahtjev za određivanjem privremene mjere koji glasi: „I. Radi osiguranja nenovčane tražbine I. predlagatelja osiguranja ĐŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. predlagatelja osiguranja ĐŽP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. predlagatelja osiguranja TŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IV. predlagatelja osiguranja KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju imaju prema protivniku osiguranja LŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]:

u vidu stjecanja suvlasništva na 1/6 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Korenica, k. o. [katastarska općina], i to;

- 6. Suvlasnički dio: 259820/807170 dijela nekretnine upisane u u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zkč. br. [katastarska čestica], u naravi Đ kuća br. 67, oranica, pašnjak, ukupne površine 23062 m², od toga kuća br. 67 površine 719 m², oranica površine 10790 m², te pašnjak površine 11553 m², i to na način da od ukupno 1/6 dijela, 1/12 dijela predmetnog suvlasničkog dijela pripada I. predlagatelju osiguranja, dok 1/12 dijela pripada II. – IV. predlagateljima osiguranja,

određuje se privremena mjera

1. Zabrane protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja nekretnine i to nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Korenica, k. o. [katastarska općina], i to;

do pravomoćnog okončanja parničkog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Gospiću pod posl.br. P-52/2025, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnim knjigama.

2. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu ove privremene mjere.

3. Nalaže se protivniku osiguranja da I. – IV. predlagatelju osiguranja naknadi trošak izdavanja privremene mjere, u roku od 8 dana.“.

III. Nalaže se tužiteljima 1.) ĐŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].) ĐŽP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].) TŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].) KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno nadoknaditi tuženici LŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka u iznosu od 901,54 EUR (slovima: devetsto jedan euro i pedeset četiri centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope (kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu odluku pobijaju tužitelji iz svih zakonom dopuštenih razloga. Prvostupanjski je sud učinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku i to iz razloga što pobijana presuda i rješenje imaju nedostatke zbog kojih se ne mogu ispitati, zato što u presudi i rješenju nema uopće razloga o odlučnim činjenicama odnosno ti su razlozi nejasni kao što su i proturječni te zbog toga što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Pogrešno je i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osporavaju zaključak prvostupanjskog suda da posjed tužitelja nije bio pošten, jer navedeno ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka. Na temelju iskaza svjedoka nedvojbeno proizlazi kako su stranke nastavile koristiti sporne nekretnine na onaj način kako je to bila stvarna volja pok. MŽ, a ne na način kako je to uneseno u rješenje o nasljeđivanju iza pok. AŽ. Prema tome njihovo poštenje u dosjedanju je nedvojbeno jer su tužitelji, unatoč donesenim rješenjima o nasljeđivanju, posjedovali predmetnu nekretninu na način kako je to bila stvarna volja pok. MŽ, a ne na način kako je to određeno rješenjima o nasljeđivanju. Uz to kako se radi o članovima jedne velike obitelji nije se „potezalo“ za drugim pravnim rješenjima jer se znalo što kome pripada i prema tome se postupalo. Na nepoštenje u posjedovanju tužitelja se tuženica ili njezini pravni prednici tijekom svih ovih više od 20 godina nikada nisu pozivali, a što je ista i navela prilikom davanja iskaza. Niti odluka o neosnovanosti privremene mjere nije osnovana, jer zabilježba spora ne može se smatrati dostatnim i opravdanim za odbijanje iste tim više što upisana zabilježba spora i eventualna zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine se međusobno ne isključuju. Predlaže se ukinuti pobijanu presudu i rješenje te predmet vratiti na ponovni postupka, a podredno preinačiti odluku u korist tužitelja.

2.1. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu odluku pobijaju tužitelji ĐŽP, TŽ i KŽ iz svih zakonskih razloga. Ukazuju na bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, budući postoji proturječje između izvedenih dokaza i zaključka suda, zbog čega u presudi i rješenju nema uopće razloga o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni izvedenim dokazima. Neosnovano je odbijena i neobrazložena odluka suda o neosnovanosti prijedloga za određivanje privremene mjere, neovisno o zabilježbi spora. Neosnovana je i prvostupanjska presuda jer je pogrešno sud utvrdio da tužitelji nisu bili pošteni, o čemu ne daje pravilno obrazloženje. Predlaže se ukinuti pobijanu presudu i rješenje te predmet vratiti na ponovni postupak, a podredno preinačiti odluku u korist tužitelja.

3. Sa žalbama tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Tuženica u odgovoru na žalbe ističe da su iste neosnovane jer je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iz 2003. obvezujuće za sve stranke ovog postupka. Tužitelji su od samog početka bili upoznati sa sadržajem tog rješenja, kojim su jasno utvrđeni suvlasnički omjeri, a koji im više od dva desetljeća nisu bili sporni, sve do pokretanja ovog postupka. Njihovo današnje pozivanje na navodne pogreške u rješenju pravno je nedopušten pokušaj preispitivanja pravomoćnog ostavinskog rješenja putem parnice. Predlaže se odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz obvezu tužitelja da joj nadoknade trošak žalbenog postupka.

4. Žalbe tužitelja nisu osnovane.

5. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se utvrdi da su i u 1/6 dijela suvlasništva tuženice oni suvlasnici nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižnog odjela Korenica, k. o. [katastarska općina], i to: 6. Suvlasnički dio: 259820/807170 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u 1/12 dijela, što je tuženica dužna priznati i trpjeti upis prava suvlasništva na ime tužitelja, te im predati u posjed svoj suvlasnički dio nekretnine, s obrazloženjem, u bitnom, da su sve stranke sudjelovale u ostavinskom postupku iza pok. AŽ i temeljem rješenja o nasljeđivanju je upisano suvlasništvo stranaka koje tužitelji više ne mogu osporavati, a da niti dosjelošću nisu mogli steći suvlasnički dio tuženice, jer njihov posjed nije bio pošten.

6. Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. ZPP-a, pa tako nije počinio niti bitnu povredu iz članka 254. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuju žalitelji, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

7. I činjenično je stanje pravilno i potpuno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:

- da je kod Općinskog suda u Korenici pod poslovnim brojem O-37/2003 proveden ostavinski postupak iza pok. AŽ, pravnog prednika stranaka,

- da je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-37/2003-5 od 6. svibnja 2003. raspoređena imovina iza pok. AŽ, koja uključuje i spornu nekretninu, sukladno nasljedničkim izjavama nasljednika, koji su svi sudjelovali u tom postupku, a navedeno rješenje nisu osporavali i isto je postalo pravomoćno 28. srpnja 2003.,

- da nikada nije postignut dogovor oko podjele suvlasništva predmetne nekretnine,

- da je u posjedu kuće ČŽ.

7.1. Na tako utvrđeno, a nesporno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

8. AŽ umro je 29. siječnja 2003. pa se na učinke rješenja o nasljeđivanju primjenjuje Zakon o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 52/1971., 47/1978., 71/1991., 37/1994., 56/2000. i 48/2003.), koji u članku 234. propisuje da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. Svi tužitelji i tuženica su sudjelovali u ostavinskom postupku, uredno im je dostavljeno rješenje o nasljeđivanju koje nisu osporavali pa su isti vezani tim rješenjem, u smislu da njegov sadržaj više ne mogu osporavati u ovom postupku, pokrenutim više od 20 godina od njegove pravomoćnosti.

9. Iako su tužitelji u tužbi svoj zahtjev temeljili na grešci u rješenju o nasljeđivanju, što kako je navedeno više ne mogu isticati, naknadno su kao osnov stjecanja suvlasničkog dijela tuženice naveli dosjelost, tvrdeći da su pošteni posjednici i suvlasničkog dijela tuženice kroz vrijeme do 20 godina, a na tome ustraju i u svojim žalbama.

10. Navedene tvrdnje tužitelja i ti žalbeni navodi nisu osnovani. Članak 159. stavak od 1. do 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017.

- dalje: ZVDSP) propisuje kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Po članku 18. stavku 3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja u kojima ističu na temelju iskaza svjedoka kakvi su sve bili razni usmeni dogovori oko imovine i slično, ali koji se nesporno nikad nisu realizirali u vidu nekog konkretnog sporazuma oko imovine, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da posjed tužitelja nije bio pošten, jer su tužitelji, koji su sudjelovali u ostavinskom postupku, znali da je predmetna nekretnina suvlasništvo stranaka, dakle da i tuženica na istoj ima suvlasnički dio od 1/6 dijela, pa nije jasno kako bi se mogli smatrati poštenim posjednicima i u odnosu na njen dio.

12. Kako je ovom drugostupanjskom odlukom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to više nije ni relevantna žalba tužitelja protiv rješenja o odbijanju prijedloga za određivanjem privremene mjere, koji je pravilno odbijen jer tužitelji nisu učinili niti vjerojatnim svoje potraživanje iz tužbe, pa nije bilo osnove za određivanje privremene mjere po članku 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ) koji propisuje da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

13. Iz navedenog su razloga odbijene žalbe tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a, a rješenje je potvrđeno po članku 380. stavku 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

13.1. Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban, po članku 155. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 1. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte