Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-690/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog JG, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-441/2025-7 od 14. studenog 2025., u sjednici održanoj 1. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog JG.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a) protiv optuženog JG produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a.

2. Protiv tog rješenja je optuženi JG putem branitelja Gorana Vučetića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu pobijano rješenje ukine te okrivljenika pusti na slobodu, uz eventualno određivanje mjera opreza u zamjenu za istražni zatvor.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-802/2025 od 1. prosinca 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ponajprije valja odgovoriti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a, na koju se aludira žalbom mada se u njoj izrijekom ne spominje ta zakonska odredba, budući da je, suprotno navodu žalitelja, obrazložio zbog čega smatra nužnom daljnju primjenu istražnog zatvora protiv optuženika unatoč činjenici da se on otežano kreće uz pomoć štaka, pa se u tom kontekstu žalitelj upućuje na razloge iznijete u točki 6.2. obrazloženja pobijanog rješenja.

6. U sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik samo osporava postojanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a na temelju koje mu je produljen istražni zatvor, smatrajući ujedno da se ista svrha može postići i blažim mjerama opreza. U tom smislu optuženik u bitnome ističe da se ne tereti za teško i učestalo fizičko nasilje, da je u pogledu fizičkog nasilja žrtva bila vrlo neuvjerljiva i neargumentirana te nije tražila liječničku pomoć i konačno da je on sam teški invalid koji se otežano kreće uz pomoć štaka.

7. Imajući u vidu da se optuženik u ovom kaznenom postupku na temelju potvrđene optužnice osnovano sumnjiči za dva kaznena djela, tj. za nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ-a i prijetnju iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ-a, na štetu iste žrtve - svoje supruge ŽG, te da je protiv njega aktualan još jedan kazneni postupak u kojem je osnovano sumnjiv zbog počinjenja čak četiri kaznena djela na štetu djece iz domene kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, sud prvog stupnja je posve opravdano zaključio da su to one osobite okolnosti koje u smislu čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a upućuju na objektivnu, stvarnu i razumno predvidivu opasnost od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela, neovisno o nepobitnoj činjenici njegova otežanog kretanja i invaliditeta, budući da ga te okolnosti na razini osnovane sumnje do sada nisu sprječavale od nasilničkog ponašanja u obitelji. Dakle, mnogobrojnost i dugotrajnost kriminalne aktivnosti za koju se osnovano sumnjiči nesumnjivo je takvog intenziteta, značaja i kvalitete da opravdava elemente neophodne za primjenu istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, s time da sve te spomenute okolnosti ujedno ukazuju i na ispravnost zaključka suda prvog stupnja o nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile jer kada se sagledaju u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti, tada se nameće logičan zaključak da u postojećim uvjetima blaže zakonske mjere, poput onih iz čl. 98. st. 2. i čl. 119. ZKP-a, ne predstavljaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u prevenciji tzv. iteracijske opasnosti, pogotovo ne u situaciji kada optuženik i žrtva žive u istom kućanstvu. Optuženik, doduše, u žalbi navodi da ima osiguran drugi smještaj, ali tu činjenicu ne konkretizira niti ičime argumentira.

8. Sijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 1. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić