Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

POVRV-130/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika: EKSPERT d.o.o., [adresa], OIB: 50542907850, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Bićan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Bićan i Mario Janković, Zagreb, Božidara Adžije 22, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 21. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, danom objave 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.276,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 189,72 EUR s kamatom tekućom od 06.01.2019., do isplate

- na iznos od 189,72 EUR s kamatom tekućom od 06.02.2019., do isplate

- na iznos od 189,72 EUR s kamatom tekućom od 06.03.2019., do isplate

- na iznos od 189,72 EUR s kamatom tekućom od 06.04.2019., do isplate

- na iznos od 189,72 EUR s kamatom tekućom od 06.05.2019., do isplate

- na iznos od 189,72 EUR s kamatom tekućom od 06.06.2019., do isplate

- na iznos od 189,72 EUR s kamatom tekućom od 06.07.2019., do isplate

- na iznos od 189,72 EUR s kamatom tekućom od 06.08.2019., do isplate

- na iznos od 189,72 EUR s kamatom tekućom od 06.09.2019., do isplate - na iznos od 189,72 EUR s kamatom tekućom od 06.10.2019., do isplate - na iznos od 189,72 EUR s kamatom tekućom od 06.11.2019., do isplate

- na iznos od 189,72 EUR s kamatom tekućom od 06.12.2019., do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 21. siječnja 2022. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.194,02 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku od donošenja ove presude 1. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja je određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa preostalim zatraženim troškom u iznosu od 353,53 EUR, kao neosnovanim.

I

R J E Š E NJ E

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimir Marčinko iz Zagreba, Palmotićeva 43a, posl.broj: Ovrv- 18189/2021, od 21.01.2022.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 316,80 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 26,40 EUR s kamatom tekućom od 06.01.2019., do isplate

- na iznos od 26,40 EUR s kamatom tekućom od 06.02.2019., do isplate

- na iznos od 26,40 EUR s kamatom tekućom od 06.03.2019., do isplate

- na iznos od 26,40 EUR s kamatom tekućom od 06.04.2019., do isplate

- na iznos od 26,40 EUR s kamatom tekućom od 06.05.2019., do isplate

- na iznos od 26,40 EUR s kamatom tekućom od 06.06.2019., do isplate

- na iznos od 26,40 EUR s kamatom tekućom od 06.07.2019., do isplate

- na iznos od 26,40 EUR s kamatom tekućom od 06.08.2019., do isplate

- na iznos od 26,40 EUR s kamatom tekućom od 06.09.2019., do isplate

- na iznos od 26,40 EUR s kamatom tekućom od 06.10.2019., do isplate

- na iznos od 26,40 EUR s kamatom tekućom od 06.11.2019., do isplate

- na iznos od 26,40 EUR s kamatom tekućom od 06.12.2019., do isplate.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Vladimir Marčinko iz Zagreba, Palmotićeva 43a, donio je rješenje o ovrsi posl.broj: Ovrv- 18189/2021, od 21.01.2022., na temelju vjerodostojne isprave- izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja radi naplate potraživanja u ukupnom iznosu od 19.540,20 kn, ovršnog troška u iznosu od 187,50 kn, sve zajedno sa zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem navodi da nije jasno na koje se poslovne prostore odnosi potraživanje, koje veličine i lokacije pa osporava dugovanje. Navodi da nije dobio niti jedan račun, da tužitelj nema pravni temelj i da se radi o jednostranoj vjerodostojnoj ispravi (izvatku) pa predlaže da dostavi dokumentaciju temeljem koje potražuje. Ističe prigovor zastare potraživanja.

3. Općinski građanski sud u Zagrebu predmetno rješenje o ovrsi stavio je izvan snage u djelu u kojem je određena ovrha, postupak je nastavio kao povodom prigovora protiv platnog nalog.

4. Podnescima od 9. rujna 2022. i 23. rujna 2022. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora na način da se utuženo potraživanje odnosi na dospjelu neplaćenu naknadu za korištenje poslovnog prostora na adresi [adresa], površine 55,71 m2, sistemski broj objekta 12076576 i to za razdoblje od siječnja do prosinca 2019. godine a koji prostor tuženik koristi bez valjane pravne osnove. Predmetni prostor površine 88,77 m2 u vlasništvu je grada Zagreba odnosno tužitelj je vlasnik zgrade na adresi [adresa] pa tako i prostorija na drugom katu broj 303 302 i dio 301 ukupne površine 55,70 m2. U odnosu na aktivnu legitimaciju navodi da ona proizlazi iz članka 22. Zakona o gradu Zagrebu. Također zapisnicima od 10. svibnja 2018. i 24. srpnja 2018. evidentirani su obavljeni očevidi predmetnog poslovnog prostora i utvrđeno je da ovdje tuženik koristi predmetni poslovni prostor, što je i potvrdio direktor tuženika PŽ i naveo da poslovni prostor koristi temeljem ugovora o zakupu sklopljenim sa strankom Akcija socijaldemokrata Hrvatske otprije 15 godina koji ugovor nikad nije predan na uvid tužitelju. Stoga nije sporno da je tuženik bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora u utvrđenom razdoblju od siječnja do prosinca 2019. Što se tiče prigovora tuženika da nikada nije dobio račun, tužitelj osporava te navode budući da je tuženik dobio dopis tužitelja od 24. kolovoza 2020. o dugovanju s osnove naknade za korištenje predmetnog prostora kojim je obaviješten o dugovanju. Nadalje, ističe da su tuženiku uredno ispostavljeni računi za mjesečna do zaduženja na adresu sjedišta tuženika [adresa] ali ne kao preporučena pošta. Budući da tuženik koristi navedeni poslovni prostor bez valjane pravne osnove, to je temeljem dopisa Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 24.7.2018. evidentiran kao bespravni korisnik. Tužitelj potražuje iznos od 19.540,20 kn na ime bespravnog korištenja predmetnog poslovnog prostora sukladno izvodu iz svojih poslovnih knjiga na dan 3. veljače 2021. a koja se naknada obračunava sukladno Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik grada Zagreba broj 6 od 2.5.2006.) i Zaključka o određivanju vrijednosti boda za određivanje zakupnine za poslovni prostor dok tužitelj obračunava PDV sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost za obavljanje usluge davanja u zakup. Što se tiče prigovora zastare potraživanja navodi da je navedeni prigovor neosnovan jer nije zastupila zastara obzirom da tražbine zastarijevaju u zastarnom roku od 5 godina, a da je najstarije potraživanje dospjelo 5.1.2019. a utuženo 7.12.2021. Između istih stranaka ali za drugo utuženo razdoblje vodi se postupak pred ovim sudom Povrv-794/2021 i postupak radi iseljenja i predaje u posjed pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu Ps-263/2018.

5. Obzirom da su i tužitelj i tuženik istaknuli prigovor stvarne nenadležnosti, Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio se stvarno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu.

6. Podneskom od 7. studenog 2024. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u valuti EUR i predložio da sud održi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojim se nalaže tuženiku da plati tužitelju iznos od 2.593,44 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku počevši od siječnja 2019. do prosinca 2019. u mjesečnom iznosu od po 216,12 EUR. Ostao je kod iznesenih navoda i izvijestio je da se po istoj pravnoj osnovi protiv tuženika vodi više parničnih postupaka pred istim sudom, ali samo za druga utužena razdoblja, i to postupci Povrv-738/2022, Povrv-794/2021, Povrv-342/2024, Povrv-687/2023 i Povrv-663/2024, da je donesena nepravomoćna prvostupanjska odluka dana 12.10.2022., kao i da se protiv tuženika vodio i parnični postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod Posl.brojem: Ps-263/2018, radi iseljenja i predaje u posjed predmetnih poslovnih prostorija, a koji postupak je u međuvremenu procesno dovršen, budući da je tuženik dana 29.09.2023. mirnim putem predao posjed poslovnih prostorija Gradu Zagrebu te mu je ujedno i naloženo da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak koji je dana 05.06.2024. u cijelosti podmiren Gradu Zagrebu. S obzirom da je tuženik u utuženom periodu koristio navedene poslovne prostorije, a što je razvidno iz dostavljeni isprava, kao i parničnih postupaka koji se vode između istih stranaka, a pogotovo postupka radi iseljenja i predaje u posjed predmetnog poslovnog prostora, te da i sam tuženik u priloženom zapisniku s očevida od 10.05.2018. godine priznaje da koristi poslovne prostorije unatrag 15 godina, ističe da je pasivna legitimacija na strani tuženika u ovoj pravnoj stvari nesporna. Dostavlja na uvid preslike računa za cijelo utuženo razdoblje.

7. Na pripremnom ročištu dana 4. prosinca 2024. stranke su se suglasile da se radi o nespornoj površini od 46,00 m2 koju tuženik koristi obzirom da je u predmetu ovog suda koji se vodi između stranaka posl. br. Povrv-794/2021 donesena nepravomoćna presuda od 12. listopada 2022. koja prileži spisu a u kojem postupku su ovdje stranke učinile nespornim da tuženik koristi na predmetnoj adresi sobe br. 302 i 303 ukupne površine 46,00 m2. Tužitelj se obvezao uskladiti tužbeni zahtjev sukladno nespornoj površini te ukoliko i tada bude sporan izračun, ostaje kod predloženog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine izračuna utužene naknade. Također napominje da je u postupku Povrv-794/2021 izvršeno geodetsko vještačenje na okolnost prostorija koje koristi tuženik te ukoliko je to sporno tada predlaže da se ovom spisu priklopi navedeni predmet.

8. Podneskom od 19. prosinca 2024. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev po nespornoj ukupnoj površini poslovnih prostorija od 46,00 m2 za utužen period od 01-12.2019. te potražuje iznos od 2.276,76 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku počevši od siječnja 2019. do prosinca 2019. u mjesečnom iznosu od po 189,73 EUR. Navodi da se ne protivi nespornoj ukupnoj površini od 46,00 m2 radi načela ekonomičnosti a obzirom na nepravomoćnu odluku suda Posl.broj: Povrv-794/2021 i proveden očevid u postupku Posl.br.: Ps-263/2018, a radi iseljenja i predaje u posjed predmetnih poslovnih prostorija. Pojašnjava visinu naknade za bespravno korištenje poslovnih prostorija odnosno obrazlaže izračun koji mjesečno iznosi 189,73 EUR. Međutim, kako se tuženik sukladno raspravnom rješenju nije očitovao da li je sporan ovako specificiran tužbeni zahtjev, to je provedeno financijsko vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva.

9. Po provedenom financijskom vještačenju tužitelj je podneskom od 11. rujna 2025. konačno specificirao tužbeni zahtjev sukladno provedenom vještačenju i predlaže da sud održi platni nalog u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju plati iznos od 2.276,64 EUR uvećano za zatezne kamate odnosno podredno da naloži tuženiku da plati tužitelju iznos od 2.276,64 EUR (omaškom naveo valutu kune) uvećano za zatezne kamate, sve obzirom na utvrđen po vještaku mjesečni iznos naknade od 189,72 EUR a podredni tužbeni zahtjev glasi na kondemnaciju tog istog iznosa. Na ročištu od 21. listopada 2025. tužitelj je odustao od podrednog tužbenog zahtjeva. Tuženik se nije očitovao niti na jedan tužbeni zahtjev tužitelja iako se na ročištu 4. prosinca 2024. nije protivio prijedlogu tužitelja da specificira tužbeni zahtjev i da se potom očituje.

10. Kako je tužitelj prvotno potraživao iznos od 19.540,20 kn odnosno 2.593,44 EUR a konačno potražuje iznos od 2.276,64 EUR, to je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 316,80 EUR zajedno sa zateznim kamatama a čemu se tuženik nije protivio pa je odlučeno kao u točki II. Izreke rješenja temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a.

11. Odredbom članka 219. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.

12. Sukladno članku 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

13. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

14. Predmet spora sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja je potraživanje u ukupnom iznosu od 2.276,64 EUR na ime naknade za korištenje poslovnog prostora na adresi [adresa], površine 46,00 m2 (sobe br. 302 i 303), sistemski broj objekta 12076576 i to za razdoblje od siječnja do prosinca 2019. a koji prostor tuženik koristi bez valjane pravne osnove.

15. Između stranaka nije sporno da je tužitelj vlasnik a da je tuženik u predmetnom razdoblju koristio poslovni prostor u površini od 46,00 m2 i to sobe 302 i 303. Navedeno je i potvrđeno Zapisnicima od 10.5.2018. i 24.7.2018. u kojima je konstatirano da tuženik koristi navedene prostorije ali da se radi o ukupnoj površini od 55,70 m2 (list 58-59 spisa). Kako su stranke u postupku koji se vodio pred ovim sudom posl.br. Povrv-794/2021 u kojem je donesena presuda od 12. listopada 2022. (list 116-126 spisa) učinile nespornim površinu od 46,00 m2, to je tužitelj prihvatio da se radi o nespornoj površini i sukladno tome specificirao potraživanje.

16. Nije niti sporno da stranke nisu bile u ugovornom odnosu.

17. Tuženik je osporio primitak osporenih računa i istaknuo da ne postoji pravni temelj za potraživanje. Prigovorio da je nastupila zastara potraživanja.

18. Vezano uz sporno ispostavljanje osporenih računa i njihov primitak, ovdje se radi o vlasničkoj tužbi u odnosu na nepoštenog posjednika i stoga tužiteljev zahtjev, po svojoj pravnoj naravi, predstavlja zahtjev za naknadu zbog upotrebe tuđe stvari u svoju korist.

19. Člankom 165. st. 1. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje u tekstu ZV) propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. istog članka propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

20. Među strankama nije sporno da je tužitelj podnio tužbu radi predaje u posjed protiv tuženika. Iz odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps- 263/2018 od 6. svibnja 2024. proizlazi da je tužitelj podneskom od 31. listopada 2023. povukao tužbu radi iseljenja tuženika jer je tuženik predao posjed (list 134 spisa), čime je priznao da je neosnovano koristio nekretninu tužitelja.

21. Na okolnost poštenja posjeda tuženika, sud je izvršio uvid u zapisnike od 10. svibnja 2018. i od 24. srpnja 2018. u kojima je konstatirano da tuženik koristi navedene prostorije, a zapisnik od 10. svibnja 2018. potpisao je zakonski zastupnik tuženika PŽ. Slijedom navedenog, od navedenog trenutka odnosno od 10. svibnja 2018., tuženik je nepošten posjednik, jer je od tog trenutka imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

22. Stoga tužitelj ima pravo, neovisno od prava na naknadu štete, potraživati od tuženika kao nepoštenog posjednika i koristi koje je on imao uslijed upotrebe tuđe stvari, i to od trenutka od kada je postao nepošteni posjednik, sve prema čl. 165. st. 1. ZV-a odnosno tužitelj ima pravo potraživati koristi za utuženo razdoblje od siječnja do prosinca 2019.

23. Navedene koristi tužitelj ima pravo potraživati ali ne izdavanjem računa tuženiku budući da stranke nisu bile u ugovornom odnosu. Kako je tuženik osporio primitak računa i da bi dugovao tužitelju, kao i postojanje pravnog temelja, to za ispostavljene račune tuženiku u razdoblju od siječnja do prosinca 2019. (list 140-151 spisa) ne postoji zakonska osnova pa niti za izdavanje platnog naloga sukladno odredbi čl. 452. ZPP-a. Stoga je primjenom čl. 452. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti u cijelosti platni nalog i odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

24. Prigovor zastare potraživanja nije osnovan budući da je prijedlog za ovrhu podnesen 7. prosinca 2021. a najranije potraživanje odnosi se na siječanj 2019. pa nije protekao zastarni rok iz čl. 165. st. 2. ZV-a kojim je propisano da potraživanje naknade koristi za vrijeme posjedovanja, zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana. Naime, imajući u vidu da tuženik u trenutku utuženja nije predao predmetni poslovni prostor već u tijeku ovog postupka, to nije niti nastupila zastara predmetnog potraživanja.

25. Na okolnost visine potraživanja u tijeku postupka provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji Ljerki Živković.

26. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Ljerke Živković od 1. rujna 2025. (list 182-186 spisa), koji je sud prihvatio u cijelosti a stranke nisu imale primjedbi, proizlazi da je ista izvršila izračun naknade za korištenje predmetne nekretnine sukladno Zaključku o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Sl. gl. Grada Zagreba br. 6 od 02.05.2016.) i to po osnovnim kriterijima: četvorni metar korisne površine poslovnog prostora, zona u kojoj se poslovni prostor nalazi, djelatnost koja se u poslovnom prostoru obavlja i položaj poslovnog prostora u zgradi. Uzimajući u obzir nespornu površinu od 46 m2, da se radi o III. zoni i da je tuženik obavljao uredsku djelatnost te da visina naknade zakupnine (Prilog 1. Zaključka – list 72 spisa) za uredsku djelatnost za III. zonu do 50,00 m2 iznosi 24,86 kn a što pomnoženo sa nespornom površinom od 46,00 m2 iznosi 1.143,56 kn/151,78 EUR odnosno 189,72 EUR sa PDV-om. Stoga je vještakinja utvrdila da ukupna naknada za korištenje poslovnog prostora u razdoblju od siječnja do prosinca 2019. iznosi 2.276,64 EUR.

27. Slijedom navedenog, prihvativši u cijelosti provedeno financijsko vještačenje ovaj sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u visini od 2.276,64 EUR, kako je odlučio u točki I. izreke presude.

28. Odluka o zateznoj kamati na utuženo potraživanje donesena je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje ZOO,), prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate i to po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se odnosi na ostale odnose jer se radi o izvanugovornoj odgovornosti.

29. Što se tiče tijeka zateznih kamata na utuženi iznos potraživanja, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 16. lipnja 2021. prihvaćeno je pravno shvaćanje prema kojem tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu.

30. S obzirom da spisu prileži zahtjev tužitelja upućenom tuženiku za isplatu utužene naknade u ukupnom iznosu od 19.540,20 kn od 19. kolovoza 2020. koji odgovara ukupnom zbroju utuženih računa zajedno sa povratnicom o primitku od 25. kolovoza 2020. (list 60 -61 spisa), kao i računi u mjesečnim iznosima od 1.628,35 kn (list 140-151 spisa), te izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 30 spisa), to proizlazi da iako tužitelj nije valjano ispostavljao račune već je trebao podnijeti zahtjev za naknadom, ispostavljanje računa i njihovo dostavljanje tuženiku može se smatrati zahtjevom za isplatom naknade radi neovlaštenog korištenja a kako to uostalom i stoji na svakom od računa. Navodi tuženika da nije zaprimio račune sud ocjenjuje neosnovanim i neživotnim budući da je tužitelj iste ispostavio i proknjižio u svom knjigovodstvu. Naime, tužitelj je na računima naznačio podatke o tuženiku i naveo da ih je dostavio tuženiku običnom a ne preporučeno poštom pa da nema dokaz dostave a što je logično prema ocjeni suda. Stoga se svaki od ispostavljenih 12 računa s naznakom dospijeća svakog 5. og u mjesecu ima smatrati zahtjevom za naknadom i tužitelju su dosuđene zatezne kamate upravo od svakog 6. tog u mjesecu, kao slijedeći dan od dana podnošenja zahtjeva za isplatu naknade.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

32. Budući je tužitelj u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti uspio u ovom postupku, to u smislu članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu ovršnih i parničnih troškova.

33. Tužitelju je priznat zatražen u prijedlogu za ovrhu trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 19,91 EUR što uvećano za PDV iznosi 24,89 EUR (187,50 kn), za što je dostavio potvrde o plaćanjima (list 164 i 166 spisa), kako je odlučeno u točki II. Izreke presude.

34. Tužitelju su priznati i parnični troškovi zastupanja po odvjetniku koji su bili potrebni za vođenje parnice i određeni su u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a a odnose se na sastav podneska od 9. rujna 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife) i trošak zastupanja na ročištu 12. listopada 2022. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/2 Tarife), što uvećano za PDV iznosi 375,00 EUR. Tužitelj je tek tijekom ovog parničnog postupka zatražio i odvjetnički trošak sastava prijedloga za ovrhu, koji se ima smatrati tužbom, pa mu je priznat u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 11/1 Tarife) a uvećano za PDV iznosi 250,00 EUR. Također priznat je tužitelju i trošak plaćenog predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 500,00 EUR te sudska pristojba na presudu u iznosu od zatraženom iznosu od 69,02 EUR odnosno ukupno priznat trošak tužitelja iznosi 1.194,02 EUR, kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

35. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer mu navedeni trošak nije nastao niti će nastati, kao niti preko dosuđenih troškova, pa kako je zatražio ukupne troškove u iznosu od 1.238,04 EUR što uvećano za zatražen PDV od 25% iznosi ukupno 1.547,55 EUR, pa je u preostalom zatraženom iznosu odbijen kao pod točkom IV. Izreke presude.

U Zagrebu, 1. prosinca 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odluke odnosno od dana objave odluke ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 69,22 EUR

2. Tuženiku po odvj.

3. kal 60 dana